Mračni blog

Jučer je u Narodnim novinama objavljen oglas o sklapanju ugovora između Zagrebačkog holdinga i tvrtke Medijska mreža. Malo više o tome možete pročitati na stranicama Business.hr-a, a tamo ima i demantij koji je odmah stigao.

Dakle riječ je o tome da je Zagrebački holding odlučio tiskati dvotjedne novine u impresivnoj nakladi od 400.000 komada i u najboljoj maniri zagrebačkog poglavarstva, cijeli je posao povjeren tvrtki koja postoji svega pet mjeseci, nema apsolutno nikakve reference (osim zanimljive kadrovske križaljke koja ih s jedne strane vodi do Milana Bandića, a druge prema vrhovima državne vlasti – unatoč tome što u tekstu demantija). Čisto da bi dobili perspektivu veličine posla, važno je naglasiti kako je riječ o poslu od impresivnih 10 milijuna kuna (a obzirom da se radi o holdingu, PDV tek treba dodati na tu cifru).

Meni je zanimljiva ta odluka jer grad Zagreb kroz svoj proračun i na razne druge načine već sudjeluje u medijskoj slici grada i to putem Z1 televizije, putem sufinanciranja Zagreb News-a (u izdanju Nacionala), suvlasništvom u Radiju 101, a vjerojatno još i na koji način. A da i ne spominjemo kako je svaki Bandićev korak ionako dobro popraćen u medijima. Ako se već odlučilo kreirate nove novine (za koje smatram da uopće ne bi trebale postojati), zanima me zašto nije napravljen natječaj, a u tom natječaju bi se moralo za početak potražiti idejno rješenje koncepta nove zagrebačke novine, a potom i sve ostalo. Nema niti jednog jedinog razloga zašto bi se nabava ovoga tipa i ove veličine investicije povjerila direktnom pogodbom dosada nepoznatoj tvrtci.

Kada već spominjemo novine, vrijedi spomenuti priču Zagrebačkog komunalnog vjesnika kojeg je do nedavno izdavalo Pučko otvoreno učilište a koji je nedavno (nakon desetljeća izlaženja) naprasno ukinuto (čemu je kumovao jedan naš drugi znanac koji se odaziva na ime Nenad Ivanković). Prema informaciji koju sam uspio naći na stranicama Novog Zagreba:

Umjesto Komunalnog vjesnika Zagrepčane će o radu gradske uprave od 1. rujna informirati novi dvotjednik Zagreb.hr. »Taj list imat će veću nakladu od Komunalnog vjesnika, a izgledat će suvremenije i bit će puno dostupniji Zagrepčanima«, kazala je na tiskovnoj konferenciji Poglavarstva u ponedjeljak pročelnica za obrazovanje i prosvjetu Jelena Pavičić Vukičević.
Za izlaženje dvotjednika koji nosi ime po internetskoj stranici Grada, porezni obveznici godišnje će izdvajati najmanje 3,5 milijuna kuna. »Zagreb.hr objektivno će informirati građane o događajima u Zagrebu, servisnim informacijama te radu Poglavarstva, Holdinga i Skupštine Grada«, objašnjava pročelnica Jelena Pavičić Vukičević….

…Komunalni vjesnik, koji se distribuirao samo u Holdingu, Poglavarstvu i Skupštini, tako odlazi u povijest. Svi djelatnici bivšeg Komunalnog vjesnika zaposlit će se u podružnici Holdinga AGM, a stići će i novinarska pojačanja. Tko će biti glavni urednik, još se ne zna.
»Ugovori novinara u Holdingu ostat će isti kakvi su bili u Komunalnom vjesniku«, kaže Pavičić Vukičević. »Koncept lista nije još gotov, no uskoro ćemo ga prezentirati, kao i glavnog urednika«, dodao je gradonačelnik Milan Bandić.

Dakle, ako i dalje pratite radnju, gore spomenuti projekt je zamjena za Komunalni vjesnik, no još je zabavnije kako su novinari komunalnog vjesnika zbrinuti (uvijek me bunila ta riječ jer ispada da ljude zbrinjavamo baš kao i otpad) unutar širokih skuta holdinga, dok se cijela priča prebacuje u ruke gore spomenute Medijske mreže (koja je očito s nekime premrežena).

Što se tiče glavnog urednika, ja imam prijedlog, naime Nenad Ivanković ima iskustvo na poziciji glavnog urednika, nedavno je ostao bez posla pa je slobodan i može ga se odmah zaposliti i što je najvažnije, uspio je srozati nakladu Vjesnika na povijesno niske grane pa će barem na taj način uštediti koju kunu ako ne već gradu onda barem zagrebačkom holdingu.

Misao dana:
Da ima pravde na ovome svijetu, Milan bi postavljao pitanja poput “Hoćete li i krumpiriće s time?”

