Sanaderov nagovor na filozofiju…

Skoro sam bio zaboravio kako je jučer u Nedjeljom u 2 gost bio Ivo Sanader aka. predsjednik. Slušam ja tako Sanadera i doista sam fasciniran tim čovjekom (nešto slično kao Kirin). Sanader je sjajan govornik i odličan retoričar, u stanju je svaku temu kroz svega nekoliko riječi prebaciti na svoj kolosijek i očigledno je da se u više navrata Stanković nevješto krenuo izvlačiti iz pitanja koje je sam postavio. Sanader ima tu kvalitetu da kada odgovori na upit, odgovori na način da praktički nema prostora za daljnja pitanja.

Sanader je također prihvatio i igru oko svojih mana s kojima se unaprijed slaže ili ih pretvara u svoje komparativne prednosti (primjericu priču o prosjeku ocjene rada vlade od 2,82), dok je Stanković propustio skršiti ga na pitanjima poput stvarnog rasta BDPa (o čemu je materijala mogao dobiti na ovom blogu :), ili pak na pitanju nezaposlenosti gdje je zaboravljena promjena metodologije izračuna nezaposlenosti, odnosno broja novozaposlenih državnih službenika. Pelješki most i ostale neracionalne odluke nisu uopće došle u prvi plan što govori o tome kako je popis pitanja ipak bio unaprijed dogovoren ili barem selektiran.

Stanković je ukratko dobio vrijednog sugovornika/suparnika i izvukao je deblji kraj, no ova emisija je pomogla da donesem neke nove stavove o našem premijeru kojeg poštujem kao sjajnog političara iako se s njime ne bih mogao složiti oko puno toga, dapače, citirao bih lijenčinu Račana koji je u intervju-u Slobodnoj Dalmaciji rekao kako je Sanader samo dobar lobist, nešto manje dobar ministar vanjskih poslova, i katastrofalno loš premijer.

Mislim da će Sanadera, kao uostalom i mnoge druge skrivene i manje skrivene diktatore, njegova arogancija doći glave.

p.s. Aristotelov Nagovor na filozofiju je sjajna knjiga koja govori o tome na koji način izvući koju emociju iz slušatelja/sugovornika, pisana je jasnim i pitkim jezikom koji svatko može razumjeti pa je stoga preporučeno štivo za svakoga koji želi nešto naučiti o vještini govorništva a da istovremeno nije zatrpana besmislenim i kompleksnim frazama koje se u filozofiji (čiji je govorništvo dio) pojavljuju u praktički svoj literaturi nakon Tome Akvinskog ili Decartesa koji su zadnji nešto napisali a da svatko to može razumjeti

Misao dana:
‘But we should kill him!’
‘No. You’ve been listen to Brocando too often,’ said Bane.
Brocando bristled. ‘You know what he is! Why not kill–‘ he began, but he was interrupted.
‘Because it doesn’t matter what he is. It matters what we are.’