Predizborna kampanja je vrijeme kada se iz ropotarnica političke komunikacije izvlači teška artiljerija i počinje lupati manje ili više bez osobitog gađanja po svim protukandidatima.

Hrvatska politička kultura, primitivna kakva je, u posljednjih nekoliko godina do savršenstva je dovela mit o svemoćnim spin doktorima, koji svojim vještim ručicama upravljaju sudbinama, ne samo svojih kandidata, nego i cijele nacije.

S obzirom da ovoga puta govorimo o doslovce stotinama predizbornih kampanja, na djelu su danas i mnogobrojni wannabe spin doktori, koji o tom mističnom zanatu znaju uglavnom ono što su pročitali u novinama (dakle malo), a direktni kontakt s pravim spin doktorima im je ograničen na mimoilaženje na brzoj cesti dok se wannabe spin doktor vozio u lokalnom autobusu, a pravi spin doktor u brzojurećem Audiju A6, koji vozi na račun državnog proračuna ili HEP-a.

U svakom slučaju, pripremio sam prvo nekoliko teoretskih natuknica oko toga što je to spin doktor, kao i nekoliko praktičnih savjeta kako prepoznati spin doktora ili njegovo djelo u javnosti.

Hrvatska i nema pravih spin doktora, ili ako ima za njih nikada niste čuli. Ono što se u hrvatskoj prodaje pod spin doktorima je u stvari neka mutirana i degenerirana GM-varijanta spin doktora.

Tim gore po činjenice
Funkcija spin doktora (ili komunikacijskih savjetnika) je da skrenu pozornost s jedne priče na drugu, ili da u kanti prepunoj mulja svu pažnju javnosti usmjere na jedan jedini sjajni dio cijele priče.

Ako pogledate modus operandi naših spin doktora, nije teško uočiti da oni lažu, manipuliraju (i to na najprimitivniji mogući način) i općenito ne vladaju baš najbolje očekivanjima birača ili ograničenjima stvarnog svijeta.

Prvi i najlakši način da uočite spin doktora je njegova sama pojava na televiziji. U razvijenim zemljama spin doktori se nikada ne pojavljuju na televiziji ili medijima i njihovo samo postojanje se žestoko negira.

Kod nas spin doktori bez srama nastupaju na televiziji, daju intervjue ili ratuju priopćenjima.

Naravno, oni se nikada ne potpišu kao “Spin doktor kampanje Pere Perića”, nego su uredno predstavljeni kao neovisni komunikacijski savjetnici, ili što je u hrvatskoj osobito popularno, profesori nekog od naših fakulteta (politologije i novinarstva, sociologije i slično).

Velika je zabluda vjerovati da je to ekipa koja nije na nečijoj platnoj listi i što je najbolje to novinari znaju, no njihov medij im zabranjuje da napišu za koga dotični radi, pa je onda prvo sljedeće rješenje napisati da su (ne)ovisni stručnjaci.

Talking head je talking head pa i onda kada govori tendenciozno i s agendom.

Drugi način kako prepoznati rad spin doktora su različite afere koje imaju nezgodnu naviku na svjetlo dana izroniti baš pred izbore. Tako nas ovih dana obasipaju pokušajima da pojedine kandidate vežu uz pojedine afere.

Svjedok na prodaju
Ono što se obično radi u takvim situacijama je da pokušate pronaći imalo kredibilnog svjedoka, platite mu koju tisućicu i onda ga vodate po medijima gdje on srcedrapateljski priča svoju priču.

Nema veze što priča nema veze sa stvarnošću ili što su od tog nemilog događaja prošle godine i godine, ali eto, baš se sada potrefilo da su mediji prepoznali istinu u njegovim riječima i odlučili progovoriti.

Obično se u to doda i neka srcedrapateljska priča o teškoj obiteljskoj situaciji, o tome kako je netko izgubio posao, kako ga sustav šikanira (kao uostalom i nas sve ostale)…

Spin doktori, naravno, ne mogu funkcionirati sami, pa oni stoga upošljavaju ili na različite druge načine kontroliraju mnogobrojne urednike i novinare.

Tako da gore navedeni udarci uvijek izlaze na nekim čudnim mjestima od još čudnijih novinara i urednika, a uz koje se nerijetko već duže vrijeme vežu pojmovi poput sukoba interesa ili neetičko pisanje.

Naravno, sve se to događa jako legalno, pa ti novinari imaju registrirane tvrtke, isporučuju se fakture, plaćaju se porezi pa onda država nema pravog motiva to osobito detaljno istražiti. A javnost? Pa, nas nitko ništa ne pita već godinama pa neće ni ovoga puta.

Spin doktori su totalno izgubljeni na internetu, oni naime još mogu kontrolirati novinare i medije, no na internetu ima toliko toga da se teško odlučiti gdje krenuti, pa je onda najbolja taktika zablatiti gdje se god može.

Tako ako primjerice promatrate komentare ispod članaka na portalima dnevnih novina, uredno možete primijetiti slijed događaja koji uvijek ide u korist jednog ili drugog kandidata.

Pa se tako pjevaju hvalospjevi jednom (pa i tamo gdje to nema smisla), a udara po drugom (gdje se ovaj drugi uopće ne spominje). Blogovi i forumi se rješavaju kreiranjem ne osobito inteligentnih novih korisnika koji poput djelatnika iz telekomovog call centra copy&pasteaju unaprijed napisane odgovore koji bi kao morali upozoriti javnost na nedjela jednih ili drugih. Kreiraju se Facebook grupe, lažni profili i web-stranice, zauzimaju se domene, plaćaju se oglasi…

Brojke i slova
No ono na čemu spin doktori dobivaju religiozna iskustva (ovo je zamjenica jedne druge manje-više seksualne aluzije) su ankete.

Ankete su svemoćne, ankete su ekvivalent staklene kugle kroz koju Samo Oni Koji Znaju mogu Čitati Budućnost, Interpretirati Trendove i Predvidjeti Pobjednika.

Ono što vam nitko ne kaže je da su ti isti koji ankete moraju interpretirati ujedno i oni koji ih pišu, a (ne)spretno formulirana pitanja i ponuđeni odgovori mogu značajno utjecati na rezultate ankete, pa tako i nije neko preveliko čudo da nas ovih dana obasipaju rezultatima anketa koje su međusobno kontradiktorne i za koje bi netko mogao reći da se odnose na međusobno različita povijesna razdoblja ili sasvim druge kandidate.

Prave ankete su one koje su napravljene i za njih nikada ne saznate, jer pravi spin doktori ankete koriste kako bi koristili saznanja iz njih da usmjere kampanju, a ne da manipuliraju novinskim člancima.

Političari su nerijetko mulj i genetski otpad ovog društva, no još niže od njih na ljestvici evolucije su spin doktori – i to morate imati na pameti dok gledate TV, čitate novine ili članke na web-portalima – uključujući i ovaj.

Misao dana:
Conrad ‘Connie’ Brean: What’s the thing people remember about the Gulf War? A bomb falling down a chimney. Let me tell you something: I was in the building where we filmed that with a 10-inch model made out of Legos.
Stanley Motss: Is that true?
Conrad ‘Connie’ Brean: Who the hell’s to say?

p.s. ovo je još jedna kolumna za net.hr