Stanje nacije, veljača 2017.

Ugrijavam blog za povratak iz zamrzivača pa samo da podijelim nekoliko aktualnih frustracija s javno političkim životom ove države, redosljed nabrajanja nije odraz prioriteta ili redosljeda nego kako mi je palo na pamet:

  • Predsjednica: pojma nemam jeste li pratili našu predsjednicu no vidljivo je da se u posljednje vrijeme puno brani od koječega. Njezina popularnost je na dnu i jako nervozno reagira na svaku prozivku koja joj se dogodi (od putovanja u Ameriku, broja putovanja u Ameriku u kratkom roku ili ovo posljednje o “čistoći” njezine kampanje). Praksa kaže da nervoza ovoga tipa nije bezrazložna i da se podsjetimo narodne mudrosti – gdje ima dima ima i vatre, pitanje je samo što je točno ta vatra i koliki će ona utjecaja imati na sve nas ostale. Teško je to predvidjeti jer nema koherentne ili bilo kakve imalo logične politike koju bi uopće mogli nazvati politikom. Niski populizam, novogovor bez porijekla i pauze između pojavljivanja za koje se ne zna što i gdje je točno dotična boravila ili radila. Osjećam neki problem ovdje većih razmjera.
  • Premijer: tko normalan govori u rečenicama “treba pronaći novi globalni kontekst i kohezivni narativ“, što to uopće znači? Diplomati imaju veliki talent da puno govore i ništa ne kažu, no od premijera bi se morala očekivati neki konstruktivni pristup problemu. No nema tu nikakvog konstruktivnog pristupa jer Plenković i cijela “nova” HDZ garnitura boluje od istih simptoma kao i preostale dosadašnje vlade koje smo ikada imali; kronični nedostatak bilo kakve vizije i apsolutno cijepljenje protiv odlučnosti bilo kakve vrste (inače, ne slažem se baš s Nenadom da je lijeva vlada poticala beznađe, jednako odlučna u tome je bila i Jadranka prije njega). Jedini imalo konkretni potez ove vlade je ko-fol porezna reforma koja na papiru onako u bullet pointima izgleda impresivno, no u stvarnosti sama činjenica da ste promijenili ili mijenjate 17 zakona ne govori ništa o tome da kroz njih doista dolazi do nekakve reforme ili imalo značajnije promjene sadržaja. Kombinirajte to s po meni nerealnim očekivanjem rasta BDP-a i sve što možete zaključiti je da uz malo nešto mrvica koje su sa stola pale poduzetnicima, sve drugo samo nastavak bala pijanstva i kiča i kupovine vremena – jedinog resursa kojeg više nikada nećemo imati. Nažalost, ne vidim snage ili odlučnosti a još manje ideja da se nešto napravi.
  • Ministri: tek tu smo u problemu, za mnoge od ministara do današnjeg dana čuli nismo što rade. Neki su se sakrili i traže rješenja i vjerojatno razbijaju glavu kako neke stvari porješavati (sjetite se samo da imamo neke puste milijarde vratiti ove godine, ne samo od države nego i HACa i tko zna koga još). Imamo ministre prepisivače (malo mi se iskreno čini taj udar da je van proporcije ali, kada vidim koji su se svi savezi stvorili a koji uključuju ne samo poziciju nego i oporbu, onda sam ipak skloniji da bi čovjeka trebalo skloniti na neka mjesta gdje ne može raditi štetu, ili barem ne u tolikom opsegu). Žao mi je i kurikularne reforme, ne toliko što je Jokić otišao (jer ne vjerujem da sustav smije biti sveden na jedno ime, pa čak i onda kada mi se to ime dopada), koliko zbog toga što su u igru uključeni mnogi očigledno nazadni i/ili (potencijalno) kupljeni likovi. Naša akademija je sramota i uz pravosuđe to su dva stupa društva koja su trulija čak i od politike.
