Mračni blog

Jučer sam bio u Osijeku pa sam prolazio kroz tu našu hrvatsku žitnicu europe (ili tako nekako, ne sjećam se točno fraze). Od suše i sunca zemlja i trava je doslovce spaljena i umjesto zelenila imate žuto-smeđe ostatke trave i usjeva.

I poljoprivrednici pričaju o tome pa očekuju povećanje cijena hrane, mesa i mlijeka (za koje Čobanković kaže da prosječni hrvatski građanin više novaca potroši na mobitel nego na npr. kruh). Seljaci govore o milijardama kuna gubitaka, jučer je neki lik rekao da su mu ulazni troškovi narasli 300-500% pa da traži povećanje cijene mlijeka od 30% (iz čega se može izračunati kolika mu je dodana vrijednost tj. marža). No, ja sam se dosjetio dvije druge stvari:

Inače, hrvatska Vlada je prije dva mjeseca, na sjednici u Osijeku, osnovala Nacionalno povjerenstvo za navodnjavanje kojemu je na čelu premijer Ivo Sanader. Premijer je istaknuo kako Vlada s projektom navodnjavanja kani krenuti vrlo intenzivno, jer je riječ o stateškom projektu čije se značenje može usporediti s gradnjom cesta. Nekoliko dana nakon toga, sredinom ožujka, tročlano ministarsko izaslanstvo, u kojem su bili Miomir Žužul, Petar Čobanković i Dragan Primorac, otputovalo je u Izrael, kako bi u zemlji poznatoj po uspjesima u navodnjavanju prikupilo sve elemente za izradbu hrvatskog master plana navodnjavanja.

Ovo bi bilo super da to nije vijest koju sam skinuo sa web stranice vlade i da sama vijest nije iz 2004 godine (vidite da je Žužul još tada bio aktualan, to je valjda ono putovanje na kojem je opsovao Izraelcima). Ministar nam poljoprivrede, aka. hazarder zvani uspavani Cho, imao je slijedećeza reći (također vlada.hr):

Ministar poljoprivrede i šumarstva Petar Čobanković izjavio je danas kako bi bio zadovoljan kad bi se, do konca četverogodišnjeg mandata, navodnjavane površine sa sadašnjih 7000 povećale na 30-ak tisuća hektara.

Čini se da je to razlog zašto nam je ministar nesretan.

Cijene poljoprivrednog zemljišta u EU je i do 10x veća nego što je to kod nas. U projekciji, kroz 10-15 godina ukupna količina poljoprivrednih površina će biti premalena da prehrani svjetsko stanovništvo i tada će neuređene, nenavodnjavane oaze poput hrvatske postati odjednom iznimno vrijedne. Super su nam autoceste, ali možda bi morali uložiti nešto u navodnjavanje, porast poljoprivredne proizvodnje kako bi hrvatski poljoprivredni proizvod postao jeftiniji, a uvoz hrane manji? Easier said then done.

Misao dana:
Shipping is a terrible thing to do to vegetables. They probably get jet-lagged, just like people.

Ne znam da li ste vidjeli priču koju je objavio business.hr a koja kaže slijedeće:

Ubrzanje gospodarskog rasta sa 6 posto u ovoj na 7 posto u 2010. godini te održavanje stabilne inflacije od oko 2,2 posto u srednjoročnom razdoblju glavne su makroekonomske pretpostavke na kojima se temelje projekcije iz smjernica ekonomske i fiskalne politike za razdoblje od 2008. do 2010.

E sada, mogu gospoda HDZovci govoriti štogod hoće, no činjenica je da je cilj gospodarskog rasta kako ga je HDZ postavio uvjerljivo najniži od svih zemalja tranzicije (dio statistika na tu temu sam obradio prije nekoliko dana u izvješću nacionalnog vijeća za konkurentnost). Dakle sada ne govorimo o tome da li je rast od 10 posto realan ili nije, ili koji su preduvjeti nužni da bi taj rast postigli, no činjenica je da su HDZovci cilj rasta postavili toliko nisko da je po meni to isključivo njihov potpis na kapitulaciju po kojoj oni koji bi sve morali znati ne znaju kako postići stope raste koje očigledno svi osim nas postižu. Ne razumijem takvo ponašanje, kao da nam je minimalni gospodarski rast dovoljno dobar (a ako gledate ono što analitičari kažu za ovih prvokvartalnih 7% biti će vam jasno da je tih 7% proizašlo iz velike dinamike gospodarstva u našem okruženju, odnosno povećanju osobne potrošnje – dakle opet iz jalovih i kratkoročno održivih razloga).

