Ako ste novi ovdje pretplatite se na RSS feed, ili iskoristite email pretplatu (vidi desno), a ako ste Facebook korisnik svakako se priključite communityu (također vidi desno).

Hvala na posjeti!

Puno je toga novoga u proteklih nekoliko dana i nikako da stignem to evidentirati, jučer je sve nekako kulminiralo mimo mog znanja pa je i krajnje vrijeme da se i ja očitujem oko svega toga. Ukratko, imam nekoliko bitnih vijesti za sve one koji redovito čitaju mrak.org i pollitika.com.

• Pollitika.com kao kolaborativni blog, ali puno važnije kao i skup nekolicine aktivnosti koje su se događale mimo same web stranice osvojile su jednu po meni vrlo prestižnu nagradu. Pollitika i ja ušli smo u top10 finalista natječaja za nagradu koje u posljednjih nekoliko godina organizira i dodjeljuje world eDemocracy forum i PoliticsOnline. Svih deset dobijaju nagradu, a nagrada se dodjeljuje pojedincima i organizacijama koje su postigle mjerljivu političku promjenu kroz upotrebu interneta. Ovo smatram iznimno bitnim i važnim priznanjem jer se ono vrlo ozbiljno shvaća u profesionalnim političkim krugovima i ovo će otvoriti vrata za neke druge stvari koje imam na umu. Inače, pollitika.com i cijelu priču a na temelju popisa birača kao showcasea nominirala je grupa američkih republikanaca koji su bili u Hrvatskoj tijekom travnja taman kada je priča o biračkim popisima bila u svom zenitu. Već sam screening i ulazak u glasanje je bila bitna stvar, dok mi je sama ideja da će pollitika ući u top10 bila doista neočekivana. Krajem listopada idem u Pariz pokupiti nagradu i prezentirati pollitika.com kao projekt na dvodnevnom eDemocracy forumu. Hvala svima koji su glasali za pollitiku, no puno bitnije, hvala svima onima koji sada već četvrtu godinu pune pollitiku svojim dnevnicima i komentarima te je čine relevantnim i nezaobilaznim dijelom hrvatske građanske političke scene.
• Ako ste čitali novine prošloga tjedna ili gledali TV onda vjerojatno znate da sam postao članom izbornog stožera predsjedničkog kandidata Ive Josipovića. Moja uloga u stožeru se odnosi na komunikacijsku infrastrukturu i nove medije (uključivo i naravno s naglaskom na internet). Obzirom da nemam namjeru u predstojećem razdoblju prestati pisati o predsjedničkim izborima, kandidatima i svemu ostalome povezanim s izbornim razdobljem koje nam predstoji – mislim da je bitno da ovo imate na umu i da kada god napišem nešto na tu temu da znate gdje stojim te da imam direktni interes u uspjehu Ive Josipovića. Napominjem također da stavovi koje ja iznosim nisu nužno stavovi izbornog stožera niti da imam bilo kakvu ingerenciju da u ime Ive Josipovića iznosim bilo kakve stavove (osim ako to eksplicitno ne napišem). Svi prezentirani stavovi su dakle moji i samo moji i ne moraju se poklapati sa stavovima Ive Josipovića. No, ono što možete učiniti je iskoristiti mene da pošaljete poruku predsjedničkom kandidatu budući da s njime imam direktni i svakodnevni kontakt. Nije osobita tajna da je moja politička orijentacija bliska SDPu, te unatoč svim problemima koje ta stranka nosi ja i dalje smatram kako je to u ovome trenutku najbolja moguća opcija. Što se tiče samog Ive Josipovića, rekao bih samo da je učestala kritika na njegov račun to da je riječ o mlakom i neuvjerljivom kandidatu, mislim da ako odvojite malo vremena da pogledate što Ivo govori i o čemu u stvari priča da će i ta zabluda brzo proći. Ivo Josipović je osoba s iznimnom i vrlo rijetkom biografijom, značajnim postignućima (osobnim, stručnim, političkim) iza sebe i ako je “mlakost” najveća zamjerka koju su mu njegovi konkurenti uspjeli prišiti onda govorimo o sjajnom kandidatu i osobi kakva nam na Pantovčaku nasušno treba. Predsjednik države je osoba s ultimativnim autoritetom koji proizlazi iz legitimiteta direktnog izbora i ta osoba jednostavno mora biti osoba besprijekornog morala i ljestvice vrijednosti a kako bi s pozicije autoriteta usmjeravao državu u okviru svojih ovlasti. Ne tvrdim da je Ivo Josipović najmirišljaviji cvijet na livadi, no u usporedbi s ostalim kandidatima (i onima kojima se tako percipiraju) Ivo Josipović je bolji kandidat za nekoliko redova veličina.
• I posljednje, prošloga tjedan sam prihvatio poziv za obavljanje prve javne funkcije :). Riječ je o tome da sam postao (iako je to još predmet odobravanja gradske skupštine) “zamjenik člana povjerenstva za biračke popise” – nisam siguran da sam dobro napisao ovo, ali poanta je da sam zamjenik a ne redovni član i da se radi o biračkim popisima (a na temu kojih sam nekakav minorni autoritet).

