Politički horoskop, jesen/zima

Dokopao sam se izvještaja međunarodnog republikanskog instituta (famozni IRI) o stanju javnog mijenja. IRI radi redovna istraživanja političke klime i dobro je upoznat sa situacijom u Hrvatskoj. PowerPoint ima nekih 80ak slajdova, za oko mi je zapalo nekoliko zanimljivih podataka koji se u uobičajenim novinskim člancima ne spominju. Važno je napomenuti da se anketa provodila krajem kolovoza i početkom rujna, dakle prije afera Verona i Brodosplit, biti će zanimljivo vidjeti slijedeću takvu anketu.
Kao što ste mogli vidjeti u Otvorenom prije neki dan, na pitnje ide li hrvatska u dobrom ili lošem smjeru, pozitivno je odgovorilo 27% ispitanika, što je ujedno i najbolji rezultat u posljednje dvije godine, no ono što nije pokazano je kako većinu od tih 27% izvlače (naravno) HDZ ali i HSLS čiji glasači misle poprilično slično kao i HDZovi.

Kada se govori o problemima koji se nalaze pred hrvatskom, pojavljuju se nezaposlenost (kao uvjerljivo prvi problem), mito i korupcija (kao uvjerljivo drugi) a tek potom u sličnim postocima status umirovljenika, standard, zdrastveni sustav i ostali problemi. No da li je sve baš tako?

Čini se da nije, jer kada glasače pitate koje zadatke bi dodijelili vladi u slijedećoj godini, poboljšanje standarda, smanjenje nezaposlenosti i borba s korupcijom i kriminalnom ukupno u postocima dobiju najviše pozicije, no ako glasače pitate da navedu tri najvažnija zadatka osim poboljšanja životnog standarda odjednom se na popisu pojavi i pristup EU ali i zaštita digniteta domovinskog rata!!! Jedanaest godina nakon završetka rata, još uvijek nismo raščistili s time i taj rat će nas čini se proganjati još duže vremena.

Na popisu prepoznatljivih projekata ove vlasti na prvim mjestima pojavljuje se gradnja cestovne mreže, povrat duga umirovljenicima i pregovori s EU, no isto tako se pojavljuju reforme zdravstva i školstva (nisam eto niti znao da je neka reforma školstva u tijeku, ovaj HNOS mi se čini više kao PR kampanja nego neka stvarna reforma) i odmah potom pravilnik o plastičnoj ambalaži. Na popisu konkretnih poteza vlasti, situacija je malo drugačija i najbolje ocjene su dobili gradnja cesta i plastična ambalaža, potom rješavanje problema ptičje gripe, no na četvrtom mjestu se nalazi komemoracija godišnjice domovinskog rata.

I dosada je sve bilo manje više OK uz pokoje iznenađenje, no ako pitate birače za nekoliko uvjerljivo najlošijih poteza vlade Ive Sanadera tada na prvome mjestu uvjerljivo zasjedne nezaposlenost, ali se na jednako uvjerljivoj drugoj poziciji spomene izručenje Ante Gotovine, odmah potom nerealizirana i lažna obećanja, reforma zdravstva te mito i korupcija.

Na popisu najuspješnijih ministara uvjerljivo prva je Vesna Škare Ožbolt unatoč činjenici da ona uopće nije ministar, slijedi je naša EU integrirajuća Kolinda, školski Dragan Primorac i odmah potom Božidar (go go) Kalmeta. Branko Vukelić kojeg smo nedavno puno spominjali zauzeo je uvjerljivo drugo mjesto (ali odozdola). Popisu najneuspješnijih ministara predvodi Jadranka aka. Suzana Kosor, vječno nesposobno simpatični Čobanković, Neven Ljubičić (koji se svima obraća kao da smo u vrtiću) te Ivan Šuker. Vukelić je na ovome popisu smješten negdje u zlatnoj sredini jer valjda moraš nešto raditi da bi mogao napraviti neuspjeh, pa stoga on ne zadovoljava donji minimum za bolju poziciju na ovoj tablici.

