Mračni blog

Prije desetak dana napisao sam tekst “O trošarinama” u kojem sam probao nabaciti nekoliko razmišljanja o tome zašto nema previše smisla intervenirati u trošarine ili način na koji se obračunava porez (što je luda ideja sama po sebi, no ajde, neki imaju ideju da se tek tako može intervenirati u sustav). U času kada sam o tome pisao, cijena nafte je bila oko 125 USD, dok je krajem prošlog tjedna dosegla impresivnih 136 USD, što je skoro pa 10% povećanja unutar desetak dana (ili dolar rasta po danu). U ovome času, za barel nafte morate platiti nekih 132.84 USD, a na ovome linku možete vidjeti cijeli niz povijesnih podataka o kretanju cijene nafte na svjetskom tržištu i to raščlanjeno po barem davadesetak različitih kriterija tako da može pokušati napraviti kakav-takav suvisli zaključak kuda to ide.

Danas je dan kada INA ponovno mijenja cijene, i unatoč tome što njihova formula (koju nisam doduše našao) uglavnom koristi cijene nafte na mediteranu sasvim će sigurno doći do neke korekcije, a moja prognoza za 11kn po litri diesela vjerojatno će od noćas biti bliža nego što je to bila u posljednja dva tjedna (ja bih onako na slijepo predvidio da će cijena večeras biti oko 9.7 kn).

Zanimljiva je i uloga naše malene zemlje u cijeloj priči. Naime, mi naravno nismo neki veliki svjetski faktor u potrošnji nafte, no i osobi ograničena shvaćanja mora biti jasno kuda ide trend promjene cijene nafte pa se stoga pitam što naša vlada radi po tom pitanju. Na konferenciji na kojoj sam bio u Kopenhagenu prije nekoliko tjedana puno se govorilo o klimatskoj promjeni, no s pozicije businessa neminovno se govorilo o energetskoj učinkovitosti kao jednoj od metoda rezanja emisije CO2. Dakle, nije više poanta da u sustav ubacujemo koliko god energije želimo i time sakrivamo neefikasnost sustava nego upravo obrnuto, jer se velike pare mogu zaraditi na energetskoj učinkovitosti. Primjerice, tvrtka Danfoss ima posebnu jedinicu koja bilazi tvornice (velike potrošaće energije) i kaže im doslovce slijedeće: dozvolite nam da u vašoj tvornici napravimo preinake koje će štediti energiju, ne morate nam ništa platiti nego dvije godine uštede platite nama a potom uštedu stavite u vlastiti džep (ili račun dobiti i gubitka).

Jedna od stvari koja me oduvijek fascinirala je nedostatak te inicijative za energetskom efikasnošću u našem društvu. Vjerujem da postoje ljudi koji se time bave i kojima je to važno, no bojim se da smo kao društvo globalno neracionalni na više razina. Primjerice, posečujući prijatelje koji stanuju u zgradama koje su spojene na toplanu primjetio sam da njihovi radijatori nemaju termo ventile, a budući da se radi o sustavu koji rai pod velikim pritiskom a voda je vjerojatno puna kamenca i koječega, obični ventili vrlo brzo budu zaglavljeni i u principu jedini način regulacije topline je otvaranje prozora. Ne osobito mudar (ili energetski efikasan način regulacije). Također, vidim primjerice da mnogi još uvijek koriste flouorescentne cijevi koje koriste klasične zavojnice umjesto elektronskih koje su posljednjih godina postale iznimno jeftine (elektronska zavojnica troši bitno manje energije, fluo cijev se pali trenutno i ne trepće, a vijek trajanja cijevi se povećava i do 3x).

Nevjerojatno je i to da naša država na bilo koji način ne stimulira kupnju automobila na alternativna goriva. Primjerice suludo je da Toyota Prius ne samo da nije jeftinija od ostalih automobila nego je i skuplja jer u cijenu automobila morate uračunati i cijenu reciklaže baterija i elektro sklopova!? Rezultat toga je da u Hrvatskoj danas imate svega stotinjak hibridnih automobila i dok ću se složiti da hibridi nisu baš rješenje za energetsku krizu, kupnjom hibridnog automobila ako ništa drugo pokazujete svojim dobrim primjerom želju ka očuvanju okoliša. Plin je donekle izuzet od cijele priče, no vjerujem da je pitanje trenutka kada će se netko sjetiti da se na plin ne obračunavaju uobičajene trošarine i nameti koji postoje za benzin ili diesel.

