Mračni blog

Ako ste novi ovdje pretplatite se na RSS feed, ili iskoristite email pretplatu (vidi desno), a ako ste Facebook korisnik svakako se priključite communityu (također vidi desno).

Hvala na posjeti!

Ne znam jeste li primjetili no u posljednih nekoliko dana pokazalo se kako su novine (a samim time i novinari) očigledni izvor informacija našoj vladi, pa i samoj Jadranki Kosor koja je trenutno na njezinom čelu.

Premijerka Jadranka Kosor iznenadila se, naime, kada je čula da je Ina povisila cijenu benzina. Na sjednici Predsjedništva HDZ-a, kako saznajemo od nekih članova, zamjerila je ministru Damiru Polančecu zato što ju nije obavijestio o odluci Ine. Polančeca je to razljutilo pa je jučer neslužbeno preko nekih medija objavio da razmišlja o odlasku iz Vlade. (jutarnji)

Ovdje to ne piše direktno, no tako se izjasnila Jadranka Kosor rekavši da je o tome saznala iz novina. Svega nekoliko dana prije toga, još je nešto saznala iz novina:

Komentirajući danas u Puli skandalozan slučaj Rade Buljubašića, koji radi u HDZ-u, a prima plaću u HEP-u, predsjednica HDZ-a Jadranka Kosor istaknula je kako je o tome saznala ujutro čitajući dnevne novine. (seebiz)

Gore spomenuta INA zabilježila je prilično impresivni gubitak prošle godine zbog toga što dečki tamo očito nisu koristili hedging mehanizme za zaštitu od pada/rasta cijene nafte. Zašto to nisu radili i zašto su mislili da će cijena nafte rasti unatoč krizi koja je zadesila svijet – ostaje nejasno, no onaj od koga su oni kupovali je zasigurno pokupio solidni profit. U prvom polugodištu ove godine INA je zabilježila skromni profit od 500mil kuna, a kažem skromni zato jer je 98% tog iznosa nastalo zbog prodaje plinskog skladišta Okoli. Ta transakcija je meni inače fascinantna jer nema stvarnog objašnjenja za nju. Cijena koju je PlinaCro platio za to skladište je bliska cijeni gradnje novog skladišta, a hrvatska ionako nema dovoljno skladišnih kapaciteta za plin (zato nam se i događaju redukcije kad Ukrajina zakašlje).

Anyway, poanta je da INA određuje cijene derivata po vrlo specifičnoj formuli (koja je dobro opisana, no podaci za izračun nisu javno dostupni – nego ih morate platiti), no obična excel tablica to rješava bez problema. Za očekivati je doduše da će cijena nafte pasti za petnaestak dana (u sličnom iznosu kao što je i narasla) ali je glupo da o tome čitamo u novinama jer se Jadranka kao jako uzrujala – a još je gluplje da je ona o tome sasznala iz novina. Nije da je to neka informacija, ne računajući činjenicu da je INA uredno obavijestila ministarstvo tijekom ponedjeljka ujutro, i dalje je u ponedjeljak predvečer oko 18h bilo moguće da neki od 270.000 državnih službenika ode na kiosk, prelista novine ili je mogao biti čak i lijeniji pa poslušati radio koji je o tome brujio od ranog popodneva. Zašto je to Jadranka saznala tek sljedeće jutro, i to još iz novina – ostati će misterij.

Ista priča i kod najpoznatijeg volontera povratnika u zemlji. Ako ste pratili diskusiju, HDZ je demantirao da je dotični zaposlen kod njih – što je barem meni totalno očekivano, jer je Rade lijepo rekao kako on volontira u HDZu kao partijski vojnik i naravno da ne dobije nikakav novac za to (možda uleti koji sendvič, sok, kavica a povremeno i nešto žešće). Rade svoju plaću zarađuje u HEPu – u stvari, bolje je reći da Radinu plaću zarađuje HEP i veliko je pitanje koliko takvih stranačkih vojnika u HEPu u stvari ima. HEP je inače poznat po takvim manevrima i po mom skromnom mišljenju to je uvjerljivo najkorumpiranija tvrtka u državi, korumpiranija i od HŽa (naime, u HŽu su korumpirani samo iznutra i samo ekipa iz HŽa se okoristila tvrtkom, dok je HEP firma u kojoj se može okoristiti ama baš svatko tko dođe na šalter i zatraži nešto i to formulira na ispravan način).

