Mračni blog

Proteklih nekoliko tjedana je bilo vrlo živo, no nekako si mislim kako bitne stvari ostaju neizrečene. Ivo Sanader je tako svojim čudnovatim manevrom izazvao cijelu lavinu događanja koja se u biti tek počinje otplitati. ako malo bolje razmislite, malo je nejasno što je Ivo u stvari mislio učiniti s tom nesretnom press konferencijom? Kao prvo, moramo se dogovoriti oko stvarnih motiva njegovog odlaska i ambicije da vodi vladu poput maketara ili ne. Mislim da je očito da se Jadranka Kosor, ako je i ikada bila lutka na žici, vrlo brzo otkinula i već mjesecima svira svoju pjesmu. Ostatak ekipe iz vrhuške što Vlade što HDZa odlučio se za taktiku zbornog pjevanja, te je prva postava uz izuzetak Luke Bebića odlučila svoju sreću potražiti pod skutima Jadranke Kosor.

Kako bi se obračunala s pučistima, krenula je jedna klasična čistka koja ovoga puta (barem se tako čini) mora dovesti i do same glave Pančićeve hobotnice, a koja je sakrivena u liku i djelu gore spomenutog Sanadera. Zanimljivo je kako su brzo i bezbolno napravljene promjene u saborskoj strukturi kluba HDZa, a još je zanimljivije kako je Mladen Barišić zauzeo kritičnu poziciju u ovom trenutnom igrokazu koji objedinjuje direktore javnih poduzeća, čelnika carine ali i samog premijera. Proces naravno nije gotov i on se nastavlja, a nejasno je što će se sve otpetljati i koje ime će ispasti iz igre. Čini se (neovisno o motivima) kako Jadranka relativno ubrzanim tempom iz HDZa čisti ekipu koja je sa Sanaderom žarila i palila posljednjih desetak godina.

Jedino što ostaje nejasno je motiv Ive Sanadera na toj pressici te da li je to jedna kolosalna pogreška u procjeni odnosa snaga, ili bitka još traje.

Istovremeno, Jadranka Kosor je pohapsila ili smijenila praktički sva javna poduzeća te se čini kako se i ovim preostalima smiješi rapidni kraj mandata. time je uspjela osvojiti većinu hrvatskog puka, no makar je popularnost vlade na povijesno visokoj razini, treba jednako tako uzeti u obzir kako i dalje više od dvije trećine ljudi smatra kako zemlja ide u pogrešnom smjeru.

Tu je u stvari i bit cijelog problema, jer su predsjednički izbori i ovaj HDZov igrokaz zauzeli naslovnice na nekoliko mjeseci sve dotle dok se u pozadini apsolutno ništa suvislog promijenilo nije i kvazi ekonomski program vlade za izvlačenje iz recesije ne donosi ama baš nikakve rezultate. Naravno, politika kruha i igara može zaokupiti javnost na neko vrijeme, no prije ili kasnije magla će se spustiti, rulja stišati a vlada neće imati što za pokazati – dapače, čini se kako ćemo ostati (ili smo barem na dobrom putu) kao jedina ili jedna od rijetkih zemalja koja će potencijale ove krize dovesti do svog negativnog maksimuma.

Pažnju javnosti bi trebalo nekako usmjeriti na ekonomiju i ekonomske pokazatelje koji i dalje nisu ohrabrujući, a u što se možete i sami uvjeriti samo šetajući shopping centrima i brojeći novozatvorene dućane.

Samo letimični pogled na dnevni red Sabora daje jasno do znanja da nema nekih velikih zakona koji će imati osobito bitan ili kratkoročan uspjeh u borbi sa situacijom u kojoj smo se našli.

Iz svih gornjih razloga, ja i dalje smatram da se ništa bitno promijenilo nije, da i dalje kopamo po mulju tražeći dno, a da čistilište kroz koje prolazi HDZ više služi za njihove vlastite unutarnje interese i odnose moći nego za dobrobit društva u kojem živimo; jest da je zabavno promatrati, ali dodane vrijednosti za društvo u tim aktivnostima u biti nema.

Misao dana:
As soon as someone is identified as an unsung hero, he no longer is.

