Categories
Internet

Linkedin

Gledam onako ispod oka različite 2.0 projekte i jučer je Seth Godin (VIP u web2.0 svijetu) stavio link na svoju tablicu prometa za 937 web2.0 kompanija.

Kao metodologiju, Godin koristi Alexu koja je iznimno loš mehanizam za neki apsolutni dokaz o posjećenosti nekog sitea, no isto tako je prihvatljivo za uočavanje trendova. Pojedini hrvatski siteovi su shvatili važnost Alexe (ili barem njegovu relativnu važnost kao nerazumljivi parametar uspješnosti) pa tako pojedine tvrtke sustavno na svojim računalima instaliraju alexa toolbar kako bi svi hitovi na njihove stranice neproporcionalno utjecale na alexa rating. Iako smo mi iznimno domišljati, ovo nije ograničeno samo na naše podneblje pa je isto tako za vjerovati kako su i mnogi drugi iskoristili slične mehanizme.

Jedan drugi site koji je malo više scientific ali je isto tako podložan inflaciji štancanih rezultata je google trends. Unutra upišete dva pojma i ako je pojam dovoljno signifikantan pokazati će koliko je potraga za njega bilo (na grafu koji sam linkao uspoređujemo relaciju iskona i linkedina ;).

Anyway, jedan od siteova koji mi je zapao za oko je Linkedin koji je čak 17ti na popisu. Linkedin je jedan web2.0 site u kojem upišete tko ste i što ste i tko su vaši prijatelji (ako ih pronađete na linkedinu) i tako počnete graditi mrežu. Linkedin nije neko osobito popularno web odredište tipa myspace jer tamo nemate što raditi za razonodu, no zanimljivo je spajati se s različitim ljudima i širiti svoj web širom svijeta. Dakle vi se spojite sa svojim kolegama, oni sa svojima, ovi pak s nekim trećima i vrlo brzo govorimo o “six degrees of separation” o kojem sam već pisao. Osnovna funkcija Linkedina je kreiranje poslovnih odnosa i mislim da je iznimno korisna u traženju posla (u smislu radnog mjesta); naravno, mi smo tu malo hendikepirani jer je velika količina članova daleko od Hrvatske, no Linkedin kaže da u hrvatskoj ima oko 500 članova.
Ja sam na linkedin krenuo na nagovor i danas u mojoj mreži ima impresivnih 271.100 ljudi!

Da li ste vi upisali svoje ime u Linkedinu i kolika je vaša mreža? Pošaljite mi email i proširimo naše mreže zajedno!

Misao dana:
Don’t walk in front of me, I may not follow.
Don’t walk behind me, I may not lead.
Just walk beside me and be my friend.

Categories
Politika

Kuda nas vode mediji?

Borja, očigledno isprovociran tekstom na blogu Matije Babića napisao je još jedan u nizu osvrta na stanje medija u hrvata. Pitanje je u stvari što je to stanje medija? U nekom idealnom svemiru, mediji su oni koji prebiru novosti koje su se događale i prenose ih čitateljima/gledateljima i slušateljima. Odgovornost je medija da odaberu relevantne događaje kako bi čitatelj imao ispravnu sliku o tome što se događa; nadalje, mediji imaju pravo i na svoje mišljenje u vidu komentara i kolumni koje također mogu ponuditi čitateljstvu.

Ako krenemo od lakših primjera, a to bi u ovome slučaju bile informatičke novine, ima kod nas cijeli niz primjera u kojem su se novine doslovce prodale za komadiće reklama. Sličnu situaciju sam primjetio i u dobrom dijelu stručnih novina gdje se pod okriljem stručnih članaka i analiza guraju točno određena rješenja koja u nekom globalnom poretku uopće nisu takve kakvima su prezentirane. Nema razloga vjerovati kako je situacija imalo bolja u “velikim medijima”.

Naime, nije osobita tajna kako je prihod (recimo novina) od same prodaje novina vrlo malen i ograničen i u principu ste sretni ako pokrijete troškove tiska, i stoga pravi kolač se nalazi kod oglašivača. Da bi novina bila oglašivačima zanimljiva mora se prodavati u odgovarajućem broju primjeraka, a recimo da je donji minimum da bi postali zanimljivi oglašivačima je nekih 15-20.000 prodanih komada. Ovo je brojka koju nije jednostavno postići na našem malenom tržištu koje ne samo da je maleno nego je i malene kupovne moći pa novine dolaze vjerojatno među zadnjima na red.