U 15h sazvana je izvanredna press konferencija u državnom odvjetništvu a na kojoj bi se morali saznati rezultati akcije “Maestro”. Po informacijama koje sam dobio, riječ je o tome da je policija privela petoricu potpredsjednika HFPa. Navodno slijedi i izvanredna sjednica press konferencija vlade Ive Sanadera (aka. MasterMind).

Razmislite zašto nije priveden nijedan predsjednik HFPa?

Kaže business.hr (citirajući Mesića):

“centar korupcije, hardware korupcije, je fond za privatizaciju. Ne znamo gdje je software, došli smo samo do hardwarea i slomit ćemo ga”

A index.hr (u 17:43):

Premijer Ivo Sanader pozdravio je uhićenje u Fondu za privatizaciju, ali i stao iza svojih ministara koji sjede u Upravnom odboru Fonda, Ivana Šukera, Božidara Kalmete, Petra Čobankovića, te predsjednika Upravnog odbora Damira Polančeca, rekavši da oni za nepravilnosti nisu znali.

Ne znam kako vama, ali ja to doista ne razumijem. Koja je poanta nadzornih odbora ili upravnih odbora kada u njemu sjede ljudi oko kojih ostatak ekipe laže i krade sve u šesnaest, a oni jadni ništa ne vide i još manje razumiju? Da li su ti ljudi ograničeni, glup ili samo nesposobni?

Update: da li se netko sjeća nedavnog izvješća iz HFPa?

Misao dana:
Power corrupts. Knowledge is power. Study hard. Be evil.

• Branko Vukelić, navodni ministar gospodarstva, karlovčanin i dokazani kupac vijećnićkih glasova (za 20.000kn mjesečne rente do kraja mandata) a poznatiji po tome što je predsjednik NO Brodosplita koji ne nadzire Brodosplit, predstavio je novinarima i Nacionalnom vijeću program za suzbijanje korupcije (piše javno.com). Bacite pogled na dokument i uočite kako pojedina rješenja direktno potpomažu korupciju.
• Hrvatski samokres HS2000 je ponovno sam kresnuo (piše Večernji). HS2000, navodno najbolji pištolj na svijetuopalio je u posljednjih nekoliko mjeseci nekoliko puta (a nekoliko ljudi je i stradalo). Dubravko Gvozdanović (sudski vještak za oružje) je na tu temu rekao: “Problem je u tome što ljudi koji rade u MUP-u, MORH-u i zaštitarskim službama nisu osposobljeni za rukovanje, ne samo s HS-om, već oružjem općenito. Pa ne možete ljudima dati nešto što je svemirski brod među oružjem, a ne osposobiti ih za rukovanje njime.”. Problem s tom izjavom je u tome što je samokres opalio i u nekim čudnim situacijama – dakle u čekaonici MUPa, pa potom čisteći pištolj jedan policajac je ranio sebe i svog oca, neki dan je zaštitar AKDa opalio metak, prije tri i pol mjeseca zaštitar PBZa je također opalio metak, a i jedan zaštitar Sokol Marića je također slučajno opalio prošlog studenog i da bi šlag stavili na kraj, prije nekoliko dana jedan od naših vojnika u Afghanistanu je također stradao čisteći pištolj. Dakle, osim što svi hvale naše “afghanistance” kao best&brightest (odmah se sjetim ministra Rončevića kako laktom gura vojnika “koji nije brao ljubičice”), nije mi nikako jasno kako se čisti pištolj s metkom u cijevi? Ne razumijem se u oružje ali ipak nemojte vrijeđati moju inteligenciju! (osim toga, koliko je ljudi stradalo u istome razdoblju baratajući ili čisteći bilo koje drugo oružje?)
• Novinari Tportala su proanalizirali životopise naših ministara pokušavajući ih zamisliti u diskusiji s njihovim EU sugovornicima – rezultati su porazni jer dobar dio ministara ne govori uopće strane jezike ili ih govori “pasivno” (štogod to značilo), a prosjek kvare u principu jedino Kolinda Grabar Kitarović i naravno sveprisutni, nepogrešivi i općenito najbolji premijer kojeg smo ikada imali (s minijaturnom šansom da ga netko ikada nadmaši) Ivo Sanader. Moj pogled na našu ministarsku ekipu sam napisao u veljači pod naslovom Dirty dozen.

Ne znam kako vi, ali čini mi se da ćemo o samokresu još čitati, i to ne po dobrome (kao da se o pištolju ikada nešto lijepo može pročitati).

Misao dana:
Last night I played a blank tape at full blast. The mime next door went nuts?

