Mračni blog

Priča oko dogovaranja Janše i Sanadera se nastavlja. Jučer je izašao jedan novi i daleko detaljniji članak u slovenskom Dnevniku. Kao što znate, osnovna je teza koju je izjavio Anton Rop da su se Janez Janša i Ivo Sanader dogovarali oko incidenata u Piranskom zaljevu. Obojca su navedenu tvrdnju ocijenili kao lažnu, a Ivo (kakav on već je), ubacio je Ropovu tvrdnju u antologiju političke gluposti (koju je već koristio za neke druge slične sive situacije). Bilo bi zanimljivo da se audio zapis negdje pronađe u nekom mp3 obliku.

Ono što je zanimljivo je da Anton Rop nije bilo tko i osim što je bio na poziciji da tako nešto zna, on je i osoba koja je u prošlosti pokazala nekakav integritet. Zanimljivo je i da je Sanader odbacio ideju o razgovorima između njega i Janše, no prihvatio je kao vjerodostojnu informaciju da ga se prisluškivalo. SOVA, slovenska špijunska agencija smije djelovati prema vanjskim prijetnjama sloveniji te je stoga sasvim jasno da je upravo Sanader bio meta prisluškivanja a ne Janša (što mi se čini logičnim).

Da je komunikacija između Janše i Sanadera postojala svjedoči i slijedeća rečenica:

K temu gre dodati še fotografsko dokumentirana srečanja med ljudmi iz Sanaderjevega kroga z ljudmi iz Janševega kroga, ki so jih po naših podatkih leta 2004 naredili agenti Sove. V Sovi so ta srečanja poimenovali kot srečanja kurirjev. Ali so tako obsežne operacije Sove imele ustrezno zakonsko podlago? Anton Rop: “Po mojem vedenju je Sova v času mojega mandata delovala v skladu s svojimi pristojnostmi.”

No najzabavniji je dio s kriptiranim telefonima:

Zanimiv je najnovejši podatek, da je Sova po nastopu sedanje vlade kupila 14 mobilnih telefonov z napravami za kriptiranje glasu, kar zelo otežuje prisluškovanje. Po en takšen telefon so dobili premier Janša in izbrani pomembni ministri, druge pa je Sova obdržala v rezervi. Eden od teh telefonov naj bi v zadnjih dveh letih večkrat deloval na Hrvaškem. Zaradi enakega kriptirnega programa se lahko uporabnik tega telefonskega priključka varno pogovarja z nekaterimi člani slovenske vlade in tudi s premierom Janšo.

Krajnje interesantno, zar ne? ZNA li SE tko je vlasnik slovenskog telefona u Banskim dvorima? I još bolje: Zašto?

In other news:

• Jučerašnje Otvoreno je bilo krajnje zanimljivo, Polančec je u jednome času ustvrdio kako o cijeloj istrazi u HFPu nije ništa znao, nije smio znati i dobro je da nije znao, da bi pola minute kasnije ustvrdio kako nisu radili smjene u HFPu radi istrage. Moram pregledati snimku da si nacrtam što je on to točno rekao kako bi bolje razumio logičku konstrukciju koju je pokušao upotrijebiti.
• Zanimljivo je da su i Šuker i Polančec negirali da su znali bilo što (a to me tako podsjetilo na onaj spot sa Zoranom “nemam pojma” Milanovićem), nevjerojatno je da oni dakle pojma nemaju, da se čeka rezultat istrage, da pravna država radi svoje, da… ali je to svejedno trijumf. Dakle, nije sporno da je super što su napokon pohapsili malo ekipe (navodno je jedan od njih vlasnik neke prekrasne zgradice s pripadajućim bazenom u Istri), no imam taj nevjerojatni osjećaj kako sve te istrage uvijek stanu jedan korak prije kraja, imate li i vi sličan osjećaj?
• Bacite pogled na rezultat Pulsovog istraživanja koje je napravljeno za potrebe jučerašnjeg Otvorenog, rezultati su krajnje zanimljivi.
• Radi Thompsonova koncerta sada i židovi traže Kirinovu smjenu!? Može li taj čovjek bilo što napraviti kako spada?

Misao dana:
When I was a boy I was told that anybody could become President; I’m beginning to believe it.

Gledajući ovo Otvoreno sjetio sam se jednog starijeg videa koji još od siječnja čuči na jubitou (uočite kako je borba protiv korupcije na “visokom” sedmom mjestu na popisu aktivnosti, a vidi koincidencije cijeli popis ima sedam stavaka).

