Nacional i satovi

U Nacionalu koji je danas izašao na kioske imate na sedam stranica tekst o korištenju interneta u političke svrhe. Tekst govori dobrim dijelom o američkim izborima i korištenju jubito-a, dok se dio teksta odnosi na hrvatsku internet scenu, a dio teksta govori i o pollitici.com.

Ovo je izjava koju sam dao za Nacional:

“Pollitika.com je danas centralno mjesto za ‘građansku’ politiku na hrvatskom internetu, odakle možete poslati svoju osobnu poruku obnašateljima vlasti. Činim sve što mogu da predizbornu kampanju prebacim u internet arenu, prostor u kojem smo svi ravnopravni i u kojem novac ne znači mnogo, a ideje, iskrenost i argumenti znače sve. Internet je naša prilika da demokracija doista zaživi, baš kao što je i prilika da sve čimbenike političkog života razotkrijemo do kraja. Naše političke stranke misle da je internet vrsta prospekta ili brošure i njihovo najveće dostignuće je da na kraju brošure stave kupon za učlanjenje. Ne razumiju što je internet, a još im je manje jasna prijetnja koju on predstavlja. Ako govorimo o ‘Kiro prosviro’ i sličnim uradcima, smatram ih antologijom hrvatske gluposti i iznimno je važno da ti isječci poput muzejskih izložaka ostanu sačuvani na internetu. Mislim da je uvreda Vladi da ima jednog takvog ministra u svojim redovima, isto kao što ovu Vladu smatram uvredom hrvatskim građanima jer tolerira da takvi mediokriteti određuju i utječu na moju i vašu budućnost. Ako ćemo ozbiljno, YouTube je sjajan alat koji nam pomaže da razotkrijemo političku kliku za šarlatane, manipulatore, lažove i nesposobnjakoviće. Hrvatsko političko pamćenje je vrlo kratko, možda mjesec ili dva, no uz pomoć YouTubea svi se mogu prisjetiti što je premijer govorio na Splitskoj rivi 2001., gdje su nestali kilometri autoceste, što se govorilo o Brodosplitu ili Sunčanom Hvaru. Prije 6 mjeseci imali ste dvoje-troje aktivnih članova YouTubea koji su objavljivali videoradove, danas ih imate desetine a možda i stotine i to je sjajno. Revolucija neće biti na televiziji, revolucija će biti na YouTubeu i blogovima”, zaključuje Mrak, pokretač stranice pollitika.com.

Danas zasjeda i povjerenstvo o Sanaderovim satovima, pa će danas sigurno doći neka sasvim nova interpretacija Sanaderove obveze, veselim se unaprijed.

Misao dana:
I stand by all the misstatements I may have made.

Sloboda, cenzura i pollitika

Jučer tijekom večeri na pollitika.com čiji sam webmaster (i osnivač) dogodio se prvi ozbiljniji incident s jednim od korisnika web sitea, a koji je moj potez proglasio cenzurom te potom iz protesta obrisao sve svoje tekstove na cijelom siteu.

Ono što se dogodilo je da je dotični, u napomeni na tekst (koji se uzgred rečeno bavio Karlovačkom pivovarom) spomenuo moju nedavnu javnu deklaraciju kojom sam svima dao do znanja da podržavam SDP, te me tamo spomenuo imenom i prezimenom. Razlog zbog kojeg sam poimence spomenut je moja javna deklaracija te pitanje kako mogu biti objektivan i neutralan? Osim što je pollitika kolaborativni blog na kojem svatko može pisati, pa možemo tamo naći široki raspon tekstova različitih profila (iako desnijih stavova imamo daleko manje nego što bi htjeli) – nekako sam mislio da je slogan politike “Neovisni ali ne i neutralni” totalno očigledan i nije mu potrebno objašnjenje. Na pollitici svatko može zastupati svoje stavove, baš kao što ja na svome blogu zastupam svoje.

Obzirom na popularnost bloga i doista veliki broj kontakata koji iz njega proizlaze, moje ime i prezime su se pretvorile u malu javnu tajnu i svatko tko je ikada komunicirao sa mnom zna da moje ime nikada nisam krio, no istovremeno, moja je vlastita odluka da se na internetu pojavljujem isključivo s aliasom mrak.

