Mračni blog

Da li je itko pogledao jučerašnji Dnevnik na HTVu? Čovjek koji je zanji puta gledao vijesti prije formiranja vlasti (ili recimo tijekom izborne kampanje) teško da bi prepoznao da je to identična država. From bad to bad to worse!

Dnevnik je krenuo s izvješćem zavoda za statistiku o 5,8% inflacije što je apsolutni rekord u proteklih desetak godina. DrIvo vatrogasac je odmah napravio i meeting sa sindikalcima i HUPovcima a sve u pokušaju da se spriječi prosvjed u travnju. Sada se super vidjelo tko je bio pozvan na sastanak i očigledno prihvaćanje premijerskog zahtjeva da se odustane od prosvjeda. Genijalan je i zaključak sastanka, vlada, HUP i sindikati odlučili su da će, pazite ovo, formirati povjerenstvo. Koja je točno funkcija tog povjerenstva osim kupovine vremena za drIvu totalno je nejasno. Oni će davati premijeru prijedloge koje bi valjda morale riješiti problem. Eto, ja bih recimo predložio da drIvu pošaljemo (skupa s Jandrokovićem) na bliski istok da riješe tamo problem Izraela i Palestine, smire malo Irance, naprave peace deal između amerikanaca i iračana, a na povratku kući da preko Afganistana i Pakistana pronesu svoju grančicu mira. Povjerenstva koja će osnovati, priču koju bi prezentirali sasvim sigurno bi zatiltali lokalnu ekipu na neko vrijeme, taman dovoljno da cijena nafte padne na nama hrvatima prihvatljivu razinu.

Kažu englezi da kada kiši onda pljušti, pa stoga nije čudno da su zamrznuta sredstva EUa prema Hrvatskoj. Zanimljivo je kako drIvo ide u Brisel popričati s ljudima o tome, dok istovremeno ministarstvo kojime predsjedava Ivan Šuker tvrdi kako je sve cool i nema nikakvog zamrzavanja sredstava. Da li je itko osim mene uočio to razmimoilaženje u stavovima, da li je to neka fina lingvistička nijansa koja je meni totalno promakla ili Ivan Šuker nije “in the loop”? A vidim da i Martina Dalić i Ante Žigman odlaze…

Kažu Slovenci da će pričati s nama o ZERPu tek kada mi zamrznemo naš ZERP, priča o ZERPu je daleko od gotove i očito ćemo o tome još puno razgovarati. Živio Hido Biščević! Zar nije lijepo da imamo ljude koji su svojim ponašanjem toliko zadužili zemlju?

Eh, ima još, na popisu ekonomskih sloboda pali smo sa 109 na 113 mjesto po istraživanju Heritage fondacije i Adriatic instituta.

Naravno, kao što je to Primorac jučer spomenuo kod Hrge; “Sve je ovo rezultat rada Sanaderove vlade u protekle četiri godine, što su glasači prepoznali i honorirali na izborima!”.

Oduvijek mi je bila nejasna ta hrvatska nacionalna potreba za samokažnjavanjem.

Misao dana:
The evening news is where they begin with ‘Good evening,’ and then proceed to tell you why it isn’t.

Slušam danas na 101 Rožića i ne sjećam se što je točno rekao, no rezultat njega je ovaj tekst koji počinjem jednim postizbornim komentarom o HSPu. I vrapci na grani znaju kako je HSP prošao na izborima (ili možda bi bolje bilo reći: “kako nije prošao na izborima”) i valjda ironije radi jedini koji je prošao je u stvari Anto Đapić.

