Mračni blog

Samo da Vas podsjetim da je sutra posljednji dan kada možete provjeriti svoje podatke u biračkim popisima i ishoditi potvrdu ako želite glasati izvan mjesta prebivališta.

Danas sam (ponvno) bio u policiji radi obavijesnog razgovora. Ovoga puta radilo se o prijavi državnog odvjetništva u Zagrebu a koje su oni pokrenuli po službenoj dužnosti nakon što sam pokrenuo web stranicu http://popisbiraca.pollitika.com, na toj stranici moguće je provjeriti koliko ljudi je prijavljeno na bilo kojoj adresi u Hrvatskoj i ako se sjećate travnja mjeseca ta cijela priča je tada generirala ogromni interes, a u mjesecima koji su uslijedili ja sam dobio poziv da odem do Brisela i objasnim što se to događa, odnosno dobio sam nagradu “Top 10 who are changing the world of politics” (kasnije sam dobio još jednu nagradu od Googlea no bio sam prezauzet da bih je otišao pokupiti tako da to čeka neko buduće vrijeme).

Ovo nije moj prvi obavijesni razgovor, dapače, čini se kako sam u proteklih nekoliko godina uspio postići da svakih nekoliko mjeseci odem do Heinzlove ulice i popričam s nekime od policajaca na različite teme, tako da smo do sada diskutirali o primjerice Haaškom sudu ili o atentatu na Ivu Sanadera. Ovoga puta riječ je bila o biračim popisima za što sam postao minorni autoritet.

Problem s današnjim razgovorom je u stvari to što je sam zahtjev državnog odvjetništva tako napravljen da je u biti besmislen. Naime, policija je od mene tražila da im dam imena osoba za koje znam da su glasale ili zloupotrijebile biračko pravo. Ja takvih osoba ne znam, ali zato znam mehanizme koji se koriste da bi se zloupotrijebilo ne samo biračko pravo nego i mnoga druga prava (na različite naknade i primitke), znam kako se to radi, tko to provodi a čitajući novine nije bilo teško zaključiti o žarištima tih događanja (što će se ponovno dogoditi za koji tjedan).

Za pet dana biti će punih osam mjeseci od trenutka kada sam lansirao gore navedeni web site, tužno je da je popis birača daleko više interesa i pažnje dobio izvan granica ove države nego unutar nje gdje se jednostavnim odlukama u vrlo kratkom roku može raščistiti situacija.

Doći će jednoga dana kraj toj priči s biračkim popisima, baš kao što će doći kraj i desecima drugih, sličnih manje ili više skupih priča; pitanje je samo imamo li mi to vremena čekati, i koga ta ekipa iz državnog odvjetništva i policije zavarava?

p.s. čisto for the record, inspektor koji me je ispitao je bio vrlo pristojan tako da ne bih volio da se nekompetencija nekih viših struktura svali na leđa onih koji su svoj posao odradili kako spada

Misao dana:
I guess that’s the way the whole durned human comedy keeps perpetuatin’ itself.

Da li je netko uočio da sada kada se rade ova nepotrebna direktna javljanja iz hrvatskog zagorja, da se u pozadini uvijek nalaze dobro naoružani policajci, najmanje jedan policijski automobil (napušten) a rotirke rotiraju (ili blicaju, jer moderni auto nemaju više rotirke)?

Zašto? 

Misao dana:
When I found the skull in the woods, the first thing I did was call the police. But then I got curious about it. I picked it up, and started wondering who this person was, and why he had deer horns.

Današnje jutro sam (donekle neočekivano) proveo u policijskoj postaji na obavijesnom razgovoru. Kada me inspektor nazvao u jučerašnje popodne (i to u ured) moram priznati da me to iznenadilo i u sekundi i pol od trenutka kada se predstavio i zamolio me da dođem na obavijesni razgovor i trenutka dok mi nije objasnio zašto me u stvari treba proletilo mi je u glavi nekoliko misli.

Naime, pomislio sam da me možda zovu zbog Brodosplita, Sunčanog Hvara, ili možda zbog onog nikada objavljenog transkripta sa sjednice vlade? Ili možda radi Ivice Kirina mojeg omiljenog ministra? Pomislio sam da me možda žele optužiti za podrivanje sustava ili čak možda da me pravda sustigla zbog nadriliječništva?

