Još malo o alpskim hrvatima

Priča oko dogovaranja Janše i Sanadera se nastavlja. Jučer je izašao jedan novi i daleko detaljniji članak u slovenskom Dnevniku. Kao što znate, osnovna je teza koju je izjavio Anton Rop da su se Janez Janša i Ivo Sanader dogovarali oko incidenata u Piranskom zaljevu. Obojca su navedenu tvrdnju ocijenili kao lažnu, a Ivo (kakav on već je), ubacio je Ropovu tvrdnju u antologiju političke gluposti (koju je već koristio za neke druge slične sive situacije). Bilo bi zanimljivo da se audio zapis negdje pronađe u nekom mp3 obliku.

Tri majmunaOno što je zanimljivo je da Anton Rop nije bilo tko i osim što je bio na poziciji da tako nešto zna, on je i osoba koja je u prošlosti pokazala nekakav integritet. Zanimljivo je i da je Sanader odbacio ideju o razgovorima između njega i Janše, no prihvatio je kao vjerodostojnu informaciju da ga se prisluškivalo. SOVA, slovenska špijunska agencija smije djelovati prema vanjskim prijetnjama sloveniji te je stoga sasvim jasno da je upravo Sanader bio meta prisluškivanja a ne Janša (što mi se čini logičnim).

Da je komunikacija između Janše i Sanadera postojala svjedoči i slijedeća rečenica:

K temu gre dodati še fotografsko dokumentirana srečanja med ljudmi iz Sanaderjevega kroga z ljudmi iz Janševega kroga, ki so jih po naših podatkih leta 2004 naredili agenti Sove. V Sovi so ta srečanja poimenovali kot srečanja kurirjev. Ali so tako obsežne operacije Sove imele ustrezno zakonsko podlago? Anton Rop: “Po mojem vedenju je Sova v času mojega mandata delovala v skladu s svojimi pristojnostmi.”

No najzabavniji je dio s kriptiranim telefonima:

Zanimiv je najnovejši podatek, da je Sova po nastopu sedanje vlade kupila 14 mobilnih telefonov z napravami za kriptiranje glasu, kar zelo otežuje prisluškovanje. Po en takšen telefon so dobili premier Janša in izbrani pomembni ministri, druge pa je Sova obdržala v rezervi. Eden od teh telefonov naj bi v zadnjih dveh letih večkrat deloval na Hrvaškem. Zaradi enakega kriptirnega programa se lahko uporabnik tega telefonskega priključka varno pogovarja z nekaterimi člani slovenske vlade in tudi s premierom Janšo.

Krajnje interesantno, zar ne? ZNA li SE tko je vlasnik slovenskog telefona u Banskim dvorima? I još bolje: Zašto?

In other news:

  • Jučerašnje Otvoreno je bilo krajnje zanimljivo, Polančec je u jednome času ustvrdio kako o cijeloj istrazi u HFPu nije ništa znao, nije smio znati i dobro je da nije znao, da bi pola minute kasnije ustvrdio kako nisu radili smjene u HFPu radi istrage. Moram pregledati snimku da si nacrtam što je on to točno rekao kako bi bolje razumio logičku konstrukciju koju je pokušao upotrijebiti.
  • Zanimljivo je da su i Šuker i Polančec negirali da su znali bilo što (a to me tako podsjetilo na onaj spot sa Zoranom “nemam pojma” Milanovićem), nevjerojatno je da oni dakle pojma nemaju, da se čeka rezultat istrage, da pravna država radi svoje, da… ali je to svejedno trijumf. Dakle, nije sporno da je super što su napokon pohapsili malo ekipe (navodno je jedan od njih vlasnik neke prekrasne zgradice s pripadajućim bazenom u Istri), no imam taj nevjerojatni osjećaj kako sve te istrage uvijek stanu jedan korak prije kraja, imate li i vi sličan osjećaj?
  • Bacite pogled na rezultat Pulsovog istraživanja koje je napravljeno za potrebe jučerašnjeg Otvorenog, rezultati su krajnje zanimljivi.
  • Radi Thompsonova koncerta sada i židovi traže Kirinovu smjenu!? Može li taj čovjek bilo što napraviti kako spada?

Misao dana:
When I was a boy I was told that anybody could become President; I’m beginning to believe it.