Uočite i da se premijer nedavno hvalio sa stopom rasta od 7% dok projekcija ministarstva financija kaže 6% za cijelu godinu. How did that happen? A kada smo već kod ministarstva financija, vrijedi se podsjetiti što je naš knjigovođa iz Gorice govorio još prije tri mjeseca:

U petak sam bio na jednom prijateljskom sastanku na tajnoj lokaciji koja je povijesno značajna (ali je neću imenovati) gdje smo malo diskutirali o jednom zanimljivom fenomenu. Naime, tijekom proteklih nekoliko tjedana sasvim je jasno postalo kako Ivo Sanader (hrvatski premijer, op.a.) nema namjeru u novi pobjednički mandat sa sobom povesti postojeći ministarski tim. Ivo je manje ili više skriveno rekao kako svojim ministrima ne vjeruje i da neki novi klinci dolaze na red. Ti novi klinci pak redom dolaze iz redova postojećih državnih tajnika i pomoćnika. Novi HDZovci se masovno pokrštavaju, a neki od pametnijih spremni su u mikrofon izreći i slijedeće:

Mislim da bi mi članstvo u HDZ-u moglo pomoći u napredovanju na poslu. To daje dobru početnu poziciju, ali nije mi to bio osnovni motiv za učlanjenje. Jednostavno sam došao u godine kad mi je došlo do mozga da bih se mogao uključiti’ – rekao je za Jutarnji list jedan od novih članova HDZ-a Davor Mačković (39), inače inženjer, zaposlen u Hrvatskoj elektroprivredi.

Sukladno gornjem, nije ni čudo vidjeti intervju koji je dala Marija Pejčinović Burić, ista ona koja je u gornjem članku početkom ožujka zaprimila HDZovu člansku iskaznicu, a u kojem doslovce izgovara slijedeće:

• Znate li da se o vama govori kao o mogućoj ministrici vanjskih poslova?
- Logično je da ljudi slažu takve kadrovske križaljke kada vide da je netko u stranci, i kada vide da ga se percipira kao dio tima za pobjedu na izborima. To je legitimno i razumljivo, ali izbori koji su pred nama bit će mnogo drukčiji od prijašnjih.

Nemojmo zaboraviti da je Sanader prilikom govora u Ciboni naveo sve ministre OSIM Kolinde Grabar Kitarović. Sada je očigledno zašto, no mislim da je bez presedana da se ovako otvoreno puca na određenu poziciju u času dok je ministrica i dalje na poziciji. A ovaj intervju je samo očigledni pokazatelj što se događa u HDZovoj pozadini, a to je da mlada ekipa koja se okupila u posljednje četiri godine intenzivno radi na svojem pozicioniranju za buduće izbore, a to znači da podmetanja nogu i kojekakvih drugih tome sličnih aktivnosti ne nedostaje, a neke od tih aktivnosti dospijevaju i na naslovnice novina kao primjerice ovaj intervju. No, zanimljivo je ne samo to da se Marija Pejčinović Burić rukama i nogama bori za buduću poziciju, nego i činjenica da je dozvoljeno da takav intervju iziđe u javnosti, za razliku recimo od srcedrapateljskog teksta o ljudskoj sudbini Petra hazardera Čobankovića, koja krasi današnji Jutarnji iako je tekst primjereniji Gloriji ili “Mojoj istini” ili kako se ti časopisi već zovu.