Nisam već dugo onako telegrafski komentirao stvari, pa da napišemo (napokon) nešto na taj način a o nekoliko tema o kojima se očito nije dovoljno pisalo:

• Prije sada već više od mjesec dana u domaju nam se vratio Ivan Šuker koji se u americi zadužio za impresivnih milijardu i pol dolara. Po povratku je kratko izjavio “To je potvrda Hrvatske politike danas i sutra. Jer nas svi gledaju kroz to kakvi smo danas i što planiramo sutra napraviti.” – i, moram reći da se slažem s njime te da je ovo zaduživanje totalno u skladu s ostatkom njegove makroekonomske politike (ili kako god to zovete). Podsjetio bih da je poprilična hrabrost (da ne kažem druge, daleko direktnije riječi) zadužiti se za 1.5mlrd dolara s kamatom od 6,75% što otprilike znači da ćemo za desetak godina morati platiti dodatnih milijardu dolara samo za kamate, a nekako vrijedi spomenuti i to da se dolar upravo ovih dana nalazi na povijesno najnižim razinama i ako on u međuvremenu naraste za kojih 10-20% tada će ta brojka, uvećana za rast vrijednosti glavnice narasti za solidnih 100% ako ne i više. Ne znam kako to vama zvuči, ali se meni riječi poput “neodgovorno” i “veleizdaja” motaju po glavi.
• Kada smo već kod velikih kreditnih uspjeha, svakako treba spomenuti i našeg dragog Ivicu Todorića i Agrokor. Oni su se prije svega nekoliko dana zadužili za 400 mil eur na rok od sedam godina i kamatu od 10%. Tom prilikom, uvijek trezveni Ivica je rekao slijedeće “Ovaj uspjeh još je veći ako se uzme u obzir činjenica da je u ovo doba svjetske financijske krize Agrokor dobio povjerenje najvećih investitora na međunarodnom tržištu kapitala. Ovo nije samo potvrda vrijednosti hrvatske kompanije, nego i veliki doprinos cjelokupnom hrvatskom i regionalnom gospodarstvu”.  To ukratko znači da Agrokor mora platiti oko 280 mil eur kamata u tih sedam godina, a ako kažemo da im je netto dobit u 2008 bila 240 mil kuna, a samo kamate iznose 280mil kuna na godišnjoj razini… Ovo nije bila uspješna emisija obveznica nego pokušaj sanacije korporacije.
• Odlaskom Ive Sanadera otvorio se put dase počisti još malo nataloženog mulja u vladi, pa nas je tako napustio i Berislav Rončević, nedugo zatim i Damir Polančec, cijeli niz uprava javnih poduzeća a ovih dana se počela klimati i fotelja Božidara Kalmete. Evo, moram odmah priznati da ću biti duboko impresioniran ako Kalmeta ode jer je to lik s žestokim zaleđem i jedan od percipiranih nasljednika Ive Sanadera. Božo je meni jako simpatičan, zapamtio sam ga još iz vremena kada se kleo kako on svog vozača uopće ne poznaje (podsjetimo se da je vozač Kalmete pravomoćno osuđen za primanje mita za pogodovanje u poslovima koje se nalaze upravo u Kalmetinom ministarstvu). Nevjerojatno mi je to “nepoznavanje” tog vozača, unatoč činjenici da mu je on vozač više od deset godina ili recimo usputne činjenice da stanuju u istoj zgradi. Uzevši to u obzir da u više od deset godina Kalmeta nije uspio upoznati svog vozača uopće me ne čudi tvrdnja kako pojma nije imao o svemu onome što se događalo u HACu, HŽu ili bilo kojoj drugoj tvrtci kojoj je nadređen. Doista čudno što su se svi okomili na njega.
• Osoba koja se relativno dobro snalazi ovih dana je Branko Vukelić, ministar kojeg pamtimo još iz Brodosplita (usput, što se događa s tom istragom), naime bizarnim slijedom okolnosti HAC ili HC (koji već) je odlučio sagraditi most vrijedan skoro 10 mil eur a koji povezuje ništa s ničime, ili bolje rečeno s jedne strane mosta je minsko polje a s druge strane nema pristupne ceste tako da iako tehnički gledano imamo gotovo dovršeni most, preko njega duže vremena neće imati tko se voziti (ili kuda). Čista je koincidencija da se to desilo u rodnome selu gore spomenutog ministra. Nekako razmišljam da on nije još na redu da se preispita njegov lik i djelo samo zato jer je novac u igri čisti kikiriki u odnosu na preostale afere pa se Branko relativno dobro snalazi i ne ulazi pod pažnju javnosti.
• I da popunimo krug, spomenuo bih samo aferu s Hrvatskom poštanskom bankom koja gubi stotine milijune kuna s potencijalom da ta brojka dosegne i cijelu milijardu. Ovo je prva afera koja ima potencijal dotaknuti gore spomenutog Ivana Šukera jer je HPB direktno u njegovoj domeni, a i članovi nadzornog odbora su direktno s njime povezani. Priča s HPBom se meni čini opakijom nego što ovako izgleda, a ako uzmemo u obzir događanja s BLBom koji bi u slijedećem ali kratkom razdoblju morao dokapitalizirati Hypo Alpe Adria banku s gotovo dvije milijarde eura (a sve zbog vleikih gubitaka koje banka ima u istočnoj europi), a što je pak BLB prema izjavi od prije dva dana odlučio ne učiniti… Dvije, tri naslovnice u novinama i eto problema…
• I malo o predsjedničkim izborima. Kao što svi skupa već znaju, građani su rekli kako im je u ovim izborima najbitnije diskutirati o korupciji i kriminalu koji je prožeo cijelo društvo – no ono što je najfascinantnije je to da su neki od istaknutijih pretendenata nezavisni likovi koji nisu u stvari u stanju objasniti odakle im novac za kampanju. Tu naravno mislim na Milana Bandića koji nas je obasuo TV reklamama (i vrlo prizemnim i primitivnim govorom samo njemu svojstvenim), Nadana Vidoševića (koji je besramno iskopirao Obamu) i Dragana Primorca koji se eto odnekud stvorio s poprilično žestokim zaleđem. Zašto birači ne propitkuju niti se osobito ne interesiraju za izvore financiranja tih kandidata to mi nije jasno. Jasno mi je zašto to ne rade mediji, no za javnost mi baš i nije jasno. Što je najgore, ti isti kandidati nemaju problema da javno kažu kako bi pomilovali osuđivane ratne zločince, ili pak današnji biser jednog od kandidata koji kaže kako nitko nije kriv dok se ne dokaže da je – što je navodno ujedno i razlog zašto Kalmeta mora ostati.
• Kontrasta radi, podsjetio bih vas na švedsku političarku Monu Sahlin, a koja je morala dvaput odstupiti s funkcije (premijerke i ministrice) zbog toga što su je prvi puta ulovili da je državnom kreditnom karticom platila tobleronu na aerodromu, a drugi puta zato što su članovi njezina kabineta bili uhvaćeni kako nisu plaćali TV pretplatu. I sada neka mi netko kaže (promatrajući to kroz tu perspektivu) da je gore navedena menažerija likova na bilo koji način nedužna za ono što im se stavlja na teret? (usput, da se pohvalim, u siječnju sam pozvan u Stockholm gdje ću uz malo sreće upoznati gore navedenu damu te joj imam najbolju namjeru pokloniti bombonijeru Bajadera).

