Sorrow

Danas je dan žalosti, s razlogom.
YouTube Preview Image

The sweet smell of a great sorrow lies over the land
Plumes of smoke rise and merge into the leaden sky:
A man lies and dreams of green fields and rivers,
But awakes to a morning with no reason for waking

He’s haunted by the memory of a lost paradise
In his youth or a dream, he can’t be precise
He’s chained forever to a world that’s departed
It’s not enough, it’s not enough

His blood has frozen & curdled with fright
His knees have trembled & given way in the night
His hand has weakened at the moment of truth
His step has faltered

One world, one soul
Time pass, the river rolls

It’s not enough it’s not enough
His hand has faltered
…. …. ……

And he talks to the river of lost love and dedication
And silent replies that swirl invitation
Flow dark and troubled to an oily sea
A grim intimation of what is to be

There’s an unceasing wind that blows through this night
And there’s dust in my eyes, that blinds my sight
And silence that speaks so much louder that words,
Of promises broken

The tide is turning (Roger Waters)

YouTube Preview Image

I used to think the world was flat
Rarely threw my hat into the crowd
I felt I had used up my quota of yearning
Used to look in on the children at night
In the glow of their Donald Duck light
And frighten myself with the thought of my little ones burning
But, oh, oh, oh, the tide is turning
The tide is turning

Satellite buzzing through the endless night
Exclusive to moonshots and world title fights
Jesus Christ, imagine what it must be earning
Who is the strongest
Who is the best
Who holds the aces
The East
Or the West
This is the crap our children are learning
But oh, oh, oh, the tide is turning
Oh, oh, oh, the tide is turning
The tide is turning
Oh, oh, oh, the tide is turning

Now the satellite’s confused
‘Cause on Saturday night
The airwaves were full of compassion and light
And his silicon heart
Warmed to the sight of a billion candles burning
Oh, oh, oh, the tide is turning
Oh, oh, oh, the tide is turning
The tide is turning Billy

I’m not saying that the battle is won
But on Saturday night all those kids in the sun
Wrested technology’s sword from the hand of the war lords
Oh, oh, oh, the tide is turning
Oh, oh, oh, the tide is turning
The tide is turning Sylvester
Oh, oh, oh, the tide is turning
Oh, oh, oh, the tide is turning
Oh, oh, oh, the tide is turning

Što je to meme?

Na friško osamostaljeni bloger BezKomentara prozvao me i bacio mi ekvivalent rukavice u lice koji se među blogerima očigledno zove meme.

Ja asocijalan kakav jesam nisam ni skužio o čemu se radi (iako je nešto slično napravio i siniša prije nekoliko dana) sve dok me se eto nije direktno prozvalo. Google nudi nekoliko definicija za pojam meme. Osobito mi se svidjela slijedeća definicija:

an idea, project, statement or even a question that is posted by one blog and responded to by other blogs. Although the term encompasses much of the natural flow of communication in the Blogosphere, there are active bloggers and blog sites that are dedicated to the creation of memes on a regular basis

Meme: Moj muzički top tenKonkretni meme koji je bačen na mene je muzičkog tipa, pa sam upogonio svoj itunes da pronađem 10 najslušanijih autora u mojoj prilično impozantnoj i totalno legalnoj iTunes biblioteci. Pa da krenemo redom;