Eh, i posljednje, čujem da će uskoro HEP podijeliti bonove za besplatne štedne žarulje (ne znam kako vi, no ja sam odavno zamijenio žarulje štednima), no vrijedi se podsjetiti što je primjerice slovenski distributer struje napravio nakon podjele žarulja – povisio je cijene (koje se kod nas i dalje koriste kao socijalna mjera na tržištu koje je visoko konkurentno).

Misao dana:
Energy is an eternal delight, and he who desires, but acts not, breeds pestilence.

Sorry, naletio sam na ovaj video kojeg vrijedi pogledati, a koji jakoooo dobro ilustrira što znači Toyota Production System.

Misao dana:
Quality means doing it right when no one is looking.

Mrak polako završava svoj godišnji i eksperiment s gostujućim blogerima se bliži kraju. S obzirom da se radi o mračnom blogu, red je da se niz kvalitetnih tekstova koje smo čitali ovih dana ipak zaključi jednim antiklimaksom.

Mrak se na godišnji odvezao u posuđenoj, pardon, blogiranjem zarađenoj Toyoti Prius. Cijela priča o ovom dealu je zanimljiva jer nas je Mrak još jednom iznenandio novitetom i pionirskim pothvatom hrvatske blogosfere. Iako je bio malo sramežljiv u pogledu detalja ugovora s nečastivim (svijetom velikih korporacija), sve djeluje zdravorazumski. Neumorno je pisao o TPSu i uspio je popularizirati jednu naizgled bolesno dosadnu temu koju samo geekovi mogu voljeti, kontinuirano razmišlja i optimizira sve što utječe na čitanost njegovih stranica, a stalna publika mu se ipak ne uklapa u tipični profil hrvatskih teenagerskih blogera. Tu je i Toyota koja za sitnu lovu (ekvivalent kratkoročne posudbe auta) dobija ciljanu reklamu. Ni mjesec dana nakon što se osamostalio, navodno da su TPS članci imali oko tisuću posjetitelja dnevno, a posjećenost je sigurno vremenom povećana. A i takva reklama ostaje na ovim stranicama pa ne treba gledati samo dnevne hitove. Ako samo 10% ovisnika o mrak.org sadržaju mogu biti potencijalno zainteresirani za kupovinu auta, onda je ovakva usko ciljana reklama koja daje informacije o proizvodu koji je većini potpuno nepoznat (i iz nekih komentara smo vidjeli da mnogi i ne znaju puno o hibridima, a sumnjam da ima puno ljudi koji su ih i vozili), odličan potez. Tu se može još nadodati i koja medijska zanimljivost u specijaliziranim tiskovinama koje i tako nemaju s čime puniti prostor. Na kraju, Toyota i nema puno izbora jer mrak.org i na Pogotku izlazi dosta visoko kad tražite Toyotu. A ako vas zanimaju hibridi, dobre su šanse da se služite internetom bolje od prosjeka populacije. (Ako Prius postane hit kao što je to postao na mnogim tržistima u svijetu, Toyota će morati osigurati svoju prisutnost i pri pretraživanju imena modela ;-))

Komentari na post u kojem nas je Mrak obavjestio o svojem faustovskom ugovoru ukazuju da komercijalizacija nekima ne sjeda dobro i da se radi o prvim snažnijim signalima gubljenja nevinosti hrvatske blogerske zajednice. (Ako ga već netko hoće napadati, moglo bi se kopati po prijateljskom odnosu s pušioničarima iz Rovinja i tekstovima o TDZu koje možda zbog tog odnosa nije trebao pisati, iako su tekstovi bili na mjestu.) (R)evolucija se ne može zaustaviti, a sve što vidimo ovdje već je odavna viđeno u naprednijem blogerskom svijetu. U ostalom, puno uspješnih poduzetnika će vam reći da u Hrvatskoj ne treba izmišljati puno tople vode i da samo treba kvalitetno implementirati poslovne ideje i modele koji su se već pokazali uspješnim na nekim razvijenijim tržištima. Pitanje je samo tko je poduzetan i metodičan? Zato Mraku treba skinuti kapu i možda ga samo blago upozoriti na činjenicu da inovatori obično izgaraju te da opstaju efikasniji koji stižu u drugom valu (žabe koje sad gledaju kako potkivaju konja). A naivnim idealistima preostaje da što prije shvate da sve što pročitaju na netu moraju uzeti sa dozom kritičnosti i sumnje. Nije to tako strašno: nadam se da čitateljstvo ovog bloga i tako ne vjeruje sve što im serviraju razni medijski reketari u Hrvata. Naše blogersko pisanje ipak nitko ne kontrolira ni ne cenzurira i sveukupno su informacije i komentari puno kvalitetniji od onoga što nam serviraju mediji iz prošlog milenija. A i svatko može početi širiti svoju istinu sve dok im ne dosadi.