O Anti Đapiću, tom kvazi magistru puno se pričalo i niti u jednom suvislom razgovoru nitko nije uspio pronaći tu principijelnost i stroge stavove o kojima se uvijek govorilo. To je više bila fasada namijenjena onima koji HSPu daju njegovu osnovnu moć, a to su birači, no u času kada su se trebale dijeliti karte vlasti, Đapić je više bio poput arapskog trgovca kod kojega je cjenkanje sastavni dio rituala prodaje do točke kada ako i pristanete u samome startu na njegove zahtjeve, on se osjeća prevarenim jer vam nije morao napraviti niti jedan jedini ustupak. HSP je poznat i po tome da reciklira odbačene kadrove koji su na različite načine bili diskreditirani, počevši primjerice od famoznog Zeca i svega onoga što se pod okriljem politike događalo u Požeškoj kotlini ili pak recentnija akvizicija u vidu Mate Granića koji se eto uspio ugnjezditi kao savjetnik (navodno za vanjsku politiku u kojoj HSP nikada nije niti participirao).

Naravno, iako su ovi znakovi bili vidljivi i ranije, prve rupe u oklopu su se nazrijele odlaskom gore spomenutog Rožića i Tadića kada su oni istupili iz stranke bez nekog osobitog objašnjenja. Mjesec dana kasnije HSPu je rejting pao na polovicu, a da bi na izborima od očekivanih deset dobili samo jednog (ali kao da ih je barem troje-četvero) zastupnika u vidu Ante Đapića, starog otpadnika iz HDZa kojem je po svim kriterijima vlast bila jedini cilj. Njegovo famozno objašnjenje budućih uspjeha (ako ste malo pratili njegove istupe) je uvijek uključivalo rečenicu; “Jer se HSP u proteklih 17 godina nije ogriješio o Hrvatski narod”. Nije teško uočiti kako je na prethodnim izborima to bilo 13 godina, a na slijedećim vjerojatno 21, no to nije u ovome času bitno. Zanimljivo je kako je HSP razlog svog neuspjeha morao potražiti u HDZu koji ga je doslovce asimilirao u ovom izbornome ciklusu, a da pritom nije niti kao mogućnost razmotrio odlazak Tadića i Rožića, ili pak možda kampanju koja je vizualno tako izgledala da su se nje bojali (tako mi kažu) samo ljudi s karijesom (što je, moramo priznati ipak značajan dio biračkog tijela u hrvata). Odlaskom gornje dvojce, Đapić se nije previše eksponirao ali mi je u sjećanju ostala Ruža Tomašić po svojoj izjavi kako je HSP sagradio njih dvojcu, te Pero Kovačević koji je došao na pressicu ove dvojce ali je samo sjedio i promatrao. Debaklom na izborima, Anto kao najprincipijelniji među principijelnima odmah je ponudio svoju ostavku a odmah se pridružilo i cijelo predsjedništvo stranke. So far, so good. Malo je nejasno zašto je Đapić odlučio ostati zastupnik a nije svoje mjesto ponudio prvome slijedećem, no vjerujem da ćemo i to doznati uskoro (ovo je nekako idealno vrijeme da se Đapić kao disident HSPa i biblijski razmetni sin priključi ocu koji ga je svojevremeno odbacio).

I dok možda za Milanovića nismo sigurni zna li on da li bi piškio ili kakio, jučerašnji razvoj događaja u HSPu gdje je kompletno predsjedništvo otkazalo svoje ostavke definitivni je znak nesigurnosti u te osnovne fizikalne potrebe. Koja je poanta tog manevra nije mi jasno, osim što kroz sustav povjerenika Đapić uredno mijenja one koji pozivaju na njegovu ovaj puta neopozivu ostavku i Đapić možda ima dugoročniji plan. Zanimljivo je da je i Ruža Tomašić došla do zaključka kako joj funkcija u predsjedništvu HSPa u ovome času ne koristi i u osnovi ona je danas došla do zaključka koji su Rožić i Tadić imali prije dva mjeseca. Angela Merkel je inače došla na svoju poziciju tako što se odrekla Kohla i kao neokaljana zauzela poziciju iako je skoro pa sigurno da je imala saznanja i aktivno sudjelovala u svemu onome što je dovelo do Kohlovog pada, a do zadnjeg trenutka je bila bezrezervno uz njega da bi u nekoliko dana napravila obrat i eto je sada.