Eto, puno vijesti za protekli tjedan. Još jednom čestitam svima koji su pomogli da pollitika.com dobije ovu nagradu. Obećajem da ću nakon što pokupim nagradu ponovno organizirati neko okupljanje da to i službeno proslavimo.

Misao dana:
I don’t deserve this award, but I have arthritis and I don’t deserve that either.

U posljednjih nekoliko dana, taman koliko su se ljudi vratili s godišnjeg i otkako je počela strka za predsjedničke izbore koji nas očekuju u prosincu ili najkasnije siječnju, zasuti smo politikom, novopečenim kandidatima i intrigama koje ih okružuju. U slijedećim mjesecima, likovi s estrade će biti potisnuti u zapečak, dok će poznati ali i anonimni likovi političke močvari izići na vidjelo. Tako eto prije neki dan gledamo Vidoševića kako grli tele, a sasvim sigurno će nas i drugi kandidati zapljusnuti s najneočekivanijih mjesta.

Istovremeno, stranački stožeri neumorno šalju poruke putem kućnih novinara, dok nezavisni kandidati čine to isto trošeći pritom veze stvarane desetljećima. Naravno, nismo imuni niti od intrige koja slijedi s time. Saznati ćemo sve o imovini pojedinih kandidata te sumnje u zakonitost porijekla iste, ili kod onih kod kojih je imovina ili barem način njezina stjecanja transparentan postaviti će se pitanje moralnosti. Uskoro će nas početi uveseljavati i anketari lansirajući najnovije rezultate dobivene CATI anketama, te “nezavisni” i ostali analitičari; dok će izjave po novinama davati samozvani spin doktori (myself included :). Slušati ćemo o frakcijama, razjedinjenim središnjicama, nekonzumiranim koalicijama (formalnim i neformalnim), o lobiranju “above” i “below” the line. Gatati ćemo iz kave odlazećeg predsjednika i pada sjene Ive Sanadera…

Prospekt tog deja-vu-a me podsjetio na glasoviti skeč Monty Pythona u kojem je potrebno na natječaju smisliti najbolju moguću uvredu za belgijance i jedna od najboljih psovki koje su revni englezi mogli smisliti u tom natječaju glasila je jednostavno: Belgijanci. Tako ja nekako razmišljam i o mulju hrvatske politike, gdje sve te silne kandidate i menađžerije koje iz nje proizlaze možemo opisati samo jednom, jedinom riječju: političari.

Misao dana:
Deception is a cruel act… It often has many players on different stages that corrode the soul.

Javna je tajna da se biračkim popisima manipulira već gotovo dva desetljeća, a sve skupa kako bi se osigurala prevlast točno određene političke grupacije na izborima. Manipuliranje biračkim popisima dobro je vidljivo na parlamentarnim izborima kada krenemo uspoređivati broj birača u odnosu na broj stanovnika Hrvatske – čime postajemo jedina zemlja na planeti u kojoj je broj birača veći od broja stanovnika.

No, ako malo bolje razmislite, puni efekt manipuliranja biračkim popisima događa se upravo na lokalnim izborima gdje mali broj glasova (svega nekoliko stotina) može trajno prevagnuti na jednu ili drugu stranu. Problem je naravno u tome što ste do sada mogli o tome samo diskutirati ali nikada se ništa nije moglo učiniti jer nije bilo načina kako to dokazati.

Sve do danas.

Danas sam lansirao web stranicu slijedećeg naziva:

http://popisbiraca.pollitika.com

To je web stranica koja se temelji na stvarnom popisu birača i na kojoj možete upisati naziv bilo kojeg naselja u hrvatskoj i saznati do stotinu adresa s najvećim brojem birača u tom naselju. Ukratko, da pojednostavim do kraja, možete bez problema saznati koliko je prijavljeno punoljetnih građana kod vašeg susjeda.