I da završimo s rečenicom najvećeg hrvata u domovini i dijaspori, samog Ive Sanadera (koji je po vlastitom priznanju u doba domovinskog rata održavao “hotline” između hrvatske i austrije, ako se nisam raspao od smijeha kada sam to čuo onda vjerojatno neću nikad):

Samo je nesposobnost koalicijske vlade, koja je više zainteresirana za borbu oko fotelja, a ne za dobrobit hrvatskih građana, dovela do njihova poraza.

A kako se onda računa ovaj istup Marije Pejčinović Burić?

Misao dana:
There’s nothing so improves the mood of the Party as the imminent execution of a senior colleague.

Svega nekoliko rečenica jer danas nemam nisam u raspoloženju baš što za reći:

• Indexovci ulovili niti manje niti više nego (barem meni) najsimpatičnijeg ministra Petra Čobankovića u sitnonoćnom posjetu kockarnici. Da li je ovo trenutak opuštanja ili veći problem vidjeti ćemo (baš kao što ćemo vidjeti hoće li ovo prerasti u malo više od vijesti na indexu).
• U Maksimiru je predsjednik Mesić podržao prijedlog Ljube Jurčića o oporezivanju kapitalne dobiti. Istovremeno je izzviždan Damir Polančec (opet), a nakon toga je iskritizirao Jurčićev prijedlog kao besmislen (vrijedi spomenuti kako je Polančec vlasnik većeg broja dionica Podravke, od kojih je dio nedavno unovčio, pa je stoga donekle razumljivo da se bori protiv poreza koji bi njega direktno zakvačio).
• U tijeku je komemoracija za Ivicu Račana, preporučam da bacite pogled na Knjigu sućuti koju je SDP otvorio na svojim stranicama i prelistate misli koje su ljudi ostavili u posljednjih nekoliko dana. Vrijedi malo razmisliti o tome.

Toliko za danas.

Misao dana:
I’ve seen things you people wouldn’t believe. Attack ships on fire off the shoulder of Orion. I watched c-beams glitter in the dark near Tanhauser Gate. All of those moments will be lost in time like tears in rain. Time to die.

Da li ste vidjeli najnoviji video uradak Ivice Kirina? Kirin se vratio na jubitou, bolji nego ikad u epizodi Povratak kralja. I što bi rekao srpski pesnik; sedim, gledam, ne verujem… Ne vjerujem za početak da je ovaj uspio nadmašiti sam sebe, a onda mi je pala na pamet ta cijela menažerija u našoj vladi, pa krenem nabrajati (kao Balašević u svojoj pjesmici):