Usput još jedna šizofrena primjedba. Da li je itko promatrao rezultate izbora u Osijeku, naime na nacionalnoj razini HSP gubi u Osijeku, dok na lokalnoj dobija. To znači da ste imali puno glasača koji su na jednome listiću zaokružili HSP a na drugome nisu. Dok razmišljate uz kavu, razmislite i o tome!

Što me dovodi do HSS-HSLS ekipe. Nije li čudno da HSLS koji bi po svoj sili morali biti skloniji lijevoj opciji druka za desnu, dok HSS koji je desno konzervativan barem deklarativno svrstava sebe (ili barem svoje ogranke) uz lijevu opciju? HSLS naravno nema previše izbora i obzirom na svoju političku snagu na nacionalnoj razini koja je duboko ispod razine statističke pogreške, nema u stvari drugog izbora nego držati se HSSa kako bi barem dali dojam većine (to me podsjetilo na jedan vic; pretrče miš i slon preko mosta, i na drugoj strani viče miš “alaj smo protutnjali” :). Joža Friščić se navodno ne petlja u pregovore s HDZom i uopće se ne govori o foteljama iako manje-više svi članci koje možete čitati zadnjih dana govore o povećanom broju ministarstava, u stvari, kada malo bolje pogledate čini se kako se o ničemu drugome ne raspravlja nego o foteljama. Ivo će tu sigurno biti široke ruke, a kako i ne bi, zar nije bolje imati nekog HSSovca ili HSLSovca u vladi nego primjerice Kirina, Vukelića ili Rončevića? HDZ ima opaki shortage ljudi koji bi trebali zauzeti pozicije (a neki, eto recimo Martina Dalić), ova ekipa ih ima na izvoz (nije nužno da ovi razumiju u što se upuštaju, bitno je da volontiraju za poziciju), a ti HSSovci će biti daleko lakše otpiljeni nego što je to Ivo radio sa svojim HDZovcima, a kako smo na primjeru Vesne Škare naučili, sasvim sigurno će i neka prigodna afera biti upriličena koja će HDZ učiniti boljim a koalicijskog partnera lošijim odabirom.

HSS je bio jako principijelan u predizbornom razdoblju oko toga da nema principa. Nisu znali niti prije, a vidimo niti poslije s kime bi oni koalirali, čini se kako im Pelješki most i nije neki problem, referendum o NATOu? Čemu na tome previše inzistirati! A i taj ZERP, nije da možemo preorati more i zasijati tamo nešto? Joža je tijekom pregovora došao do zaključka kako hrvatskom seljaku u stvari trebaju ceste, no podsjetio bih ga da slavonija svoju autocestu ima skoro pa dvadeset godina i zasada joj to nije pomoglo. Može biti da cesta ipak nije odgovor na njegovo pitanje (ali imamo operativu pa bi bilo valjda glupo da stoje).

Nekako si mislim da je Đurđa poput magarca razapeta između dva plasta sijena i ne može odabrati prema kojem bi potrčala, dok Joža Friščić gleda mrko jednu stranu, gleda mrko drugu i ne razmišlja u stvari previše o budućnosti osim o onome što mu govore njegovi savjetnici, a Ante Markov i Pankretić su mu blizu i svaki dan mu šapću na uho, dok je onaj tamo Jambo ionako recentni razvoj događaja, nije mu baš ni prirastao srcu, a i daleko čovjek stanuje pa od njega mišljenje može dobiti samo telefonom ili o njemu pročitati iz novina.

Ne očekujem pretjeranu mudrost koja bi trebala početi izvirati iz Friščića, no nije isključeno, a kako je to Milanović rekao, tko se zadnji smije…

U nedjelju se ponavljaju izbori i može biti da će tada biti razvrgnut prvi koalicijski sporazum kojeg je Sanader potpisao s novopečenim ministrom obojenih metala i glomaznog otpada (znam, doista je nepristojno i krajnje politički nekorektno ali nisam se mogao suzdržati), možda se još štogod promjeni, a možda i Joža dobije prosvjetljenje, nikada se ne zna.

