Mračni blog

Vjerojatno ste pročitali kako je HNS suspendirao blogera i bivšeg saborskog zastupnika Nikolu Vuljanića. Za one koji ne poznaju, Vuljanić je profesorski tip čovjeka, i to ne samo misleći na zanimanje nego kao karakterna osobina, pa stoga i ta tvrdnja kako je napisao na blogu nešto ružno je u cijelosti nespojiva s njime. Osim što je blogirao na pollitici, Vuljanića sam i osobno sreo gdje sam samo potvrdio mišljenje, a u jeku jubito afere imao je i po meni najbolje izlaganje u saboru na tu temu.

Pisao je takve stvari da je to strašno – kazao nam je HNS-ov Srećko Ferenčak te dodao kako će daljni postupak oko Vuljanića razmotriti tijela stranke, dakle hoće li biti izbačen ili ne. (javno.com)

Vuljanić je suspendiran na inicijativu Radimira Čačića koji je nakon preuzimanja HNSovog prijestolja (tako barem kažu malobrojni HNSovi kuloari) obećao očistiti stranku od smeća, vjerojatno na identičan način kako to ovih dana obećava suznih očiju i Anto Đapić iz još jedne stranke koja se nalazi u strmosilaznoj putanji.

Fascinantno je u cijeloj priči kako se upravo Ferenčak zgražava nad riječima Nikole Vuljanića (koje, uzgred rečeno, uopće nisu bile napisane na vuljanićevom blogu, nego kao komentar na dnevniku Igora Lesara na pollitika.com). Ako bacite pogled na komentar, mora vam biti jasno kako tamo nije napisano ništa osobito sporno ili tajno, a definitivno ništa vulgarno – priča o tome kako Braco&Seka vladaju HNSom poput monarhije provlači se već godinama, i sada kada je Vesni bilo dosta (a u osnovi se ona vjerojatno priprema za predsjedničke izbore 2010, zbog čega joj je očajnički potrebna i pozicija s koje može biti jako eksponirana) sada će malo stranku voditi Ratko. Vesna se dakle nakon dva neuspješna pokušaja da se dokopa prvo Kolindine, a potom i Jandrokovićeve fotelje repozicionirala da pokuša ponoviti ono što je prije sedam godina uspjelo Stjepanu Mesiću, dok pak Ratko nakon što je Varaždinsku županiju zadužio za slijedećih trideset godina očajnički mora prigrliti vlast kako bi nastale dugove sanirao prije nego to netko primjeti (što će se već vidjeti na budžetu za 2009. godinu), motivacija za pridobivanje vlasti je dakle visoka i instrumenti se očito ne biraju. Obično, kada se kaže kako je neki političar zadužio zemlju onda je to u sasvim drugačijem kontekstu nego ovaj sa Čačićem i Varaždinskom županijom, no te fine nijanse su zauvijek izgubljene kod Čačića, on možda i je inteligentan ali sasvim sigurno nije sofisticiran.

Bizarno je u cijeloj priči i to što nitko u HNSu nije smatrao skandaloznim kada je Ferenčak doslovce ukrao milijunski vrijedno zemljište namijenjeno invalidima u Maloj kući, i taj njegov potez nije zaslužio pažnju predsjedništva ili suspenziju, dok je napisati javnu tajnu očigledno bilo previše za jednog Nikolu Vuljanića.

HNS je očito stranka u kojoj pomalo ključa i odlazak Lesara, a sada i suspenzija Vuljanića koji su oboje imali popriličan ugled ne samo u stranci nego i u svojim izbornim jedinicama može pokrenuti lančanu reakciju poput one koju su pokrenuli Tadić i Rožić odlaskom iz HSPa. Svi znamo kako je HSP prošao, a znamo i da je HNS danas, kako to Vesna kaže “ima drugi najbolji rezultat u svojoj povijesti” – što je lijepo rečeno, osobito ako znamo povijest HNSovih izbornih rezultata.