Ništa toliko uzbudljivo ali zato jednako ozbiljno, riječ je bila o jednom komentaru ostavljenom prije nekoliko mjeseci kojeg nisam izbrisao ali zbog toga što nije sukus o tome govoriti neću poimence navesti kako se ovi na vertikali ne bi previše živcirali.

Osnova po kojoj su dečki u plavom razgovarali sa mnom je zakon o kaznenom postupku, članak 177 koji (samo bitni dio kopiram jer je članak podugačak) glasi:

Radi ispunjenja zadataka iz stavka 1. ovoga članka redarstvene vlasti mogu tražiti potrebne obavijesti od građana, primijeniti poligrafsko testiranje, analiziranje glasa, obaviti potreban pregled prijevoznih sredstava, osoba i prtljage, za prijeko potrebno vrijeme nadzirati i ograničiti kretanje određenih osoba na određe­nom prostoru (promatranje, pratnja, blokada, racija, zasje­da, klopka, nadzor prijenosa stvari i dr.), poduzeti potrebne mjere u svezi s utvrđivanjem istovjetnosti osoba i predmeta, raspisati potragu za osobom i stvarima, u nazočnosti odgovorne osobe obaviti pregled određenih objekata i prostorija državnih tijela, pravnih osoba te drugih poslovnih prostora i ostvariti uvid u određenu njihovu dokumentaciju i podatke, prikupljati obavijesti uz prikrivanje svrhe prikupljanja ili s prikrivanjem svojstva policijskog službenika, putem tajnog izvjestitelja, od pravne osobe koja pruža telekomunikacijske usluge zatražiti provjeru istovjetnosti telekomunikacijskih adresa koje su u određenom razdoblju uspostavile vezu, te poduzeti druge potrebne mjere i radnje. O činjenicama i okolnostima koje su utvrđene prilikom poduzimanja pojedinih radnji, a mogu biti od interesa za kazneni postupak, sastavit će se službena zabilješka.

Razlog zbog kojeg sam bio malo zadržan je taj što je u osnovi, policija od mene tražila podatak kojeg po gornjem članku zakona imaju pravo tražiti od pravne osobe koja pruža telekomunikacijske poslove, a ja definitivno ne odgovaram tom opisu (daleko od toga), no daleko najviše ih je zbunilo to što sam tražio pismeni zahtjev u kojem piše tko traži što i temeljem kojeg stavka zakona. Naime, ekipa kaže kako dopise pišu pravnim osobama a ne i fizičkim jer gdje bi stigli kada bi se svakom građanu morali obratiti pismenim putem. Ja sam inzistirao na tome pa je nastao omanji mexican standoff. Policija je na kraju producirala zahtjev, a ja podatak pa sam tako pušten (nije da sam bio zatočen – daleko od toga, ali očigledno je bilo da je interes da se do podatka dođe priličan).

Ono o čemu bih u stvari htio pisati je pitanje postupka (inspektori s kojima sam popričao su bili krajnje ljubazni i pristojni, bez daljnjega, no procedura me pomalo muči). Naime, anticipiravši što bi se moglo dogoditi posavjetovao sam se na nekoliko strana što ja mogu ili ne mogu učiniti u danoj situaciji, odnosno koje su njihove ovlasti u predmetu. To je ukratko i prva policijska pogreška, jer su (valjda po prirodi svog posla) propustili mi reći koje su moje mogućnosti, a koje su lijepo napisane na stranicama gong-a i gdje ukratko piše da mi ne mogu ništa – još je pokojni Sun Tzu govorio o tome kako se ne smije podcijeniti neprijatelja a mislim da je stav u startu bio “lako ćemo”. Poštujem njihov interes da iz mene uz minimum muke iskamče podatak ali ipak očekujem više truda (please, work with me)… Drugi veliki minus se dogodio u jednom trenutku kada je pala kraća good cop/bad cop rutina kada mi je bad cop ukratko objasnio da ja očigledno nemam povjerenja u državu kada njemu ne vjerujem (nisam zapamtio točnu formulaciju pa je ovo pitanje interpretacije, ali ovo je ono što sam ja razumio). Dakle, osim što bih ponudio njegovog vlastitog ministra kao Exhibit A (dakle svaka osoba koja ima povjerenja u Ivicu Kirina bi ozbiljno morala poraditi na svojem sustavu vrijednosti i općenito na očekivanju od svijeta koji ga okružuje), a predlažem i dublje čitanje ovog bloga budući da je većina mojih stavova ionako u njemu detaljno opisana. Kao bottom line, dečki su se regrupirali, konzultirali i popustili te sam ja dobio dokument koji sam tražio.

