Slovenski mozaik

Čitam danas u Nacionalu kako je izvješćem vijeća europe slovenija označena kao netolerantna i ksenofobična zemlja. Poimence, spominju se romi, azilanti, pripadnici naroda s prostora bivše Jugoslavije kao najčešće žrtve ksenofobične i rasističke slovenske politike.

Dakle imamo situaciju s:

  • romima
  • azilantima
  • izbrisanima
  • hrvatska granica (kopnena i morska)
  • NE Krško
  • Sv. Gera (hrvatski teritorij koji je zaposjednut od strane Slovenije!!)
  • Ljubljanska banka

Ok, možda je malo pretenciozno staviti sve na jedan popis jer problemi nisu nužno usporedivi, no zajedničko svim ovim problemima su slovenci (ili, puno bolje rečeno, slovenski političari). Iskreno, nemam ništa protiv slovenaca no količina problema koje imamo s njima mi se čini nekako neproporcionalnom. I dok smatram da je sasvim OK da se slovencu neumorno bore za svoje, svoja prava i svoje interese – trenutak kada njihovi interesi počinju zadirati u tuđa prava (kao što je to primjerice bolesno evidentno na sv. Geri) tada to prestaje biti tako zabavno i/ili vrijedno divljenja. Nije li to i nekakva gruba razlika između patriotizma i nacionalizma?

U čemu je problem, zašto se ne možemo dogovoriti sa slovencima ili, zašto njih nitko ne razumije?

Misao dana:
Art and totalitarism are not mutually exclusive.

Slovenska granica, i nuklearka, i banka

Zanima me koji je stav o problemima s našim zapadnim susjedima? Obzirom da se nalazim s ove strane granice sasvim sigurno sam subjektivan u ocjenama, a da ne kažem da nisam niti osobito stručan (pa čak niti upućen) u fine nijanse međudržavnih ugovora, UNovih pravila o razgraničenju na moru, a ni cijela priča o Ljubljanskoj banci mi nije totalno jasna.

Ukratko, moje je mišljenje (prema dostupnim razmišljanjima) kako se morska granica određuje kao crta sredine između dvije zemlje. U konkretnom, slovenskom slučaju problem je taj što mi u stvari graničimo s Italijom, dok se između nas i njih nalazi Slovenija. Naši susjedi iz totalno razumljivih razloga inzistiraju na svome putu do otvorenog mora, no iskreno mislim da se to neće dogoditi, a ključni razlog po meni je u stvari način na koji ti isti slovenci tretiraju talijanski dio granice, jer ne vidim zašto bi se njihov dio tretirao drugačije od našeg dijela jer smo i jedni i drugi suverene i samostalne države.

S druge strane, ne vidim kako ili još bolje zašto bi mi priječili našim susjedima pristup otvorenom moru, i da sam ja primjerice u poziciji, dogovorio bih granicu na sredini zaljeva (kako to već ide po tim pomorskim zakonima), i unutar našeg teritorijalnog mora odredio koridor slobodnog prolaska za kolege slovence. Taj koridor bi mogli ugovoriti na 5, 25 ili 50 godina pa se nakon toga opet sjednemo i razgovaramo, no bilo kako bilo slovenci moraju imati pristup do otvorenog mora i problem s njima nije problem teritorijalne pretenzije nego čisto ekonomsko motivirani potez.

Ljubljanska banka je pak kompleksniji problem. U trenutku raspada jugoslavije, neke pare su ostale u Sloveniji (u Ljubljanskoj banci) i problem je u tome što iz nekog čudnog razloga ti novci nisu uletili u masu stare štednje (bilo bi zanimljivo vidjeti zašto), a istovremeno naši zapadni susjedi tvrde kako je ta masa sastavni dio sukcesijske mase bivše a zajedničke nam države te da se moramo namiriti odande. Problem je naravno u tome što se iz stečaja prethodne države nitko neće naplatiti, dok istovremeno imamo stotine i tisuće štediša koji su ostali kratkih rukava. I dok slovenska priča o sukcesiji barem na površini “pije vodu”, isto tako je činjenica da se s tom Ljubljanskom bankom desilo nekoliko zanimljivih promjena koje kompliciraju pitanje pravnog slijeda u slučaju da hrvatski dio priče bude u pravu. A da bi sve skupa bilo zanimljivije, čini se kako je ta ista Ljubljanska banka učinila čuda kako bi spriječila da petnaest godina kasnije nema nijedne suvisle presude na tu temu, a da ne kažemo kako se dio štediša ipak namirio, što je u najmanju ruku čudno u situaciji u kojoj se oni pozivaju na sukcesiju. Mišljenja sam da bi se i slovenija i hrvatska država morale malo aktivnije uključiti u problem, a ne da ga koriste kao vrući krumpir kada god nekome to odgovara.

Nuklearka Krško je  vjerojatno najmanji problem (bilo bi zanimljivo čuti drugačije mišljenje). Ako je to pravna osoba koja je zajednička onda je upravljanje i korištenje ravnopravno, no isto tako su ravnopravne i obveze. Ako su slovenci priječili hrvatskog vlasniku u korištenju njegovih prava (i crpljenja neke ekonomske koristi) tada se taj dio priče mora nekako namiriti. S druge strane, ako je početni ugovor uključivao da hrvatska mora zbrinuti svoj dio otpada onda se to mora učiniti također. Hoćemo li mi iskopati rupetinu i unutra pobacati sav taj otpad ili ćemo platiti rusima da ga pospreme u neki zabačeni dio njihove države to je naš problem, no otpad se zbrinuti mora.

A glede ostalih “kopnenih” problema, ne razumijem u čemu je big_deal, zašto su slovenski i hrvatski slovenci pazili na nasip na Muri (da li su oni u stvari osujetili našu invaziju pa su poslali svoje best_and_brightest)? Zašto onome liku u Istri netko već jednom ne kaže da ako pređe preko mosta na kojem jasno piše “Republika Hrvatska” da to znači da je napustio zemlju Prešernovih korijena? Čemu služe ti incidenti u stvari? Što u stvari rade ti vojnici na sv. Geri?
Kako vi gledate na hrvatsko/slovenski problem?

Misao dana:
I hate banks. They do nothing positive for anybody except take care of themselves. They’re first in with their fees and first out when there’s trouble.