Na saboru stranke koja se desila prije sedam dana, jedan od govornika bila je i Savka Dabčević Kučar, a koja je rekla u svom obraćanju delegatima kako ne bi smjeli zaboraviti i na demokraciju unutar vlastite stranke. Očito, ta rečenica nije doprla do ušiju novog/starog predsjednika, baš kao što je očito da je ta rečenica, izrečena od žene koja je vladala tijekom crnijeg razdoblja jednoumlja izrečena s vrlo dobrim razlogom (koje li ironije).

Čistku u svojim redovima ovih dana obećavaju i Čačić i Đapić, pa možemo definitivno zaključiti kako se HNS sigurnim koracima kreće udesno i prema apsolutizmu koji se u monarhijama često i događa. Tužno je što Čačić&Co u obzir ne uzimaju sve ono što je Vuljanić napravio za HNS, ne samo u njegovom Karlovcu, nego i u Saboru ali i na blogu. Tužno je i razočaravajuće da jedan Ferenčak ne razumije bogatstvo i prednosti koje kritički pogled na samoga sebe donose ljudi poput primjerice Hrvoja Štefana, Mate Arlovića, Željke Antunović ili Davorka Vidovića u SDP-u.

Skandalozno je (iako u hrvatskoj ne i neuobičajeno) da kvazi demokratske stranke demokraciju ne prakticiraju u svojim redovima. Nevjerojatno je da u 2008 godini Nikola Vuljanić bude suspendiran radi bezazlenog (iako možda kritičkog) komentara podrške na blogu Igora Lesara, gotovo dvadeset godina nakon što je verbalni delikt (mislili smo zauvijek) iskorijenjen.

Verbalnog delikta nema, Tito je umro, a krajnje je vrijeme da Čačiću netko kaže kako je i Goli otok zatvoren. HNSovci – sram vas bilo!

Misao dana:
Accept certain inalienable truths, prices will rise, politicians will
philander, you too will get old, and when you do you’ll fantasize
that when you were young prices were reasonable, politicians were
noble and children respected their elders. Respect your elders.

Jučer je u Nedjeljom u 2 sudjelovao Radimir Čačić,  ne ulazeći u dublju analizu onoga što je rekao tijekom emisije, ove dvije minute su mi upale u oko, no čini mi se kako nisu dobile zasluženu pažnju. Molim pogledajte i dobro slušajte:

Dio koji me je doslovce izbacio iz takta slijedo nakon što Stanković pita Čačića da li je ikada razmišljao o tome da usvoji dijete. Čačić doslovce kaže slijedeće:

Uvijek sam sklon čuti struku. I moram reći da sam jednom slušao Radmana, koji je apsolutno kompetentan, i ono što sam ja mislio o genetici on mi je u ekstremnom… smatram da je genetika apsolutno prioritetna, najvažnija, ključna, kako god hoćeš, ako hoćete determinirajuća u čovjekovom životu, njegovim sklonostima, njegovom razvoju, bez obzira na sve kasnije – odgoj, uvjeti života itd. Ali genetski dio je…

Što vama znače ove rečenice? Ono što sam ja čuo je tvrdnja Radimira Čačića da on nikada ne bi usvojio dijete zbog genetike, zbog toga što valjda ne može biti siguran da će to biti jedan mali prepametni i perspektivni Čačić, zbog opasnosti da usvojeno dijete ne može postići njegova očekivanja jer nema njegov genetski materijal???

Misao dana:
I got a hundred bucks says my baby beats Pete’s baby. I just think genetics are in my favour.

Prošle godine sam napisao jedan tekst o HNSovom Radimiru Čačiću i to je bio jedan od najkomentiranijih tekstova na ovome blogu. Čačića sam spominjao nekoliko puta ako ništ drugo jer me neograničeno zabavlja (i brine) njegovo iracionalno inzistiranje na premijerskoj poziciji. Proteklih dana Čačić je dao intervju za drugifilm. Drugifilm je web portal koji se pojavio prije nekoliko mjeseci, u vlasništvu je dosada anonimne tvrtke iz Varaždina i oni su se javno deklarirali kao portal koji podržava Radimira Čačića (a dio tekstova su objavili i na pollitici).