Misao dana:
The best argument against democracy is a five-minute conversation with the average voter.

Skoro mi je promakla ova informacija koja je lansirana prošle subote i koliko vidim zasada nije demantirana:

Bez obzira na to tko će sastavljati buduću Vladu, Martina Dalić, koja slovi kao glavna ekonomska stručnjakinja HDZ-a, napustit će uskoro državnu službu i vraća se u privatni sektor, piše Jutarnji list pozivajući se na izvore bliske HDZ-u. Dalić je autorica HDZ-ova gospodarskog programa i trenutačno je državna tajnica u Vladinom Uredu za strateški razvoj i fondove EU-a.

Nije poznato što će biti novi posao Martine Dalić, no gotovo je sigurno da predsjednik HDZ-a Ivo Sanader neće pri eventualnom sastavljanju vlade računati na njezinu pomoć. (izbori.hrt.hr)

O Martini Dalić sam pisao u nekoliko navrata i teško da me je impresionirala, dapače prvi puta kada sam je vidio u živo (u jednom od Otvorenih sa Ljubom Jurčićem) uopće se nije doimala uvjerljivom.

Zanimljivo je da je prošli tjedan Ivan Šuker predstavljao nekakve ekonomske ciljeve (ne mogu sada naći link na tekst), što je stvar koju je u posljednje vrijeme uobičajeno radila Martina, konkretni ciljevi koje je pokazivao Šuker su nadalje zanimljivi i izbog toga jer predviđaju inflaciju manju od 3% unatoč činjenici da je za ovu godinu ta brojka već premašena, a obzirom na kretanja u inozemstvu ne vidim kako se i u slijedećoj godini može zadržati ispod te brojke.

Misao dana:
If a due participation of office is a matter of right, how are vacancies to be obtained? Those by death are few; by resignations, none. Usually quoted: ‘Few die and none resign.’

Kako me nije bilo u Zagrebu cijeli niz tema mi je promakao od komentiranja:

