Categories
Politika

Hrvatska seljačka stranka

Pojma nemam da li vam je promaklo ili ne, no nakon prilično glasne promjene župana u Varaždinskoj županiji pala je prekjučer odluka da se ista situacija ponovi i u Zagrebačkoj županiji. Akter priče je ovdje HSS, a za očekivati je da bi se slični recept mogao dogoditi i Zagorsko Krapinskoj ali i Sisačko Moslavačkoj županiji.

Htio to HSS ili ne, u ovome času odrađuju prljavi posao za HDZ te bez izbora mijenjaju volju birača. Malo sam prosurfao uokolo i ovo ponašanje se u svijetu smatra političkom korupcijom. Promjena odnosa snaga se može desiti na više načina, no tipičan način su ili prebjezi iz jedne strane na drugu (primjer HNSovih vijećnika u Varaždinu), kupovina, financiranje ili na drugi način pogodovanje pojedinim vijećnicima kako bi se osigurao njihov glas (primjerice HDZ / HSU dogovor u Karlovcu), te naravno razvrgavanjem koalicije i formiranje alternativne većine.

Obzirom da su na razini lokalne vlasti izbori udaljeni svega deset mjeseci, postavlja se pitanje smisla takve grube promjene neposredno prije nego što glasači imaju priliku ocijeniti taj potez i to u razdoblju dok će političko sjećanje ipak ukazivati na taj vid ponašanja, no jednako tako, nema se smisla zavaravati i ne spomenuti kako pozicija vlasti privlači daleko više medijske pozornosti i mogućnosti nametanja svoje priče od opozicijske situacije.

S pozicije morala i etike (koji su kod nas ionako deficitarni pojmovi), naravno da to nije dobro, no za isprane umove naših glasača to ionako nikada nije bila kočnica i ta vrsta konflikta se donekle i stimulira. Zaključak koji je neminovan slijedi i svjetsku praksu u kojem je desni dio političkog spektra odavno shvatio da se na vlast treba izboriti svim mogućim sredstvima, bila ona sportska ili nesportska, legalna ili ilegalna – jer na kraju dana, u politici nema druge pozicije. Ili si na vlasti ili nisi, a vlast je (navodno) vrhunski afrodizijak.

Lokalni izbori koji nam slijede su velika nepoznanica apsolutno svima; naime po prvi se puta župani, gradonačelnici, načelnici i Milan Bandić biraju direktno i ono što mnogima nije jasno je to da ćete u ruku dobiti dva međusobno različita glasačka listića te kako će se glasači ponašati nije baš totalno jasno nikome. Imamo dva scenarija na izborima s tri moguća ishoda, od toga da glasač odabere istog kandidata i za gradonačelnika i u vijeću, preko toga da odaberete jednog gradonačelnika a sasvim drugu listu. Ono što je sigurno je da gradonačelnik može biti samo jedan i on dolazi iz jedne stranke (ili liste) i promjena vlasti na način kako je to odigrano prije nekoliko dana u Varaždinu ili za koji dan u Zagrebačkoj županiji više neće biti moguća; no ono što će i dalje biti moguće je promjena odnosa snaga u samome vijeću pa se tako može desiti (primjerice) da imate gradonačelnika iz jedne stranke, dok je njegova lista u samome vijeću u opoziciji.

Vrijedi spomenuti kako su i zakoni postali vrlo restriktivni i dok se naoko može reći da će gradonačelnik postati još veći gazda nego što je on to danas (jer ima pravo i raspuštanja skupštine/vijeća), istovremeno bez blagoslova te iste skupštine on ne može izglasati niti jednu odluku koja je “skuplja” od milijun kuna. Dok je to svemirski velika cifra za neke općine (ok, računa se i postotak budžeta), u Zagrebu i drugim većim gradovima će to biti veliki problem budući da u Zagrebu ne možete cestu ofarbati bez da to toliko košta. Biti će zanimljivo kako će se formirati odnos skupštine i gradonačelnika, odnosno u kojem će to smjeru degenerirati s vremenom.