Kako god bilo, o Radetu je Jadranka također saznala iz novina. Ekspresno mu je uskraćeno članstvo u HDZu i netko bi naivno pomislio kako su ga se tek tako odrekli. No to je u stvari win-win situacija, Rade se već okoristio, dobio stan, parazitirao nekoliko godina i jedini downside cijele situacije je što će ubuduće morati barem malo raditi u HEPu. Moja je pretpostavka da će uskoro dati otkaz i preseliti se u neku drugu tvrtku (ili će zatražiti mirovinu; vojničke mirovine se ionako stječu s manjim brojem godina – ima i pravde u tome, ipak je rad u HDZu za beneficirani radni staž).

I da se vratimo na temeljnu temu cijelog teksta; Zašto je Jadranka rekla da je o gornje dvije situacije saznala iz novina? Pojma nemam, malo mi je nevjerojatno da je to istina jer je po svoj logici stvari o tome morala znati barem predvečer ranije – prije nego što je afera zahvatila cijelu državu. Mislim da se to i desilo, jer alternativa tome je da ili uopće nema sustava koji će joj servirati takvu informaciju na vrijeme (dok ima vremena da mućne glavicom i smisli odgovarajući odgovor umjesto nemuštog izmotavanja) ili, što je u stvari horror story scenario, da joj se nitko nije usudio reći što se događa jer je postojala objektivna opasnost da će onda početi razmišljati.

Svi znamo što se događa kada Jadranka razmišlja. Jednom je smislila rebalans, a drugi puta odgodu početka školske godine.

Misao dana:
Thinking is the greatest torture in the world for most people.

Nekada davno, ne znam da li to vrijedi i sada, kod autobusog kolodvora na onom parkingu preko ceste bili su parkirani kamioni s drvima, gdje bi otišli kupiti drva, no na istome mjestu su se sakupljali najamni radnici. Ekipa koju bi došli pokupiti ujutro da ih platite da odrade neki posao tokom dana (prekopaju vrt, izbace smeće, prenesu namještaj…). Nešto slično tome je u gornjem spotu kojeg sam vidio davno, davno ranije, no tek ovih dana dobija sasvim novi smisao.

Anyway, gledam jučer izvještaj iz Vlade i nije mi nešto jasno. Ako pogledate apsolutno svaku zemlju na ovoj planeti – one u trenucima ove krize nude različita rješenja kako bi napali financijsku pošast. Mjere se naravno razlikuju, no rangiraju od smanjenja PDVa (ograničena mjera u britaniji, smanjeni PDV na rok od 13 mjeseci), preko direktnih subvencija privredi (200mlrd eur iz europske unije) – dok istovremeno naša vlada uporno ganja nulti deficit i smanjenje potrošnje. Da li jedino ja imam osjećaj da naša država radi suprotno od svih ostalih? Zašto?

Meni je jasna priča o tome kako slijedeće godine moramo platiti 5mlrd eur dospjelih obveza (koje nitko baš neće biti pretjerano voljan reporogramirati), kako nam izvoznici pate jer im se otkazuju narudžbe, kako će vjerojatno i turistička sezona stradati i kako je deficit platne bilance koji je koliko-toliko držan u balansu sada pod velikim pitanjem (nekako si razmišljam da je platna bilanca u stvari jedan ogromni ekvivalent novčanog toka, i sve je ok dok cash dolazi, no što kada ga više ne bude?). No svejedno, što se može učiniti?

Kaže Ivo kako nije potencijalno pitanje visine plaća, nego je pitanje očuvanja radnih mjesta. Nisam vidio naslovnicu večernjeg (ova ovdje je očito photoshopirana):

No ispada kako u državnoj upravi nema viškova i državni službenici se ne moraju ničega bojati (osim naravno toga hoće li dobiti svojih 6% ili neće). Inače, ako govorimo o tih 6%, oni su bili definirani kolektivnim ugovorom, pa je bilo ugovoreno da ako inflacija naraste preko 6% ili ako rast BDPa bude veći od 6% (ili tako nekako) onda se okida to povećanje. Sada se desilo da nam je BDP pao na impresivnih, ali za HDZ tako tipičnih 2%, inflacija je narasla (ali je i pala jer se indexi ravnaju na posljednjih 12 mjeseci a kriza je krenula negdje u 10-11 mjesecu prošle godine) i naravno, sada je kriza pa ne može.

300.000 državnih službenika predstavlja oko 20% ukupne radne snage u Hrvatskoj, dakle 1 od 5 zaposlenih živi na državnom proračunu. Ako ekonomija doista izgubi 150.000 radnih mjesta (možda ne svih 150.000 ali…) kako država ima namjeru namaknuti plaće za onih 300.000?