Nego, evo malo jasnije napisani rezultati ankete agencije Puls koji su pokazani u Otvorenom:

1. Jeste li Vi osobno čuli za taj događaj?
Cijeli uzorak n = 500

Da 79%,
Ne 21%,
Ne zna 0%

2. Kako biste Vi osobno opisali ovaj slučaj. Biste li ga opisali kao …
Cijeli uzorak n = 396

Početak ozbiljne borbe protiv korupcije u državnoj upravi 32%,
Predizborni potez koji ne garantira da će se s time nastavit 52%,
Ne zna/Niti jedno od toga 16%

3. Posljednja dva dana podijeljena su mišljenja o zaslužnima za ovu operaciju. Tko je prema vašem mišljenju najzaslužniji za ova uhićenja?
Cijeli uzorak n = 396

Državno odvjetništvo i USKOK 25%,
Vlada Ive Sanadera 11%,
Pritisak oporbe 12%
Pritisak EU 29%
Nešto drugo 5%
Ne zna 18%

4. Na čelu Hrvatskog fonda za privatizaciju je Upravni odbor na čijem je čelu potpredsjednik Vlade Damir Polančec, a članovi su mu ministri Kalmeta, Šuker i Čobanković. Koliko su oni znali o korupcijskim aktivnostima koje se događaju u toj instituciji?
Cijeli uzorak n 396

Nisu znali ništa 7%,
Samo su imali sumnje 9%,
Nešto su sigurno znali 75%,
Ne zna 8%

5. Koje stranke su, prema Vašem mišljenju, najsposobnije i najspremnije na borbu protiv korupcije u Hrvatskoj?
Cijeli uzorak n = 396

SDP 30%,
HDZ 11%,
HNS 11%,
HSP 10%,
HSLS 5%,
DC 4%,
IDS 4%,
HSS 3%,
HSU 2%,
Neka druga 3%,
Niti jedna 21%,
Ne zna 20%

6. Prema Vašem mišljenju, koja je Vlada korumpiranija? Prošla Vlada Ivice Račana ili sadašnja Vlada Ive Sanadera?
Cijeli uzorak n = 396

Prošla Vlada Ivice Račana 8%,
Sadašnja Vlada Ive Sanadera 51%,
Podjednako 23%,
Ne zna 18%

Zaključke večeras donosite sami.

p.s. ako ovi nastave, ostati ću bez taglineova koji se odnose na korupciju, već sam opasno tanak

Misao dana:
All power corrupts, but we need the electricity.

Jučerašnja emisija Otvoreno koju je uređivao Mislav Bago govorila je o političkoj kampanji na internetu i konkretnije utjecaju video isječaka koji govore o ministru policije Ivici Kirinu na hrvatski politički život (ali i Milandu Bandiću i drugim političarima).

U emisiji su sudjelovali Dražen Jurman iz PCChip-a, saborski zastupnik SDPa g. Nenad Stazić, saborski zastupnik i predsjednik kluba HNSa g. Dragutin Lesar, saborski zastupnik HSPa Tonči Tadić i Domagoj Bebić s fakulteta novinarstva i politologije.

Ekipa Otvorenoga napravila je kratki popis blogova koje treba pratiti tijekom predizborne kampanja te su poimence spomenuti pollitika.com i mrak.org. Puni popis preporučenih blogova možete pročitati na stranicama HRTa.

Misao dana:
It is difficult to produce a television documentary that is both incisive and probing when every twelve minutes one is interrupted by twelve dancing rabbits singing about toilet paper.

Ne znam da li ste uočili, no u Jutarnjem je izašao pravi mali hommage glasnogovorniku vlade Ratku Mačeku. Maček je nekako izguran u prvi plan tijekom posljednjeg zasjedanja sabora kada mu je kroz promjene zakona o plaćama ista značajno povećana, a Nenad Stazić je tada na saborskom hodniku o njemu rekao:

“Ratko Maček bi morao imati i veću plažu od one koju predlaže Vlada, jer ima nemoguću misiju. Stalno mora javnosti objašnjavati da se 12 generala samo predalo Haagu i kako ih nije izručio HDZ. Da se sam predao i general Gotovina, da Vlada nerma ništa sa nestankom šest milijuna dolara iz Brodosplita, da Sanader nije putovao u Veronu i da nije na prevaru postao predsjednik HDZ-a. Morao je objašnjavati i gdje je račun iz Verone, kojega na kraju i nije pokazao novinarima.”