A sada malo o komentaru zbog kojeg je napravljena krivična prijava. Dakle ne ulazeći u sukus komentara problem je u tome da je nepoznati netko napravio nesmotreni komentar čime je nekoga drugoga stavio u kontekst u kojem se ovaj mora braniti. Znam da ovime neću puno objasniti, no poanta je u tome da je anonimni korisnik napisao u komentaru jednu rečenicu koja gore spomenutoj ali neimenovanoj osobi može napraviti puno problema u životu (daleko više nego jedno moje upropašteno jutro). Rado bih napisao da u interesu istrage neću napisati o kome i čemu se radi, no u biti to ne želim učiniti kako ne bih napravio više problema nego što ih dotična osoba ima.

Internet je medij na kojem možete pisati svašta, i ako ste možda i mislili da papir trpi sve, tek s internetom smo doživjeli sasvim nove razmjere te tvrdnje. Ono na što treba paziti je upravo to da upotrebom vlastite slobode izražavanja ne ugrozite nekoga drugoga – a upravo to se i dogodilo. To je ukratko i definicija slobode u modernom društvu, jer smijemo, možemo i ako se mene pita moramo koristiti svoju slobodu do krajnjih mogućih granica – no jedna od njih je trenutak kada svojim djelovanjem ugrozimo drugoga, bio to član obitelji, susjed ili neka neimenovana osoba.

Upozorio bih još jednom da ste na internetu sve samo ne anonimni i svaki dojam anonimnosti je totalno pogrešan. Praktički svaka aktivnost koju napravite zapisuje se na nekom od servera i policija uz odgovarajuće zahtjeve (poput ovoga kojeg sam danas dobio) može doći do svih njima nužnih podataka kako bi vas identificirali, pa stoga ako već mislite raditi nepodopštine na internetu i objavljivati stvari koje su potencijalno osjetljive prirode onda to radite na pametan način. Svojevremeno sam napisao uputstvo za anonimne surfere koje možete pronaći na stranicama pollitike.com.

Misao dana:
Guard: Don’t fight it son. Confess quickly! If you hold out too long you could jeopardize your credit rating.

Istekao mi je leasing na autu pa sam zadnjih dana prebacivao vlasništvo nad vozilom. Osim što je moja leasing kuća odlučila promijeniti adresu stanovanja, pa je sve skupa stalo na nekoliko dana – jučerašnje popodne sam proveo u stanici za tehnički pregled Automehanika. Temperatura je bila usijana, glava me bolila i prijetila eksplozijom, a produktivnost doista ljubaznog osoblja je bila bliska nuli. Ne sjećam se kada sam potrošio tri sata na tehnički pregled automobila.
Trosatnom specijalističkom pregledu je prethodilo pregovaranje o bonusima obaveznog autoosiguranja koje se (tako barem izgleda) pretvorilo u lešinarski posao u kojem se telefonom informacije jednostavno ne mogu dobiti. Morate doći osobno, te će osoba s druge strane šaltera procjenom vaše osobnosti kao i vozila kojim upravljate odrediti kako se domoći tog famoznog bonusa. Prije nekoliko tjedana smo bili također nakon promjene vlasništva registrirali dostavno vozilo i tom prilikom me neočekivano snašlo dopunsko zdrastveno, iako sam pripremio podatke za još jedno dopunsko ovaj puta je bilo rečeno da mi je potrebno životno osiguranje. Još bih ja to i platio, no ekipa je bila poprilično neljubazna i iznimno nefleksibilna u pogledu plaćanja (naime neka osiguranja možete platiti bilo čime, vjerojatno i kompenzacijom, dok primjerice životno možete riješiti samo gotovinom koju ja koristim isključivo za plaćanje kava i sokova).