Gdje je nestao čovjek? Gdje smo i zašto pogubili kompas, što se desilo s ljestvicom vrijednosti? Kako živimo i opravdavamo društvo u kojem živimo i gdje je nestala želja za promjenom i boljitkom? Moral, savjest… Što se desilo s tim konceptima?

Misao dana:
Opinions alter, manners change, creeds rise and fall, but the moral law is written on the tablets of eternity. For every false word or unrighteous deed, for cruelty and oppression, for lust or vanity, the price has to be paid at last.

U posljednjih nekoliko dana, taman koliko su se ljudi vratili s godišnjeg i otkako je počela strka za predsjedničke izbore koji nas očekuju u prosincu ili najkasnije siječnju, zasuti smo politikom, novopečenim kandidatima i intrigama koje ih okružuju. U slijedećim mjesecima, likovi s estrade će biti potisnuti u zapečak, dok će poznati ali i anonimni likovi političke močvari izići na vidjelo. Tako eto prije neki dan gledamo Vidoševića kako grli tele, a sasvim sigurno će nas i drugi kandidati zapljusnuti s najneočekivanijih mjesta.

Istovremeno, stranački stožeri neumorno šalju poruke putem kućnih novinara, dok nezavisni kandidati čine to isto trošeći pritom veze stvarane desetljećima. Naravno, nismo imuni niti od intrige koja slijedi s time. Saznati ćemo sve o imovini pojedinih kandidata te sumnje u zakonitost porijekla iste, ili kod onih kod kojih je imovina ili barem način njezina stjecanja transparentan postaviti će se pitanje moralnosti. Uskoro će nas početi uveseljavati i anketari lansirajući najnovije rezultate dobivene CATI anketama, te “nezavisni” i ostali analitičari; dok će izjave po novinama davati samozvani spin doktori (myself included :). Slušati ćemo o frakcijama, razjedinjenim središnjicama, nekonzumiranim koalicijama (formalnim i neformalnim), o lobiranju “above” i “below” the line. Gatati ćemo iz kave odlazećeg predsjednika i pada sjene Ive Sanadera…