Ratka Mačeka bije i glas Sanaderovog spin doktora te se zbog ovog epiteta lome koplja, osobito stoga što je u posljednjih nekoliko tjedana Ratko Maček uletio u kadar s nekolicinom glasovitih izjava, počevši od one kako se visokom politikom ne bi smio baviti nitko bez odgovarajuće imovine, a kao negativni primjer je bio naveden SDPov ministar financija Mato Crkvenac čija je imovina ispod navedenih 50.000 eura, kuće ili stana i dva automobila (a da je Ratko pritom skroz zaboravio pročitati imovinske kartice svojih ministara, čisto zato je trenutni ministar financija Šuker ima manje imovine od Crkvenca, a da i ne kažem kako s navršenih pedeset godina života i dalje živi kod mame). svega nekoliko dana ranije, isti taj glasnogovornik nakon javnog prozivanja zašto vlada više ne objavljuje dokumente na svome internetu (one koje je dužna javno objavljivati, primjerice državni proračun kojeg čini se ni dan danas nema niti na jednom web siteu vladinih struktura), bez imalo okolišanja izjavio je kako “nema mjesta na disku” (čudno, jer sad baš gledam, vladina priopćenja su uredno išla).

No ovo nije jedini propust glasnogovornika, uočili smo mi njega i ranije, primjerice oko slučaja Verona kada je (ako malo bolje promislite) njegovom nesmotrenošću cijelo putovanje i završilo u novinama, da bi se potom pravdao oko računa kojeg ima ili nema i kojeg je pokazao petnaestorici novinara (iako se očigledno nitko ne sjeća tko su ti novinari bili), a račun nije pokazan niti u reprizi. A ako već spominjemo račune, Lesar je pitao a Maček odgovorio kako je spreman pokazati račune (a o carinskim deklaracijama nije bilo riječi) za Sanaderove satove. Pretpostavljam da se sada u podrumima vlade ili netko bavi intenzivno photoshopom ili pak računa nikada nećemo vidjeti. I naravno, na kraju, kako bi zaokružili lik i djelo, svakako treba spomenuti priopćenje vlade od 10. siječnja ove godine kada su (vjerovali vi to ili ne) napisali slijedeće:

Ured za odnose s javnošću Vlade RH uočava i lažni populizam koji, skrivajući vlastite, nerijetko dvojbene komercijalne interese i podrijetlo sredstava, pokušava zagovarati povratak na stari, prevladani društveni sustav socijalističkog i komunističkog morala i vrijednosti uravnilovke i egalitarizma. Hrvatskoj je javnosti takav sustav vrijednosti itekako poznat i Hrvatska je iz tog sustava vrijednosti izašla upravo radi stvaranja društva bogatstva, poduzetništva i slobodnog tržišta, u kojemu vrijednosti neće podlijegati politički i interesno obojenim medijskim hajkama.

Impresivno, nema što. Neposredno nakon te izjave, Nacional je objavio malo reportažu iz Austrije iz koje je vidljivo da Sanaderove gospodarske aktivnosti u prijateljskoj nam i brdovitoj zemlji očigledno ne mogu biti objašnjenje porijekla njegove imovine, a što je tema koja je potonula jednako brzo kao što se i pojavila. A u Otvorenom koje se bavilo premijerovim ručnim satovima (kakva smo mi uopće država kada elitna politička emisija razglaba o premijerovim ručnim satovima – što to govori o nama?), Ratko je započeo emisiju tvrdnjom kako se u satove ne razumije i kako s premijerom nikada nije razgovarao o njima, da bi nekoliko minuta kasnije demonstrirao gotovo pa nevjerojatno poznavanje očigledno vrlo kompetetitivne urarske industrije.

Misao dana:
The clock talked loud. I threw it away, it scared me what it talked.

Da li znate tko je Mona Sahlin? Mona je trenutni švedski ministar održivog razvoja, no daleko je poznatija po tome što je 1995 godine morala dati ostavku zbog toga što je tijekom jedne press konferencije usputno spomenula kako je državnom kreditnom karticom povremeno kupila neke sitnice za sebe – konkretno spomenuvši poneku Tobleronu. Kako je Economist napisao, to je vjerojatno najskuplja Toblerona ikad.

