Gromoglasna tišina (silent night)

pollitika.com - wordleObično bih krajem godine pisao inventure i prolazio arhive tragajući za tekstovima koji su obilježili proteklu godinu, no obzirom na teme o kojima pišem to se ionako pretvara u katalog promašaja i propuštenih prilika pa nekako nisam motiviran da istu pokoru odradim i ove godine. Umjesto toga, radije bih pisao o onome što nas čeka slijedeće godine, a što nije nimalo optimističnije ili ružičastije od onoga što smo ove godine prošli.

Ova slikica s lijeve strane je oblak riječi koje možete pronaći ovih dana na naslovnici pollitike (ako kliknete na link vidjeti ćete puno povećanu sliku koja je oštrija), nisam gledao starije datume, no čak i ne ulazeći u bit samih tekstova nije teško zaključiti koje riječi se najčešće spominju  koje nam u stvari i najviše nedostaju: iskustvo, podrška, narod, organizacija, treba

Proteklu godinu je u hrvatskoj obilježila nova/stara vlada, nekolicina hladnokrvnih ubojstava usred Zagreba i financijska kriza. U slijedećoj godini nas pak očekuju lokalni izbori i barem početak kampanje za predsjedničke izbore koji se moraju desiti 2010. godine. Ono što nas također očekuje je i financijska kriza (jer zasada smo ipak zahvaćeni samo marketinškim dijelom krize, dok prava kriza tek stiže).

Kao što je to vlada napravila i pred posljednje izbore, za očekivati je da će se sve i svašta desiti kako bi se obuzdali ili dobro sakrili efekti krize prije lokalnih izbora. Oni bi se morali dogoditi sredinom svibnja (17.  svibnja da budemo precizniji). Pred posljednje izbore, vlada je organizirala cijeli igrokaz sa IPOom HTa čime je oštetila proračun za nekih milijardu-dvije kuna (ode jedan cijeli pelješki most :), isplatila je ratu umirovljenicima nekoliko tjedana unaprijed, a svemu tome je prethodilo smanjenje PDVa tiskanim medijima, učetverostručenje glasačkih mjesta u dijaspori te maestralno odigrana predizborna kampanja u kojoj je doslovce asimiliran HSP.

Može li vlada ponoviti istu priču još jednom? Hm, teško ali ne i nemoguće. Lokalni izbori su po svojoj prirodi puno kompleksniji od nacionalnih paralamentarnih i udaraca ispod pojasa i vrlo grube igre (demokracije kako je doživljavaju pojedinici) će biti u izobilju. Ukupno nekih 570+ kampanja će se održavati paralelno i pozornost medija će biti posvećena samo nekima (onim većima i neizvjesnijima; Zagreb, Split, Osijek, Istra, ili onima iz koje nam dolaze neki od postojećih dužnosnika koji time osiguravaju svoju bazu).

Oporba trenutno radi malo ili ništa po pitanju lokalnih izbora (možda i oni imaju “nevidljive radove” kao što ih ima Jure Radić na pelješcu?). Nekako se čini kao da su im zanimljivi samo predsjednički i parlamentarni izbori, dok ovi lokalni i nisu baš nešto – u čemu se po meni grdno varaju. Lokalni izbori osiguravaju elementarnu glasačku bazu i infrastrukturu nužnu za pobjedu na nacionalnim izborima (koji god oni bili). Gubitak lokalnih sredina definitivno nosi rasulo u redovima, a koje će se sasvim sigurno dogoditi (ako se ne varam, po SDPovom statutu oni moraju odigrati izbore u svojim lokalnim organizacijama najkasnije 6 mjeseci nakon lokalnih izbora – jedan čovjek = jedan glas) – tako da će totalno nova struktura (koja još nije zahvaćena u cijelosti “Zoran Milanović” valom) odjednom biti in-charge za predsjedničke izbore 2010.

Pitanje je uostalom i tko je uopće oporba u ovoj zemlji? HDZ je na vlasti, to valjda nije sporno. HSS-HSLS su prirepci koji drže štangu HDZu i posljednjih mjeseci je pala lokalna vlast u cijelom nizu jedinica lokalne uprave (od primjerice Zagrebačke županije, Đakova pa do posljednjeg pokušaja prošli tjedan u Velikoj gorici). HSP je u vrlo čudnoj poziciji i pitanje je što je od njega uopće ostalo jer Anto Đapić je u stvari trenutno jedina vidljiva manifestacija HSPa. Preostaje nam HNS i SDP, od čega HNS ionako smatram regionalnom strankom s izuzetkom da će Čačić pokušati navaliti na Zagreb (u čemu, pretpostavljam će spektakularno pasti jer Bandić i Čačić su u stvari jedna te ista opcija). Glede Zagreba, ono što je donekle izvjesno je da će doći do smanjenja utjecaja SDPa u skupštini te će Milan morati vlast dijeliti s nekim (hoće li to biti HDZ ili HNS je pitanje, no neki power share nam slijedi).

