Neugodna istina

U posljednje vrijeme puno sam čitao o ekologiji, zaštiti okoliša i održivom razvoju, a sve je skupa nekako krenulo s Presentation Zen bloga kojeg pratim zato što želim naučiti nešto više o umijeću prezentiranja. Al Gore, osoba koja je trebala postati američki predsjednik u posljednjih trideset godina puno je vremena provela u educiranju javnosti o potrebi zaštite okoliša i održivom razvoju. Tih 30 godina se pretvorilo jednu sjajnu multimedijsku prezentaciju, a prezentacija se pretvorila u sjajan dokumentarac koji se poput ovog teksta zove “Inconvenient truth” (naručio sam si Inconvenient truth knjigu no nije u prodaji u europi pa ću se malo načekati, a za film doista ne znam, no kada bi nekome poslali email i zamolili ga lijepo možda nam usliši želju).

20 minutnu verziju Al Goreove prezentacije možete vidjeti i na ovom videu koji je snimljen na TED konferenciji u Montereyu u veljači ove godine.

S druge strane, jedan od daleko najzanimljivijih blogova koje sam svojevremeno stavio u svoj blogroll je i TreeHugger koji se dnevno bave različitim zelenim temama. Iako sam njihov blog stavio u favouritse zbog jednog ili dva zanimljiva teksta, skužio sam kako sam u posljednjih nekoliko mjeseci razvio interes za teme kojima se bave. Ovih dana, proučavam neke zelene inicijative i tražim načine kako smanjiti emisije CO2, odnosno kako svoj život/tvrtku učiniti zelenijim (imam nekolicinu zanimljivih tema o tome o čemu ću pisati u skorijem razdoblju, o prvoj temi možda već slijedeći tjedan). I tako surfajući okolo, naletio sam na iznimno dobro poznati politički site DailyKos koji je uz pomoć svojih čitatelja i gotovo 10.000 komentara uspio kreirati pravu pravcatu energetsku strategiju koja bi mogla pomoći americi da do 2020 godine ostvari energetsku neovisnost. Molim Vas da bacite pogled na tu strategiju koja je dobro razrađena, definira probleme, daje konkretne podatke o postojećem stanju, predlaže konkretne mjere koje je potrebno učiniti i računa trošak implementacije rješenja. Zanimljivo je da bi mnoga od predloženih rješenja mogli i mi iskoristiti. Koliko bi recimo samo država mogla uštediti kada bi odlučili koristiti diesel automobile (ili hibridne ili na plin), štedne žarulje ili počeli koristiti desetine drugih sitnih ekoloških mjera?

Kada bi morali nabrzaka izrecitirati pet mjera za povećanje energetske učinkovitosti (uštedu energije), koje bi to mjere bile?

Misao dana:
You can’t make somebody understand something if their salary depends upon them not understanding it

Sir Ken Robinson

U jučerašnjem tekstu stavio sam link na video prezentacije koju je Sir Ken Robinson održao na ovogodišnjoj TED konferenciji. Tražeći danas internetom naletio sam na PDF dokument koji se većim dijelom poklapa s održanom prezentacijom. PDF dokument ima 10 stranica i doista ga vrijedi pročitati. Svakako pročitajte!

Kuda nas vodi školovanje?

Prije petnaestak dana Bill Gates je zapanjio svijet najavom odlaska s pozicije chief software arhitecta u svoju dobrotvornu fondaciju koja je do prije petnaest dana upravljala imovinom od oko četrdesetak milijardi dolara. I još dok smo se oporavljali od šoka, oglasio se i Warren Buffet koji je pak izjavio kako će 85% svoje ukupne imovine (procijenjene na također četrdesetak milijardi dolara) prenjeti na različite humanitarne fondacije, a 5/6 tog novca će završiti u fondaciji Billa i Melinde Gates.