• Ivo Sanader, premijer vlade; pasionirani sakupljač satova, spin doktor s potvrdom Wall street journala. Usput rečeno, na prethodno linkani tekst je prije nekoliko dana osvanuo komentar koji govori o tome kako u vladi postoji netko tko (u slobodno vrijeme, pretpostavljam) preprodaje jeftine kineske kopije skupocjenih satova. To je potencijalno objašnjenje zašto cijela vlada ima “skupe satove”, naime, ako su satovi fakat jeftini lažnjaci onda im je i bolje da sjede tamo i trpe sve što im mediji predbace nego alternativa u kojoj cijela vlada prizna da nosi lažne satove :)
• Jadranka Kosor, potpredsjednica vlada; ovo je žena koja je u cijelosti potrošena tijekom neuspjele predsjedničke kampanje. Dakle, ne računajući ovaj idiotski debakl od prije petnaestak dana sa sigurnonosnim službama (gdje je u stvari gore spomenuti premijer ispao idiot) Jadranka je poznata po cijelom nizu drugih odluka, a jedna od fenomenalnih je i ona u kojoj je onaj invalid koji je Pančiću svojevremeno vratio umjetnu nogu dobio posao savjetnika u ministasrtvu svega i svačega, da bi čini mi se prošloga ljeta bio potiho sklonjen nakon što su sve instance sudova potvrdile Pančićevu odluku.
• Damir Polančec, dečko iz podravine koji je također potpredsjednik vlade; on mi je uletio na radar nedugo nakon što su ga postavili na poziciju na kojoj se i danas nalazi a kada je na proslavi praznika rada u maksimiru bio izviždan od sindikalaca što je prokomentirao “ne znam zašto mi zvižde, pa i moji roditelji su bili radnici” (ne nužno tim riječima ali to je poanta). Damir je marljiv dečko, uporno gura ESOP zakon koji bi mu omogućio da managerska struktura Podravke i preuzme tu tvrtku, malo je ušminkaju i potom je vjerojatno prodaju strateškom partneru. Mimo toga se proslavio i nagodbom s Ostojom i njegovim fondom (oko Liburnija hotela), odigrao je čudnu igru oko Plive te je bio egzekutor Sunčanog Hvara, a taman jučer sam naletio na tekst u Jutarnjem koji govori o tome kako HDZ mora platiti Podravki/Belupu pola milijuna kuna koje je Podravka nezakonito potrošila na uređenje HDZovog ureda. Pitam se što je tada Polančec radio u Podravki.
• Ivan Šuker, ministar financija koji je navodno nekada bio košarkaš; lik koji poput Kirina ima čudnovatu diplomu (jednu od onih za koje mi se čini da su stečene samo zato jer je na nekoj poziciji bio potreban VSS), ima mentalni sklop knjigovođe, financijska policija i represija poduzetnika mu je obavezni dio svake rečenice, stanuje kod mame, ima ukupnu imovinu od 50.000eur od čega nekih 8.000eur otpada na ručni sat koji nosi na ruci. Btw. ako niste, svakako pogledajte ovaj nastup Šukera na TVu.
• Berislav Rončević, ministar obrane; uletio u kadar u Afganistanu kako laktom gura vojnika koji daje izjavu. Inače je još jedan od likova s preplanulim obrazima koji sasvim sigurno nisu nastali zbog dugotrajnog izlaganja suncu. Što uopće radi ta naša vojska (osim što im nestaje oružje iz vojarni?
• Kolinda Grabar Kitarović, ministrica integracija i vanjskih poslova; čini se kako se iza vratiju MVPa događa sve i svašta, a svim aferama je zajedničko to da se događaju na najnižim mogućim razinama, da nitko nije u stvari odgovoran i da kao i obično nitko niti o čemu pojma nema. Kolinda, kako to Ivkošić sam govori, služi i zato da je umjesto po modnim pistama šaljemo po svijetu po crvenim tepisima kako bi treptala okecima i izgledala pametno (horror priče koje sam čuo o dotičnoj nisu primjerene objavljivanju niti na virtuelnom mjestu poput ovog).
• Božidar Kalmeta, ministar pomorstva prometa i veza; čovjek nam dolazi iz dalekog i prijateljskog Zadra gdje je bio gradonačelnik. Tijekom njegovog gradonačelnikovanja Zadar se u stvari (kako čujem, nisam bio, pa ako lažu mene i ja lažem vas) pretvorio u poslovnicu Hypo banke. Lik je pokušao srediti direktnu pogodbu Bechtelu, a ostati će nam u trajnom sjećanju po tome što je kao ministar otvarao go-go bar u vlasništvu čovjeka koji je sastavni dio akcijskog plana za Gotovinu, pomorstvo nam ide zasada super ali nam brodogradnja šteka, u svojoj prvoj godini mandata koji tjedan prije otvaranja autoceste je na zaprepaštenje sviju otkrio kako mu nedostaje 60km autoceste, graditelj je daleko lošiji (i od Čačića, pa čak i od Jure zaustavi se vjetre Radića), a telekomunikacije su nam i dalje u čvrstom monopolu – dakle, sve po planu.
• Ana Lovrin, navodno ministrica pravosuđa; osim socrealističnih kompletića i jedinog dokazano lažnog sata u vladi (pazi, ona je ministrica pravosuđa i nosi lažni sat), proslavila se promjenama krivičnog zakonika koji predviđa jednake kazne za otmicu državnog dužnosnika (njih ima oko 1600 dakle izbor je fakat dobar) i pušenje jednog joint-a. Obzirom da se ne zna boriti s mitom i korupcijom odlučila je baciti se u veliku PR akciju i boriti se protiv percepcije istoga.
• Neven Ljubičić, ministar zdravstva; tip je toliko dosadan i iritantan da nemam čak niti jedan link na njega, no ako moram nabrojati jednu jedinu njegovu osobinu to je učiteljski stav koji koristi u svim svojim istupima koji je toliko iritantan da bi ga ošamario samo da sam mu sugovornik. Što je naše zdravstvo učinilo u posljednje tri godine osim što je zapalo u još veće dugove?
• Branko Vukelić, ministar gospodarstva; sva reća pa nam je gospodarstvo u banani pa čovjek nema previše posla tako da dosta slobodnog vremena može provesti držeći uzde u Karlovcu iz kojeg nam dolazi, čovjek je inače poznatiji po aferi Brodosplit o čemu on kao predsjednik nadzornog odbora pojma nema i općenito ne razumije zašto ga razvlače po novinama. Dosta, niti ja nisam siguran.
• Dragan Primorac, ministar prosvjete i sporta; hrvatsko oličenje CSIja koji navodno nema stvarnih rezultata osim po tome što je napisao slavni dokument koji navodno dokazuje kako su hrvati potekli od Iranaca (samo ako to ameri skuže naribali smo), ima taj famozni psycho pogled koji doslovce ubija a u povijesne anale će ući po HNOSu i po obaveznoj srednjoj školi koja eto (baš smo danas saznali) ipak neće biti 4 ili 3 nego dvije godine.
• Petar Čobanković, ministar poljoprivede; beskrajno simpatični lik koji će se usjeći u kolektivno pamćenje nacije po svojem nastupu na raftingu, ili po totalno originalnom načinu rješavanju problema s ptičjom gripom.
• Božo Biškupić, ministar kulture; eto, jedini čovjek u vladi koji je znao ispuniti imovinsku karticu kako spada, ujedno i osoba za čijeg je mandata izdavačka i knjižarska djelatnost na samrti, čovjek za čijeg je mandata premijerova kćerka unatoč valjda stogodišnjoj tradiciji otvarala Dubrovačke ljetne igre i čovjek o kojem se općenito malo priča.
• Marina Matulović Dropulić, ministrica gradnje i okoliša; osoba za sve režime koja je prošla sve i svašta uključujući i današnju Bandićevu poziciju – pamtiti ćemo je po rušenju bespravno sagrađenih objekata (nenarušavajući tradiciju koju je otvorio Božidar Kovačević), pravilniku o zbrinjavanju ambalažnog otpada (ali ne svog otpada, samo odabranih dijelova) i zatvaranju pojedinih smetlišta.