Spominjem Monu Sahlin kao primjer situacije u kojoj je osoba bila prisiljena dati ostavku zbog pritiska javnosti, a sve radi minimalnog prijestupa (koji nije umanjen činjenicom da je Mona Sahlin uredno refundirala taj trošak). Njezin primjer nam se možda čini pretjeranim, no moderna europska praksa poznaje cijeli niz drugih sitaucija u kojima su drugi političari bili prisiljeni davati ostavke radi sličnih stvari, tako da Mona sasvim sigurno nije usamljena u svome činu.

Back to reality. Na samu staru godinu Jutarnji je objavio priču “Tik-Tak hrvatskih političara” koji su načeli tematiku premijerovih satova (na sreću drugih ministara, priča se zadržala na premijeru), a da bi nedugo nakon toga Nacional objavio cijelu reportažu i razotkrio kako premijer posjeduje cijelu kolekciju vrijednu oko 150.000eur (čemu je bila posvećena cijela emisija Otvoreno) a u kojoj je glasogovornik vlade Ratko Maček ustvrdio slijedeće;

Netko kupuje aute, jahte ili bunde, a premijer već 30 godina skuplja satove. On je 14 godina živio u inozemstvu gdje je imao firmu i u Hrvatsku se nije vratio sa zavežljajem već s tada najnovijim mercedesom, a onda je svojim novcem kupio i kuću. Nitko nikada nije tvrdio da je premijer siromah - kaže Ratko Maček, glasnogovornik Vlade reagirajući na napise o skupocjenim satovima premijera Sanadera. (via 24sata).

Naravno, cijela priča je jako zanimljiva iz više aspekata; naime ako je predsjednik vlade u svoju imovinu naveo biblioteku koju posjeduje, pitanje je zašto to nije učinio s kolekcijom satova (čini se, kako kaže Maček, da nitko u vladi nije u stanju shvatiti što je to pokretna imovina) odnosno kako je do tih satova došao. Maček (uočite kako samo Maček govori o Sanaderovim satovima) tvrdi da je to 30ak godina stara kolekcija i u jednome času eksplicitno tvrdi kako unutar mandata Ivo nije kupio nijedan sat (unatoč tome što se najmanje dva sata iz kolekcije proizvode nakon 2003 godine). I naravno, na kraju priče, vrijedni Nacionalovi novinari su sjeli put Innsbrucka i provjerili te tvrtke čiji je Ivo bio vlasnik da bi se ustvrdilo kako su obje tvrtke zatvorene (likvidacijom), kako su mu poslovni partneri bili ljudi sumnjive pozadine (uglavnom političke prirode i povezani s prethodnim austrijskim kancelarom) i kako ušteđevina kojom su satovi navodno kupljeni nije baš mogla doći iz te dvije tvrtke (a postavilo se i pitanje “stana” kojeg Ivo posjeduje a koji samo vrlo kompleksnom gramatičkom logikom možete pretvoriti iz vile u stan).

Dragutin Lesar je na upit o premijerovim satovima samo pitao gdje su računi i carinske deklaracije (budući da je po priznanju glasnogovornika premijer satove kupio za vrijeme svojeg tro i pol godišnjeg boravka u Austriji), a obećani računi do danas nisu pokazani (hmmm, gdje smo priču o računima već čuli?) – a da ne spominjemo kako se mačekov najnoviji mercedes pretvorio u polovni stari model (po slici čini se star 7-8 godina) s tablicama I – SPLIT 1 (držim posebno mjestu u srcu za ljude koji kupuju takve tablice).

Ukratko, ako spomenemo priču o bogatoj kolekciji satova bez pokrića, računima koji nedostaju (i to ne prvi puta), carinskim deklaracijama preko kojin se prešlo, likvidacijama tvrtki, samofinancirajućoj vili, pa onda još dodamo komentare Ankice Tuđman, spomenemo famoznih 800.000DEM koje je Ivo primio na ruke (a koji vjerojatno i danas stoje u nekoj dobro sakrivenoj ladici na tamnome i suhome mjestu) te na kraju pozovemo i Branimira Glavaša kao karakternog svjedoka koji je govorio o 300 ukradenih glasova…

Strašno me zanima kako će se Ivo iz ovoga izvući? U svakoj normalnoj državi ovo bi bilo vrijeme izvanrednih izbora!

Misao dana:
It’s best to avoid standing directly between a competitive jerk and his goals.