Kada govorimo o integracijama, za pristup EU glasalo bi danas nekih 48% glasača, i totalno očekivano, ako gledamo po stranačkoj pripadnosti najmanji broj glasova bi stigao iz HSPa i HSSa. No ako gledamo pristupanje NATOu, za NATO bi glasalo svega 37% birača, ali zanimljivo je da taj postotak uglavnom proizlazi iz glasova birača HDZa i HSPa. Ispada kako bi više HSPovaca glasalo za NATO nego za EU što je u najmanju ruku zanimljivo ali i zabrinjavajuće u odnosu na neke druge rezultate, primjerice osobito mi je zanimljiv podatak da za HSP glasa dvostruko više muškaraca nego žena, što u kombinaciji s ostalim rezultatima HSP pozicionira kao seksističke militantne euroskeptike.
Kada govorimo o razlozima zašto želite glasati baš za određenu stranku prvi razlog je politički program stranke, politička orijentacija a tek potom karakteristike osobe koja je na listi. 27% birača smatra da HDZ zaslužuje još jedan mandat, dok 30% njih smatra da SDPu treba dati još jednu šansu. Zanimljivo je da niti HDZovi koalicijski partneri ne žele HDZu dati priliku za drugi mandat, dok bi to SDPu puno radije dale ostale stranke (uz jedini izuzetak HSPa koj se uostalom kroz ostala pitanja profilirao kao jedini HDZov koalicijski partner u slijedećem razdoblju).

I posljednje, kada bi birali premijera, karakteristike koje bi morao imati novi premijer su: poštenje i nepovezanost s kriminalnim aktivnostima (na prvoj točki nam aktualni premijer ispada iz igre), stavljanje nacije ispred vlastitih interesa, školovanje, ispunjenje obećanja, iskrenost, kompetencija.

Što se može zaključiti iz ovog izvještaja: Kao prvo, pozicija HDZa na slijedećim izborima nije toliko čvrsta koliko se čini (ali vrlo daleko od toga da je loša ili da je gubitak vlasti izvjestan), i činjenica je da je HDZova biračka baza vrlo čvrsta te kako će se HSP pojaviti kao koalicijski partner u eventualnom slijedećem mandatu. S druge strane, postoji jasno naginjanje oporbe (pa i dijela postojećih HDZovih koalicijskih partnera) prema drugačijem sastavu vlade (kojeg bi obzirom na odnose ponovno vodio SDP). Postoji ogromni postotak neodlučnih birača u ostalim strankama koji su voljni promijeniti svoj glas, ali isto tako postoji i ogromni broj birača koji uopže ne žele glasati jer ne vide poantu u tome. Borba za glasače će se očigledno događati u tom segmentu, a to su uglavnom mladi.
Naravno, u svim dosadašnjim izborima uvijek se borilo za “neodlučne” glasače, no nekako mislim da je to više fraza nego stvarno nastojanje iz jednostavnog razloga što dvije glavne političke stranke imaju manje-više zacementirani dio glasačkog tijela i izborni rezultati ne pokazuju da su oni ikada uspjeli doprijeti do tih birača. Osim toga, uspavani glasači mogu značajnije okrenuti priču na jednu ili drugu stranu, a to nije nužno interes politike i političara koji su na vlasti ili visoko pozicionirani u oporbi (kako mi je jedna osoba nedavno rekla, zamislite što bi se desilo da neki od tih ljudi ispadnu iz sabora ili političkog života uopće, oni nemaju alternativu jer nikada nisu ništa drugo radili, a u takvim okolnostima bi mogli postati opasni i potencijalno destruktivni, baš kao i Budiša kojeg smo jedva penzionirali a sada ga pojedini žele rehabilitirati valjda kako bi opet napravio nereda).

Misao dana:
Politics: “Poli” a Latin word meaning “many”; and “tics” meaning “bloodsucking creatures”.

comfortably numb… (9:29, Pink Floyd, Pulse, 1995)

Gdje smo ono stali?