  1. Johnny Cash; na prvome mjestu u mojem iTunesu je obrada pjesme One od U2 u izvedbi Johnny Casha. Johhny Cash je donekle novi lik u mojoj biblioteci i iskrsnuo je tek nakon što sam uočio neke od njegovih obrada popularnih “klasika” na seriji CDova koji se zovu American Recordings, kupio sam jedan CD iz znatiželje, pa drugi i tako redom i sada vidim da je Johhny Cash najpopularniji autor prema mom iTunesu.
  2. Nick Cave; da me netko pitao tko je moj autor br. 1 pogriješio bih i ispalio Nick Cave. Cavea slušam negdje od Good son albuma i sve nakon toga mi je jako, jako dobro. U posljenjih nekoliko godina razvio sam ukus i za njegove starije albume, a to se prelomilo negdje na Križankama prije nekoliko godina kada sam bio prvi puta na njegovom koncertu.
  3. David Byrne; Talking Headse i sve njihove varijacije (Tom Tom Club i David Byrne solo karijeru) pratim jako dugo vremena i ono što me njima privuklo su vjerojatno tekstovi i hipnotička pojava Davida Byrnea. tko se može odhrvati antologijskim stihovima poput “there is water at the bottom of the ocean” ili “highways and cars were sacrified for the agriculture”? Ja ne mogu!
  4. Peter Gabriel; također dobro poznati lik koji se kasno materijalizirao u mojoj biblioteci. Prije nekoliko godina sjedili smo jednu noć radeći neki emergency backup jedan od support inženjera tvrtke koja održava računalnu infrastrukturu i ja. S winampa smo slušali neki live ili možda čak bootleg snimku Petera Gabriela, stvar me zaintrigirala (ionako sam slab na live izvedbe) kupio sam best of i potom krenuo u shoping spree za preostali opus. Red rain is comming down, red rain is pouring…
  5. Frankie goes to Hollywood; samo dva albuma i kompilacija. Frankie je zadužio pop muziku daleko više nego što se to može naslutiti kroz njihov relativno skromni muzički opus. Monumentalni hitovi poput “Two Tribes” su danas jednako aktualni, ako ne i aktualniji nego onda kada su bili napisani.
  6. R.E.M.; njih sam negdje primjetio oko Loosing my religion i to je bilo dovoljno da sjednem u auto i odem u Beč na koncert. Imali smo karte visoko na tribinama i pogled na pozornicu je kvarila žičana ograda koja nas je dijelila od ostatka publike poput majmuna od posjetitelja zološkog vrta. Negdje u pola koncerta Michael Stipe je krenuo nešto pričati i pokazao je na puni mjesec iznad stadiona i otpjevao “Man on the moon”, to je bio trenutak za pamćenje na isti način kao što je “Electrolite” neočekivano sjeo nakon zagrebačkog koncerta.
  7. Pink Floyd; tamo negdje početkom devedesetih izašao je Division Bell i 1994 ili 1995te je krenula Pulse koncertna turneja. Koncerti Pink Floyda bi svakome trebali biti na popisu “things to do before you die”, i sretan sam da sam taj dio odradio, baš kao što sam zadovoljan što sam prije nekoliko godina bio i na koncertu Roger Watersa u Budimpešti. Usput rečeno, Pink Floydi su nedavno izdali dvostruki DVD Echoes i pitanje je samo dana kada će osvanuti kod mene.
  8. Sting; počevši s Police koji su bili valjda nekakva polu punk scena pa preko njegove solo karijere Sting je oduvijek bio na popisu preferiranih kantautora. Bio sam na njegovim koncertima u Puli i bilo je dobro (no ne i odlično), no u posljednjih nekoliko godina Sting je prepustio svoje mjesto nekim drugim ljudima, no ako gledam broj CDova na polici, tada je Sting i Police i dalje vrlo dobro zastupljen.
  9. Negdje na ovome mjestu prestaje granica “jasnih” autora koje slušam redovito. Kada bih gledao CDove na polici, značajni dio (s kompletnim opusom) zauzeo bi i Weird Al Yankovich no on je toliko daleko od bilo čega drugoga da ga treba spominjati na sasvim drugom popisu. Predgrupa gore spomenutom REMu su bili Cranberries koje sam dakle zahvatio na početku njihove karijere i danas ih također rado slušam, Blondie koju nekako guram u istu grupu s primjerice Talking Headsima ili recimo Moloko koji su ekvivalent Blondie ali u ovom desetljeću. ako bi još toga trebalo nabrajati onda je najbolje pogledai emisiju na VH1 koju povremeno repriziraju a koje se zove top100 one hit wonders – jer je ta emisija poprilično dobar presjek moje fonoteke.
  10. I posljednje, čisto da ne bih rekao da ne slušam povremeno i domaću muziku izdvojio bih Josipu Lisac kao konstantnu veličinu posljednjih nekoliko desetljeća, ili pak Haustore i Darka Rundeka kao nastavak domaćeg novog vala (kojeg sam zbog svojeg ranog djetinjstva očigledno propustio ali sam ga zato kasnije barem dijelom nadoknadio). Od novijih autora izdvojio bih Jinxe, Ramirez i Svadbas iako čujem da su se neki od njih u međuvremenu raspali. Tek toliko o tome koliko sam u trendu.