  • Ministri 2: zanimljivo je pratiti imenovanja i pomake u javnim poduzećima i drugim institucijama. Dok se mi bavimo visokom politikom i nekakvim načelima (makar imaginarnima i nepraktičnima), dotle stara HDZ garda žari i pali u pozadini, iz naftalina se vade stara imena i guraju na sve strane (uključivo i imena koja su odavno bila identificirana kao dijelovi raznih hobotnica i organiziranih skupina), vade se stare strategije otimanja. Biti će posla za DORH i USKOK, samo kada bi oni radili svoj posao kako spada.
  • INA – MOL: tužna je u biti ta priča i nadajmo se samo da će nas pohlepa Mađara spasiti od nas samih kada smo već ovako jasno izrekli namjeru. A ako se doista želite nasmijati nakaradnosti naše države onda samo pročitajte objašnjenje HANFAe o tome kako ne postoji obveza javne ponude. Dakle, genijalcima avangardne pravne misli iz HANFAe nije jasno da objavom premijera da želimo otkupiti INAu, zajednica ponuditelja (koja se tada odazivala na ime HR Vlada + MOL) više ne postoji, te da je ovdje riječ o sasvim novoj ponudi gdje jedan dioničar ide protiv drugog. Na gornji popis gdje sam već prethodno stavio akademiju i pravosuđe slobodno dodajte i regulatore. Ionako, čini se da pravi cilj te priče nije kupovina INAe nego prodaja HEPa (a skretanje pažnje je osnov svakog dobrog trika).
  • Ivan Pernar i Donald Trump: riječ je o jednom te istom fenomenu samo što su im pozicije moći različite. Obojca govore što im prvo padne na pamet, a mediji s attention spanom od trideset sekundi nemaju stvarne alternative u svijeti pageviewa i rejtinga da odbiju objaviti što je ovima prešlo preko usta. Razlike ipak postoje, Pernar koristi populizam niže vrste kako bi sagradio svoj rejting (a prve plodove toga pretpostavljam da ćemo promatrati na lokalnim izborima), dok je Trump već odradio solidni dio svog posla i zasjeo gdje je htio (ili gdje je ispalo, mnogi iz Trumpovog kampa su mi rekli da nijedan model koji su imali nije im dao više od 40% elektorskih glasova). Trumpove poteze možda najbolje karakterizira rečenica: foul fast – foul hard (pronađite tekst u mom prošlom newsletteru), a sve se skupa naslanja na teoriju zbog koje je Daniel Kahneman dobio Nobelovu nagradu (pogledajte video, vrijedi svake sekunde). Pernar u međuvremenu koristi alate koje su koristili i populistički lideri u Venecueli (u istom newsletteru imate tekst i o tome).
  • SDP: kako ponešto poznajem situaciju tamo kao i ljude, moram priznati da mi je prestalo biti zabavno kritizirati ih više ili ukazivati na gluposti koje rade. Nešto kao kad imate mlađeg bespomoćnog brata (da ne kažem malo sporijeg) pa jednostavno više nema smisla podmetnuti mu nogu jer nema veselja u tome. Davor Bernardić vjerojatno muku muči kako da riješi pitanje lokalnih izbora (ili, daleko vjerojatnije, kako da masakr koji mu slijedi svali na leđa Milanovića), u međuvremenu kadrovi na Iblerovom su otkrili radnička prava (zanimljivo, obveze nisu spominjane), a novopečeni članovi vrha stranke užurbano dilaju informacije u pokušaju da izliječe neke svoje stare frustracije prema ljudima koji su de-facto politički mrtvi. Tužno ih je promatrati kako se koprcaju u blatu vlastite nekompetencije.