Evo nekih izvadaka iz tog intervjua:

DRUGI FILM: Doista vjerujete da možete samo sa SDP-om i IDS-om formirati vlast?

ČAČIĆ: Naravno, nije to tako komplicirano ako se svede na brojke. Uzmimo da je SDP-ov realni graničnik 60 mandata. Na nama je, dakle, da odradimo svoj dio posla, skupimo razliku do 77 mandata. U prijevodu to znači da moramo u trećoj izbornoj jedinici, mojoj, uzeti pet mandata, u Zagrebu dva kao na prošlim izborima, a u desetoj s Androm Vlahušićem probati uzeti dva. To je ukupno devet. Ako u ostalih sedam jedinica prijeđemo prag i uzmemo barem po jedan mandat, to je ukupno sedam. Sve zajedno 16 mandata.

Zadnje ankete pokazuju kako HNS jedva prelazi izborni prag i po posljednjim projekcijama (koje su pravljene s iznimno velikom greškom), rezultat kojeg navodi Čačić nije realan, tj. nema stvarne podlogeu stanju na terenu. Dapače, ako se malo bolje pogleda, ispada da HNS neće postići taj rezultat niti u njima matičnoj županiji, a kamoli da će proći izborne pragove u ostalih 6-7. Čačić je dugo vremena govorio o premijerskoj poziciji baziranoj na rezultatu, potom se prebacio na priču o “kontrolnom paketu” (što bih ja nazvao ucjenom i meni nepoznatom praksom) da bi sada počeo lagano spuštati kriterije. Ako se ne varam, nakon pripajanja Libre, oni imaju u saboru 9 zastupnika i kako je krenulo, ta brojka će se svesti na 6-7 zastupnika. Doista ne vidim kako će sa 6-7 doći na 16 i ta magija me strašno zanima (iako intervju nudi neke recepte).

DRUGI FILM: Mislite da je SDP slijedio iste rezone?

ČAČIĆ: SDP je derivacija toga nastala pod pritiskom. Oni govore o nekakvom timu, prikrivajući činjenicu da nemaju vođu, čovjeka koji vodi taj tim i preuzima odgovornost. Kad su vidjeli premijerske ankete u kojima je Ivica Račan loše prolazio, malo su zamutili vodu. Ponudili su Ljubu Jurčića kao potencijalnog kandidata, s time da bi Račan povukao na pola mandata. Što bi se reklo, ni vrit ni mimo. Iz te vrste poruke, nesretnom okolnošću Račanove smrti pojavio se Milanović. On je druga derivacija.

DRUGI FILM: Kandidati za Račanova nasljednika jednostavno su morali Jurčića prihvatiti za premijera?

ČAČIĆ: Oni koji su otpočetka stali iza Jurčića postavili su ga kao uvjet za kandidaturu. Antunović u početku nije to prihvatila, Bandić nije uopće, Picula nije znao što bi s tim i tako se rodio Milanović. Naš model je prirodno stanje stvari, a u SDP-u derivacija činjenice da su se suočili s dvije personalizirane kampanje, Sanaderovom i mojoj. Ne mislim da je to njihovo prirodno stanje.

Ovo mi je strašno zabavno, naime kada govori o SDPu, Čačić tvrdi kako je situacija razdvajanja predsjednika i premijera neprirodna i nelogična, dok istovremeno on godinu dana zagovara totalno istu stvar. Dapače, kako se kroz redove dalo naslutiti, Milanović uopće nema ambicije u slijedećem mandatu ući u vladu, nego misli se baviti saborom, dok je recimo Vesna Pusić dala vrlo jasne signale kako postoji točno određeno ministarstvo kojime želi upravljati (i ta ambicija je bila njezin motivator 2003 godine da se pokrpa koalicija, za koju se tek 4 godine kasnije može vidjeti kako bi funkcionirala). Zašto je to neprirodno za SDP, a logično za HNS je izvan moje mogućnosti razumijevanja.