Nemam ništa pametnog dodati na temu brodosplita, no čini se da je ovo afera koju će teško biti zataškati iz jednostavnog razloga što je ovaj puta u silnim transakcijama umiješana i strana policija (austrijska) koja je dokazala kako je novac proputovao puno kilometara kako bi se na kraju vratio u domovinu; i dok se kod nas može štošta ugurati pod tepih (čovjek se zapita koliko je taj tepih u stvari velik), to će na međunarodnoj razini ipak biti malo teže.
Mislim da se oko brodosplita trenutno igra igra koja se popularno zove “vola oko stola”, a koja se igra tako da netko kaže sjedni i svi igrači koji su dotada trčali oko (stola) moraju sjesti; onaj koji ostane stajati gubi. Ministar gospodarstva koji je ministarstvo gospodarstva u doba svoje vladavine uspio prebaciti u ilegalu (ne nužno u smislu ilegalnog djelovanja, nego u smislu da nitko živ ne zna što oni i da li uopće nešto rade). Ako me pitate kako se on zove, onda ću znati njegovo ime: Branko Vukelić ne po njegovim širokim zaslugama nego po nedostatku istih.

U svakom slučaju, obzirom na široku antikorupcijsku kampanju i činjenicu kako je po prvi puta (barem da ja znam) ime ministra direktno imenovano u smislu okrivljenika u nekoj istrazi, može se lagano dogoditi da Branko ostane bez posla, a svoj posao onda počne objašnjavati istražnom sucu. Tamo bi primjerice mogao objasniti kako to da se nije reagiralo na diskusiju nadzornog odbora brodosplita gdje su pojedinci jasno upozoravali na probleme sa spornim ugovorima (ukazujući upravo na probleme s provizijom koja se kasnije pretvorila u ovu aferu).
Da sam ja Sanader najurio bih ministra, ponovno bih bio odlučan da se kazne krivci, dapače, eliminirao bih ionako nesimpatičnog ministra (btw. neke rošade u vladi su ionako bile najavljivane za jesen) i pokazao bih da su svi jednako odgovorni. Da, definitivno bih to učinio, pozvao bih Branka i izvjestio bih ga kako prihvaćam njegovu nenapisanu ostavku. I kada bih to napravio, oporba više teško da bi štogod mogla reći (iako bi se neizbježno diskutiralo i o još jednom članu NO Brodosplita, njegovoj donedavno istaknutoj funkciji u stranci i očiglednoj debeloj vezi s premijerom).

Misao dana:
All power corrupts, but we need electricity.

Prije nešto malo više od mjesec dana napisao sam tekst koji sam ironično nazvao Idiot prayer kroz koji sam odgovorio na komentar moje čitateljice kojoj je zasmetao moj stav o državnoj upravi, odnosno o mom postu koji je nastao neposredno ranije, a koji je govorio o mitu i korupciji u društvu odnosno činjenici da pojedine elemente mita i korupcije više nitko ne uzima za ozbiljno, nego ih dapače koristi kao legitimnu metodu da bi obavili posao. Mišljenja sam da je takav stav iznimno poguban jer na taj način gubimo kompas i sposobnost da razlikujemo dobro od zla.

Moja komentatorica se našla uvrijeđenom zbog mojeg stava o državnoj upravi budući da ona četiri godine nakon fakulteta nije uspjela naći posao te bi joj svaki posao, a osobito onaj u državnoj upravi dobro došao. Iziritiran takvim stavom napisao sam ljutiti tekst o tome što mislim o ljudima koji u četiri godine nisu uspjeli pronaći sebi odgovarajući posao; Idiot prayer se potom pretvorio u široko komentirani i citirani post po hrvatskom internetu.

Danas, tridesetak dana kasnije, dobio sam široki email jedne državne službenice a za koji smatram da je dovoljno važan da ga prenesem u cijelosti (names have been removed to protect the innocent i te fore):

Daklemmm, doma nisam imala kave pa sam došla malo ranije na posao i odmah napala automat. Stojim kraj njega, čekam, prolazi kolega od kojih 40 god., dobro jutro, dobro jutro, kako ste, baš je nešto oblačno, bla bla.. small talk.. pa kaže:

- Joooj, puna mi je kapa svega. Jooooj, baš bi nas mogli, uh, pustiti oko jedan u petak. Šta ti misliš? Podne i pol jedan, a?
- Nemam blage.

E sad, ono što sam naučila na ovom poslu je šutiti… I to jako dobro. Šutiti i po potrebi se praviti blesava. Da se razumijemo, ovo što ću napisati nije nikakva povreda službene dužnosti niti odavanje informacija. Ovo je samo moje viđenje stvari. Dakle, rekla sam da nemam pojma tko će koga i kada “puštati” u petak, ali ono što sam pomislila je:

- Err, šta nije danas srijeda? Radno vrijeme je do 3 i pol.. Šta je to u petak? Čega vam je puna kapa, kolega? Toga što ste po sili zakona već trebali ponovno biti na burzi rada, ali ste zbog inercije sustava još uvijek ovdje? Ali eto, ipak ste tu i pitate se da li će vas u petak ranije pustiti doma, IAKO katolički blagdan i nije neka isprika za ići ranije kući, IAKO je taj isti blagdan u nedjelju i IAKO ste vi zapravo ateist?