1. Večernji list je objavio tekst o tome zašto je gospodarski rast veći od 5% težak. Kao jedan od problema navode i restriktivne mjere HNBa koje ova provodi kako bi zaštitila tečaj kune (o problemu tečaja kune je govorio i Ljubo Jurčić tvrdeći kako se cementiranjem tečaja kune HNB i država odrekla jednog od najmoćnijih alata za reguliranje tržišta).
2. Dogodio se i rebalans proračuna. Vlada je (još jednom u jako dugačkom nizu) odbila apsolutno svaki amandman na rebelans proračuna. Meni ovo nije jasno jer ne vjerujem da od 150 zastupnika u saboru nema niti jednog jedinog mudrog amandmana.
3. Split je dobio novog gradonačelnika, a koji je još nekoliko dana ranije (baš kao i Sanader) uvjeravao sve okupljene da ostaje gradonačelnik. Sigurno je pao neki dogovor.
4. Sanaderov spin oko akcije Maestro ne samo da se otopio u smislu optužbi koje se pojedincima mogu zalijepiti (Gotovac je najbolji od svih, čovjeku jeUskok u akciji koja je koštala oko 10 milijuna kuna uspjela dokazati da je dobio peku – uvijek volim vidjeti kada su moji porezni novci mudro utrošeni). Eh, i javnost misli da je to samo predizborna fora, a ne dostignuće ove vlade.
5. Troškovi arheoloških iskopavanja HACa su narasli u mandatu ove vlade 14 puta. Supruga premijera Sanadera je arheolog. What a coincidence!
6. Antun Novalić, lokalni Osiječki tajkun pravomoćno je oslobođen optužbe za gospodarski kriminal. Od svih tajkuna nijedan “veliki” nije završio iza brave (barem ne permanentno), podsjećam na riječi kardinala Bozanića: “Na djelu je grijeh struktura što su ga omogućili zakoni protivni čovjeku”.
7. Vlada je izdala nove obveznice u vrijednosti od 3 milijarde kuna. Po tom istom PRu, vlada je smanjila svoj vanjski dug za nekih 7.5 milijardi u svome mandatu što oni valjda misle da je neki uspjeh. Podsjećam da država ima registrirani deficit svake godine, deficit iznosi nekih 3% (ako im vjerujemo) a prve godine je bio 6%. Ako je veličina državnog proračuna danas nekih 113mlrd kuna, ispada da je novonastalo zaduženje države u protekle četiri godine otprilike 15 milijardi kuna. Dakle država se zadužila za 15 milijardo novih kuna i 7.5 milijardi vanjskog duga zamijenila s unutarnjim dugom. Sada bih podsjetio na video s Jandrokovićem u Nedjeljom u 2 (jest da je sredina tjedna ali se svi zajedno možemo nasmijati), u tom videu imamo trenutak kada Sanader govori u Saboru i kaže kako je privatni i javni dug u malenoj državi poput Hrvatske jedno te isto. Ja bih na to dodao, da u malenoj državi poput naše izjednačio i unutarnji dug i vanjski dug. U prvom bulletu ovog teksta piše da su restriktivne mjere HNBa s visokim rezervacijama rezultirale i većom cijenom kapitala. Taj kapital netko treba platiti i unatoč tome što je tržište fondova i banaka (koje moraju imati rezerve) likvidno, svejedno tvrdim da se taj kapital mogao prikupiti drugdje jeftinije.
8. Boris Mikšić, ridikul hrvatske visoke politike odlučio je da želi još jedno šamaranje i povlaćenje po novinama.
9. Državno odvjetništvo je odbacilo prijave za sumnjve rabote u “Viktoru Lencu”, za razliku od primjerice Brodosplita – čini se kako su u Lencu ipak bili samo nesposobni ali ne i lopovi.
10. Martina Dalić, moja omiljena ekonomistica, izjavila je u Nacionalu da vlada nema “miljenike među poduzetnicima”. Ovo je zanimljivo jer sam se odmah podsjetio na priču s recikliranjem PET boca koju je misteriozno dobila tvrtka koja je sagradila cijeli pogon samo za ovu namjenu na tržištu koje dosada nije uopće postojalo. Eh, da je i meni malo takve poduzetničke sreće.

Ljubo Jurčić je (očekivano) jučer postao kandidat SDPa za hrvatskog premijera; u posljednjih nekoliko dana krenula je mala i ničime izazvana medijska ofenziva demontiranja Jurčića s te pozicije. Argumenti su razni, od toga da Jurčić nije političar (što mu je vrlo nedavno bila velika prednost), preko toga da je Milanović daleko bolji izbor (iako Milanović nije zasada imao nijedan “public office”), pa do klasične HDZ spike o tome kako je Jurčić nedokazani kadar (u odnosu na koga?). Zanimljivo mi je čitati novinarske uratke danas i prije tri mjeseca jer kroz njih vidite dvoličnost i nekonzistentnost u pisanju. Nije mi jasno koji je argument prije tri mjeseca mogao biti vrijedan, a danas to više nije. To je ukratko i jedan od najvećih problema naše politike – kratkoročni interesi, a mediji čini se nisu u stanju podržati ništa što bi se duže zadržalo.

U svakome slučaju, Zoran Milanović je održao svoje predizborno obećanje i sada je na njemu (i Jurčiću) da snose posljedice svojih odluka.