Eto i to bi bila cijela vlada, kada ih postavimo na jedan list papira i krenemo o njima čitati ono što ulazi u oko je da nema baš nekih dostignuća koje bi mogli navesti u prilog. A da krenemo i saborske zastupnike nabrajati…

Misao dana:
You’ve seen a general inspecting troops before haven’t you? Just walk slow, act dumb and look stupid!

Danas je jedan zanimljivi dan a pritome ne mislim na ZERP koji je od svoje frankenštajnovske izvedbe za koju su mnogi mislili da nema gore na najboljem putu da tijekom dana konsenzusom stranaka koje su na njega spremne naprave jednu još zanimljiviju kombinaciju svojstveno samo HDZovoj predizbornoj radionici.

Danas će naime naš ministar Čobanković potpisati izvozne kvote za šećer za Europsku uniju. Ovo je zanimljivo zato što ugovorima za pristupanje EU na šećer nismo imali nikakve izvozne kvote, te je od normalizacije odnosa s EU (dakle tamo 2000) šećer postao hrvatski najznačajniji izvozni prehrambeni proizvod s čak 23% udjela u izvozu.

Prema pristupnim ugovorima, kvote se uopće ne mogu propisivati nego samo ulazne carine koje imaju ograničeno trajanje – a čak i to se može desiti samo u slučajevima kada bi hrvatski izvoz napravio značajniji udar na tržištu unije, no kako naš šećer sudjeluje sa svega 1% tržišnog udjela tako nešto nije realno. Svejedno, pojavio se zahtjev EU administracije za propisivanjem kvota (na koje hrvatska nije dužna pristati) i vjerovali ili ne naša vlada je na to pristala.