DRUGI FILM: Što će se dogoditi s HDZ-om ako izgubi izbore?
ČAČIĆ: Njegov problem nije izgubiti izbore, njegovi ljudi su na pozicijama, u institucijama i za 4, 8 ili 12 godina opet će biti na vlasta. Međutim, ovi izbori su problem Ive Sanadera. Jer on je mjehur od sapunice. Kad on prsne, što je Sanader? Tko je Sanader? Ravnatelj splitskog kazališta.
No da se ne zavaravamo. To isto je i SDP. Kad pogledate troškove javne uprave po županijama, što mislite tko je najskuplji u Hrvatskoj? Grad Zagreb je izvan konkurencije, a zatim slijedi Primorsko-goranska, pa Istarska županija. I tek onda notorne HDZ-ove. Jasno, najjeftinije su Varaždinska i Međimurska. To je ista logika, isti mentalitet.

Ova mu je sjajna, naime ono što je Čačić zaboravio reći je i to da (neovisno o tome koliko smo sretni s modelom) prihodi lokalne samouprave ovise o prihodima koji se na teritoriju županije ostvaruju, a po prihodima županija, pogodite koje su županije na samome dnu? Ne volim djelomično prikazivanje podataka, a ovo je upravo to.

DRUGI FILM: Na koje stupnju razvoja danas preuzimate Hrvatsku u odnosu na 2000. godinu?
ČAČIĆ: Izrazimo se u novcima. Trećeg siječnja preuzeli smo zemlju koja je pod tepihom imala 9,6 milijardi dospjelih potraživanja. Ovi nesretnici preuzeli su je s nula kuna dospjelih potraživanja. To će se sad opet vratiti na sličnu razinu, ali barem je proračun gotovo dvostruko veći. Dakle, imat ćemo realno manji problem. Ponovno imamo potraživanja pod tepihom, ali stvari barem nisu dramatične.
Godine 2000. naslijedili smo i 175 tisuća ljudi zaposlenih u tvrtkama koje šest mjeseci nisu isplatile plaće. To smo sveli na 30 tisuća. Sad je 35 tisuća. Dakle, puno je čišća situacija. Naslijedili smo je s -0,9 posto rasta BDP, danas ćemo je dobiti s pet posto rasta. Unatoč svim tim grubim privatizacijskim pljačkama, bezočnom političkom miješanju, bankarskim krizama, zemlja se stabilizira, štetni utjecaj politike danas je manji nego 1999. godine. Stvari su dakle bolje nego onda.

Evo, da ne bi bilo da nema nešto s čime se ne slažem. Napomenuo bih samo da se pojedine stavke (primjerice otplata duga umirovljenicima) isplaćuje iz vanproračunskih prihoda, i odjednom će taj novac uletiti u proračun, a vjerojatno takvih stvari ima još. No činjenica i dalje stoji – stanje koje će se preuzeti 25. studenog je daleko bolje od onoga što se preuzelo u siječnju 2000.

Sretno bilo HNSu i Radimiru Čačiću, no s velikom pozornošću ću gledati kako se stvari razvijaju, iako je stanje u preostalih osamdesetak dana manje-više zacementirano. Moje je mišljenje da ovaj nastup HNSa radi njima samima štetu, no čini se da sam u tome usamljen. Ponekada mrzim kada sam u pravu.

Misao dana:
Everything is changing. People are taking their comedians seriously and the politicians as a joke.

Izišlo je prije nekoliko dana Godišnje izvješće o konkurentnosti Hrvatske 2006, a koje možete i sami downloadati i donositi vlastite zaključke, ovo dolje ispod su moji.