Sažetak cijele priče je u tome da je sve otišlo dodatno nizbrdo, da izbori nisu donijeli niti nešto novo niti nešto pozitivno ili barem optimistično i da je budućnost crna i depresivna. Sorry.

Misao dana:
We have already gone beyond whatever we have words for.

Mostovi koji vode nikuda

  • Skužio sam prije neki dan kako bi Pelješki most bio idealni kandidat za novčanicu Eura (jednoga dana kada uđemo u EU), naime na novčanicama Eura se s jedne strane nalaze slike nepostojećih mostova. Moj je prijedlog da pokušamo ideju Pelješkog mosta dati nekoj neutralnoj strani na razmatranje, primjerice, ajmo spojiti ugodno s korisnim i pitajmo Briselske birokrate hoće li nam dati koji euro iz pretpristupnih fondova naimjenjenih izgradnji prometne infrastrukture upravo u namjenu gradnja Pelješkog mosta. Eto, ako Briselski birokrat kaže da može onda ću se i ja složiti.
  • Kolinda i još pritom Grabar i ako ste mislili da je to sve zaboravili ste Kitarović, rekla je jučer da će u BIH biti 126 biračkih mjesta. To je jedna impresivna brojka glasačkih mjesta i iskreno se nadam da će se i sama vlada u BIH zainteresirati otkud odjednom toliko glasačkih mjesta i zašto? Također se nadam da i ljudi u Hercegovini razumiju da svoja prava moraju tražiti i boriti se za njih u Sarajevu i Mostaru a ne u Zagrebu.
  • Branko nisam ja odgovoran Vukelić, kaže kako je izvozna ofenziva 85% gotova i kako je iznimno uspješna jer političari napokon govore o izvozu. Nitko nam na početku ofenzive nije rekao da je za izvoz dovoljno samo pričati o njemu, no da ne kvarim dan dobro obaviještenom ministru, možda bi ga netko trebao upozoriti kako mu je mandat istekao i kako političari pričaju o izvozu zato jer je izborno vrijeme, pa većina njih poput papiga ponavlja pojedine fraze, a eto, izvoz je jedan od njih.
  • Na blogu Zorana Milanovića osvanula je prezentacija Industrijske politike Ljube Jurčića, ovaj puta se osim dosada već poznatih informacija ubacio u mix i niz konkretnih instrumenata, ali i analiza ključnih i najvažnijih industrija skupa s dodanom vrijednošću koje ostvaruju a sve skupa sortirano po hrvatskim županijama. Ovo je dosada (barem meni) najdetaljniji plan koji sam vidio. Na istoj je prezentaciji Jurčić najavio i konkretne mjere, no njihovo predstavljanje se čuva za samu predizbornu kampanju.
  • Prije dva dana objavljena je druga po redu anketa Pulsa pravljena za HRT i Jutarnji list. Presjek podataka možete vidjeti na izbornome web siteu HRT-a, poanta cijele priče je da su HDZ i SDP izjednačeni i vode “mrtvu trku”, no postotak na nacionalnoj razini (što bi ameri rekli “popular vote”) ovisno o distribuciji po izbornim jedinicama i kombiniran sa glasovitim D’Hondtom daje identični rezultat kao i protekloga mjeseca (dapače, po jedan mandat idu prema gore i HDZ i SDP). Potencijal SDP-a za povećanje razlike nalazi se u devetoj izbornoj jedinici gdje HDZ biljeći impresivnih 56% podrške (što je punih 10% više nego u zadnjem izbornom ciklusu) i taj skok mi se čini prevelikim, u desetoj izbornoj jedinici gdje će se u trku uključiti Tonći Tadić s zajedničkom nezavisnom listom koja će se po svojoj prirodi “hraniti” iz HDZove kvote, a tu je i četvrta izborna jedinica u kojoj HDZ vodi po prvi puta no mislim da puni efekt Osiječke afere i dvorane još nije ukalkuliran te da je izborni kapacitet HDSSB-a podcijenjen.
  • Nakon “radnog teksta” MMFa i nekolicine novinskih članaka što vani što kod nas, i velikogorički knjigovođa i pasionirani sakupljač satova su procijenili da je vrijeme za smirivanje javnosti. Obojca tvrde kako nam ide super. Ako ste gledali jučerašnji dnevnik, Šuker je rekao kako su samo u 2004 smanjili vanjski dug države za 70 milijuna eura, a u protekle tri dodatnih 900 milijuna kuna. Da li je netko skužio igru riječi? U prvoj godini sedamdeset krušaka, a u preostale tri devet stotina jabuka? To što po težini 3x sedamdeset krušaka je bitno više od devet stotina jabuka je druga priča. Poludim kada to naprave, a rade to svakoga dana. Eh, i na kraju te iste sjednice donjeli su odluku o dodatnom zaduživanju države za 300mil eur na domaćem tržištu kako bi servisirali samurai obveznice. I svi se grohotom nasmijaše… Tj. nasmijali bi se da nije strašno.

Misao dana:
Conrad ‘Connie’ Brean: And it’s most certainly NOT about the B-3 bomber.
John Levy: There is no B-3 bomber.
Conrad ‘Connie’ Brean: I just said that! There is no B-3 bomber. I don’t know how these rumors get started!

HDZ potpisao kapitulaciju!?

Ne znam da li ste vidjeli priču koju je objavio business.hr a koja kaže slijedeće:

Ubrzanje gospodarskog rasta sa 6 posto u ovoj na 7 posto u 2010. godini te održavanje stabilne inflacije od oko 2,2 posto u srednjoročnom razdoblju glavne su makroekonomske pretpostavke na kojima se temelje projekcije iz smjernica ekonomske i fiskalne politike za razdoblje od 2008. do 2010.