srpanj: Drugog srpnja počeo je Live Aid koji je kroz nekoliko koncerata širom svijeta pokušao napraviti pritisak na čelnike G8 da zaborave barem dio dugova afrike. Na gore spomenutom koncertu ponovno su na istoj pozornici svirali i svi članovi Pink Floyda što se meni osobito dopalo. Svega dva dana kasnije nacionalno vijeće za konkurentnost dalo je izvještaj o hrvatskoj nekonkurentnosti, a dva dana poslije dao sam si truda i malo financijski obraditi sjajni uspjeh presretača. Sedmog srpnja dogodio se teroristički napad u londonu čime se ispunilo jedno od manje popularnih predviđanja s moje novogodišnje liste. HSUovci su izgubili posljednju bitku za održavanje formule za izračun penzije a Hebrang je izjavio kako za preživljavanje zdravstva treba podnijeti žrtve. Svega dva tjedna nakon otvorenja autoceste do Splita počeli smo slušati apele vlasti da se koristi stara D1 cesta??? Njemački ornitonolozi skužili su kako ptice oponašaju zvukove mobitela, a nejinteligentniji među policajcima je poslao anketni list u kojem ste trebali upisati trenutno boravište ante gotovine. Krajem srpnja bio sam na dvodnevnom putu u Italiji, nisam se najeo ali sam se zato lijepo provozao dolomitima.

kolovoz: It was a dark and stormy night. jedna je od najproduciranijih rečenica koje otvaraju novele i postoji cijelo natjecanje u parafraziranju ove rečenice, a o tome sam pisao početkom kolovoza da bi se koji dan kasnije upitao što mi to slavimo petoga kolovoza (i još bolje pitanje; kako slavimo) – jer je na vidjelo izišlo brdo nekih zanimljivih nelogičnosti. Desila nam se i afera Liburnija za koju Ivo kasnije tvrdi da se nije niti dogodila. Nešto malo me brinula i rastuća cijena nafte što je također bilo u skladu s mojim očekivanjima. Posljednji vikend u kolovozu sam proveo u dubrovniku, a posljednji radni dan u američkom veleposlanstvu tražeći vizu za US of A.

rujan: je počeo potpisom ugovora o prodaji slobodne dalmacije, nešto malo znam o cijeloj priči i mislim da će se o ovome još puno pisati te da su posljedice dalekosežnije nego što se to misli. Počeo sam se spremati za moj put u ameriku, 24 sata nakon slijetanja postao sam naturalizirani amer, na “posao” krećem s ipodom u ušima i starbucks kavom u ruci. Postao sam i nekoliko fotografija na svom blogu, tj. linkova na fotografije (jedan od najposjećenijih postova u protekloj godini). Ponovno sam citirao Američke bogove i toplo vam preporučam ovu knjigu, jednu od najjezivijih knjiga koje sam pročitao iako nitko (barem ne značajan) ne pogiba do kraja knjige. Prva stvar po povratu je bio dim iz cigareta u importane centru. Ivo se poput blažene Marije ukazao po tko zna koji puta na HTVu. Kraj rujna (i početak listopada) sam dočekao u Rovinju baveći se konzultantskim poslom.

listopad: trećeg listopada Carla je rekla svoje povjesno DA, a danas svi znamo (ili barem mislimo) da znamo zašto. Odmah nakon toga izrazio sam svoj strah od naših pregovarača, a koji dan kasnije smo strah od EU zamijenili strahom od ptičje gripe. Osvrnuo sam se i na oglas od Iskorak-a, a sredinu mjeseca sam dočekao u gužvi stoljeća koju je stvorio summit srednje europskih državnika. Kupio sam si satelitsku navigaciju, posjetio marunadu i bavio se statistikom i matematičkim modelom ptičje gripe za koju Ivo kaže kako nije Clear and present danger. Kontemplirao sam i o jednosmjernim avionskim kartama, a u King Crossu sam naletio na Vesnu Pisarović (a ne Zmijanec, što samo govori o tome koliko se; a) razumijem u estradu, b) sjećam svojih studentskih kolega).

studeni: Studeni sam dobrim dijelom proveo u krevetu bolestan, a sve je počelu u Beču, na TVu je bio emitiran Lost in translation, a besramno sam kopirao i uputstvo o tome kako dati mito. Na interliberu sam na poklon dobio knjigu. A kraj studenog je definitivno obilježio moj blackberry koji je se dosada pokazao kao najbolji gadget kojeg sam imao ever. Imao sam i neku lamentaciju na temu državne uprave, a bavio sam se i neshvaćanju novinara između prihoda i profita, te stranim vlasnicima koji izvlače novce. A dao sam i svoj obol izglasavanju novog zakona o računovodstvu, a mjesec sam završio izražavanjem žaljenja i zgražanja na temu državnog proračuna.