Statistike također kažu kako trenutno vladajući imaju polugu i očitu prednost u reizboru na lokalnim neposrednim izborima, pa je to možda razlog zašto se krenulo u razvrgavanje koalicija i novo pozicioniranje na političkoj sceni. HSSovci možda misle da će svojim županom osigurati i njegov reizbor u drugome mandatu.

S pozicije kampanje koja također slijedi, sasvim je sigurno da će ona biti personalizirana jer mediji će se uvijek radije prikloniti konkretnom imenu i prezimenu nego nekoj manje ili više imaginarnoj političkoj organizaciji, tako da će element drame biti krucijalan u slijedećim izborima (a ovdje ponovno postojeća pozicija vlasti donosi neke konkretne prednosti).

Pitanje HSSa i njihove opredjeljenosti na HDZ i desnu stranu političkog spektra i nije neko iznenađenje. Logično je (barem meni) da se HSS oslanja na desnicu iz koje i sami dolaze (ili bi barem to trebali), a iskreno i mentalitet vodstva tih minornih strančica koje trenutno donose neku prevagu je takav da je logično da se grupiraju oko HDZa koji ih potpomaže kako bi pak ostvorio svoje globalne ciljeve koji uopće ne uključuju HSS, HSLS ili HSU.

Tišina kojom HNS i SDP promatra razvoj situacije je zabrinjavajući i pitanje je da li oni razumiju konsekvence pregrupiranja koje se danas događa na političkoj sceni. Da bi etablirali nekog grado-načelničkog kandidata potrebno vam je godinu dana i desničari rade upravo to; pozicioniraju svoje kandidate.

Politička scena kod nas je postala ne samo korumpirana i moralno/etički devalvirana nego pokazuje i elemente daljnje degeneracije dok se biračko tijelo čini totalno umrtvljenim bez neke namjere da pošalje signal za promjenu smjera. Vlast koju imamo (ali i ona koja slijedi) je stoga vjerojatno i vlast koju smo zaslužili.

p.s. stavio sam naslov jer sam krenuo pisati o HSSu pa me prošla inspiracija, no poanta koju sam htio ponuditi je da treba jasno razlikovati riječ seljak koje znači časno i teško zanimanje, od riječi seljak što je moralna osobina

Misao dana:
There is no pain, you are receding.
A distant ships smoke on the horizon.
You are only coming through in waves.
Your lips move but I cant hear what youre sayin.
When I was a child I had a fever.
My hands felt just like two balloons.
Now I got that feeling once again.
I cant explain, you would not understand.
This is not how I am.
I have become comfortably numb.

Categories
Politika Priroda i društvo

Tko se boji Tonćija Tadića

Prije par dana sam objavio intervju s Tonćijem Tadićem, a danas mi eto on šalje neke zanimljive dokumente. Dokumente možete downloadati ovdje (PDF alert, 3mb ZIP arhiva s 10 dokumenata).

Ukratko, u čemu je problem? Po Zakonu o izboru zastupnika u Hrvatski sabor, političke stranke i nezavisni kandidati imaju pravo na naknadu za potrebe izborne kampanje u visini jednogodišnje naknade (koja se pak računa po veličini državnog proračuna za određenu godinu). Ako ste samostalni zastupnik, za 2007 godinu to je iznos od 316.806,17 kn.