Uobičajena stanica za tehnički pregled mi je auto maksimir, no kako mi vozilo nije registrirano i kako se doista ne volim voziti u primjerice tehnički neispravnom ili u ovome slučaju neosiguranom automobilu (a nije mi se radi dva kilometra kupovalo proba tablice) pala je odluka na drugu najbližu stanicu što je Automehanika gdje su me ljubazni (ali iznimno spori) ljudi upozorili da u specifičnoj situaciji prijenosa vlasništva s leasinga na krajnjeg vlasnika mogu prenijeti i bonus.

U svakom slučaju, pregled i cijela papirologija koja slijedi je bila gotova desetak minuta prije pet sati kada sam se mislio uputiti na MUP da bih dobio pečat u prometnu i pokupio tablice, no ljudi iz Automehanike (da li sam spomenuo da su bili iznimno ljubazni?) su me upozorili da policija radi samo do 17h jer je ljetno radno vrijeme. Baš me zanima da li na moru onda rade produženo? Ako da (ili ne) zašto?

Jutros sam nadobudno pokušao otvoriti web stranicu MUPa koja je čini se napravljena u FrontPageu (verzija 95 ili 97 kako izgleda), kako bih saznao da li kojim divnim čudom rade subotom (znam, idealista sam, nepopravljivi) i dobio sam slijedeću poruku:

Misao dana:
Police arrested two kids yesterday, one was drinking battery acid, the other was eating fireworks. They charged one and let the other one off.

Nijedne nema bolje od naše policije, jer su oni ako ništa drugo, neiscrpni izvor u najmanju ruku čudnovatih događanja. Primjerice, ne znajući kako to okarakterizirati u ožujku ove godine napisao sam mali tekstić (na onom drugom blogu) o izjavi našeg ministra policije kada se osvrnuo na međusobne mafijaške obračune. Izjava, ako ste je zaboravili glasi otprilike ovako:

Policija nekima pomrsi račune. Prekine se pošiljka, a nekome je plaćena. I onda se to reflektira. Tad netko nekome duguje novac i tad se dogodi ubojstvo.

Ovo je iznimno pronicavo od osobe koja je svojevremene u Gloriji (hm?) izjavila kako se divi predsjedniku nam vlade (Ivi Sanaderu, op. a.) budući da ovaj drugi je navodno iznimno produktivan i pametan (ne nužno tim riječima, ali to bi nekako bila poanta). Ono po čemu je Ivica Kirin također poznat je i to da je svojevremeno radio kao izbacivač u disko klubu (što se i vidi, rekli bi zlobni promatrači) što nas dovodi do incidenta u Bel Amiju od prije nekoliko mjeseci kada su neki izbacivači (rekli bi, Kirinovi cehovski kolege) premlatili nekolicinu nedužnih specijalaca, da bi se ovi potom vratili (s pojačanjem) i demolirali lokal – ili tako nekako. Ignorirajući bizarnost situacije i drakonskih poteza koje je tada trebalo poduzeti stišćemo fast forward na događanja od prošlog tjedna kada je policija sprovodeći glasovitog korčulanskog narko-dealera koji je doduše samo jednom pravomoćno kažnjen (ali ima još neke 92 kaznene prijave u prikrajku, vidi ironije između broja prijava i broja telefona), sjela s likom na piće čekajući valjda trajekt ili slično plovilo, dečka je stislo, otišao je olakšati se do sanitarnog čvora gdje mu se u korčulanskoj kanalizaciji gubi svaki trag.

Kirin je na to spremno rekao kako se “policija spominje kao nesposobna, a riječ je o propustu dvojice policajaca”, a u istome članku možemo pronaći informaciju o tome kako je čak 2.5% ili svaki četrdeseti policajac već optužen za neko kazneno djelo. Meni se nekako čini kako statistika kaže kako su policajci u iznimno rizičnoj skupini da postanu kriminalci (nekako mi se čini da šišaju nacionalni prosjek i to značajno), baš kao i narkomani koji u nedostatku dnevne doze kradu sve i svakoga.

I da sve ne bi ostalo na tome, noćas je u zrak odletio i Bel Ami, onaj isti s početka ovog teksta, kažu od zasada nepoznate eksplozivne naprave. Već vidim kako će rezultati istrage biti zanimljivi.

Nego, znate li koji je službeni auto Al Qaide?

C4

Misao dana:
An exhaustive study of police records shows that no woman has ever shot her husband while he was doing the dishes.