prosinac: Kyoto sporazum je nastupio s prvim danom prosinca. Podijelio sam s vama link na stranice na kojima se nalaze posljednje riječi osuđenika na smrt. Vlada je parafirala sporazum s Austrijom, a moj blog je proglašen najboljim u godišnjem odabiru PCChipa (skupa sa jesus quintanom). Uhapsilo Gotovinu, mogu se digitalno potpisivati iako olovku još ne smijem baciti. Objavio sam i moj top50 koji je pomalo monoton, proslavio sam rođendan, porezna je poslala i ukinula rješenje o naplati PDVa (gdje sam objasnio kako to u stvari funkcionira, za razliku od neinformiranih izjava političara i ministara). HSS je dobio novog predsjednika, a cestarine su navodno pojeftinile, a Branko Milanović je objavio svoje skandalozno obrazloženje presude, te nam je još jednom priuštio “paradigm shift” na temu sudstva i koliko nisko u stvari možemo ići.

Prosinac nije gotov i u našoj državi nikada nisi na čistu što se može ili ne mora dogoditi u preostalih deset dana.

Misao dana:
Well I think we’ve sorted all that out now. If you’d like to know, I can tell you that in your Universe you move freely in three dimensions that you call space. You move in a straight line in a fourth, which you call time, and stay rooted to one place in a fifth, which is the first fundamental of probability. After that it gets a bit complicated, and there’s all sorts of stuff going on in dimensions 13 to 22 that you really wouldn’t want to know about. All you really need to know for the moment is that the Universe is a lot more complicated then you might think.

when doves cry… (3:57, The Flying Pickets, The Original Flying Pickets Volume One, 1994)

U petak u pola osam premijer nas je sve skupa uvjeravao kako ptičje gripe nema, te nema nikakvih razloga za brigu, da bi svega 150 minuta kasnije napravili izvanrednu konferenciju za novinare gdje bi objavili kako je pronađen virus. Ako nema nikakvog razloga za paniku, čemu onda izvanredna konferencija za novinare u petak u 22h?

Mediji su naravno navalili na ptičju gripu kao muhe na… I danas već o tome znamo mnogo više nego prošli petak.

Čitajući komentare koji su pali na moja dva posta o ptičjoj gripi (post 1 i post 2) ne mogu a da ne zaključim kako si nitko nije dao truda i pročitao report niti scenarije o kojima se tamo raspravlja.

Da ne ponavljam, nije uopće poanta u tome da li je ptičja gripa koja je dijagnosticirana kod nas opasna za ljude jer to jednostavno nije točno; vjerojatno da hodate cijeli dan kraj tih krepanih labudova ništa vam se ne bi dogodilo – no fora je u potencijalu da se nekome na ovoj planeti dogodi da uspije uhvatiti virus koji je na putu od labuda pa do sluznice (ili kože, ili čega već) uspio malkoc mutirati, taman toliko da čovjek na njega reagira. E dakle, nije čak niti taj pehista osobito opasan (a imamo zasada 61 preminulog kojem se to dogodilo) , ali će se prije ili kasnije desiti da će takva osoba zaraziti drugu. E tog drugog se treba jako, jako bojati jer je on nositelj virusa koji se prenosi s čovjeka na čovjeka. Nemam iluzije kako je to netko u hrvatskoj, vjerojatnije je to netko tamo u vijetnamu, južnoj kini ili negdje drugdje koji ima rođaka iz Hong Konga koji se u Hong Kong vraća avionom prepunim njemačkih, nizozemskih, francuskih i britanskih turista. Tog (ne)sretnika se treba bojati.

H5N1 (što je oznaka koju do danas valjda svi znamo napamet) označava vrstu ptičje gripe (a ptičjih gripa ima na stotine različitih vrsta) koja je posebna po tome što kod domaće peradi ima smrtnost od 100%, i potencijal upravo tog tipa gripe u slučaju da se prenese na ljude i potom postane zarazan je iznimno opasan.