Ovo izvješće kreira Nacionalno Vijeće za Konkurentnost, isto ono nedržavno tijelo koje se nalazi i iza ideje o hitrorezu koje sam već proglasio pojedinačno najboljim projektom ove vlade (unatoč tome što su uprskali stvar i sjajnu ideju skljaštrili na svega malo više od PR akcije).

Dobra vijest (i praktički jedina dobra ako se mene pita) je činjenica da se Hrvatska pomakla uzbrdo za 13 mjesta u odnosu na stanje iz 2005 godine, što je sjajan rezultat osobito ako uzmemo u obzir da su ostale zemlje regije u pravilu pale za po 3 mjesta u odnosu na prošlu godinu (dakle s 64 smo danas na 51 mjestu ljestvice globalne konkurentnosti). Dobre vijesti ovdje nažalost i prestaju. Indeks globalne konkurentnosti se računa iz devet osnovnih polja, od kojih je njih 2/3 anketne prirode a ostatak statističke – dakle, percepcija igra značajnu ulogu i ako ste popili crvenu tabletu za smirenje prije nego što ste ispunili anketu, može biti da vam se sve činolo ružičastijim nego što doista je.

Za početak, vrijedi konstatirati kako se tek u 2006 godini hrvatska vratila na relativno mjesto konkurentnosti koju je imala nakon 2002 godine (dakle nakon treće godine vladanja koalicijske vlade), ako govorimo o zemljama regije odnosno pretendentima prema EU, lošiji od nas su samo Rumunjska i Bugarska (iako smo 2004 godine bili ispod njih, čini se da su reforme i udarac ulaska u EU ostavile traga na njihovim ekonomijama). S druge strane, ako se gleda indeks lakoće poslovanja (famozni doing business report svjetske banke) uvjerljivo smo iza cijele regije, pa smo tako pozicionirani na impresivno 124 mjesto (od njih stotinu i pedesetak) a prva slijedeća zemlja našeg zemljopisnog područja je poljska koja se nalazi na 75 mjestu.

Realna stopa rasta nam je također uvjerljivo najmanja, manje od nas imaju samo Mađarska, Češka, Poljska i Slovenija (te “core” članice EUa), no njihov BDP je ionako daleko veći od našega i to je onaj fenomen kada kažemo da njemačkih 2% rasta (na 30.000eur BDPa po glavi) je i dalje neusporedivo više od naših 5% na oko 10.000eur. Po stopi nezaposlenosti od nas su gori samo poljaci i slovaci. ako gledamo strukturu zaposlenih, u hrvatskoj imamo svega 40,6% stanovnika koji su radno sposobni (u odnosu na europskih 49,7, dakle oni imaju 25% više radno sposobnih od nas), zaposlenost nam je 34,9% u odnosu na europskih 47,2% (dakle nekih 40% više populacije u EU radi), no ono što mene osobno najviše zabrinjava je činjenica kako impresivnih 34,4% zaposlenih radi u javnom sektoru (dakle direktno na državnim jaslama) što je dramatična razlika u odnosu na prosječno europskih 19,4%.

Rast zaposlenosti od 2001-2006 nam je impresivnih 0%. Naša ekonomija i broj zaposlenih NE RASTE i to se vraćamo na ono što tvrdim da bi imali negativne trendove kada bi iz te brojke izuzeli novozaposlene u bujajućoj državnoj administraciji.

Ako krenemo na financije, prva i ubojita tablica je odnos zaduženosti hrvatske. Apsolutni smo rekorderi u odnosu između odnosa inozemnog duga i BDPa (index 167), čisto usporedbe radi, prva slijedeća zemlja na redu je poljska s indeksom 123. Slična situacija je i između odnosa inozemnog duga i izvoza roba i usluga – apsolutno zadnji na popisu. Ako već spominjemo izvoz, NVK tvrdi kako su osnovne značajke našeg izvoza vrlo visoki izvoz usluga (eto Čačiću nešto na njegov mlin), vrlo slabi rast izvoza usluga i iznimno nizak udio složenih proizvoda u izvozu (da li se itko sjeća Jurčićeve priče o BDPu po glavi stanovnika u odnosu na složenost proizvoda tj. BDP u zemljama koje grade brodove ili automobile u odnosu na zemlje koje proizvode npr. avione?).