E sada, mogu gospoda HDZovci govoriti štogod hoće, no činjenica je da je cilj gospodarskog rasta kako ga je HDZ postavio uvjerljivo najniži od svih zemalja tranzicije (dio statistika na tu temu sam obradio prije nekoliko dana u izvješću nacionalnog vijeća za konkurentnost). Dakle sada ne govorimo o tome da li je rast od 10 posto realan ili nije, ili koji su preduvjeti nužni da bi taj rast postigli, no činjenica je da su HDZovci cilj rasta postavili toliko nisko da je po meni to isključivo njihov potpis na kapitulaciju po kojoj oni koji bi sve morali znati ne znaju kako postići stope raste koje očigledno svi osim nas postižu. Ne razumijem takvo ponašanje, kao da nam je minimalni gospodarski rast dovoljno dobar (a ako gledate ono što analitičari kažu za ovih prvokvartalnih 7% biti će vam jasno da je tih 7% proizašlo iz velike dinamike gospodarstva u našem okruženju, odnosno povećanju osobne potrošnje – dakle opet iz jalovih i kratkoročno održivih razloga).

Uočite i da se premijer nedavno hvalio sa stopom rasta od 7% dok projekcija ministarstva financija kaže 6% za cijelu godinu. How did that happen? A kada smo već kod ministarstva financija, vrijedi se podsjetiti što je naš knjigovođa iz Gorice govorio još prije tri mjeseca:

U petak sam bio na jednom prijateljskom sastanku na tajnoj lokaciji koja je povijesno značajna (ali je neću imenovati) gdje smo malo diskutirali o jednom zanimljivom fenomenu. Naime, tijekom proteklih nekoliko tjedana sasvim je jasno postalo kako Ivo Sanader (hrvatski premijer, op.a.) nema namjeru u novi pobjednički mandat sa sobom povesti postojeći ministarski tim. Ivo je manje ili više skriveno rekao kako svojim ministrima ne vjeruje i da neki novi klinci dolaze na red. Ti novi klinci pak redom dolaze iz redova postojećih državnih tajnika i pomoćnika. Novi HDZovci se masovno pokrštavaju, a neki od pametnijih spremni su u mikrofon izreći i slijedeće:

Mislim da bi mi članstvo u HDZ-u moglo pomoći u napredovanju na poslu. To daje dobru početnu poziciju, ali nije mi to bio osnovni motiv za učlanjenje. Jednostavno sam došao u godine kad mi je došlo do mozga da bih se mogao uključiti’ – rekao je za Jutarnji list jedan od novih članova HDZ-a Davor Mačković (39), inače inženjer, zaposlen u Hrvatskoj elektroprivredi.

Sukladno gornjem, nije ni čudo vidjeti intervju koji je dala Marija Pejčinović Burić, ista ona koja je u gornjem članku početkom ožujka zaprimila HDZovu člansku iskaznicu, a u kojem doslovce izgovara slijedeće:

• Znate li da se o vama govori kao o mogućoj ministrici vanjskih poslova?
– Logično je da ljudi slažu takve kadrovske križaljke kada vide da je netko u stranci, i kada vide da ga se percipira kao dio tima za pobjedu na izborima. To je legitimno i razumljivo, ali izbori koji su pred nama bit će mnogo drukčiji od prijašnjih.

Nemojmo zaboraviti da je Sanader prilikom govora u Ciboni naveo sve ministre OSIM Kolinde Grabar Kitarović. Sada je očigledno zašto, no mislim da je bez presedana da se ovako otvoreno puca na određenu poziciju u času dok je ministrica i dalje na poziciji. A ovaj intervju je samo očigledni pokazatelj što se događa u HDZovoj pozadini, a to je da mlada ekipa koja se okupila u posljednje četiri godine intenzivno radi na svojem pozicioniranju za buduće izbore, a to znači da podmetanja nogu i kojekakvih drugih tome sličnih aktivnosti ne nedostaje, a neke od tih aktivnosti dospijevaju i na naslovnice novina kao primjerice ovaj intervju. No, zanimljivo je ne samo to da se Marija Pejčinović Burić rukama i nogama bori za buduću poziciju, nego i činjenica da je dozvoljeno da takav intervju iziđe u javnosti, za razliku recimo od srcedrapateljskog teksta o ljudskoj sudbini Petra hazardera Čobankovića, koja krasi današnji Jutarnji iako je tekst primjereniji Gloriji ili “Mojoj istini” ili kako se ti časopisi već zovu.

