Categories
Priroda i društvo

Slovenija, zemlja mog sna

Gledam sada diskusiju o Sloveniji u hrvatskom Saboru, da imam kosu čupao bih je, a da nisam hrvat vjerojatno bi umirao od smijeha (mogu si misliti kako ta diskusija izgleda jednom prosječnom slovencu).

Mislim da nije sporno da Slovenija mora nekako doći do otvorenog mora, no oni to pravo imaju i danas i uspješno ga konzumiraju, jer da to nije tako kako bi onda brodovi ulazili u Koparsku luku (a i druge luke u Sloveniji). Također, mislim da i pravnom laiku je jasno kako famozni članak 3b uključuje i načelo pravičnosti a ne samo pravde, te kako riječ “junction” u engleskoj varijanti definitivno znači spoj između međunarodnih voda i slovenskih teritorijalnih voda. Također, koliko je meni razumljivo, odluka arbitražnog suda (a tu ima još zanimljivih detalja oko odabira sudaca) je u stvari obvezujuća i nemamo mi tu ništa posebno za buniti se nakon što je ta odluka jednom donesena – možemo samo eventualno konstatirati datum kada se to dogodilo.

Zaglavljeni između stijene i tvrdog mjesta :)

Krajnji efekt je u tome da se danas, pristankom na arbitražu po svoj prilici odričemo komada teritorija (a po nekoj procjeni to je cca. 100m2 pomorskog dobra).

Zanimljivo je jedinstvo koje se pojavilo u društvu na tu temu i zanimljivo je gledati kako su i Crkva ali i intelektualci pozvali na neprihvaćanje sporazuma (jednako je zanimljivo da je Milanović danas citirao intelektualce ali preskočio Crkvu – no taj detalj će se vjerojatno pogubiti u važnosti ovoga događaja).

Zanimljivo je gledati i HDZovci kako sami sebi (poput lemminga) uskaču u usta i odjednom im je ono što je bilo totalno neprihvatljivo u doba sporazuma Drnovšek – Račan – danas je iz nekog razloga sasvim OK. Biti će zanimljiv i stav HSLSa (ili onoga što je od njega ostalo) jer je upravo taj događaj napravio veliki razdor u ondašnjoj šestorkia, a i stav HSSa mi je također zanimljiv za čuti (Friščić još nije doteturao do govornice).

Upozorio bih i da je sporazum između Račana i Drnovšeka uključivao i rješenje Ljubljanske banke i elektrane Krško; danas to nije dio ovog sporazuma i u stvari po svim kriterijima, kako vrijeme odmiče tako su sporazumi koji su na stolu sve lošiji i u biti nepovoljniji za Hrvatsku.

SDP je najavio kako neće podržati sporazum i sada je na nama da vidimo da li će HDZ izmanevrirati da dvotrećinska većina nije nužna?

Treba imati i na pameti argument kako sve to skupa “nije bitno” jer ionako svi skupa ulazimo u EU gdje granice nisu bitne; no tu se ne bih složio jer 100km2 je ipak 100km2 teritorija pa makar on bio i pomorsko dobro, to je ujedno i jedina točka na kojoj se Hrvatska i Italija dodiruju (ako se ne varam a prelijen sam da gledam kartu) a sam taj gubitak dodira nosi sa sobom neke reperkusije. EU neće trajati vječno i jednoga dana bi se mogao netko pitati kako smo do ovoga došli.

Zanimljivo će biti i promatrati što će se desiti ako stvar ne prođe u saboru, koje su tada konsekvence? Slovenija će ponovno blokirati pristupne pregovore, a svo postignuće Jadranke Kosor pada u vodu spektakularno. Kombinirano s problemima u samoj vladi, mislim da nikada nismo bili bliže izvanrednim izborima nego danas.

http://www.youtube.com/watch?v=9vnYsrDPexM

Misao dana:
And the west border was to the great sea, and the coast thereof. This is the coast of the children of Judah round about according to their families.

Categories
Ekonomija Politika

Vlada potiho uvodi nove poreze?

Danas su na redosljedu sjednice Sabora promjene Zakona o doprinosima kojima:

Hrvatski bi sabor u sutrašnjem nastavku pete sjednice trebao razmotriti prijedlog novog zakona o doprinosima, kojim bi se propisalo da poslodavci prvih godinu dana ne moraju plaćati doprinose za zdravstveno osiguranje za one koji se prvi puta zapošljavaju.

Vlada ističe da će novi zakon, koji bi na snagu trebao stupiti od 1. siječnja iduće godine, stvoriti uvjete za bolju naplatu doprinosa i suzbijanje sive ekonomije na tržištu rada i zapošljavanja.

Čini se kako su promjene zakona loše pripremljene i iako je izgovor da se radi o usklađenju s pravnim stečevinama EU, činjenica je da zakon raste s 98 na čak 261 član (detaljniji tekst o tome je napisan u novom Lideru, sorry ali nema link na webu). Više o tome možete naći na saborskom internetu.

Svjetski novitet je, kako kažu stručnjaci i to da ćemo od sada plaćati i zdrastveno i mirovinsko osiguranje na imovinu, pa ćete tako (potencijalno, ako zakonodavci ne skrše tu glupost u startu) morati plaćati zdrastveno i mirovinsko na voćnjake ili oranice, a sasvim sigurno na imovinu koju koristite za stjecanje dohotka (što je već pokriveno drugim zakonima).

Toliko o tome kako HDZ neće oporezovati imovinu (znam da tehnički gledano ovo i dalje ostaje točno, no faktično ćete morati plaćati doprinose, vjerujem da je svakom HDZovom glasaču vrlo jasna ova semantička a osobito financijska razlika :).

Također, vlada otkriva toplu vodu i predlaže osnivanje novog registra obveza po doprinosima iako to tijelo odavno postoji i zove se Regos. Regos je zabavan i po tome što je to rijetko moderno i informatizirano tijelo no iz mnogobrojnih razloga redundancija iz sustava do dana današnjeg nije uklonjena. Primjerice, unatoč tome što Regos posjeduje apsolutno sve podatke vezane za doprinose i dohodak zaposlenih, tvrtke i dalje moraju o tome izvještavati i FINAu i Poreznu upravu (na mjesečnoj i godišnjoj razini).

Ovaj zakon još jednom pokazuje kako pisci takvih rješenja nemaju elementarno poznavanje sustava i kako on funkcionira, te kako svojom nesmotrenošću samo kreiraju dodatne otežavajuće okolnosti za poslovanje u ovoj ionako preopterećenoj državi.

Misao dana:
The nation should have a tax system that looks like someone designed it on purpose.

Categories
Muzika

Raspušten sabor

Danas je raspušten ovaj saziv Sabora, kaže hinino izvješće kako je odluka o raspuštanju izglasana jednoglasno (ja da sam zastupnik, možda bih glasao protiv, čisto zato jer mi se dopalo).

Nadam se da slijedi neko lijepše vrijeme za ovu državu.

Misao dana:
Most of the important things in the world have been accomplished by people who have kept on trying when there seemed to be no hope at all.