Ono što je zanimljivo je da će vlada pristati na izvozne kvote u visini od 180.000 tona godišnje, u hrvatskoj se trenutno šećerna repa uzgaja na 30.000 hektara s prosječnim prinosom od 6 tona po hektaru i to je ukratko i izvor ove brojke od 180.000 hektara. No pregledom prosječnih prinosa u zemljama unije, nije teško zaključiti kako je prosjek prinosa 8 tona po hektaru, a ako se uzmu razvijenije zemlje EUa tada taj prinos iznosi i preko 10t po hektaru. Nije teško zaključiti kako je stvarni kapacitet hrvatske za uzgoj šećera u najmanju ruku 30% veći, a kada bi postigli prosjeke koje ostvaruju zemlje poput Danske, Austrije, Njemačke ili Francuske tada je stvarni kapacitet i do 60-70% veći.

Podsjetio bih na izjavu našeg ministra Petra Čobankovića koju je dao 2005 godine Vjesniku:

U slučaju Hrvatske Europska komisija nema mogućnost samostalno mijenjati hrvatski izvozni režim za bilo koji proizvod jer su trgovinski odnosi Hrvatske i EU definirani Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju. Izmjena bilo koje odredbe Sporazuma može uslijediti samo nakon zajedničkog dogovora«, kazao nam je Petar Čobanković, ministar poljoprivrede….

Prosječan udio izvoza šećera u našem ukupnom poljoprivrednom izvozu u EU je u razdoblju od 2002. do 2004. iznosio čak 23 posto. Najviše je šećera izvezeno 2003. godine, kada je taj izvoz u EU dosegao vrijednost od čak 120 milijuna dolara.
»Ako kvote za izvoz šećera u EU budu manje od ostvarenog izvoza u toj najboljoj godini, odbit ću potpisati takav sporazum. U tom slučaju spreman sam ponuditi i ostavku na mjesto ministra«.

Ono što također treba imati na umu je da unatoč sjajnoj proizvodnji šećera (koja je, ponavljam, i dalje ispod europskih prosjeka što tu proizvodnju sasvim sigurno čini granično isplativom), u hrvatsku se uvozi oko 60.000 tona šećera godišnje te će ograničavanjem izvoza hrvatskog šećera na jedino tržište na koje taj šećer prodajemo doći do viška kapaciteta. Hrvatska ima tri sladorane (Osijek, Virovitica i Županja) i te tvrtke ne mogu preživjeti ovakvo nasilno smanjenje tržišta i sva je šansa da će najmanje jedan od tri igrača ispasti s tržišta. Svaka sladorana zapošljava oko 500-1000 ljudi te je na njih vezano još oko tisuću kooperanata i poljoprivrednika. Gubitak jedne sladorane znači ugrožena egzistencija za sasvim sigurno 1000-2000 obitelji.

Ako ste mislili da je ZERP jedini ustupak koji je hrvatska neopravdano napravila, zapitajte se ponovno!

(p.s. ove podatke sam izvukao iz dokumenata koje sam dobio od saborskog zastupnika HSPa g. Tončija Tadića, za razliku od drugih problema koje muče hrvatsku poput gospodarskog rasta, korupcije ili neučinkovitosti sudstva – ovo je jedan iznimno konkretan problem koji dotiče vrlo konkretne ljude u našoj Slavoniji; gotovo je nevjerojatno iako ne i nekozistentno da je ova vlada unatoč ugovorima koji sprečavaju ovakve situacije pristala na promjenu i smanjenje hrvatskih kapaciteta koji ostvaruju dodanu vrijednost, jedan su od rijetkih zdravih i u cijelosti hrvatskih izvoznih proizvoda; moj jedini komentar je identičan onome kojeg je Tonči san izrekao u saborskim hodnicima: “SRAM VAS BILO!”)

Misao dana (ovaj puta s posvetom drIvi):
If you want to get to the top, prepare to kiss a lot of the bottom.