I da završimo s rečenicom najvećeg hrvata u domovini i dijaspori, samog Ive Sanadera (koji je po vlastitom priznanju u doba domovinskog rata održavao “hotline” između hrvatske i austrije, ako se nisam raspao od smijeha kada sam to čuo onda vjerojatno neću nikad):

Samo je nesposobnost koalicijske vlade, koja je više zainteresirana za borbu oko fotelja, a ne za dobrobit hrvatskih građana, dovela do njihova poraza.

A kako se onda računa ovaj istup Marije Pejčinović Burić?

Misao dana:
There’s nothing so improves the mood of the Party as the imminent execution of a senior colleague.

Izmješane vijesti

  • Branko Vukelić, navodni ministar gospodarstva, karlovčanin i dokazani kupac vijećnićkih glasova (za 20.000kn mjesečne rente do kraja mandata) a poznatiji po tome što je predsjednik NO Brodosplita koji ne nadzire Brodosplit, predstavio je novinarima i Nacionalnom vijeću program za suzbijanje korupcije (piše javno.com). Bacite pogled na dokument i uočite kako pojedina rješenja direktno potpomažu korupciju.
  • Hrvatski samokres HS2000 je ponovno sam kresnuo (piše Večernji). HS2000, navodno najbolji pištolj na svijetuopalio je u posljednjih nekoliko mjeseci nekoliko puta (a nekoliko ljudi je i stradalo). Dubravko Gvozdanović (sudski vještak za oružje) je na tu temu rekao: “Problem je u tome što ljudi koji rade u MUP-u, MORH-u i zaštitarskim službama nisu osposobljeni za rukovanje, ne samo s HS-om, već oružjem općenito. Pa ne možete ljudima dati nešto što je svemirski brod među oružjem, a ne osposobiti ih za rukovanje njime.”. Problem s tom izjavom je u tome što je samokres opalio i u nekim čudnim situacijama – dakle u čekaonici MUPa, pa potom čisteći pištolj jedan policajac je ranio sebe i svog oca, neki dan je zaštitar AKDa opalio metak, prije tri i pol mjeseca zaštitar PBZa je također opalio metak, a i jedan zaštitar Sokol Marića je također slučajno opalio prošlog studenog i da bi šlag stavili na kraj, prije nekoliko dana jedan od naših vojnika u Afghanistanu je također stradao čisteći pištolj. Dakle, osim što svi hvale naše “afghanistance” kao best&brightest (odmah se sjetim ministra Rončevića kako laktom gura vojnika “koji nije brao ljubičice”), nije mi nikako jasno kako se čisti pištolj s metkom u cijevi? Ne razumijem se u oružje ali ipak nemojte vrijeđati moju inteligenciju! (osim toga, koliko je ljudi stradalo u istome razdoblju baratajući ili čisteći bilo koje drugo oružje?)
  • Novinari Tportala su proanalizirali životopise naših ministara pokušavajući ih zamisliti u diskusiji s njihovim EU sugovornicima – rezultati su porazni jer dobar dio ministara ne govori uopće strane jezike ili ih govori “pasivno” (štogod to značilo), a prosjek kvare u principu jedino Kolinda Grabar Kitarović i naravno sveprisutni, nepogrešivi i općenito najbolji premijer kojeg smo ikada imali (s minijaturnom šansom da ga netko ikada nadmaši) Ivo Sanader. Moj pogled na našu ministarsku ekipu sam napisao u veljači pod naslovom Dirty dozen.

Ne znam kako vi, ali čini mi se da ćemo o samokresu još čitati, i to ne po dobrome (kao da se o pištolju ikada nešto lijepo može pročitati).

Misao dana:
Last night I played a blank tape at full blast. The mime next door went nuts?

Nekoliko brzih, kratkih i ne nužno ažurnih

Jučer sam zaglibio u uredu jer se rasuo neki server koji je vrtio NT4.0 na token ringu. Totalna katastrofa jer je računalo imalo neki heavy_duty intelov serverski motherboard koji koristi power supply koji košta više nego totalno novi server pa sam stoga otišao do Vemila i kupio najjeftinije računalo koje su tamo imali da glumi server (usput rečeno, najjeftinije računalo košta 1.699kn s PDVom). Server pokreće dvadeset plus tona industrijske elektronike i token ring je neizbježan. Čisti retro ako se mene pita, to je ono što zovem borba čovjeka i stroja, borba u kojoj uvijek pobijediš samo ako dovoljno user manuala pročitaš.