Mi Hrvati smo čudni narod, baš kao što je svatko od nas najbolji trener ili nogometni izbornik, čini se da je svatko od nas spreman biti i premijer. Pitam se kako smo samo došli do te ideje? (doduše, gledajući ovu našu vladu čini mi se da vidim izvor)

Misao dana:
I think there is a good reason why the propaganda system works that way. It recognizes that the public will not support the actual policies. Therefore it is important to prevent any knowledge or understanding of them.

Snimio sam desetak minuta događanja iz Cibone no nešto me muči s mojom DVD pisalicom tako da ništa od jubitoa (zasada), tako da update slijedi kada ulovim vremena.

Sada malo analize HDZovog sabora nakon prespavane noći. Kao prvo, u odnosu na SDPovu konvenciju ogromna je razlika bila u uvjetima za novinare s kojima sam se ja družio, bili smo zgurani u malenu sobu, ponuđena je bila samo voda (koje je nestalo) i kava iz automata (koje je prvo nestalo), u novinarskoj sobi neko vrijeme nije bilo struje i interneta, stolci su bili tako postavljeni da bi prošli s jednog kraja prostorije na drugi u pravilu ste morali dignuti barem nekoga. Neki su dobili i sendviče no nisam shvatio odakle su došli i zašto ih nema više. Imam snimku press sobe na videu pa ćete to vidjeti kako je izgledalo.

Za one koji znaju oko Cibonine dvorane ima prsten hodnika kroz koji se do dvorane i dolazi, prsten je dobrim dijelom (nevjerojatno velikim dijelom ako se mene pita) zakrčen smećem kartonskih kutija u kojima su se nalazili materijali za sabor, fora je da su kutije bile različite kao da su ljudi te materijale pakirali u prvo što im padne pod ruku.

Dvorana je bila zakrčena ljudima, gužva je bila iznimno velika (iako ne i nemoguća za hodanje), osiguranja je bilo strašno puno od policije ispred dvorane preko likova s prozirnim slušalicama u crnim odijelima na svim hodnicima i po dobrom dijelu dvorane, pa do primjerice rendgena i detektora metala na samom ulazu (barem ovome za novinare). Unatoč potvrđenoj akreditaciji, nije me bilo na popisu i što sam ja ženi izgovorio na ulazu to je ona i zapisala.

Razglas je bio preglasan dok su govorili političari – mislim da je to bilo namjerno napravljeno radi efekta. Najglasnije je bilo za vrijeme dok je trabunjao Ivo Sanader (hrvatski premijer, op.a.).

A sada malo o sadržaju; kao prvo (a vidim da su mnogi to primjetili), cijeli skup je režirao Dolenčić koji je od toga napravio kazalište, red zabave, red muzike, red političara i tako nekoliko put a na kraju ljubitelj opere (osobito veronske scene) dr Ivo. Neki od govora su bili prilično dobri, primjerice Darko Milinović je imao sjajan govor na temelju kojega ja koji nemam licencu mu mogu slobodno preporučiti da potraži profesionalnu pomoć. Hebranga i Jandrokovića sam u cijelosti propustio. Martina Dalić je bila dosadna.

Ono što se moglo primjetiti (ako gledate na stvari poput mene, a podsjećam da ja nisam nužno najobjektivniji u tome) je da je većina govora bila defenzivna tj. odgovarali su na teme koje je nametnuo SDP. Primjerice to je tema glasanja dijaspore odnosno pitanje gospodarskog programa SDPa. Skoro je pa nevjerojatno koliko je vremena potrošeno na kritiziranje (i povremeno direktno vrijeđanje) oporbe i programa koje je oporba predstavila. Stoga zaključujem kako je ovaj sabor bio za unutarnju upotrebu HDZa i mobilizaciju njihovog članstva koje koliko god lobotomirano bilo mora biti barem dijelom načeto od ovih silnih afera koje su se u posljednje vrijeme zabrojale, odnosno anketa koje polako ali sigurno signaliziraju odlazak HDZa sa scene (unatoč sada već 7% razlike, ja i dalje nisam toliko uvjeren i razlika mora biti veća). Sabor HDZa nije prema javnosti poslao niti jednu poruku koju nismo znali do sada, predizborni program nije predstavljen, a u klasičnom HDZ spinu umotani su pojedini i djelomični podaci koji govore o postignućima ove vlade. Gotovo je nevjerojatno (no to je IRIjevo istraživanje pokazalo) kako ljudi misle da je HDZ sagradio više cesta nego koalicijska vlast (što je totalna glupost), dok ekonomske parametre (poput ovoga rasta BDPa u prvom kvartalu) ne dovode u relaciju s ostalim parametrima (potrošnje ili zaduženja).