U elektroničkim medijima situacija je koncentrirana na način da je HTV gotovo dvostruko veći od svih ostalih televizija zajedno (neki dan pisalo u novinama, ako im se može vjerovati). Na HTVu, koji bi morao biti javna televizija postoji vijeće koje diktira politiku i to oni doslovno i čine. Kako je to mudro primjećeno, mnogi kvalitetni novinari su ispali iz igre između ostalog i zato što su se uhvatili kontroverznih tema o kojima se očigledno ne može niti razgovarati. U radijskom eteru doista ne znam kako stvari stoje, no znam da slušam 101 od malena i primjećujem kako je u Bez slobodnih i neovisnih medija nikada ne bi vidjeli ove fotografije?ponekim situacijama njihova tolerancija za pojedine diskusije ravna nuli. Obožavam ih jer znaju piliti i zezati i provocirati ama baš svakoga, no ne sviđa mi se da se strani suprotnoga mišljenja ne dozvoljava da dovrši rečenicu do kraja ili obrazloži svoju misao (ako ste slušali prošlu subotu intervju tjedna s onim HSPovcem sve će vam biti jasno). Mislim da je dijelu novinarskog kadra koji je “preživio” onaj pokušaj gašenja ta trauma ostala trajnog karaktera. Ako je situacija s medijima takva u Zagrebu, pitam se što ljudi slušaju u primjerice Vukovaru ili Kninu? Da li je tamo lobotomija sastavni dio troškova života?
U novinskom spektru imamo zanimljivu situaciju u kojoj je EPH s glasovitim Ninom Pavićem na čelu koncentrirao praktički sve što se koncentrirati može. Nino se drži one mudre da treba prodavati časopise za žene, djecu i automobile, a kao dio prošlosti iz koje je proizašao i iz koje je krenuo održava se Globus i Jutarnji. Jutarnji je za mene jedna žuta novina, ima u njemu štogod za pročitati, no naslovi koji doista nemaju veze s tekstom su vrlo često iznad praga moje tolerancije. Globus pak moramo razmatrati uvijek u protuteži s Nacionalom. I jedna i druga novina su naizgled ozbiljne političke novine, no one vrlo često zastupaju međusobno dijametralne stavove i ne vidim kako zaobići zaključak kako upravo ove dvije novine služe za međusobne političke obračune u zemlji.

Gledajući internet medije (ili još bolje nedostatak istih), mogu jedino zaključiti kako internet portali nemaju praktički nikakvu težinu iako imaju doseg. VIP i Tportal su portali telekoma i sami po sebi nisu osobito zanimljivi niti nude neke osobito korisne informacije. Index je prekrasno mjesto na kojem možete saznati daleko više o britanskoj i američkoj celebrity sceni nego što bi to ikada htjeli znati. Iskon/NeT portal je pak jedno OK mjesto i to je kažu ljudi najjačji hrvatski portal no na njemu nema pretjerano puno kulturnih ili političkih tekstova, a i ono što postoji je ograničenoga dosega. Monitor je portal kojeg svakodnevno posjećujem, no on nema jasnu strukturu ili uređivačku politiku osim one koja bi podrazumijevala da se vijesti na njemu postavljaju po načelu zanimljivosti.

Ako postoji dio medija koje bi proglasio korektnima, tada je to poslovni dio medija (financijski i ekonomski časopisi), iako u posljednje vrijeme i među njihovim redovima postoje novine koje su krenule sa žutilom i bombastičnim naslovima a sve kako bi privukli ograničeni broj publike na ionako ograničeno malom tržištu.

Smatram da mediji imaju jasnu odgovornost prema svojoj publici i kako bi morali servirati relevatne informacije, osobito one koje se dotiču svih nas (dakle politike, ekonomije), odnosno teme koje promiču kulturu. Nažalost, to nisu teme koje privlače današnje čitateljstvo a razlog tome je edukacija, i ako želimo taj problem riješiti moramo svi malo učiti i po mogućnosti naučiti.

Postoji razlog zašto su poneki vrlo ozbiljni svjetski mediji jako uspješni (primjerice NYT ili CNN), dok takvi slični sadržaji ne prolaze u našem podneblju. Mediji i novinari su ti koji se moraju zapitati zašto je tako i pronaći recept koji će takvo stanje razriješiti.

(update: mislio sam napisati, no nekako sam propustio, naime treba uočiti zanimljive neformalne koncentracije koje se događaju na našem medijskom tržištu, primjerice eph u kombinaciji s digitelom posjeduje mediaring, mediaring servira svoje usluge različitim radio postajama uključivo i narodnom i obiteljskom radiju koji ako se ne varam imaju nacionalne koncesije, digitel je ujedno i agencija koju koristi tcom, tcom je kupio iskon iz kojeg je izdvojen net portal a znamo da postoje skoro pa rodbinske veze na relaciji tcom -> iskon odnosno sadašnjoj adriatic mediji – a vjerujem da je krug i opsežniji od ovoga što sam nabrojao onako napamet. Ono što ne bi trebalo zaboraviti unatoč tome što nije dokazano je da se u ovom “mediaringu” spominju tvrtke koje su bile u kontekstu afere grupo)

Misao dana:
CNN is one of the participants in the war. I have a fantasy where Ted Turner is elected president but refuses because he doesn’t want to give up power.