Ono što će se možda dogoditi je svojevrsno čistilište, može biti da nam doista slijede vrlo ružni mjeseci s desecima tisuća otpuštenih, kao možda i tisućama tvrtki i obrta koji će se ugasiti jer jednostavno nisu dovoljno veliki i jaki da prežive (ili, kao što je to bio dobar običaj u devedesetima, zato jer su ne nužno dobrovoljno, financirali velike sustave poput države ili nekih velikih poduzeća). Hoće li država reagirati i ekspeditivno bacati nelikvidne u stečajeve, ili će i dalje imati glavu u kanti pijeska i slati Jadranku Kosor svakih pola sata da upali novu svijeću u Kamenitim vratima?

Gledam i ovu burzu, nisam neki stručnjak i ono malo što imam je ionako dugoročne prirode pa se ne živciram previše (ili, živciram se zato jer nemam više cash-a da pokupujem što se kupiti može), no pitam se nešto drugo. Zombix je svojevremeno pisao o tome, što ako naši mirovinski fondovi, koji priznali to ili ne i dalje imaju koliko toliko svježu infuziju novca svaki mjesec i koji sjede na ogromnim rezervama, što ako oni svojim igrama i igricama namjerno guraju burzu u velike minuse? Malo panično prodaju t-coma ispod cijene, par školskih kolega iz drugih fondova učine isto i odjednom se krdo pomakne prema niže, a ekipa natrag pokupuje ono što je malo prije prodala ali sa 3-5-7% margine? Fondovi funkcioniraju na duge staze i njima takve igre nisu strane. Ono što ide u prilog toj teoriji je i veliki bum građanskog dioničarstva, dakle INAu, T-Com, Magmu, Atlantic i tko zna što još je otkupilo brdo malih dioničara koji su nerijetko dizali i kredite da bi kupili dionice (zašto ne, Ivo dijeli besplate pare po cesti), fondovi su ionako tu manje-više loše prošli i nisu se okoristili, ali upravo to ih čini manje osjetljivima na fluktuacije cijene dionica. Dakle njima je interes rušiti cijenu i kupovati jeftino jer oni sami nisu imali prilike kupiti dionice za 300+ kuna ili 1800+ kuna? Oni također gledaju dugoročni interes, nemaju u ovome času stvarni pritisak na isplate umirovljenicima i mgu si dozvoliti da hiberniraju ovih godinu-dvije koliko će kriza trajati.

Pitanje je dakle, koliko bi kriza na burzi bila manja, da je privatizacija ovih tvrtki bila drugačije izvedena, tj. da je struktura ulagača bila drugačija?

HNB je prije nekoliko dana otpustio pričuve banaka u vrijednosti od 8mlrd kuna. To je ok i naznaka je dizanja likvidnosti banaka koje su očito u krizi (da li netko promatra što se događa s bankama mamama vih naših domaćih? tu su neke milijarde eura infuzije stigle proteklih tjedana), nekako si mislim da ako vidimo pad vrijednosti kune u slijedećem razdoblju, da bi to moglo značiti da ekipa izvlači cash novce van. ako se sjetite prije nekoliko tjedana kada je HNB otpustio prvih 3.5mlrd kuna (upsss, dakle to je dakle već drugo otpuštanje pričuve u malo vremena) EUR je bio narasao na preko 7.25 u jednome času (sada se opet spustio). Neki mi kažu da je to radi MOLa i transakcije s INAom, no ja nekako nisam uvjeren.

Imam feeling da se nešto veliko događa, mimo ovoga o čemu čitamo u novinama, ali ne mogu točno shvatiti što.

Misao dana:
There cannot be a crisis today; my schedule is already full.

Prije nekoliko tjedana vratio nam se Ivo iz Dubrovnika i slavodobitno objavio kako je s njihovim premijerom ugovorio zamjenu dionica između INA-e i MOL-a.

Premijer Ivo Sanader i njegov mađarski kolega Ferenc Gyurcsany potvrdili su u u Dubrovniku dogovor o zamjeni dionica između Ine i MOL-a ocijenivši da je to dobro rješenje za obje naftne kompanije. Ova će transakcija omogućiti da oba partnera, Hrvatska i Mađarska, postignu nešto što stvara dodatnu vrijednost za obje strane, rekao je Gyurcsany nakon sastanka sa Sanaderom na marginama dvodnevnog međunarodnog skupa Croatia summit 2008… (Limun.hr)

Gyurcsany je za one koji se ne sjećaju mađarski premijer koji je priznao da je lagao vlastite birače prije izbora (hm, gdje smo to već čuli?). Iako je jasno da su mandat za tu diskusiju obojca iscrpili iz svoje političke pozicije, uzevši u obzir da i jedna i druga zemlja imaju koliko-toliko razvijeno tržište kapitala malo je netransparentno da se dogovor tog tipa donosi na ovoj razini.