Ono što je Bill Gates rekao (barem u razgovoru s CNNom kojeg sam jednim okom pogledao, a transkript tog govora nisam uspio pronaći) je između ostaloga i to kako on smatra da se u slijedećem razdoblju mora puno energije posvetiti školovanju. Kada Bill Gates govori o školovanju onda misli na kontinuirano školovanje, ono koje počinje čim prohodate, nastavlja se kroz vrtić, osnovnu i srednju školu, preko fakulteta, a potom kroz cijeli radni vijek sve do mirovine a vjerojatno i nakon toga.
Naša zemlja katastrofalno loše stoji na tom planu i kontinuirano školovanje kao kategorija jedva da postoji, a u praksi se svodi samo na one ljude koji zbog svojeg seta znanja i sposobnosti ionako nemaju problema s pronalaskom odgovarajućeg radnog mjesta. Znanje koje danas morate posjedovati kako bi zadržali radno mjesto je pokretna meta. Klinci koji ove jeseni kreću u školu u mirovinu će otići 2065 godine, mi do prije petnaestak godina nismo znali za internet, prije dvadeset za osobna računala – a danas u školu primamo male ljude koje moramo osposobiti da se hrvaju s životom slijećih šezdeset godina!!!
Ovog problema sam svjestan već godinama, upisao sam srednju strukovnu školu koja je trebala postati moja odskočna daska u struku kojom se danas bavim, no kroz četiri godine škole nažalost većinu korisnoga znanja sam stekao iz općih predmeta poput jezika, matematike ili povijesti, dok su stručni predmeti već tada bili ne samo zastarjeli nego su prenosili znanja koja vam danas više niti u muzeju neće koristiti. Nije li čudno završiti školu i dobiti diplomu/svjedodžbu za zanimanje koje više ne postoji? Jednostavno je nestalo. Drugi možda nisu bili toga svjesni, ili im možda to nije bilo važno ili su mislili da sam u krivu, no to je ono što se dogodilo.
S fakultetom nisam ponovio istu grešku; te sam se upisao na fakultet za kojeg sam smatrao da će mi dati najbolju opću naobrazbu, odabrao sam fakultet kojeg smatram ekvivalentom gimnazije u visokome školstvu (i fakultet nakon kojeg sasvim sigurno nećete pronaći posao u struci za koji vas fakultet školuje). Odlučio sam kako ne smijem dozvoliti da mi školsku sustav smeta u mojoj edukaciji. Spletom okolnosti fakultet nisam završio, no te dvije godine su bile definitivno iznimno važne.

Ukratko, oduvijek sam znao da škola ili fakultet nikada neće biti presudni faktor u obavljanju ili dobijanju posla. Isto tako znam da je edukacija kontinuirani proces i da posljednja stvar koju si možete dozvoliti nakon što ste izišli iz fakultetske zgrade s diplomom u ruci je da odložite knjigu na policu i mislite kako ste spremni na sve. Upravo iz tog razloga nemam osobitog poštovanja za ljude s diplomama i svjedodžbama i te dokumente gledam kao potvrde da je moj sugovornik u stanju sjediti u nekoj klupi određeni broj godina. Diploma je oznaka strpljenja i ustrajnosti a ne konkretnog znanja ili sposobnosti.

Ako mislite da sam u krivu, zbrojite koliko ste knjiga pročitali u posljednjih mjesec dana? Ili šest mjeseci ako je tako lakše doći do nekog konkretnog broja?
Jedan od velikih zadataka koji si je postavila fondacija Billa i Melinde Gates je upravo kontinuirano školovanje. Jedan od njihovih ciljeva je pokušati objasniti svima kako je kontinuirano školovanje nužnost i kako možete napraviti svašta tijekom svog života, no prestati učiti jednostavno ne smijete.
U Montereyu (California), jednom godišnje održava se skup u kojem se najbolji i najpametniji ljudi svijeta međusobno nalaze i izmjenjuju ideje. Konferencija se zove TED (Technology, Entertainment, Design) i na njoj možete čuti neke od najprovokativnijih i najnaprednijih prijedloga. Jedan od predavača na ovogodišnjem TEDu bio je i Sir Ken Robinson kritički govori o školskom sustavu koji trenutno koristimo te iznosi viziju dugačijeg, novog sustava koji bi stimulirao kreativnost umjesto da je zatomljuje.

p.s. video traje dvadeset minuta, potreban vam je ADSL, no svaka minuta je vrijedna vaše pažnje, ovo obavezno morate pogledati. Usput rečeno, na TED web siteu nalazi se link na njihov blog na kojem možete pronaći niz različitih predavanja u MP3 ili MP4 formatu

Misao dana:
Creativity is the sudden cessation of stupidity.