Jedine dvije stvarne novosti, koje su totalno bizarne, je glasanje od 16 godina (što je prijedlog koji je već bio u parlamentu od strane SDPa i kojeg je ako se ne varam HDZ već jednom odbio) , rad umirovljenika bez da im se mirovina stavi u mirovanje (na stranicama SDPove mirovinske reforme imate negdje statistike starosti umirovljenika – to su iznimno nepovoljni podaci jer imamo ogromni broj vrlo mladih umirovljenika). Ova ideja mi se ne sviđa zato jer će postojeći umirovljenik biti puno konkurentniji poslodavcu nego obični radnik. Naime po pokazanom planu na plaću umirovljenika neće se obračunavati mirovinski doprinos (pa će biti jeftiniji), a po samoj logici stvari umirovljenik koji će imati dupli prihod biti će u stanju prihvatiti nižu plaću nego radnik kojem je to jedini izvor prihoda. I zadnje, predloženo je da se u prvoj godini zaposlenja ne obračunava novozaposlenima doprinos na zdravstvo (koji trenutno iznosi 20%), što mi je također glupo jer je primjerenije da se država (ako se već odriče) odrekne poreza a ne doprinosa na zdravstvo, zašto baš zdravstvo koje nam je u totalnoj banani? Osim toga, mislim da se različitim mjerama oslobađaju različitih davanja vrlo široke mase korisnika tako da su ogromne količine pomoći raširene na veliki broj ljudi umjesto na razmjerno manji kojima je pomoć doista potrebna – tu će (barem u teoriji) porezni broj doista pomoći i to je prijedlog (koji je univerzalan i za SDP i za HDZ) koji će pomoći.

Hrvatska je zemlja koja 50% BDPa redistribuira čime smo praktički i dalje u komunizmu i o tome nije bilo niti riječi, nije spomenuto niti smanjenje poreza (iako je uporno naglašavano SDPovo predlaganje poreza na kapital i imovinu koje ima svoju jasnu protutežu u smanjenju drugih davanja), decentralizacija nije spomenuta, a vidi čuda, niti NATO ili EU.

I kao finale, cijeli taj program HDZ je nazvao “3×7″ što je valjda antipod Jurčićevom “4×4″- no nije mi jasno kada su skovali taj 3×7 obzirom da su se podaci iz zavoda za statistiku saznali tek prije dan-dva (prvo je bilo 6%, pa 6.9 i na kraju 7%), no uredno su se ti podaci našli u “brošurama” koje su podijeljene izaslanicima…

Taj, kako to Martina lijepo zove “strateški okvir” sam dobio pa ću ga i proučiti u slijedećem razdoblju.

Eto, toliko o saboru HDZa, ostao sam Vam dužan još samo video, ali to tek kada se izborim s DVD snimalicom.

Slijedeći tjedan me nema, naime zahvaljujući Vijeću europe dobio sam priliku boraviti sedam dana u Strasbourgu te se iz prve ruke upoznati sa tijelima Vijeća europe, Europskom parlamentu te suda za ljudska prava. Program je iznimno bogat sa mnoštvom sjanih govornika i radionica, a i društvo s kojime idem je sjajno tako da teško da će biti previše blogiranja.

Misao dana:
To enter Europe, you must have a valid passport with a photograph of yourself in which you look like you are being booked on charges of soliciting sheep.