Ja sam vjerojatno jedan od ciljanih potencijalnih kupaca automobila i baš me zanima kakvi će biti dojmovi o Toyoti Prius u nadolazećim postovima na ovom blogu. A kad smo kod komercijalizacije, pažljivi će skužiti da Mrak igra na dve strane: i mene zanima jesu li svi ovotjedni gostujući blogeri bili jednako plaćeni? Je li Borja dobio isto što i svi drugi plus večeru i vožnju? Kako je Mrak platio Neutrina koji je u Londonu? U civiliziranom svijetu je malo nepristojno govoriti o honorarima pa će to ipak ostati mala tajna.

Misao dana:

How do you make a small fortune from blogging? Start with a big one.

p.s. Misao dana je ipak samo parafrazirana (umjesto “blogging” umetnite sebi omiljenu djelatnost) pa evo i bonusa prikladnog za ovaj blog:

So I was sitting in my cubicle today, and I realized, ever since I started working, every single day of my life has been worse than the day before it. So that means that every single day that you see me, that’s on the worst day of my life.

Priča o električnom automobilu je malo kompleksnija nego što se to čini. Kroz nekoliko komentara na prethodni tekst “Tko je ubio električni auto” naveo sam nekoliko parametara koji ozbiljno utječu na upotrebljivost električnih automobila.

Prvi i svakako najbitniji je autonomija, to ukratko znači koliko ste u stanju prijeći kilometara s jednim punjenjem baterija. Dok je teoretski moguće nakrcati brdo baterija u automobil i postići veliku autonomiju, postoji problem punjenja baterija. Klasični automobil na unutarnje izgaranje možete napuniti u nekoliko minuta na benzinskoj stanici, no baterije se moraju puniti satima. Olovnoj bateriji koja je pogonila GMov EV1 bilo je potrebno tri sata da s 20% napuni na 80% kapaciteta. LiIon baterijama koje se koriste jer imaju veći kapacitet potrebno je dvostruko više vremena…
Drugi problem je temperatura, naime ovisno o temperaturi okoline značajno ovisi ne samo vijek trajanja baterije, nego i vrijeme punjenja i korisni kapacitet.

Treći problem, koji nije direktno dokaziv no koji se spominje na mnogo mjesta je pitanje održavanja automobila. Za razliku od motora s unutarnjim sagorijevanjem koji traži redovito održavanje, mijenjanje različitih ulja i filtera na električnom automobilu toga svega skupa nema. Električni automobili uopće nemaju mjenjače (što je jedan poprilično kompleksni sklop), električni motor je zapečaćen u svojem kučištu i nema potrebe za zamjenom ulja ili čak i podmazivanjem. Kočioni sustavi (pločice, diskovi) koji se u automobilima mijenjaju svakih 40-80.000km su pod daleko manjim stresom u električnim automobilima budući da se nizbrdice i kočenja koriste kao prilike za punjenje baterija (na jednom Prius forumu pronašao sam tvrdnju kako obzirom na efikasnost prilikom kočenja, postoji mogućnost da će kočioni sustav Priusa ostati nepromijenjen tijekom cijelog životnog vijeka automobila). NeOdržavanje električnog automobila direktni je udar na biznis model automobilske industrije.
Unatoč svemu, električni automobil (barem zasada) nije zaživio i postigao puni komercijalni uspjeh, no zato je tržište kreiralo alternativu koja je na polovici puta spojila automobil s unutarnjim izgaranjem i električni automobil. Osobina hibridnog automobila je da kombinira mogućnosti klasičnog motora s elektro motorom koji se istovremeno može koristiti i kao generator za potrebe punjenja baterije (prilikom kočenja ili vožnjom nizbrdo). Uz malo liberalniju upotrebu ove definicije, onda i neki uobičajeni automobili mogu ući u kategoriju hibrida (primjerice VW Lupo 3l, ili neke izvedenice Citroena C4 koje same gase motor prilikom stajanja).