Servisne obavijesti

Nekoliko kratkih, a servisnih;

  1. Jučerašnji tekst Croatian parliament in turmoil over YouTube (again!?) je napisan na engleskom jer je BoingBoing objavio tekst o našem dičnom ministru Ivici Kirinu, pa da ljudi ne bi morali pogađati o čemu se radi, napravio sam summary na engleskom jeziku (iako je kasnije uskočio i reuters i AP). Za one koji žele znati više, boingboing je najveći/najčitaniji blog na svijetu i objava vijesti mi dođe kao malo priznanje. Ovo je drugi puta u mjesec dana da je mrak.org osvanuo na boingboingu.
  2. Raspitao sam se i majce koje su SDPovci nosili su dio Project Sabotage priče, i mislim da se mogu kupiti u jednom od dućana na zagrebačkom Jelačićevom trgu (ima i web shop za vas izvan zagreba) – a ovo je bila totalno besplatna propagandna poruka.
  3. Čitam komentare na jutarnjem i večernjem za jučerašnju SDPovu akciju pa neki spominju kako bi trebalo poštivati dignitet sabora, pokušati ću pronaći slične primjere iz vana da vam dokažem da to uopće nije tako. Parlament je najskuplje i najozbiljnije kazalište u svakoj državi, u njemu se demonstrira politička moć i igraju se igrokazi kojima se to dokazuje. JuBiTo majce su samo instrumental kako bi se ukazao na puno veći problem, jer u svojoj biti, nije problem niti Kirinova optužba, pa čak niti Kirin sam, nego je u pitanju to da ministar jedne ozbiljne države koja teži prema nekom visoko demokratiziranim i uređenom društvenom poretku jednostavno ne smije raditi takve stvari; a ledeni brijeg samo pokazuje Kirina no srž problema je daleko dublji. Da li je rušenje digniteta sabora ako se pojavite u kratkoj majci, ili je vrijeđanje sabora kada vam premijer gleda u lice i laže ili daje obećanje za koje zna da ga ne može ispuniti, kada vam zastupnik kaže kako on nikada ne laže samo ponekada ne govori istinu, ili je to fino odjeveni zastupnik koji prosipa seksističke ili bilo kakve druge uvrede? Da li je važno da u saboru svi budu u opeglanim košuljama i tamnim odijelima, da li se dignitet sabora može svesti na košulju, sako ili kostim? Ja tvrdim da ne!

Misao dana:
I gather, young man, that you wish to be a Member of Parliament. The first lesson that you must learn is, when I call for statistics about the rate of infant mortality, what I want is proof that fewer babies died when I was Prime Minister than when anyone else was Prime Minister. That is a political statistic.

Croatian parliament in turmoil over YouTube (again!?)

On May 25th 2007, Social Democratic Party – major opposition party walked out of Croatian parliament. They walked out because they were accused by interior minister mr. Ivica Kirin as authors of series of youtube video clips. This video clips are wildly popular and they Jubito motive used on parliament members t-shirtwere seen (as of today) by more then 600.000 Croatian citizens (compared to 4.5 million of total population and 1 million internet users in Croatia). This clips generated hundreds of newspaper articles, they were subject of number of political TV and radio shows.

Summary about this (in english) you can read on my blog here: “Ivica Kirin, Croatian story“, read my report on BoingBoing, or see latest Reuters report, or Associated Press, International Herald Tribune.

Main reason why SDP walked out is not only because they were accused of creating this clips, but because interior minister claimed that he discovered this by “following the trail of (internet) servers”. This basically means that police were used in order to monitor and track people who upload satirical content on youtube (which is btw. renamed by our minister to “jubito” probably in attempt to rename YouTube to particular and extremly graphical curse which I do not intend to translate), and therefore this is serious violation of our citizen rights and potential clear abuse of power.

Our interior minister later on denied that he ever made this claim, regardless of two journalists who were present while he actually made the statement.

(It is to be said that what he described does not seem technicaly plausible, but nevertheless, person of his position should not allow himself to make such statements)

Today, new session of Croatian parliament started, and SDP representatives walked in wearing white t-shirts with stylized YouTube logo in sniper crosshairs, and they demanded interior minister resignation as well as formation of investigating comitee which will find out if there were abuse of power, and if not, why minister lied.

In the meantime, merely ten days after election of mr. Zoran Milanović as new SDP leader, videos featuring Zoran Milanović showed up on youtube as well. This videos are interchanging images from our Yugoslavian communistic past as well as his responses during TV interview where he mentioned few times “I do not know”, “I have no idea”.

Internet and specially video content is proving to be major tool in campaign for new parliament assembly due to be elected in November this year.

Videos mocking interior minister mr. Ivica Kirin can be seen on “bijesprvi” youtube channel. There is also a song about Ivica Kirin (with english subtitles).

Thought of the day:
‘They can ta’k our lives but they can never ta’k our freedom!’ Now there’s a battle cry not designed by a clear thinker…