Glas za HSP je glas za SDP

Vozeći se prekjučer autom razmišljao sam malo o novonastalom sporu između HSPa i HDZa. Naime, HSP i HDZ su u tihoj koaliciji od početka, Đapić i Sanader redovito se sastaju i mute vodu, a navodno je cijeli niz HSPovaca završio u nadzornim i upravnim odborima raznih društava širom hrvatske.

Posljednji (dokumentirani) meeting se desio prije tri tjedna na temu Osiječke krize. I odjednom, naočigled ničim izazvani HSP i HDZ svako na svojem mini saboru diže tenziju i iscenira konflikt koji se očituje u prepucavanjima preko medija (pa čak i preko vladine govornice).

Kome odgovara takva situacija? Hoće li HDZ doista “gađati” HSPove glasače? Mislim da ne.

Naime, moj je zaključka (znam, ispasti će da sam se posljednji toga sjetio) u cijelosti isceniran, i to ne zato da bi HDZovci pokrali koji glas od HSPa (ili obrnuto), nego upravo suprotno – dizanjem tenzija na svojem desnom boku, HDZ u stvari daje do znanja svojim lijevim biračima koji su se u posljednje vrijeme osuli prema SDPu kako još uvijek HDZ brine o nacionalnom i desnom.

Sukob je ograničenog trajanja do negdje kraja studenog i potom se priča vraća u normalu a tada dolazi nova igra na scenu. Naime, HSP nekako vrluda između pozicije alternative HDZu ili pozicije satelita tog istog HDZa i ovisno o rezultatima izbora fiksirati će se u jednom od ta dva položaja. Koalicija koja će doći na vlast u prosincu sasvim će sigurno biti širja od ove koja je trenutno na vlasti, te ako pobijedi HDZ, oni znaju da su bez HSPa u cijelosti paralizirani (pa stoga ovi konflikti i ne mogu biti ništa drugo nego samo alternativni način da se ponovi riva, sinj, kestenjarenje i tome slični ekscesi). HSP u tom slučaju uskače u vagon vlasti i sve frustracije koje je Đapić ikada imao dolaze na četverogodišnju terapiju (a sudeći po Đapiću, frustracija ima u izobilju). S druge strane, ako HDZ izgubi izbore to znači da je Ivo Sanader povijest, vjerojatno na scenu stupa desnija struja pravovjernih HDZovaca i nakon što pometu pod sa Sanaderom slijedi grabež gladnih hijena, što teoretski otvara prostor Đapiću da preuzme HDZovu poziciju ili čak i cijelu stranku. Ipak, vrijedi se sjetiti kako je Đapić HDZov kadar koji je iz njega izbačen pa mu je slavodobitni comeback vjerojatno jedan od većih fetiša.

Kako je krenulo, ovi izbori su win-win situacija za Antu Đapića (ne nužno i za HSP).

Misao dana:
There is no act of treachery or meanness of which a political party is not capable; for in politics there is no honour.

Laž, prokleta laž i anketa

Malo bih napisao nešto o anketama i rezultatima tih anketa, o njima čemo slušati još puno u slijedeća tri mjeseca, no da bi se ufurali u problematiku, predlažem da bacite pogled na slijedeći video u kojem HDZov jurišnik Andrija Hebrang, čovjek koji juri i koji kroz prozor nije pogledao u zadnjih petnaest godina (čini se da njemu rat još uvijek nije završio), isporučuje govor HDZovim sljedbenicima. Osobitu pažnju posvetite na rečenicu koju izgovara na samom početku treće minute, iako je i ostatak govora u najmanju ruku monumentalan. Obožavam Andriju Hebranga, on je tako očigledna i monumentalna meta.

Isti taj Andrija Hebrang (volim pisati njegovo ime, tako gordo zvuči) dao je prije neki dan i intervju Jutarnjem listu u kojem kaže slijedeće:

• Biste li smatrali neuspjehom ako na izborima HDZ zabilježi lošiji rezultat nego 2003. godine?
– Ne. Neuspjeh bi HDZ-a bio kada bismo imali i jedan posto manje od SDP-a.

• HDZ bi bio zadovoljan i s jednim zastupnikom više?
– Da, jer nam to daje mogućnost sastavljanja vlade.

• Milanović je obećao da će odstupiti ako njegova stranka izgubi na izborima. Treba li Sanader otići ako HDZ izgubi?

– Ako HDZ izgubi izbore, to neće biti pogreška HDZ-a, Sanadera i vlade. Sanader je pokazao kako se upravlja državom, provode projekti i rješavaju problemi. Da Sanader nije riješio dug umirovljenicima i novim umirovljenicima, vratio prava braniteljima, ostvario rekordan porast BDP-a, zaustavio vanjsko zaduživanje i sveo teški proračunski deficit u okvire koje prihvaća EU, moglo bi se reći: on je kriv. Ali učinio je sve što je obećao i što su birači tražili. Izgubi li, to će biti posljedica nekih drugih okolnosti.