Ono što sam učinio kada sam to vidio su dvije stvari. Prvo sam korigirao tekst i izbacio/pobrisao/uklonio svoje ime (ali sam ostavio alias) , te sam potom bez odgađanja poslao autoru teksta email s mojim razlozima korekcije teksta, molbom da moje argumente prihvati, a u slučaju da se ne slaže s njima da tekst (on ili ja) vrati u prvobitno stanje. Moja akcija je proglašena cenzurom, kreirala je žučnu raspravu da bi nekoliko sati nakon toga svi tekstovi bili pobrisani.

Pitam se da li je moja akcija bila ispravna? Tj. da li sam zloupotrijebio svoje administratorske ovlasti direktnom intervencijom u tekst? Ovo je odlično pitanje i moram priznati da sam se cijelu večer propitivao na tu temu i smatram i dalje da sam u pravu, a imam i nekoliko argumenata za to;

  • Sloboda govora; svatko ima pravo govoriti što god želi i jedna od funkcija pollitika.com-a je upravo to da se svakome da prilika da kaže što on želi, no međutim obzirom da živimo u uređenom društvu (pitanje interpretacije no to je u svakome slučaju intencija) radi prosperiteta zajednice pojedine naše slobode moramo žrtvovati. Mislim da je sjajna definicija slobode ona koja kaže da si slobodan činiti što god želiš sve dotle dok ne ugroziš slobodu drugoga. Mislim da je očigledno da je moja sloboda izbora da na internetu koristim alias time povrijeđena. Malo više o ovoj temi možete pročitati u mnogobrojnim diskusijama o prvom američkom amandmanu koji govori upravo o ovakvim situacijama.
  • Cenzura; ovo je već malo teža kvalifikacija i doista po nekim od definicija sam napravio cenzuru. No, nisam spriječio objavljivanje teksta ili nečega drugoga nego svog osobnog podatka. Dapače, poslao sam odmah email, objasnio razlog, zamolio da se argumenti prihvate i ponudio vraćanje prvobitne varijante. Nisam naišao na slučaj da to cenzori rade.
  • Netiquette; ekvivalent bontona na internetu se zove netiquette. Ponašanje korisnika na internetu (kao i mnoge druge stvari vezane za internet), regulirano je kroz tzv. RFCe ili Request For Comments i oni su analogija zakona u nekoj državi. RFC 1855 regulira pravila ponašanja na internetu i u točci “4.1.2 Real Time Interactive Services Guidelines” doslovce kaže: “If a user is using a nickname alias or pseudonym, respect that user’s desire for anonymity. Even if you and that person are close friends, it is more courteous to use his nickname. Do not use that person’s real name online without permission.
  • Pravila korištenja Pollitika.com; i posljednje u samim pravilima korištenja pollitika.com-a piše (a to tamo piše od prvoga dana postojanja sitea, dakle nije nešto što sam dopisao jučer ili prije tri dana) i to doslovce: “Radi osiguranja slobodnog i neometanog korištenja usluga pollitika.com, ovi postupci su neprihvatljivi i strogo zabranjeni… …prikupljanje, čuvanje i objavljivanje osobnih podataka drugih posjetitelja portala i korisnika”.

Nemam namjeru ulaziti u polemike, jednako kao što to nisam radio niti jučer; no smatram da je kritično da se preko ovog incidenta ne prijeđe te da ne ode u zaborav. Svoje postupanje smatram opravdanim i sasvim sam siguran da bi apsolutno identičnu stvar napravio da se radilo o bilo kome, pa i o autoru izbrisanog teksta.

Misao dana:
You can protect your liberties in this world only by protecting the other man’s freedom. You can be free only if I am free.

Nagovor na POLLitiku

Pozivam sve da od današnjeg dana u popis siteova za dnevni obilazak svakako uvrste i POLLitika.com. Evo i zašto:

Pollitika.com - Politika je previše ozbiljna stvar da bi je prepustili političarima.Svi mi živimo u ovoj zemlji i u manjoj ili većoj mjeri dijelimo njezinu sudbinu. A tu istu sudbinu u većoj ili manjoj mjeri određuje politika i političari i o njima nemam neko osobito dobro mišljenje.