Prospekt tog deja-vu-a me podsjetio na glasoviti skeč Monty Pythona u kojem je potrebno na natječaju smisliti najbolju moguću uvredu za belgijance i jedna od najboljih psovki koje su revni englezi mogli smisliti u tom natječaju glasila je jednostavno: Belgijanci. Tako ja nekako razmišljam i o mulju hrvatske politike, gdje sve te silne kandidate i menađžerije koje iz nje proizlaze možemo opisati samo jednom, jedinom riječju: političari.

Misao dana:
Deception is a cruel act… It often has many players on different stages that corrode the soul.

I dok je u mnogim drugim zemljama kriza na izmaku (ili barem tako kažu) samo u hrvatskoj je kriza na godišnjem odmoru. I dok je Jadranka obećavala teško, naporno i radno ljeto (eto, ja je poslušao i ostao u uredu) ispada da se samo šalila ili barem nije mislila dovoljno ozbiljno.

Naša politička scena se pretvorila u jedan ogromni celebrity show. Prvo smo počeli gledati oznojena muška torza, onda smo saznali da Jadranka ljetuje s prijateljicama, tu je bilo i nešto tekstova o alki i inflaciji predsjednički kandidata uključujući i wannabe kandidate, o recesijskom ali ipak bisernom nakitu Jadranke Kosor, a potom nam se i ex. Ivo Sanader prehladio.

Ukratko, kriza je totalno nestala sa naslovnica i tek se povremeno vidi koji sramežljivi naslov o još pokojem a besmislenom državnom uredom ili nekom od oglasa koji su se pojavili u narodnim novinama a kojim se oglašava ili neko zapošljavanje ili još malo potrošnje o našem trošku.

Ako malo bolje razmislimo, ispada da će U2 spasiti našu turističku sezonu jer su doveli sa sobom desetke tisuća turista na nekoliko sati spektakla. U stvari, jedina osoba koja je ostala raditi je ministar Bajs koji obilazi hotele i broji turiste (nadam se da je uspio do danas upamtiti ime barem nekog od hotela u kojima je boravio), kažu da nije loše, uspjeh sezone se u ovim danima mjeri u kilometrima gužvi na naplatnim kućicama i rekordnoj naplati cestarine u odnosu na prošle godine. Hoće li stvarni financijski rezultat pratiti tako optimistične brojeve kojima smo danas zasipani je veliko pitanje, no sasvim sigurno se nitko toga neće sjećati za koji tjedan kada se malo trezvenije počnu zbrajati kune.

Razina ležernosti koja ovdje vlada je totalno impresivna. Niti se vlada nešto osobito živcira, kataklizmične najave su odavno prešle u tabloidne formate, puk je otišao na more, sindikati su također nešto tihi, svi najavljuju rujanske prosvjede no nema na vidiku dobrovoljaca koji bi ih i organizirali. A ni meni se ne da baš pisati.

Misao dana:
Try not to have a good time . . . This is supposed to be educational.

Nakon događanja proteklih nekoliko dana koja su postavila više pitanja nego odgovorila red je da se osvrnemo i na lik i djelo buduće premijerke Jadranke Kosor.

Ukratko, mislim da postoji konsenzus svega i svakoga kako je Jadranka Kosor jedna nesposobna osoba koju manje-više svi doživljavaju kao marionetu koja će izvršavati zahtjeve gospodara iz pozadine. Postoji naravno različito mišljenje oko toga tko će to točno biti i imamo nekoliko opcija na stolu.

Prva opcija je da će to biti Ivo Sanader koji će kroz Jadranku Kosor i dalje u sjeni voditi politiku i donositi odluke. Unatoč mišljenju mnogih kako se Sanader samo repozicionira za predsjedničke izbore, ja nekako mislim da to nije tako i više sam sklon vjerovanju u previranje unutar HDZa. Po toj logici, kako je ja vidim, pukla je ljubav između HDZa i Ive Sanadera i ovaj je odlučio odstupiti (iz ovog ili onog razloga, uključujući možda i plan za povratkom u politiku, no predsjednički izbori mi se čine kao prebliski horizont za tako nešto).