Ova Hebrangova izjava mi je jako zabavna zato što se on automatski pozicionira za gubitak izbora. Eto, ako HDZ izgubi izbore (a u ovome času se to čini kao izvjesna situacija) to nikako ne može biti Sanaderova greška, to su neki “vanjski faktori” (ko nekad) i vodstvo vizionara Sanadera, majstora za crisis management, etiketiranog spin doktora, doktora bez doktorata, jamca za Kutline kredite, osvjedočenog kolekcionara satova i ljubitelja Veronske operne scene ne može biti nikako stavljeno u pitanje. Show MUST go on! I dok još možemo diskutirati o tome hoće li SDP pobijediti ili neće, 100% je sigurno kako HDZ neće niti izbliza ponoviti uspjeh iz 2003. godine te kako će po svoj prilici imati najmanje 1/3 manje zastupnika u Saboru. A sve to nas skupa dovodi do pitanja anketa koja su strankama (pa tako i HDZu, koji, tehnički gledano, i nije stranka) vodilja što i gdje raditi kako bi poboljšali rezultat.

Najbolja je fora ekskluziva koju je Večernji jučer provalio a koji kaže:

Nakon što ga je sinoć, naime, spomenuo sam Sanader u Slavonskom Brodu, a neslužbeni stranački izvori dali podatak da HDZ dobiva 26 posto, a SDP 23,3 posto, nastala je prava potraga za najnovijim podacima, koja je odmah udarila o zid. U GfK su potvrdili da su proveli istraživanje koje je od njih naručio HDZ.

Istraživanje je bilo opsežno, s puno detaljnih pitanja, provedeno terenski, u obliku osobne ankete, a uzorak je maksimalno pažljivo odabran.

Pazite školski primjer dobro odrađenog novinarskog posla: Napravljena je anketa, rezultati ankete su”vrući” (piše novinar koji redak ispod), potraga za rezultatima je “udarila u zid” (HDZ je inače glasovit po tome da uspjeva i najveće državne tajne zadržati u uskom krugu od 4.5 milijuna ljudi bez da procure dalje), i u stvari od samih rezultata ništa, osim da Maček odlučno demantira da je po rezultatu te ankete SDP vodeći (što bi opravdalo zašto je rezultat “vruć”, a GFK ne želi prozboriti o rezultatima niti riječi osobito kada su nepovoljni po naručitelja, a svi znamo što se događa s glasnicima loših vijesti, osobito ako su vijesti nastale terenskom anketom, stratificirane i podešene da reprezentativno reprezentiraju stanje na terenu).

I sada, na kraju balade, još bih ja bio i voljan povjerovati novinaru i gore navedenim HDZovcima da svega dva dana ranije na sva usta nisu razglasili rezultate jedne druge ankete i jedne druge agencije (ovaj puta Pulsa) a koja je provođena u IX izbornoj jedinici, a vijest kaže:

…Iizgledi da HDZ izgubi svoje uporište u Lici te sjevernoj i srednjoj Dalmaciji gotovo i ne postoje. Da su sutra izbori, HDZ bi u toj jedinici dobio 46 posto glasova, a njihov glavni konkurent u utrci za vlast SDP  19 posto…

…Zanimljivost koju je izbacilo  ispitivanje je i lošiji položaj HSP-a u toj izbornoj jedinici nego što pravaši očekuju. Jer, nadali su se da bi upravo slučaj Gotovina, čijemu su se izručenju oni suprotstavljali, mogao navesti velik postotak HDZ-ovih birača da se okrenu HSP-u.

Ima ta anketa još jednu zanimljivost koju je novinar večernjeg nekako ispustio napisati, a koja je zanimljivija od igre s HSPom, a ta je da je po rezultatima izbora iz 2003, HDZ u devetoj izbornoj  imao nekoliko postotaka više glasova, a SDP nekoliko postotaka manje od gore navedenih. No ajde, neka im bude, moraju i oni negdje pobijediti jer inače bi se zbilja nadurili :).

Misao dana:
Do you ever get the feeling that the only reason we have elections is to find out if the polls were right?

Dezintegrirajuća oporba

Da li itko prati što se događa u Osijeku? Naime u Osijeku su izbore dobili HSP i Glavašev HDSSB koji su koalirali do prije nekoliko dana. Iako je koalicija već nekoliko puta bila na rubu pucanja (primjerice zbog Đapićeve frustracije da napravi ne osobito lijep Starčevićev spomenik, kojeg je uzgred rečeno Starčević oporukom zabranio). No stvar je pukla, čini se, na dvorani za rukomentno prvenstvo koja navodno košta 900 milijuna kuna (skupa dvorana ako se mene pita), a HDSSBovci tvrde da je cijena prenapuhana i iznad Osiječkih platežnih mogućnosti. Košarkaš Anto je odlučio stvar prerezati i ide u investiciju dvorane pa kud puklo, a čini se da će puknuti.