Hibridni pogon nije novi izum i on se već koristi godinama, dapače, daleke 1916 godine amerikanac Wood napravio je hibridni automobil. No dvije najpoznatije primjene hibridnog pogona ne nalaze se u automobilima već u lokomotivama i podmornicama. Osnovni razlog zbog kojeg lokomotiva koristi diesel motor koji pogoni generator koji pak pokreće električni motor je mjenjač. Naime motori koji se nalaze u automobilima imaju poprilično veliki raspon broja okretaja (od najmanjeg broja okretaja u tzv. praznom hodu i maksimalnog broja okretaja) te je stoga potrebno svega pet do šest brzina kako bi automobil mogao krenuti od 0km do njegove maksimalne brzine. Motori koji se koriste u lokomotivama imaju daleko manji raspon broja okretaja, a i zbog opterećenja koja moraju vući morali bi imati mjenjač od 20-30 brzina što bi zauzimalo puno prostora i stvaralo nepotrebne gubitke energije.

Podmornice koriste kombinaciju diesel – električnog pogona kako bi dok su na površini punile baterije, a pod vodom koristile električni pogon.

Razlog zbog kojeg lokomotive koriste hibridni pogon je učinkovit prijenos snage, dok podmornice koriste hibridni pogon kako ne bi trošile dragocijeni kisik ispod vode. Koji je razlog zašto bi automobil imao hibridni pogon?
Ukratko, postoje dva osnovna razloga i jedan od njih je smanjenje emisije štetnih plinova, a drugi je povećanje efikasnosti automobila tj. smanjenje potrošnje goriva.

Hibridni automobili imaju i dodatne prednosti jer koriste klasično gorivo i ne zahtjevaju novu infrastrukturu (stanice za električno punjenje, stanice za vodik, posebne tankove za alternativna goriva i sl.). Budući da su efikasniji, s jednim tankom goriva moguće je viziti se i na 50% veće udaljenosti. Hibridni automobili stvaraju manje CO2, a motor se koristi u najoptimalnijem rasponu pa je količina štetnih plinova (CO, HC, NOx) dramatično smanjena.

Zanimljivo je pratiti i situaciju u americi, gdje su zakonodavci krenuli agresivno u kreiranje zakona koji će štititi okoliš kroz propisivanje smanjenja emisije štetnih plinova. Gledajući očima Toyotinih inžinjera, zakoni se nisu činili logičnima jer propisuju smanjenje emisije štetnih plinova, no ne dotiču emisiju CO2 za kojeg se smatra da utječe na globalno zatopljenje a istovremeno emisija CO2 plinova je i pokazatelj potrošnje automobila. Razvoj motora se stoga koncetrirao na katalizatore i filtere čestica, dok je manji dio posvećen povećanju efikasnosti automobila i smanjenju prosječne potrošnje.

Toyota Prius je nastao kao projekt automobila za 21 stoljeće, a njegov latinski naziv opisuje događaj koji prethodi nečem drugom, Prius je s pozicije projektnog zadatka prethodnik nove generacije automobila i hibridni pogon po kojem je poznat nije jedini inovativni koncept koji je u taj auto ugrađen. S pozicije zaštite okoliša, ciljevi za Prius su bili smanjenje emisije štetnih plinova na jednu desetinu, odnosno smanjenje potrošnje goriva za 1/3 na 20 prijeđenih kilometara po litri utrošenog benzina (što je u času kreiranja ovog zadatka bilo poboljšanje učinkovitosti od 50%).

Misao dana:
Remember folks, street lights timed for 35 kmh are also timed for 70 kmh.

Da li ste znali kako je prvi automobil kojeg je Ferdinand Porsche napravio početkom dvadesetog stoljeća koristio električne motore, a ne motor s unutrašnjim sagorijevanjem (automobil se zvao Lohner-Porsche i nešto više o njemu kao i o samom Ferdinandu Porscheu možete pronaći na ovoj stranici)? I što je najbolje, čak nije bio niti osobito originalan u svojoj ideji budući da je u to vrijeme veliki broj automobila uvelike koristio električnu energiju za svoj pogon.