Puno je razloga zašto se hrvatski državljani koji ne žive u Hrvatskoj žele prijaviti na hrvatskim adresama. Očigledni razlozi su ekonomske prirode i tu govorimo o porodiljnim naknadama, socijalnoj pomoći, pomoći za nezaposlene i slično. Ovdje govorimo o desetinama ako ne i o stotinama milijuna kuna troškova za građane koji ne doprinose ovoj državi ali svejedno iz nje izvlače direktnu ekonomsku korist, bila ona kroz prethodno navedene fondove ili pak kroz zdrastvene usluge. Dvije temeljne grupacije koje koriste ove mehanizme su hrvati iz Hercegovine odnosno srbi iz BIH i Srbije.

Po saznanjima koje sam istražujući ovu priču uspio steći, izborna prijevara se bazira na dvije temeljne metode. Prva metoda je manje organizirana ali mnogobrojna, gdje rodbina koja živi u Hrvatskoj dopušta svojoj obitelji iz primjerice Hercegovine da prijavi svoje prebivalište na njihovoj kućnoj adresi. Ovo je donekle teško detektirati jer je riječ o “razmjerno” malim devijacijama i teško je ustanoviti čistim pregledom biračkih popisa koje su to adrese na kojima broj birača značajno odudara od stvarnog broja stanara. Primjetite da se prilikom prijave prebivališta mora otići u MUP i dati izjavu da određena osoba stanuje na točno određenoj adresi. Davanje lažne informacije službenoj osobi, lažno svjedočenje kao i proizvodnja dokumentacije koja svjedoči tome u prilog definitivno ulazi u kategorije prekršajnih ako ne i krivičnih djela kažnjivih zakonom.

Druga metoda koja je osobito popularna u selima dalmatinske zagore i pograničnim područjima su naselja sa kućnim brojem 0, 900 ili 999. Naime u pojedinim zaseocima i naseljima postoji ogromna mimoilaženja u broju birača i broju stanovnika. Obično u takvim naseljima točno znate tko u njima živi jer se tamo nalaze dva-tri a u svakom slučaju ograničeni broj prezimena ali unatoč tome u pojedinim zaseocima od kojih neka nemaju niti asfalta možete pronaći prave male gradiće (barem na biračkom popisu). Neki od primjera su zaseoci u okolici Vrgorca poput Dusine, ili neka druga naselja poput Vinjani donji. Ovdje treba imati na umu da postoje naselja u hrvatskoj koja uopće nemaju kućne brojeve, pa se onda poneki rezultat može činiti nelegitimnim iako je riječ o stvarnoj situaciji na terenu (primjerice grad Hvar nema kućnih brojeva). Kako bilo, činjenica je da su pojedinci u određenim manjim sredinama omogućavali masovni upis birača na nepostojeće adrese i ovdje sasvim sigurno možemo govoriti o organiziranom i sustavnom manipuliranju glasačkim popisima – pa stoga i govorimo o pravim pravcatim kaznenim djelima.

Jučer je državno izborno povjerenstvo imali konferenciju za medije gdje je bilo upućeno pitanje o biračkim popisima i unatoč njihovom obećanju da će birački popisi ovoga puta biti sređeni – nema stvarnog razloga tome vjerovati jer je ovdje riječ o ljudima koji su legalnom metodom na temelju lažnih podataka prijavljeni svojim boravištem na nepostojećoj adresi.

Čisto da ilustriram situaciju, dajem Vam provjerene podatke za naselja u okolici Vrgorca gdje se ekipa zaigrala i broj birača dovela do razine apsurda:

Manipulacijom prebivalištem i biračkim popisima krši se cijeli niz zakona, hrvatska država je oštećena za davanja tim ljudima na koja oni nemaju pravo, no što je daleko bitnije od toga, ti ljud dramatično biraju sliku stanovništva na određenom području i onemogućuju da stvarni stanovnici budu predstavljeni u vlasti onim ljudima koje su stvarno izabrali.

Nije realno očekivati da će ljudi koji su na vlast izabrani na ovaj način biti u stanju, štoviše, biti uopće zainteresirani braniti i boriti se za interese onih koji na tom području doista i stanuju. Vrgorac i okolica Vrgorca su samo najbizarniji primjer izbornog inženjeringa koji bi morao biti zasutavljen i to odmah.

Misao dana:
I know somebody who actually slipped on a banana peel.

Prije nešto malo više od dvije godine napisao sam tekst koji se zvao “Jedan vrlo osobni tekst o politici“. Nekako postoji očekivanje da će novinari biti neutralni u svemu onome o čemu pišu, a onda se to očekivanje prelilo i na blogere s čime se ja ne slažem. U tom tekstu vrlo sam jasno napisao gdje su moje političke preference bile u času kada se trebalo odlučiti za koga glasati na lokalnim izborima. Neke je to tada malo šokiralo (iako je moj stav ionako bio jasan i bez javne deklaracije), a mnogima se ipak dopalo – i nekako si mislim da je to bila ispravna stvar za napraviti i da je to trebalo učiniti.