Za početak, većina trenutno aktualnih političara, osobito ovih koji doista imaju neki utjecaj i ne služe kao dekoracija i podizači ruku za vrijeme glasanja (bilo to u saboru, vladi ili na nekoj drugoj razini) ili svoju povijest vuče duboko iz vremena prošle države, ili pak izgledaju kao da su sišli s Interpolove tjeralice.

S jedne strane, u ovome času imamo vladu koja je nesposobna vladati. Pokušajte smisliti jednu jedinu gospodarsku mjeru koja je trenutno aktualna vlada donijela u svojem trogodišnjem mandatu? Teško da ćete nabrojati ijednu. Naša vlada i njezini ministri govore o koječemu, zalažu se za ovo i ono, a ono što osobito dobro rade je rješavanje problema. Rijetko koja aktivnost je proaktivna, oni gotovo uvijek ulijeću u krizu i rješavaju problem zanemarujuči pritom činjenicu da se cijeli problem mogao preduhitriti kada bi vlada, jeli, vladala. Osobito dobar u rješavanju kriza je naš premijer; danas se zauzeo za ukidanje otkaza Vjesnikovim novinarima, prošli tjedan je predložio raspuštanje HINAinog upravnog vijeća i što idete dalje u prošlost možete zaključiti samo to kako se naša vlada ponaša kao da cijelo vrijeme traje elementarna nepogoda (što je donekle i točno).

S druge strane imamo oporbu koja je nesposobna izboriti se za vlast. SDP zauzima centralno mjesto u oporbi bez ozbiljne šanse da svoj postotak imalo poveća (ili pak značajno smanji), ostatak zauzima nekolicina stranak koje su u svojoj osnovi regionalne prirode i koje samo na određenim područjima imaju dobre rezultate, dok su na nacionalnoj razini krajnje neprepoznatljive a u pojedinim slučajevima jedva da i prelaze izborni prag.
Prije desetak dana dobio sam cijeli registrator s bilancama i računima prihoda i rashoda parlamentarnih političkih stranaka tražeći u tim silnim dokumentima nešto zanimljivoga. Kao i većina drugih računovodstvenih materijala i ovaj je bio dosadan, no u jednome času sam shvatio kako te stranke više od 90% svih svojih prihoda ostvaruju transferima iz državnog proračuna. To je novac koje stranke dobijaju na temelju broja zastupnika. Čak niti članarine svojih članova ne stvaraju imalo značajnije prihode.

“Oni” nas u stvari uopće ne trebaju.

Političari su si dakle složili sustav u kojem su sami sebi dostatni jer je opstanak njihovih organizacija osiguran, i ti izbori svake četiri godine su manje više samo gnjavaža i situacija u kojem se malo promiješaju karte, no nakon toga neki odu u oporbu (možete si taj odlazak zamisliti kao četverogodišnji godišnji odmor), neki iz oporbe na vlast pa sve ispočetka…

U svakom slučaju, netko nešto mora učiniti i pollitika.com je jedan mali pokušaj u tom smjeru.
Ako već ne možemo rasturiti taj “establishment”, barem ne u kratkom roku, ono što svakako možemo učiniti je zagorčati život toj povlaštenoj kasti do krajnjih mogućih granica, a to možemo učiniti nametnuvši im moralnu i političku odgovornost koje su kod nas nepoznata kategorija. Naravno, jedan post na blogu poput ovoga teško da može napraviti razliku, no kada bi imali platformu na kojoj se može čuti i sistematizirati stotine i tisuće glasova, tada bi imali mogućnost postati politički faktor kojeg je nemoguće ignorirati.

Pollitika.com je dizajnirana da postane upravo takva platforma.
Učinite mi uslugu, posjetite taj site i podijelite link sa svojim prijateljima.

Misao dana:
Generally speaking, things have gone about as far as they can possibly go, when things have gotten about as bad as they can reasonably get. We are tragedians, you see? We follow directions. There is no choice involved. The bad end unhappily, the good, unluckily. That is what tragedy means.