Prvi električni automobili pojavili su se tridesetih godina devetnaestog stoljeća, a 1897. godine cijela flota new yorških taksija bila je električna – dapače, na prijelazu dvadesetog stoljeća na cestama je bilo najviše električnih automobila. Sudbinu prvih električnih automobila zapečatilo je nekoliko međusobno različitih događaja počevši od izgradnje međugradskih cesta i rastom potrebe za putovanjima na veće udaljenosti (električni automobil ima ograničenu autonomiju), otkrića velikih naftnih polja u Texasu koja su dramatično spustila cijene goriva, izum elektropokretača (automobili su se dotada pokretali na kurblu što je tražilo fizičku snagu) i masovna proizvodnja koju je pokrenuo Henry Ford a koja je spustila cijenu automobila s unutarnjim izgaranjem daleko niže od cijene električnog automobila.

Električni automobili su zamrli skroz do negdje sedamdesetih kada je bila velika naftna kriza, a pravi boom u razvoju električnih automobila dogodio se početkom devedesetih kada su (posebice) američki regulatori donijeli nekoliko zakona koji se odnose na ekološki čistije automobile kroz smanjenje emisija ispušnih plinova, a neke od američkih saveznih država su izglasale i zakone koji su od proizvođača automobila tražile proizvodnju ZEV automobila (Zero Emission Vehicle-a – automobil koji uopće ne zagađuje zrak). Vjerojatno najpoznatiji automobil koji je isključivo električni je General Motorsov EV1.

GM EV1 je automobil koji je od početka dizajniran da bude električni, radi se o sportskom automobilu za dva putnika, s autonomijom od cca. 120 km, maksimalne brzine do 130 km/h (modificirani EV1 postigao je brzinski rekord za električno vozilo, brzina od 130km/h je elektronski ograničena). Ovaj automobil je bio dostupan na tržištu u vrlo ograničenom broju, nije bio u slobodnoj prodaji nego isključivo u najam. Nakon što je američki sud odlučio u korist proizvođača automobila (koji su tužili savezne države zbog pravila o smanjenju zagađenja za osobne automobile). Odnosno nakon što je dolaskom Busheve administracije cijeli niz zakona promijenjen ili ukinut u korist zakona koji reguliraju automobile pogonjene alternativnim gorivima (etanol, biodiesel i slična goriva) te je program energetske učinkovitosti kojeg je donijela Clintonova administracija zamijenjen novim zakonom koji favorizira razvoj automobila na gorive ćelije (dakle automobile koji se pogone na vodik) – General Motors je prekinuo najam svih električnih automobila (njih oko 1000) te ih sve, doslovce do posljednjega poslao na uništavanje i recikliranje (neki od automobila su završili na pojedinim sveučilištima odnosno muzejima, iako i oko toga postoje pojedine kontroverze).

GM EV1 je bio vrlo popularno iako vrlo skupo vozilo, a obzirom da je to bio jedini komercijalno dostupni električni automobil, skupina entuzijasta napravila je dokumentarni film: “Tko je ubio električni auto”, a koji se ovih dana prikazuje u američkim kinima. Tko je ubio električni auto je film u kojem praktički sve spomenute strane baš poput likova u romanima Agathe Christie naizmjence imaju prilike gurnuti nož u leđa ovome sjajnom projektu. Predlažem vam da posjetite web site ovoga dokumentarca, odnosno da pogledate barem trailer za film kojeg možete vidjeti i ovdje.

p.s. jučer, dana 20. srpnja 2006. godine američka tvrtka Tesla Motors prikazala je prvi u cijelosti električni roadster koji se proizvodi u pogonima britanskog Lotusa, a na tržištu će biti dostupni tijekom 2007 godine

Napomena:
Ovo je prvi u kraćoj seriji tekstova koji će se baviti automobilima. U suradnji s hrvatskim zastuptsvom Toyote Mračni blog je dobio u privremeni posjed Toyotu Prius, Toyotin hibridni automobil koji koristi kombinaciju benzinskog i električnog motora, te koji spada u kategoriju automobila s ultra niskom emisijom ispušnih plinova. U slijedećem tekstu, pišem o konceptu hibridnog pogona te vas upoznajem s Toyotom Prius.

Misao dana:
The one thing that unites all human beings, regardless of age, gender, religion, economic status or ethnic background, is that, deep down inside, we ALL believe that we are above average drivers.