Hrvatska produktivnost raste, no broj zaposlenih se ne mijenja tako da u principu samo pratimo ostale zemlje okruženja, no ako pogledamo strukturu rasta efikasnosti onda nije neko iznenađenje da svi sektori rastu s efikasnošću dok jedino efikasnost državne uprave pada i uspjeli smo pasti ispod razine na kojoj smo bili 2000te godine (istini za volju, na najnižoj razini smo bili u 2003, no sada opet idemo u tom smjeru).

Konkurentnost naše privrede se bazira na troškovima rada, a ne na tehnološkoj složenosti što je jasno vidljivo iz tablice prosjećne brutto plaće gdje je slovenija najdalje otišla s 11.129eur po zaposlenom, u odnosu na hrvatskih 7.643 ili mađarskih 4.050. Uz nisku produktivnost, bez rasta zaposlenosti i bez adaptiranja novih tehnologija (i izvoz usluga koji je flatliner) nema napretka u budućnosti jer će komparativna prednost niskih troškova rada u sve globalnijoj ekonomiji i dramatičnom razvoju transporta i interneta biti sve manja. Ako postoji nešto u čemu pratimo i vodimo u Europi onda je to cijena širokopojasnog interneta, eto uz 55eur mjesečno jedini koji nam uopće dođu blizu su Portugalci i njihovih 54,5eur.

Imamo problema i s odnosima štednje i investicija; naime izuzevši Rumunjsku i Bugarsku koje imaju taj odnos još lošiji od nas, raskorak između investicija i štednje u hrvatskoj je 5,9% (ali apsolutnih 5,9%, relativni je odnos 20%) što znači da mi imamo 20% manje štednje od novca kojeg ulažemo u investicije. Ako taj podatak sada iskombinirate s podatkom odozgora da nam je odnos duga u odnosu na BDP ili izvoz uvjerljivo najgori u europi, a pritom uzmete u obzir i HNBovu objavu od prije nekoliko dana kako je plasman kredita građanstvu prešao vrijednost štednje ne vidim kako možete ostati hladnokrvni i ne zapitati se što nam dolazi sutra. Usput rečeno, ako se gleda struktura investicija tada je jasno da najmanje novca ulažemo u prerađivačku i srodne industrije (za koje smo najkompatibilniji po strukturi i dostupnosti radne snage), dok se dobar dio odnosi na telekomunikacije i prijevoz, opskrba energentima te građevinarstvo koje nam je uvjerljivo najjače (sada se opet treba osvrnuti na Jurčića koji uporno govori kako previše trošimo na investicije koje nisu učinkovite, gradnja sportske dvorane ili mosta na pelješac nisu investicije koje donose novac ili zapošljavaju ljude ili kreiraju novu vrijednost – mi se zadužujemo i zamrzavamo imovinu u neproduktivne investicije).

Inozemna ulaganja se svode isključivo na visokoproduktivne djelatnosti (koje zapošljavaju maleni broj ljudi) poput financijskih usluga (banke), trgovina (ne kupujmo hrvatsko), naftnu industriju (prodali smo INAu, radimo sve da prodamo i HEP) , farmaceutika (ode Pliva) i općenito ispada da osim preuzimanja nismo ništa poštenog niti imali.

Ako krenemo pričati o faktorima konkurentnosti tada nije teško uočiti da imamo (uz opet rumunjsku, bugarsku i slovačku) najmanji udio učenika i studenata u ukupnoj populaciji. Udio studenata u ukupnoj populaciji nam je uvjerljivo najniži u odnosu na ostale zemlje (pa uključujući i ove gore navedene), a udio diplomiranih studenata u odnosu na studentsku populaciju nam je također uvjerljivo najmanji sa svega nešto malo više od 14% (jedino su Slovenci lošiji, no broj njihovih studenata je ionako gotovo duplo veći nego naš – dakle slovenci u apsolutnom broju imaju više studenata nego cijela hrvatska). Toliko o zemlji znanja.