Matematika je nažalost neumoljiva i hladnokrvna, a ta matematika (podkrijepljena statistikom koja svjedoči o pouzdanosti matematike) kaže kako treba očekivati pandemiju, a H5N1 ima sve karakteristike koje su potrebne. To je poput meteora koji prolazi putanjom pokraj zemlje, povijest pokazuje kako nas svakih x tisuća godine okine pokoji meteor. U posljednjih x tisuća godina smo bili sretni i ništa se nije desilo. Što vrijeme više odmiče to je vjerojatnost takvog događaja sve veća i veća, a na nebu pratimo desetke a vjerojatno i stotine meteora koji imaju potencijal da u nekome času zveknu posred planete i naprave nered. H5N1 ima identičan takav potencijal, i na popisu svih do sada poznatih virusa, on ima daleko najbolju vjerojatnost.

Btw. fascinira me efikasnost državne uprave; tužno je što samo u izvanrednim situacijama (a ova situacija je po gore opisanoj definiciji manje ili više uzaludna, te po svojim karakteristima ima elemente dobre PR akcije) državni aparat naglo profunkcionira. Zadivljuju me i mediji koji su uspjeli ozbiljnu temu napuhati izvan proporcija, a najviše me razveselio danas index.hr koji su napravili članak o testiranju na udarac meteora – što je pak (čini mi se) liječenje frustracija koje su pojedini članovi indexovog tima zadobili na jednome projektu čiji je vlasnik Večernji (što naravno ne opravdava doista imbecilnu i totalno žutu temu koju je Večernji pokrenuo).

Misao dana:
There is a fifth dimension beyond that which is known to man. It is a dimension as vast as space and as timeless as infinity. It is the middle ground between light and shadow, between science and superstition, and it lies between the pit of man’s fears and the summit of his knowledge. This is the dimension of imagination. It is an area which we call the Twilight Zone.

i will survive… (1:49, Tony Clifton, Man On The Moon, Soundtrack)

Imao sam na pameti pisati danas o googleu (a čini se da je nakon njihovih jučerašnjih financijskih rezultata pola svijeta odlučilo pisati o tome tako da nisam osobito originalan, a teško je dokazati da sam ja to bio naumio učiniti još prije neki dan), no vijesti na novoj tv od prije nekoliko minuta dale su mi materijala…

Dakle, ptičja gripa je dijagnosticirana i kod nas; a o tome smo naučili tijekom izvanrednih vijesti uguranih usred prekinutog (inače vrlo dobrog) filma “Insomnia”. Same vijesti osim same činjenice kako je gripa pronađena nisu donijele ništa novoga niti konkretnoga; iako ne direktno – aludiralo se na paniku i probleme koje će to proizvesti…

O ptičjoj gripi sam već pisao prije nekih petnaestak dana i kako stvari stoje gledajući statističke modele koji su dostupni (a koje zahvaljujući googleu nije osobito teško pronaći) sve skupa ne izgleda dobro. Utješno je to što sama ptičja gripa po sebi uopće nije opasna jer je vrlo teško prenosiva sa ptice na čovjeka, a čak i ako se prenese mogućnost da se dogodi ponovna mutacija koja bi omogućila prenošenje s čovjeka na čovjeka je praktički zanemariva. Ukratko, matematički gledano s pozicije rizika za prosječnog čitatelja ovog bloga, sasvim je svejedno da li je gripa dijagnosticirana kod nas, u Rumunjskoj ili Vijetnamu. Nadalje, čak i ako dođe do toga da gripa mutira i postane prenosiva, povijest pokazuje kako se prva “iteracija” virusa loše prilagođava čovjeku te kako nije niti toliko opasna niti zarazna kao što će biti onaj pravi val pandemije koji će (jednoga dana) ipak uslijediti.

Ukratko, iako sve skupa treba imati na oku (a moj originalni post ima linkanih nekoliko sjajnih resursa na tu temu) ne treba previše paničariti (barem ne zasada ;).

Misao dana:
God give me the serenity to accept things which cannot be changed;
Give me courage to change things which must be changed;
And the wisdom to distinguish one from the other.

p.s. ironično je to da je gore spomenuta molitva preuzeta iz jedne osmrtnice prije nešto više od šezdesetak godina, a svakodnevno je koriste anonimni alkoholičari koji su tražeći porijeklo molitve pronašli korijene kod vojnika još u četrnaestom stoljeću, a prvu varijante te molitve danas s priličnom sigurnošću možemo povezati sa staro rimskim filozofom Boethiusom