Negdje na ovoj točci se situacija komplicira. Naime, u normalnim uvjetima, koalicija bi propala i potom bi se raspustilo gradsko vijeće (ili kako se već zove) i otišli bi na izbore. Nakon što je shvatio da nema druge i Đapić je krenuo drukati za izbore. HDZ i SDP mirno sa strane promatraju razvoj događaja – SDPu je manje-više svejedno jer u Osijeku i nema neki rezultat, a HDZu svako međusobno razbijanje dobre volje između HSPa i HDSSBa ide u korist budući da su HDSSBovci i HSPovci upravo ono biračko tijelo koje su izgubili nakon HDZovog razlaza s Glavašom, što je pak omogućilo raspored snaga koji je doveo Antu Đapića na gradonačelničku fotelju (ili fotelje, zavisi kako gledate) .
No, u kopernikanskom obratu koji se desio, likovi iz HSLSa predvođeni Zlatkom Kramarićem (koji je uzgred rečeno gradonačelnikovao Osijekom godinama) odlučili pružiti ruku pomirenja HDSSBu (koje su proglašavali lopovima, ubojicama, gospodarima života i smrti i još koješta) kako bi zajedno oformili gradsku vlast. Zlatko Kramarić je pritom čak izrekao i rečenicu koja bi morala ući u anale hrvatske političke gluposti (iste one anale koje će nakon 25. studenog pisati Ivo Sanader):

S Glavašem bih Osijeku vratio urbani imidž (jutarnji)

Mission impossible ako se mene pita ali…

HSP i HSLS imaju puno toga zajedničkoga, za HSLS je to totalno evidentno, za HSP bitno manje, ali obje stranke su prošle svoj zenit i sada su u silaznoj putanji. HSLSova slamka spasa je koalicija s HSSom (ono što se tu u stvari dogodilo je da je HSS uložio svoju slamku, a HSLS svoju pa sada valjda misle napraviti splav od toga) kako bi izronili preko izbornog praga i barem svojim čelnicima dopustili još jednu reinkarnaciju. Podsjećam da imate samo dva-tri HSLSovca koja vjerojatno možete spomenuti napamet, Čehoka koji je kohabitacijski gradonačelnik Varaždina s HNSom (i kojeg će HNS vjerojatno pojesti za doručak u nadolazećim izborima), Đurđu Adlešić (to je ona koja njeguje “probudila sam se prije 5 minuta” frizuru), a koja je načeta već svojim aferama i nejasnim postupanjem s Hrvojem Vojkovićem i naravno osiječki Zlatko Kramarić koji nije shvatio da mu je vrijeme da nestane i valjda skupa s Glavašom piše memoare o Osiječkim ratnim danima.

HSP se pak našao between rock and hard place; stisnuti HDZovci moraju udarati po HSPu jer im je s lijeve strane SDP dramatično suzio prostor djelovanja, a u slavonskoj četvrtoj izbornoj u kojoj je na proteklim izborima HDZ dominirao sada se politički krajobraz u cijelosti promijenio i to na nepovoljno. HDZov je vitalni interes eliminirati prijetnju HDSSBa (što iz političkih ali i osobnih razloga), a ako pritome strada HSP na uštrb HDZa nema nikakve osobite štete, jer HSP ionako nije osobito poželjan partner na eventualnoj vlasti.

I sada dolazimo do sličnosti između HSLSa i HSPa, naime obje stranke koaliraju na nacionalnoj razini s HDZom i dok su im ostavile vladu i ministarstva netaknute (uz izuzetak uhljebljivanja pojedinaca poput recimo HSLSove Dorice Nikolić), ono gdje HSLS briljira su nadzorni odbori i članovi uprava od čega je najzaslužniji upravo gore spomenuti Hrvoje Vojković koji je na čelu Croatia Osiguranja, tradicionalnoj kravi muzari ekipe na vlasti (primjerice, nitko nije primjetio vrlo skupu i neefikasnu kampanju HSS-HSLSa koja je iznad njihove platežne moći, taj novac je morao doći od nekuda i nemojte misliti da je došao iz stranačkog proračuna ili na neki osobito legalan način). Istu priču, ali daleko suptilnije provodi i HSP čija imenovanja nisu javna ili se barem ne identificiraju stranački. Neke od HSPovih akvizicija već imamo u zatvoru poput recimo Vlade Zeca, no takvih ljudi ima još. HSP i HSLS su shvatili da na vlasti ne mogu za svoju stranku niti blizu toliko priskrbiti kao što to mogu kroz nadzorne i upravne odbore i upravo ta doktrina ih čini sličnima.

Volim ići u Osijek, no srce me boli kada vidim što se tom gradu događa, u njemu rat, ako niste shvatili, još nije završio.

Misao dana:
The Player: We’re more of the love, blood, and rhetoric school. Well, we can do you blood and love without the rhetoric, and we can do you blood and rhetoric without the love, and we can do you all three concurrent or consecutive. But we can’t give you love and rhetoric without the blood. Blood is compulsory. They’re all blood, you see.
Guildenstern: Is that what people want?
The Player: It’s what we do.