Danas istu stvar radim i za lokalne izbore. Za mjesec dana biramo novog gradonačelnika i novu gradsku skupštinu. Moj glas će ove godine ići Josipu Kregaru, zato što smatram da način na koji se upravlja ovim gradom nije dobar i zato jer smatram da nam treba nezavisni kandidat koji može prodrmati ustajalu strukturu koja je već okoštala oko gradske uprave.

Ovo su prijelomni izbori jer se po prvi puta koristi direktni izbor gradonačelnika, uskoro treba ustrojiti i cijelu gradsku upravu po novom modelu i mislim da nam trebaju ljudi koji nisu političari. Kregar nije političar (iako je blizak politici), sudjelovao je u izradama mnogobrojnih zakona i osvjedočeni je borac za transprarentnost i protiv korupcije. Jedina meni poznata afera koja se veže uz njegovo ime je ona o kreditu iz Posmrtne pripomoći koji je u cijelosti vraćen i koji je bio sporan zbog toga što je bio dan pod povlaštenim uvjetima koje su uživali i ostali djelatnici posmrtne pripomoći u to doba.

Josipa Kregara i osobno poznajem kroz niz različith seminara i predavanja na kojima smo zajedno sudjelovali i nije osobita tajna da sam i sam svojim savjetom pripomogao njegovoj kampanji.

Lijepo Vas molim da ovo uzmete na znanje, te da sve moje tekstove ubuduće do isteka izbora promatrate kroz prizmu moje odluke.

Unatoč brdu optimističnih tekstova o Kregarovoj kandidaturi u proteklih nekoliko dana, smatram da su izbori daleko od odlučenog te da je Milan Bandić i dalje u žestokoj prednosti, da li se Zagreb umorio Milana i hoće li Kregar dobiti podršku glasača to ćemo tek vidjeti, no ako se ne pokuša nikada nećemo niti saznati.

Misao dana:
Make sure you have a different opinion and people will talk about you.

Pazi, ovo je propagandna poruka (više samoreklamerska ali eto).

U organizaciji Instituta za elektroničko poslovanje, 12. veljače 2009. godine u zagrebačkom Hypo centru događa se jednodnevni seminar na temu interneta i političkog marketinga. Na seminaru sam i ja jedan od predavača i ako je politika vaš business tada ima smisla da navratite.

Ja ću govoriti o primjeni interneta u političkim kampanjama (osobito na primjerima iz nedavno završenih američkih izbora u kojima sam i sam sudjelovao) a pokušati ću to staviti i u hrvatski okvir i pokazati potencijale koje je moguće iskoristiti. Osim mene, svakako treba čuti Vuka Ćosića koji će govoriti o konkretnim stvarima iz pobjedničkih kampanja za slovenskog predsjednika Danila Turka i premijera Boruta Pahora, a tu je i uvijek zanimljivi Krešo Macan te Domagoj Bebić koji će sa znanstvene strane pokazati kako novi mediji utječu na ljude.

Moram priznati da ću se nakon puno (da ne kažem previše) godina naći na podiju skupa s mojim nekadašnjim profesorom Miroslavom Tuđmanom, ono što malo ljudi zna je da on ima vrlo bogatu, priznatu i dugogodišnju znanstvenu karijeru u informacijskim znanostima pa će biti zanimljivo čuti što nam on ima za reći.

Internet je bio faktor koji je odlučio američke izbore, puno se koristio u europi i za vjerovati je kako će biti značajni faktor u nadolazećim europarlamentarnim izborima (na kojima ću također sudjelovati). Nijedan politički kandidat koji misli imalo ozbiljno ne bi smio ignorirati potencijal interneta a osobito demografiju koja ga većinski koristi, a do koje u stvari i ne može doći drugim sredstvima osim internetom.

Internet nadalje mijenja paradigmu političke komunikacije koja je dolaskom televizije iz svoje originalne dvosmjerne sheme pretvorena u jednostrano emitiranje 30 sekundnih poruka i sound biteova. Zahvaljujući internetu, to se ponovno vraća na početno stanje kada se politika događala na trgovima, kazalištima i drugim dvoranama gdje su kandidati morali direktno i odmah odgovarati na pitanja zainteresiranih birača.

Više informacija možete saznati na samom siteu konferencije primjena.com.

Kraj propagandne poruke.