Da je riječ o nekom prevratu, mislim da je logično vjerovati kada se samo vidi koje su kreature zaposjele vrh HDZa (i to je ok, nemam ništa protiv te ekipe, barem su se grupirali i javno iskazali), a Jadranka Kosor bi po toj logici više bila još jedna predstava kako bi se zadržao naizgled nekakav kontinuitet (koji uostalom i slijedi kroz sastav vlade). U času kada se Ivo Sanader izolira i ukloni iz političkog života tada će se odnosi moći unutar HDZa, a potom i sabora i vlade početi ponovno kristalizirati i tu mi je malo vjerojatno da će Ivo Sanader biti neki osobiti faktor (što je uostalom samo još jedan argument zašto nije vjerojatno da će se vratiti kao spasitelj krajem godine).

Lakmus test toga što se dogodilo (ako priča ne iscuri van, a sutra je dan za izlazak nacionala a srijeda za globus) će biti ponašanje samog HDZa. Naime, ako se zborno pjevanje nastavi (dakle ako se priča Ive Sanadera i HDZa i dalje bude poklapala) tada bi mogli zaključiti kako je neki zajednički plan u tijeku. No, ako iz HDZa počnu dopirati neke druge melodije, tada je očito bila stvar u lomu i politička sudbina Ive Sanadera je time zatvorena (barem za slijedeće razdoblje).

Pitaje koje još nitko nije postavio je i pitanje hoće li Ivo u saborske klupe? Čačićev poučak kaže da odluka o tome mora biti vrlo brzo donešena.

Dakle, skloniji sam vjerovanju da će Jadranka slijediti one likove koji su ostali u vladi ili su sada u vrhu stranke. Konsekvence Jadrankinog premijerovanja će biti sasvim sigurno zanimljive. Kako zamišljate Jadranku na sastanku europske pučke stranke? Ili pak na sastanku s Oli Rehnom ili nekim drugim europskim birokratom. Kako će se ona postaviti na sastanku sa Pahorom koji se odvija u četiri oka? Hm… Svjetska banka, MMF…

S druge strane, ja ne bih tek tako otpisao Jadranku Kosor. Kao prvo, rekao bih da je ona puno manje osjetljiva na nijanse te da će inzistirati na rješavanju pojedinih stvari neovisno o konsekvencama. Možda se Ćirina izjava “Sve će ih ona pohapsiti, sve…” obistini, a možda Jadranka zauzme puno tvrđe stavove nego što je to Sanader ikada učinio. Biti će zanimljivo vidjeti kako će se to razvijati obzirom da je Jadranka poput Sanadera apsolutni analfabeta u pitanjima ekonomije i gospodarstva (no možda baš zbog toga…).

Ukratko, ako moram reći, rekao bih da će Jadranka više slušati svoje aktualne suradnike iz HDZa nego Ivu, a također bih rekao da će biti i nekih brzih napredaka po pitanju borbe protiv korupcije ili tome slično (čisto kao demonstracija moći i “business as usual” koncepta), možda čak i radikalnije i dublje od onoga na što smo navikli. Ne vjerujem da će Jadranka napraviti neki osobiti napredak u slijedećem razdoblju po pitanju EU, a kroz nekoliko “ekskluzivnih intervjua” (btw. koliko takvih intervjua možeš uopće dati u 48 sati) da se naslutiti da će rebalans proračuna koji mora uslijediti u slijedećih nekoliko dana biti ponovno jedno veliko razočarenje.

A najbolji biser za kraj. Jadranka Kosor je jedna od rijetkih koju smo direktno ulovili u laži (ili gluposti, štogod vam je draže). U siječnju 2007 godine desila se famozna afera s Jadrankom Cigelj koja je najurena u rekordnom roku, a na temelju komičnog upitnika koji je bio dijeljen ispred zgrade ministarstva. Više o tome u već odavno zaboravljenom dnevniku: Jadranka Kosor vs. Jadranka Cigelj – pogodite tko je lagao?

Moje je mišljenje da će ova vlada biti daleko slabija od prethodne i sa zanimanjem ću promatrati kako će Jadranka Kosor nametnuti autoritet koji joj svi, barem u startu, odriču.

S jedne strane, ova je vlada sada na puno boljem putu za prijevremene izbore, no s druge strane, nagon za preživljavanjem je veći nego do sada pa je teško predvidjeti hoće li ova vlada dočekati kraj mandata. Nadam se da neće.

Misao dana:
Every clique is a refuge for incompetence. It fosters corruption and disloyalty, it begets cowardice, and consequently is a burden upon and a drawback to the progress of the country. Its instincts and actions are those of the pack.