Ono što se desilo je da je DIP odbio isplatiti Tonćiju Tadiću taj iznos, te je odlučio isplatiti samo 1/4 ili kvartalni iznos koji mu po zakonu pripada. Ako krenete čitati zakon (ali i ove dokumente), tada će vam biti jasno kako se DIP poziva na odluku iz siječnja kada je Tadić bio član HSP-a, no ono što su DIPovci čini se zaboravili je Zakon o izmjenama i dopuni zakona o izboru zastupnika za Hrvatski sabor koji je izglasan u veljači (ili je tada stupio na snagu):

U članku 32. stavak 1. mijenja se i glasi:

»Parlamentarne političke stranke, predlagatelji neovisnih lista, nezavisni zastupnici i zastupnici nacionalnih manjina koji su imali zastupnike u Hrvatskom saboru na dan isteka njegova mandata ili raspuštanje u mandatu prije održavanja izbora, a koje sudjeluju na izborima, imaju pravo na naknadu troškova izborne promidžbe u jednogodišnjem iznosu određenom za godinu u kojoj se provode izbori sukladno zakonu kojim se uređuje financiranje političkih stranaka, nezavisnih lista i kandidata.«

Iza stavka 2. dodaju se stavci 3. i 4. koji glase:

Anyway, Tonći Tadić je ostao bez novaca po ekspresnom postupku i kako se meni čini totalno izvan zakonskih odredbi, sada idu tužbe, žalbe i tome slično no njihov rezultat će biti gotov nakon izbora a tada će biti kasno da se sanira šteta.

Zadnji Puls za desetu izbornu jedinicuPodsjetio bih na rezultate zadnjeg Pulsa (objavljenog 24. listopada 2007) i rezultate kako izgleda podjela mandata u desetoj izbornoj jedinici. Kao što se vidi iz priloženog, osim HDZa koji vodi, SDPa koji je drugi samo još HSS-HSLS-PGS i HSP prelaze izborni prag. Ovo istraživanje je pravljeno u trenutku kada nezavisne liste nisu bile poznate ali je bilo poznato da Tadić više nije u HSP-u.

HDZ vodi u svega četiri izborne jedinice (slavnoskim 4 i 5 odnosno dalmacija 9 i 10). Iako ne vidim mogućnost da izgubu HDZ primat u tim izbornim jedinicama (osim u četvrtoj gdje je situacija vrlo bliska i u okviru pogreške), cijela zabava će se događati u 4 i 5 gdje nastupa HDSSB za kojeg osobno procjenjujem da ima šanse zagrabiti po mandat ako ne i više, u devetoj izbornoj (Kalmetinoj) HDZ po zadnjem Pulsu bilježi impresivnih 56% podrške što je po meni nerealno visoko (uzevši čak u obzir 46% sa zadnjih izbora), a u desetoj izbornoj u kalkulaciju je uletio i Tonći Tadić.

Savez nezavisnih lista koje je okupio, na prethodnim lokalnim izborima imali su kumulativno više od 20% glasova, a sada vidimo da praktički 27% glasova ne prelazi prag i to je ciljano Tonćijevo biračko tijelo, no isto tako, sva je šansa da će zahvatiti malo i u HDZovo desno orijentirano biračko tijelo i objektivno, zahvaljujući DHondtu ima šanse zagrabiti u njihove zastupnike i više nego što to zasada izgleda.

Ako uzmemo u obzir projiciranih 5 zastupnika razlike u korist SDP-a, pa čak uzevši u obzir i superioran rezultat u dijaspori (u posljednjim izborima to su bila 4 mandata, no sada s više izbornih mjesta može biti i njih 6, ali isto tako vrijedi uzeti u obzir i najavu iznimno visokog odaziva na ove izbore) sasvim je jasno da je situacija krajnje ozbiljna i Ivo Sanader si ne može dozvoliti izgubljene glasove osobito ne prema jednom Tonćiju Tadiću koji (barem percepcijom) spada istom biračkom korpusu.

Upravo stoga, gornje sitne podvale se uopće ne čine čudnima ili čak i neočekivanima.

Razmislite malo o tome.

Misao dana:
There are three things in the world that deserve no mercy, hypocrisy, fraud, and tyranny.