Misao dana:
…”Have you got any soul?” a woman asks the next afternoon. That depends, I feel like saying; some days yes, some days no. A few days ago I was right out; now I’ve got loads, too much, more than I can handle. I wish I could spread it a bit more evenly, I want to tell her, get a better balance, but I can’t seem to get it sorted. I can see she wouldn’t be interested in my internal stock control problems though, so I simply point to where I keep the soul I have, right by the exit, just next to the blues.

On the Turning Away… (7:57, Pink Floyd, Delicate Sound of Thunder Disc 1)

Ulovilo me da sam si spržio kompilaciju Pink Floyda, stavio je u CD player u autu i sada bih se htio voziti nekuda daleko i slušati muziku, jako, jako glasno. Možda mi se želja ispuni slijedeći tjedan (hehe).

On the turning awayRazmišljajući o postu kojeg sam napisao o koncertu Franz Ferdinanda prije nekoliko dana, skužio sam da sam napisao jednu veliku istinu a to je da pojedini bandovi imaju vrlo karakteristični stil, i tako primjerice svaka stvar od U2 ili Pink Floyda ima svoju karakterističnu notu i zvuk. Svatko od njih iscijedi iz svima jednakih instrumenata vrlo karakteristični zvuk. U2 ili Pink Floyde mogu prepoznati žmirečki, u prvih nekoliko nota (sekundi) izvođenja. Ima tih autora još, no ova dva su definitivno istjerala svoj zvuk.

Usput rečeno, bio sam na koncertu Pink Floyda u Bečkom Novom mestu prije dvanaestak godina u doba njihove famozne Pulse turneje koju su neposredno nakon toga ovjekovječili dvostrukim CD albumom, a prije nekoliko dana/tjedana izašao je i dvostruki DVD kojeg bih svakako htio nabaviti.

On the turning away
From the pale and downtrodden
And the words they say
Which we wont understand
Dont accept that whats happening
Is just a case of others suffering
Or youll find that youre joining in
The turning away

Its a sin that somehow
Light is changing to shadow
And casting its shroud
Over all we have known
Unaware how the ranks have grown
Driven on by a heart of stone
We could find that were all alone
In the dream of the proud

On the wings of the night
As the daytime is stirring
Where the speechless unite
In a silent accord
Using words you will find are strange
And mesmerized as they light the flame
Feel the new wind of change
On the wings of the night

No more turning away
From the weak and the weary
No more turning away
From the coldness inside
Just a world that we all must share
Its not enough just to stand and stare
Is it only a dream that therell be
No more turning away?

comfortably numb… (9:29, Pink Floyd, Pulse, 1995)

Gdje smo ono stali?

srpanj: Drugog srpnja počeo je Live Aid koji je kroz nekoliko koncerata širom svijeta pokušao napraviti pritisak na čelnike G8 da zaborave barem dio dugova afrike. Na gore spomenutom koncertu ponovno su na istoj pozornici svirali i svi članovi Pink Floyda što se meni osobito dopalo. Svega dva dana kasnije nacionalno vijeće za konkurentnost dalo je izvještaj o hrvatskoj nekonkurentnosti, a dva dana poslije dao sam si truda i malo financijski obraditi sjajni uspjeh presretača. Sedmog srpnja dogodio se teroristički napad u londonu čime se ispunilo jedno od manje popularnih predviđanja s moje novogodišnje liste. HSUovci su izgubili posljednju bitku za održavanje formule za izračun penzije a Hebrang je izjavio kako za preživljavanje zdravstva treba podnijeti žrtve. Svega dva tjedna nakon otvorenja autoceste do Splita počeli smo slušati apele vlasti da se koristi stara D1 cesta??? Njemački ornitonolozi skužili su kako ptice oponašaju zvukove mobitela, a nejinteligentniji među policajcima je poslao anketni list u kojem ste trebali upisati trenutno boravište ante gotovine. Krajem srpnja bio sam na dvodnevnom putu u Italiji, nisam se najeo ali sam se zato lijepo provozao dolomitima.

kolovoz: It was a dark and stormy night. jedna je od najproduciranijih rečenica koje otvaraju novele i postoji cijelo natjecanje u parafraziranju ove rečenice, a o tome sam pisao početkom kolovoza da bi se koji dan kasnije upitao što mi to slavimo petoga kolovoza (i još bolje pitanje; kako slavimo) – jer je na vidjelo izišlo brdo nekih zanimljivih nelogičnosti. Desila nam se i afera Liburnija za koju Ivo kasnije tvrdi da se nije niti dogodila. Nešto malo me brinula i rastuća cijena nafte što je također bilo u skladu s mojim očekivanjima. Posljednji vikend u kolovozu sam proveo u dubrovniku, a posljednji radni dan u američkom veleposlanstvu tražeći vizu za US of A.