Ono što sam htjela reći je da me ne iznenađuje stav one cure koja je komentirala kako ju baš briga za sve i kako ona želi u državnu upravu.. I ako se dobro sjećam, dok sam čitala tvoje postove nisam nijednom pomislila da nisi u pravu, ali pomislila sam da ono što si joj rekao možda nema takav eho, jer dolazi od nekoga tko radi za sebe. Vjerojatno si ti za nju još samo jedan tiranin koji samo gleda kako da se dočepa auta, kuće, jahte, šta_ja_znam čega.. A ona je žrtva jer s diplomom ne može odmah naći posao gdje će pol radnog vremena čitati gloriju, ostalu polovicu podređenih nadzirati kako rade i za to primati neku uf-boli-glava plaću.

Radim s takvim ljudima. Nisu to samo, uvjetno rečeno, stariji ljudi koji će ovdje dočekati penziju. Takvi su i ovi koji su sa mnom došli. Naravno, postoje i iznimke: cura koja je prije dolaska u moj ured imala svakakva radna iskustva nije smatrala da je ispod časti slagati arhivu skupa sa mnom, iako je ona VSS, a ja sam SSS.. Ali je zato cura kojoj je ovo prvi posao i koja je jučer diplomirala okretala očima na (primjer) ispisivanje kuverti.. Šta je očekivala, da će je odmah smjestiti u ravnateljev ured? Ja to ne shvaćam.

Takve stvari ne kužim djelomično zbog toga što još nisam pokušala upisati nešto i studirati, ali šta je moguće da je istina ono što mi govore prijatelji? Naime, imala sam opciju studirati ono što me ne interesira na račun staraca i to iz sljedećih razloga: zbog papira i shvaćanja “Uči, sinko, uči.. Manje ćeš radit jednog dana”.. Druga opcija je bila naći posao i upisati ono što ja želim zbog učenja i općenito razvijanja sebe kao osobe, ali pomalo se pokunjim kada čujem kako je na fakultetima.. Dakle, je li moguće da su fakulteti tvornice fach idiota? Je li moguće da nikoga nije briga za to? Je li moguće da se dovoljno utopiti u masi i očekivati da će netko drugi poraditi na tebi umjesto tebe samog, a da ćeš ti kasnije samo mahati diplomom? Dobro, da se vratim malo natrag. Odabrala sam spomenutu opciju i evo me ovdje, na poslu.. I sad se ovdje s nostalgijom sjećam dana kada sam konobarila po 15 sati u smjeni.. Jer onda sam barem u 5 ujutro vidjela neki rezultat. Punu kasu, čisti šank i zadovoljnog šefa. To što je taj sasvim slučajno bio tzv. robovlasnik ne znači da su svi takvi. Bio je seronja. Ni prvi ni zadnji, jbg… Ali ono što me izluđuje je ovaj posao gdje sam postala dio mehanizma koji me iznenađuje iz dana u dan, već godinama.. A ne smijem ništa reći. Zapravo, smijem ali neću. Želim ovo završiti na način da mogu kad god mi zatreba tražiti preporuku od šefa, da mogu reći da sam dobila visoku ocjenu (iako, budimo iskreni, ista uglavnom ništa ne znači) i prema tome stimulaciju na plaći koju sam itekako zaslužila, da sam položila državni stručni ispit i bez da mi je netko “gledao kroz prste” (iako ni to puno ne znači, osim da neću po sili zakona dobiti otkaz) i da mogu nakon toga – ići dalje.. U nove radne pobjede :) bilo da se radi o faksu ili novom poslu.

S druge strane, malo je teže gledati da si svojim starcima jedno veliko razočaranje. Oni bi dali sve da doma imaju jednu takvu curu, koja je diplomirala i – “Jadnica već 4 godine traži posao i jao joj našoj djeci s ovakvom državom i čuvaj si, draga moja, posao u državnoj službi kao oko u glavi jer privatnici su grozni“, itd itd.. Dakle, ne znam što je mogla na faksu naučiti o poslu i/ili životu, Ali mogu samo zamisliti kakve stvari je pokupila doma. Mislim, imam takve starce.
Još samo nešto: Što se tiče friganih lignji i tartar umaka… Oh, it’s nothing like that! naime, nije tako glamurozno ;))

Sve što mogu reći/napisati na ovakav email je da ova djevojka treba biti zadovoljna, jer je unatoč svemu u mogućnosti mućnuti glavom, a biti slobodan nije jednostavno. One down 249.999 to go!