Categories
Politika

IRIjevo istraživanje javnosti

International Republican Institute je organizacija koja potpomaže razvoj demokracije u regiji i jedan je od organizatora do nedavno najopsežnije ankete stavova birača. IRIjeva istraživanja se obavljaju dva puta godišnje na uzorku od 3.000 ljudi, a prema IRI metodologiji provodi je agencija Puls (čije su ankete također poznate po preciznosti i vjerodostojnosti). IRIjeva istraživanja su “pogodila” stavove birača pred izbore 2000. i 2003. pa je stoga ovo istraživanje koje je obavljeno svega malo više od dva mjeseca prije izbora iznimno indikativno.

Za razliku od Pulsovog istraživanja za HRT i Jutarnji list, koje se bavi praktički ekskluzivno rejtinzima stranaka, IRIjevo istraživanje samo navodi te rezultate ali se daleko više bavi proučavanjem stavova birača.

Svi pokazatelji govore o tome da bi izlazak na izbore mogao biti malo veći od onoga na proteklim parlamentarnim izborima. Sada 81% ispitanika izjavljuje kako će sigurno ili vjerojatno izići na glasovanje u odnosu na 79% ispitanika u istovjetnom istraživanju pred izbore 2003.

Motivacija biračkog tijela je velika i uvjerljivo je najveća u dvije vodeće stranke, prosječna u parlamentarnim strankama i ispodprosječna u ostalima. Neodlučni birači nesigurni su čak i hoće li izići na izbore ili ne.

Da HDZ zaslužuje novi mandat, smatra 29% ispitanika, a čak 64% smatra da HDZ ne zaslužuje pravo na ponovno formiranje Vlade. SDP tu stoji znatno bolje, jer 42% ispitanika smatra da SDP zaslužuje novi mandat, 43% ih smatra da ne zaslužuje. Njih 15% na to je pitanje odgovorilo s ne znam (s time da potpora pokazuje uzlazni trend u odnosu na prethodno istraživanje).

Na ovome pitanju trenutačni HDZ-ovi koalicijski partneri (HSLS, HSU) pokazuju daleko veću potporu SDP-u nego HDZ-u (za SDP-ov mandat je 38% dok je podrška za HDZ-ov novi mandat svega 10, odnosno 13% ispitanika). (hrt)

I dok je činjenica kako je prema IRIju razlika između dvije vodeće stranke smanjena na svega 2% (i praktički je unutar statističke pogreške), jednako je tako točno da su stavovi birača dominantno negativni prema trenutnoj vladajućoj garnituri što se može naslutiti i kroz gore spomenutu Pulsovu anketu ali i redoviti Crobarometar.

(vrijedi napomenuti da se anketiranje za IRIjevu anketu događalo paralelno s anketom za Jutarnji i HRT, te da je dovršeno nešto ranije – to ukratko znači da u ovoj anketi, baš kao ni u ovoj drugoj nije zahvaćen puni efekt Kornatske tragedije, Haaške presude ili euforije koja se stvorila oko dionica T-HT-a)

I samo da rezimiram, prije neki dan sam pričao s jednim poznanikom o cijeloj priči i kaže mi kako u svome poslu redovito puno komunicira s različitim dijelovima državne uprave, te kako se unutar državnog aparata osjeća očekivana promjena. Kaže doslovce da kao što neki osjete kišu prije nego što se pojave oblaci, tako i državni službenici imaju osjećaj da promjene stižu.

Cool!

p.s. zanimljivo je da je HRT prilog o IRIju objavio tek jučer (za događaj koji se desio prekjučer), da su ga novine jedva popratile a i ove koje su popratile su izvukle samo dijelove koji nemaju nikakve indikacije, a Ivo Sanader (aka. dr. Strangelove) samo je kroz stisnute zube promrmljao da je anketa objavljena možda prekjučer ali je obavljena prije Pulsa

Misao dana:
How far would Moses have gone if he had taken a poll in Egypt?