rujan: je počeo potpisom ugovora o prodaji slobodne dalmacije, nešto malo znam o cijeloj priči i mislim da će se o ovome još puno pisati te da su posljedice dalekosežnije nego što se to misli. Počeo sam se spremati za moj put u ameriku, 24 sata nakon slijetanja postao sam naturalizirani amer, na “posao” krećem s ipodom u ušima i starbucks kavom u ruci. Postao sam i nekoliko fotografija na svom blogu, tj. linkova na fotografije (jedan od najposjećenijih postova u protekloj godini). Ponovno sam citirao Američke bogove i toplo vam preporučam ovu knjigu, jednu od najjezivijih knjiga koje sam pročitao iako nitko (barem ne značajan) ne pogiba do kraja knjige. Prva stvar po povratu je bio dim iz cigareta u importane centru. Ivo se poput blažene Marije ukazao po tko zna koji puta na HTVu. Kraj rujna (i početak listopada) sam dočekao u Rovinju baveći se konzultantskim poslom.

listopad: trećeg listopada Carla je rekla svoje povjesno DA, a danas svi znamo (ili barem mislimo) da znamo zašto. Odmah nakon toga izrazio sam svoj strah od naših pregovarača, a koji dan kasnije smo strah od EU zamijenili strahom od ptičje gripe. Osvrnuo sam se i na oglas od Iskorak-a, a sredinu mjeseca sam dočekao u gužvi stoljeća koju je stvorio summit srednje europskih državnika. Kupio sam si satelitsku navigaciju, posjetio marunadu i bavio se statistikom i matematičkim modelom ptičje gripe za koju Ivo kaže kako nije Clear and present danger. Kontemplirao sam i o jednosmjernim avionskim kartama, a u King Crossu sam naletio na Vesnu Pisarović (a ne Zmijanec, što samo govori o tome koliko se; a) razumijem u estradu, b) sjećam svojih studentskih kolega).

studeni: Studeni sam dobrim dijelom proveo u krevetu bolestan, a sve je počelu u Beču, na TVu je bio emitiran Lost in translation, a besramno sam kopirao i uputstvo o tome kako dati mito. Na interliberu sam na poklon dobio knjigu. A kraj studenog je definitivno obilježio moj blackberry koji je se dosada pokazao kao najbolji gadget kojeg sam imao ever. Imao sam i neku lamentaciju na temu državne uprave, a bavio sam se i neshvaćanju novinara između prihoda i profita, te stranim vlasnicima koji izvlače novce. A dao sam i svoj obol izglasavanju novog zakona o računovodstvu, a mjesec sam završio izražavanjem žaljenja i zgražanja na temu državnog proračuna.

prosinac: Kyoto sporazum je nastupio s prvim danom prosinca. Podijelio sam s vama link na stranice na kojima se nalaze posljednje riječi osuđenika na smrt. Vlada je parafirala sporazum s Austrijom, a moj blog je proglašen najboljim u godišnjem odabiru PCChipa (skupa sa jesus quintanom). Uhapsilo Gotovinu, mogu se digitalno potpisivati iako olovku još ne smijem baciti. Objavio sam i moj top50 koji je pomalo monoton, proslavio sam rođendan, porezna je poslala i ukinula rješenje o naplati PDVa (gdje sam objasnio kako to u stvari funkcionira, za razliku od neinformiranih izjava političara i ministara). HSS je dobio novog predsjednika, a cestarine su navodno pojeftinile, a Branko Milanović je objavio svoje skandalozno obrazloženje presude, te nam je još jednom priuštio “paradigm shift” na temu sudstva i koliko nisko u stvari možemo ići.

Prosinac nije gotov i u našoj državi nikada nisi na čistu što se može ili ne mora dogoditi u preostalih deset dana.

Misao dana:
Well I think we’ve sorted all that out now. If you’d like to know, I can tell you that in your Universe you move freely in three dimensions that you call space. You move in a straight line in a fourth, which you call time, and stay rooted to one place in a fifth, which is the first fundamental of probability. After that it gets a bit complicated, and there’s all sorts of stuff going on in dimensions 13 to 22 that you really wouldn’t want to know about. All you really need to know for the moment is that the Universe is a lot more complicated then you might think.