Ono što je meni zanimljivo u cijeloj priči je sličnost između događanja oko Plive i sada INAe. Naime i tada smo imali političku odluku da se Pliva proda Barru, da bi se nakon toga digla frka i panika s Actavisovom protuponudom i otkupom dionica što je u konačnici i diglo cijenu Plivine dionice u nebeske visine. Danas, imamo situaciju gdje dva premijera raspravljaju o sličnoj stvari kroz koju bi političkom odlukom omogućili dominaciju jedne kompanije nad drugom (MOL-a nad INAom), dok se istovremeno tržište, burza i ostali vlasnici i ne pitaju baš previše.

MOL je posljednjih mjeseci u nekoliko navrata bio metom preuzimanja austrijskog OMVa, a što je zasada poprilično kvalitetno zaustavljeno, no bitka za INAu unosi novi element u cijelu priču. Koliko ja razumijem priču imamo nekoliko scenarija. U prvome, MOL organizira zamjenu dionica što znači da netko (npr. MOL) mora otkupiti svojih dionica u vrijednosti INAe i napraviti zamjenu. To nekako znači da bi se MOL vjerojatno morao zadužiti i oslabiti svoju poziciju prema OMV-u. U drugoj varijanti, mogao bi izdati novih dionica u vrijednosti INAe te bi u tom slučaju INA bila protuvrijednost te investicije u MOL (dakle, kupili bi INAu bez uloženih novaca) za što nisam baš siguran da je sjajan recept. No, kako god da bilo, čim MOL stekne više od 25% dionica ima obvezu javne ponude koja je po HANFAi nastupila upravo danas. To znači da u roku od 30 dana MOL mora napraviti ponudu za otkup svih dionica te mora ponuditi odgovarajuću cijenu.

Tu je naravno i OMV koji cijelo vrijeme želi preuzeti MOL. Jedna od mogućnosti je i da se OMV uključi u utrku za kupnju INAe što se čini logičnim iz dva razloga; u jednome scenariju oni ulaze u igru samo kako bi podigli cijenu dionica i učinili MOLu kupnju skupljom te ga oslabili na buduće napade; ili pak mogu i otkupiti INAu te napasti MOL “s druge strane” na način da spriječe MOL u daljnjem širenju.

Gledajući s pozicije Hrvatske, sve mi se skupa čini depresivnim. Naime zbog politike kakva je, čini mi se da smo ušli u poziciju u kojoj ne možemo dobro proći. Cijena INAe će biti određena (ili je već određena) u Dubrovniku u četiri oka (a Sanader se dosada nije pokazao kao sposobni trgovac koji posluje s interesom Hrvatske na prvome mjestu), ili će biti određena na burzi (malo bolji scenarij) no u oba slučaja gubimo INAu i mogućnost bilo kakve inicijative ili budućeg utjecaja.

Vjerujem da će država na kraju inkasirati neke milijarde kuna u ovoj transakciji, nekolicina malih dioničara će profitirati na cijeloj priči, no na kraju balade ostati će nam samo kune što će zasigurno biti proglašeno velikom pobjedom i sjajnim poslom za domovinu.

Misao dana:
We are constantly being told that we’ve never been wealthier. And many of us are. On average we all are. But that’s just the problem.. no one is average.

Eurodiesel je prije nekoliko dana preskočio 9 kuna i sada je čini mi se na 9,27kn. (Euro)Diesel je pogonsko gorivo koje pokreće ne sam automobile nego i sva ostala teretna vozila (od malog kombija do šlepera). Također, postoji i veliki pritisak sindikata ali i političkih stranaka da vlada pokuša obuzdati cijenu energije koristeći mogućnost plivajućih trošarina. Trošarine i porezi su veliki dio ukupne cijene goriva, no ako pogledate graf koji sam dolje stavio, nadam se da je svima jasno kako je cijena nafte u jednoj kontinuiranoj i poprilično strmoj uzlaznoj putanji i da bilo kakva intervencija u cijenama nafte (a kojom vlada raspolaže) može biti vrlo kratkog daha. Primjerice, negdje tamo u prosincu bila je velika gužva oko preskakanja famozne “psihološke granice” od 100usd, da bi se prije neki dan jedna bačva neprerađene nafte prodavala po 126 USD. Dakle, govorimo o rastu cijene nafte od 25% unutar svega nekoliko mjeseci. 25% cijene nafte u ovih 9,27 kuna je otprilike veće od maksimalnog prostora koje bi vlada imala na raspolaganju za korekciju. Dakle, štogod vlada napravila, to je osuđeno na svega nekoliko mjeseci zaustavljanja cijene i onda smo opet na početku.