Porezni sustav nam je totalno u banani, naime porezni sustav kakav je trenutno većinu prihoda ostvaruje temeljem poreza na potrošnju (PDVa) i poreza i doprinosa na dohodak (porez na dohodak,zdravstvo, mirovine). Poreza na kapital i imovinu nema – to ukratko znači da je struktura poreza pogodna za poduzetnike (dakle mali porez na dobit, nema poreza na kapitalnu dobit, nema poreza na imovinu), velika je presija na cijenu rada što direktno utječe na rast efikasnosti (jer želimo svakog radnika iskoristiti do maksimuma), no istovremeno zbog visoke cijene rada nema rasta zaposlenosti (ovdje opet voda ide malo na SDPov mlin, no činjenica je kako je struktura poreznih prihoda u EU daleko bliža Jurčićevoj viziji nego HDZovoj).

S pozicije izvora novca (a o investicijama smo gore pisali), indikativno je kako je negdje od 2002 godine rast kredita prema građanstvu prerastao kredite prema tvrtkama; ti krediti se troše na potrošnju i otuda generiranje gospodarskog rasta u primjerice građevinarstvu, no isto tako obzirom da smo po svim omjerima izletili u neistražena područja odnosa dugovanja i proizvodnje postavlja se pitanje kada će banke zatvoriti pipu. Krediti građanstvu (primjerice vama za vaš stan) je ugovor između vas i banke u kojem ste žrtvovali vaš budući dohodak (buduću dodanu vrijednost), kako bi osigurali svoje stambeno pitanje. Prva pretpostavka je da ćete u budućnosti imati posla, a sasvim sigurno računate i na to da će vam primanja biti veća i opterećenje manje. Ako u jednome času potrošnja jednostavno stane (jer banke više ne mogu nikome posuditi novac, a vidjeli smo koliko nam je financijsko tržište atipično u odnosu na okruženje) što će se desiti s ekonomijom i hoćete li uopće imati radno mjesto? Hoćete li platiti kredit ili ćete biti prisiljeni prodati stan kako bi umanjili gubitke? Ako je ponuda velika, hoćete li uopće postići cijenu koju ste platili? I kao zadnje, odnos novoodobrenih kredita prema stanovništvu je impresivnih 6,9% BDPa u odnosu na npr. 4.4% kod Čeha (istih onih koji donesu svoju paštetu kada idu na more), što je u u apsolutnom iznosu oko 40% razlike.

Što se tiče državne uprave, moje omiljene teme, tu smo u totalnoj banani. Naime, birokratske prepreke, pravičnost pravosuđa, neovisnost javnih službi su na all_time_low, dok nam istovremeno korupcija u svim segmentima državne administracije cvjeta i dostiže svjetske dosege (što u relativnom broju ili apsolutnim iznosima), indeks cvjetanja korupcije uporno raste u posljednje četiri godine i trenutno je samo Rumunjska lošija od nas.

