Prije petnaestak dana naša vrijedna Vlada poslala je u Sabor konačni prijedlog Zakona o financiranju političkih aktivnosti i izborne promidžbe, a koji će po riječima same predsjednice Vlade stati na kraj neuređenom financiranju političkih stranaka i izbornih kampanja, a osim toga po prvi puta se u zakon ugrađuju i konkretne kaznene odredbe. Kada bi vjerovali što Jadranka kaže onda bi možda mogli biti i malo optimistični, no nakon čitanja prijedloga zakona moj prvi komentar glasi “I svi se grohotom nasmijaše”, pa sam pomislio da bi bilo dobro podijeliti s čitateljima Večernjeg što je to toliko smiješno u tom prijedlogu.
Prva bitna novina prijedloga zakona je to da ako uđete u Sabor ili neko drugo tijelo na listi jedne stranke i potom odlučite otići, sredstva koja vam država osigurava za političko djelovanje će od sada ostajati onoj stranci ili listi s kojom ste ušli u to tijelo. Nekako mi se čini da je to odredba koja pojačava vladavinu partitokracije protiv koje bi se morali boriti.
Ako ste kojim slučajem odlučili kandidirati se za predsjednika države onda morate položiti i 50.000 kuna prilikom svoje kandidature. Nisam pravnik, još manje stručnjak za Ustav, no imovinski cenzus ne bi smio biti bilo kakav kriterij prilikom kandidiranja (jer onda polako ali sigurno idemo prema kletvi Ratka Mačeka o 50.000 eur nužnog za bavljenje politikom).
Iznosi i gornji limiti koje smijete potrošiti za predsjedničke, parlamentarne i lokalne izbore su sada definirani, no ja bih rekao da iznos koji se troši na kampanje ne bi smio biti problem. Ako naše telekom kompanije tijekom godine potroše ukupno gotovo 200 kuna po glavi stanovnika za svoje oglašavanje, koji je onda smisao da predsjednički kandidat ne smije potrošiti više od 2 kune po glavi istog tog stanovnika a kako bi ovaj donio kvalificiranu odluku oko toga tko je predsjednik kojeg ovaj želi vidjeti na Pantovčaku? No u limitima se potkrala jedna zanimljiva odredba koja doslovce kaže da je limit budžeta za vijeće lokalne uprave (dakle županije, grada ili općine) svega 50.000 kuna. Pokušajte napraviti kampanju za milijunski grad poput Zagreba s budžetom od 50.000 kuna ili impresivnih 7 lipa po biraču.
Od sada se za svaku kampanju traži otvaranje posebnog računa, no vidi čuda, u slučaju političke stranke donacije se mogu raditi ne samo na račun kampanje nego i na račun stranke. Možemo mi sada diskutirati o tome što se smije ili ne smije ili kako će stranke transparentno i u duhu zakona prijavljivati svoje troškove, no objektivno treba pogledati par pasusa gore pod “partitokracija”.
Najsmješnije od svega su u biti kaznene odredbe koje u biti ne postoje. Kaznene odredbe su doista poslagane i čini se (po količini papira koje su zauzele) da su dobro razrađene. No, ako zaronite malo u materiju shvatiti ćete vrlo brzo kako je 90% svih kaznenih odredbi povezano s urednim vođenjem dokumentacije što je i do sada bilo kažnjivo (ali po drugim zakonima), no ako pogledate što se dešava ako prekoračite iznose dozvoljenih donacija vrlo brzo dođete do zaključka kako na svaku prekomjernu donaciju možete platiti 8 do 10% iznosa. I to je to, nema stvarnih penala, ako odlučite prekoračiti dozvoljene troškove platite 10% prekoračenog iznosa a možete i izgubiti pravo na nadoknadu troškova promidžbe; no u tom trenutku ste već pobijedili na izborima i taj novac koji nećete dobiti ili “kazna” koju morate platiti nema nikakvog efekta na vaš izborni rezultat ili status nakon izbora. Ta kazna nema apsolutno nikakvog smisla i možemo je uredno prozvati “porezom na prekomjerno doniranje” ili je u planu za izbore proglasite troškom poslovanja.
Ovaj prijedlog zakona je smiješan i depresivan, on neće napraviti ama baš nikakvog pomaka u čistoći financiranja političke aktivnosti nego će samo dati dojam legalnosti cijelog postupka. Ovo je u biti zakon o amnestiji političkih stranaka i političara koji njima upravljaju.
p.s. ovo je moja dvadeset i četvrta kolumna iz Večernjeg lista, objavljena u Obzoru 10. prosinca 2010., ovdje objavljena verzija je autorska (dakle ona koju sam poslao redakciji, bez uredničke intervencije i lekture). Sorry, malo sam pobrkao redosljed objava i ova greškom nije objavljena kada je trebala.
Web pick tjedna:
http://www.uprava.hr/ Ministarstvo uprave je relativno novo ministarstvo čiji je navodni zadatak da unese red u državnu upravu ali i da predlaže zakone poput ovoga o financiranju političke aktivnosti. Oni ne samo da nisu sposobni prebrojati državne službenike nego očito nisu shvatili ni smisao zakona koji su predložili.