Naravno, naša vlada je poznata po svojim crisis management forama tako da je to i najizgledniji pristup problemu (barem s njihove strane), no to je samo malena kupnja vremena na tržištu u kojem uz nekakve sezonske oscilacije cijena može ići samo u jednome smjeru a to je uzbrdo. Stoga, barem s moje točke gledišta, besmisleno je opirati se rastu cijene nafte, nego treba pokušati smisliti trategije i taktike koje će kreirati najmanji mogući efekt na društvo u cjelini.

Ima mudrih ideja i da se stisne malo INA kako bi korigirala cijene, i doista, ako kažemo kako je 2/3 ukupne količine plina koji potrošimo proizvedeno iz vlastitih izvora ili pak 1/4 ukupne nafte dolazi s naših naftnih polja – sigurno je da ima prostora. No, ja se pitam koji je smisao vlastita rudna bogatstva prodavati ispod tržišne cijene? INA je privatizirana tvrtka i interes vlasnika se više ne poklapa s interesom potrošača ili vlade na čijem teritoriju INA posluje, bolje da se naviknemo na takvo stanje (što naravno ne znači da INAi treba dozvoliti da pokupi premiju na cijelu priču, no INA mora poslovati na tržišnoj osnovi, tko nam je kriv što smo je privatizirali 2003 i 2007 umjesto danas?).

Utjecaj cijene nafte je dugoročan i spor, jer ono što se jučer desilo na burzi je u stvari cijena kupljene nafte koja će u prodaju ući kroz nekoliko mjeseci i donekle bi mogli reći kako danas trošimo onu naftu koja je koštala tih 100usd a da će tih 126usd od prekjučer tek doći na naplatu. To pak znači da bi do rujna lagano mogli vidjeti cijenu diesela i preko još jedne “psihološke granice” i to one od 10kn, ako ne uspijemo dostići i 11. Efekti promjene cijene nafte na svjetskom tržištu dolaze sa zadrškom i dok Polačec i Šuker glume gljivu bolje da se pripremite što slijedi jer neće biti ugodno.

Meni je zanimljiva jedna druga situacija, naime prije nekoliko godina kada sam kupovao automobil koji sada vozim, primarni razlog odabira diesel motora bila je njegova štedljivost i ušteda u cijeni goriva koju kupujem. Diesel je tada bio i do 30% jeftiniji od eurosupera i razlika je bila ogromna (u odnosu na auto koji sam prije toga vozio, ušteda je bila veća od 50% ukupnog mjesečnog budžeta za kupnju goriva). U posljednjih nekoliko mjeseci, recimo godinu dana ta se razlika istopila i uzevši u obzir razliku cijene diesel i benzinskog automobila identične opreme u ovome času ispada kako je odluka diesel/benzin skoro 1:1 u smislu troškova. No, ako cijena nafte nastavi rasti, a uzmemo li u obzir kako su diesel automobili štedljiviji i kako u jednoj litri diesel goriva ima i 30% više energije nego u litri benzina – tada će matematika u korist diesela ponovno doći na vidjelo ali sada iz sasvim drugih razloga. Toliko o automobilima.

Ne znam koliko znate, no dio naših elektrana radi na mazut (također dio nafte), a i toplane su bojim se dobrim dijelom na mazut (ovo ja onako napamet, sjećam se neke diskusije na tu temu ali nemam solidni podatak pa bi to vrijedilo provjeriti). Cijene grijanja u slijedećoj sezoni će biti zanimljive. Jedna od odluka koju bi danas vlada mogla donijeti, a da spriječi udar na cijene grijanja je hitna implementacija kalorimetara u grijanim stanovima kako bi se mogla regulirati količina energije koja se isporučuje u stanove (umjesto da se regulira otvaranjem prozora, da se regulira zatvaranjem ventila). No čak i kada bi imali mudrog ministra (a nemamo) i kada bi se odlučili na tako nešto (a nećemo) trajalo bi godinama dok ne dođemo do te pozicije.

Crisis management, to je jedino što nam je preostalo (uzevši u obzir nedostatak vizije i strategije).

Misao dana:
I have no doubt that we will be successful in harnessing the sun’s energy… If sunbeams were weapons of war, we would have had solar energy centuries ago.