Malo sam se raspisao, no probajte pročitati ovo i razmislite, skinite ružičaste naočale, eventualno downloadajte dokument i pogledajte što sam propustio ili krivo interpretirao. Čini mi se kako je rast naše konkurentnosti u 2006 više rezultat toga što su drugi s boljim pozicijama u protekloj godini bili loši, nego zato što smo mi jako dobri. Veliki dio toga što nas čini konkurentnom zemljom su elementi koji nas ujedno i puno koštaju (zdravstvo i socijala) i oni izvlače rezultat, no mislim da studija na alarmantan način pokazuje kako nije moguće gledati samo jedan parametar (kao što je globalna konkurentnost), nego moramo shvatiti i koji su sve elementi korišteni da bi do te brojke došli, a ti podaci ni na koji način nisu dobri. Sasvim je svejedno koja će se vlada morati baciti u koštac s tom nepovoljnom strukturom, jer problemi su tu i ako se nešto ne učini oni će ostati; stajanje u mjestu koje je trenutno na snazi (a objektivno ono je stagniranje: “ako ne rastem onda se smanjujem”) koštati će nas jako puno i trebati će nam godine i godine da ispravimo sve ono što se desilo krivo posljednjih godina, no daleko više od toga će naš koštati sve ono što se moralo dogoditi a nije. Odgovornost nove vlade je da prouči ovaj dokument i ciljano počne djelovati kako bi se problemi počeli rješavati, no to se ne smije raditi kirurški na samo jednom segmentu našeg društva, nego se mora napasti više dijelova istovremeno kako bi ostvarili napredak na više razina.

Misao dana:
The Duchess: Be what you would seem to be — or, if you’d like it put more simply — Never imagine yourself not to be otherwise than what it might appear to others that what you were or might have been was not otherwise than what you had been would have appeared to them to be otherwise.
Alice: I think I should understand that better, if I had it written down: but I can’t quite follow it as you say it.

Gledajući ovo Otvoreno sjetio sam se jednog starijeg videa koji još od siječnja čuči na jubitou (uočite kako je borba protiv korupcije na “visokom” sedmom mjestu na popisu aktivnosti, a vidi koincidencije cijeli popis ima sedam stavaka).

Nego, evo malo jasnije napisani rezultati ankete agencije Puls koji su pokazani u Otvorenom:

1. Jeste li Vi osobno čuli za taj događaj?
Cijeli uzorak n = 500

Da 79%,
Ne 21%,
Ne zna 0%

2. Kako biste Vi osobno opisali ovaj slučaj. Biste li ga opisali kao …
Cijeli uzorak n = 396

Početak ozbiljne borbe protiv korupcije u državnoj upravi 32%,
Predizborni potez koji ne garantira da će se s time nastavit 52%,
Ne zna/Niti jedno od toga 16%

3. Posljednja dva dana podijeljena su mišljenja o zaslužnima za ovu operaciju. Tko je prema vašem mišljenju najzaslužniji za ova uhićenja?
Cijeli uzorak n = 396

Državno odvjetništvo i USKOK 25%,
Vlada Ive Sanadera 11%,
Pritisak oporbe 12%
Pritisak EU 29%
Nešto drugo 5%
Ne zna 18%

4. Na čelu Hrvatskog fonda za privatizaciju je Upravni odbor na čijem je čelu potpredsjednik Vlade Damir Polančec, a članovi su mu ministri Kalmeta, Šuker i Čobanković. Koliko su oni znali o korupcijskim aktivnostima koje se događaju u toj instituciji?
Cijeli uzorak n 396

Nisu znali ništa 7%,
Samo su imali sumnje 9%,
Nešto su sigurno znali 75%,
Ne zna 8%

5. Koje stranke su, prema Vašem mišljenju, najsposobnije i najspremnije na borbu protiv korupcije u Hrvatskoj?
Cijeli uzorak n = 396

SDP 30%,
HDZ 11%,
HNS 11%,
HSP 10%,
HSLS 5%,
DC 4%,
IDS 4%,
HSS 3%,
HSU 2%,
Neka druga 3%,
Niti jedna 21%,
Ne zna 20%

6. Prema Vašem mišljenju, koja je Vlada korumpiranija? Prošla Vlada Ivice Račana ili sadašnja Vlada Ive Sanadera?
Cijeli uzorak n = 396

Prošla Vlada Ivice Račana 8%,
Sadašnja Vlada Ive Sanadera 51%,
Podjednako 23%,
Ne zna 18%

Zaključke večeras donosite sami.

p.s. ako ovi nastave, ostati ću bez taglineova koji se odnose na korupciju, već sam opasno tanak

Misao dana:
All power corrupts, but we need the electricity.