Categories
Business Internet

David i Golijat, zamišljena bitka za internet korisnike…

Iako se vijest o prodaji Iskona T-HTu (ili kako se već zovu ovaj tjedan) provlači već nekoliko dana, a koja je postala mainstream vijest nakon što je tu informaciju i objavio provjereni i vjerodostojni medij poput Jutarnjeg. Ukazao bih na nekolicinu bizarnosti tog poslovnog poteza te napravio okvirnu procjenu vrijednosti Iskona odokativnim metodama tek toliko kako bi stvari stavili u perspektivu.

  • Iskon internet je ostvario prihod od 67 milijuna kuna i ostvario dobit od 5 milijuna kuna (u, vjerujem prošloj godini, na njihovom webu financijska izvješća ili podaci o poslovanju nisu istaknuti, a kao dioničko društvo kojim se ne trguje na burzi nemaju obvezi objavljivati te podatke iako je račun dobiti i gubitka i bilanca sama po sebi javni podatak); probajte to staviti u perspektivu T-HTa koji ima 8 (slovima: osam) milijardi kuna i 1.9 milijardi kuna dobiti. Prva stvar koja se ističe je kako Iskonov prihod predstavlja manje od 1% poslovanja T-HTa, odnosno kako je odnos prihoda i dobiti u T-HTu 4:1 u odnosu na Iskonovih 13:1 (sada bi u maniri računalnih časopisa trebao napisati: manje je bolje).
  • Moja je gruba procjena kako uzevši u obzir odnose u sličnim tvrtkama, veličina aktive u odnosu na prihode je 2:1, dakle Iskon vjerojatno ima imovine u vrijednosti od cca. 120 milijuna kuna ili 20 milijuna dolara. Ovo je bitan podatak budući da znamo kako se oni bave informatičkom djelatnošću u kojoj su rokovi zastarijevanja opreme vrlo kratki te je sukladno tome njihova amortizacija vrlo velika (što će se bitnim parametrom pokazati malo kasnije).
  • Prema podacima koji su dostupni na sudskom registru, Iskon ima temeljni kapital od 42 milijuna kuna, ako oduzmemo tu brojku od 120 milijuna kuna bilance, dobiti ćemo da je njihova zaduženost (ili rezerve ako ih imaju) oko 80 milijuna kuna. Dakle tvrtka vjerojatno dolazi s nekim dugovima.
  • Gruba procjena vrijednosti neke tvrtke (rule of thumb) se računa kao 10x vrijednosti EBITDA. EBITDA je iznos koji dobijemo kada od prihoda (dakle 67 milijuna kuna) oduzmemo sve troškove poslovanja osim troškova kamata/interest (dakle kamata na onih 80 milijuna kuna kredita), poreza/tax (koji je milijun kuna na onih pet milijuna dobiti) i amortizacije/depreciation-amortisation (stranci naime razlikuju deprecijaciju ili smanjenje vrijednosti materijalne i nematerijalne imovine pa postoje dva termina za u principu istu stvar). Amortizacija je u Iskonu sigurno velika jer je vrijednost opreme relativno visoka a rok amortizacije kratak. Dakle, ako pribrojimo amortizaciju i dobit i pomnožimo tu brojku sa deset, sasvim je sigurno kako će nekakva očekivana tržišna vrijednost iskona biti u najgorem slučaju oko 50 milijuna kuna, a objektivno vjerojatno bliže stotini i to s gornje strane.
  • T-HT bi kupovinom dakle dobio tvrtku koja se bavi identičnom djelatnošću kao i oni sami, koji predstavlja minimalni dio tržišta, koji posjeduje opremu koje T-HT ima na kamione i koji posjeduje koju stotinu ljudi kojih također imaju, a da bi sve bilo slađe, tvrtka bi došla i s nekim dugovima.
  • Dakle T-HT bi morao platiti više od stotinu milijuna kuna za 1% tržišta, za tvrtku u kojoj nema ništa što ionako već nemaju, otplatiti 80 milijuna kuna dugova, otpustiti stotinjak ljudi a kroz dobit bi mu se to ovim tempom vratilo za nekih dvadesetak godina u industriji u kojoj se stvari mijenjaju u dnevnom ritmu.

Ima li još netko tko misli da je Iskon na meti T-HTa?

Ako je to doista istina (a iz gore navedenih argumenata mislim da bi to za T-HT bio očigledan ne samo loš nego i beskrajno glup potez), onda treba podići omanji spomenik ljudima koji tu prodaju realiziraju. Respect Damiru Sabolu ako to napravi, slijedi mu još jedna nagrada za najboljeg managera ;)

Što se dogodilo s istraživačkim novinarstvom?

Misao dana:
Forget about the business outlook, be on the outlook for business.