Da se vratimo na dnevno-politički program:

  • Neki dan je Vesna Škare i još k tome Ožbolt prozvala ministarstvo pravosuđa da ne radi apsolutno ništa. U najboljoj maniri Ratka Mačeka navodna ministrica pravosuđa Ana gogo Lovrin je dala izjavu u kojoj je sve odlučno demantirala ne potkrijepivši svoj demantij apsolutno ničime osim obećanjem da će novinari dobiti podatke. Ono što su novinari dobili, je gotovo pa identično onome što su dobili i kada je VŠO odletila s dužnosti (uz vjerojatno neke sasvim nove i originalne gramatičke pogreške svojstvene vladajućima).
  • Prije nekoliko dana bio sam na jednom razgovoru (akademske naravi) gdje je između ostalog bilo rečeno kako postoji cijeli niz fondova EU koji se ne koriste ili koriste slabo. Izašao je tekst u Jutarnjem na tu temu. Tekst doslovce kaže kako je hrvatska od predviđenih 245 milijuna kuna pokupila svega 12. Poljoprivrednicima je “lakše” natjecati se za domaće subvencije nego EU.
  • Na istom tom razgovoru smo govorili i o fondovima za istraživanje i razvoj u kojima će uskoro biti oko 100mil EUR godišnje, no istovremeno projekte nema tko napisati. Ako postoji tržišna niša za konzultante onda je to pisanje projekata za EU. Konzultanti navodno pokupe i do 30% iznosa subvencije pa si vi mislite. 30mil EUR samo stoji da ih netko pokupi. Država znanja – buahhaaahhaaa.
  • Kaže komentar, a ja pak linkam na Slobodnu Dalmaciju, kako je u jeku rata nekih 14-15 tenkova koji su bili pod našom kontrolom s bojišnice odvezeno u Kuvajt kako bi se ispoštivao Jugoslavenski ugovor o isporuci tenkova (dakle, ako je to točno ispada kako su usred ratnih operacija ili u okolini u kojoj je netrpeljivost između dvije strane bila više nego očigledna – našla se ekipa koja je odlučila ispoštivati dogovor i hrvatske tenkove isporučiti Kuvajtu, pokupiti pinku a onda ćemo kasnije lako). Priča je krajnje zanimljiva i njezin blagi odjek u javnosti samo je još jedan dokaz kako pojedine teme jednostavno ne mogu zaživjeti. A da je priča u kategoriji vjerovali ili ne to definitivno stoji.
  • Neki dan sam napisao tekst dirty-dozen u kojem sam napisao kako je ministrica Kolinda Grabar Kitarović zaposlena kako bi izgledala lijepo na crvenim tepisima ispred parlamenata drugih zemalja. Nažalost, izgledati lijepo čini se u njezinom slučaju isključuje i inteligentno ponašanje jer je samu sebe uplela u posljednji narko-skandal MVPEI-a gdje je u pokušaju kontrole štete protutnjala kao slon kroz staklanu davši/ponudivši otkaz trudnici (link na tportal).
  • Vesna Pusić iz HNSa počela je opako nagađati što i kako bi se moglo dogoditi i zašto je Čačić najbolji odabir za SDPovog mandatara za premijera. Nekako mi se čini da će ta arogancija HNSa ne samo štetiti rezultatima lijeve opcije na izborima, nego da će se dio tog nezadovoljstva prebaciti i na SDP. Kako birači ttretiraju bahate političare?

Hrvatska, zemlja u kojoj se normalne stvari ne događaju baš prečesto.

Misao dana:
People are often unreasonable, illogical, and self-centered;
Forgive them anyway.
If you are kind, people may accuse you of selfish, ulterior motives;
Be kind anyway.
If you are successful, you will win some false friends and some true enemies;
Succeed anyway.
If you are honest and frank, people may cheat you;
Be honest and frank anyway.
What you spend years building, someone could destroy overnight;
Build anyway.
If you find serenity and happiness, they may be jealous;
Be happy anyway.
The good you do today, people will often forget tomorrow;
Do good anyway.
Give the world the best you have and it may just never be enough;
Give the world the best you have anyway.

You see, in the final analysis, it’s all between you and God;
It was never between you and them anyway.