Ostaje nam SDP koji je pak po mišljenju mnogih pretih (odatle i naslov gromoglasna tišina) i dok ih ja možda i ne bi prozvao pretihima, sasvim sigurno bih se složio da oporbena stranka, osobito prva oporbena koja pretendira na to da preuzme vlast svoj oporbeni posao mora odraditi drugačije – kako to točno “drugačije” je kompleksno pitanje i nadam se da će SDP na njega odgovoriti uskoro. Moje je dakle mišljenje da je uspjeh SDPa na predsjedničkim izborima direktno povezan s uspjehom na lokalnoj razini.

Lokalni izbori se po prvi puta odigravaju po novim pravilima gdje direktno i neposredno biramo načelnike, gradonačelnike i župane. Neke statistike kažu kako 80% trenutnih vlastodržaca imaju gotovo sigurnu šansu reizbora, no na nekim mjestima se očekuje zanimljiva bitka, ono što sada znamo je da imamo situaciju u Splitu gdje Ranko Ostojić cilja na Kuretovu fotelju, ili pak na ured Istarskog župana kojeg opasno odmjerava Plinio Cuccurin i njegova udruga građana Ladonja. Kako bilo, izbori će biti personalizirani, iz čisto medijskih razloga pažnja će biti posvećena konkretnim osobama a daleko manje strankama ili programima i za očekivati je da će izmiliti desetine različitih redikula koji će barem cijelim tim izborima dati ton koji zaslužuju.

No, kada izborna zvona utihnu i krene razdoblje formiranja vlasti (i političkog plesa koji nakon toga predstoji), vjerojatno niti vlada više neće moći zadržati poklopac na loncu krize koji vrije. Ne znam da li ste ikada bili u blzini neke velike eksplozije, no ono što se desi neposredno prije (a uostalom to ste mogli primjetiti u filmovima) je da u jednome trenutku jednostavno nestane bilo kakve buke – nastane gromoglasna tišina i potom stvar eksplodira. Tako nešto bi nam se lagano moglo dogoditi u drugom kvartalu ove godine, a za to ima puno razloga. Hrvatska država mora u slijedećem razdoblju reprogramirati oko 8mlrd eur različitih dugovanja (što državnih, što bančinih, što privatnih) i pitam se tko će te novce posuditi? U prosincu je država posudila 5.1 mlrd kuna od banaka po kamati od 8%. Dok kamatne stope vani padaju, kod nas država posuđuje sa 8% kamata – kamata je cijena novca i odražava s jedne strane ponudu novca a s druge strane rizik posudbe. Ako država posuđuje s 8% što mogu očekivati gospodarstvo ili fizičke osobe? Banke koje su posudile navedenih 8mlrd kuna u ovome času čuvaju vlastitu likvidnost, pretpostavke su da će prvi kvartal zdravoga rast doći tek u drugoj polovici 2010, a kako ćemo mi preživjeti dotle kada nam je ravnoteža platne bilance bila bazirana na turizmu (koji pati u doba krize) i na stranim ulaganjima?

Ako se to desi, država ima nekoliko mehanizama da si pomogne. Jedan od njih je refinanciranje unutarnjim izvorima (što je država i inače radila posljednjih godina i pitanje je koliko je kapaciteta ostalo), drugi bi moglo biti otpuštanje rezerve (što je HNB već dva puta napravila u posljednjih nekoliko mjeseci i otpustila 12mlrd kuna u promet – 5.1 je otišlo državi, gdje je preostalih 7mlrd kuna je dobro pitanje). Treća opcija je zaustavljanje kapitalnih investicija, četvrto je neplaćanje dobavljačima (i ukratko povratak u 1998) dok bi sve ostale varijante uključivale otpuštanja u javnom sektoru ili pak odustajanje od vrlo bogatog socijalnog paketa kojim vladajući već godinama kupuju sebi glasove.

Tu u stvari dolazimo i do teme vlade. Moja je stara dijagnoza kako se naša vlada bavi kriznim managementom i u stvari sam reagira na vanjske podržaje dok uopće ne djeluje proaktivno u bilo kojem smislu. Jedan od problema s takvim stavom je i u tome što naša vlada ne reagira ili pomeće problem kozmetičkim potezima pod tepih čime problemi ne nestaju nego samo rastu i u nekome času se jednostavno mora dogoditi da stvar eksplodira i sve ode k vragu.

Narod, iz one gornje ilustracije čini se uopće ne mari za cijelu priču. Svima je čini se i dalje jako dobro i nema stvarnog razloga za promjene, dok na Šeksa, Bebića, MIlanovića ili Jandrokovića odvajamo skoro pa identične emocije kao i na Simonu Gotovac (ili na nekog drugog iz te plejade umjetnih zvijezda i zvjezdica). Gromoglasna tišina sindikata i radnika koje bi ovi morali povesti (i uostalom totalno pogrešno shvaćene uloge sindikata u modernom društvu), u cijelosti potkupljene inteligencije koja bi kao morala prokazivati pogreške vlasti ili oporbe koja je čini se, odlučila maknuti se u stranu i gledati tu nadolazeću totalku iz sigurnosti saborske fotelje – je zaglušujuća. Pa ako niste, kupite čepiće za uši ili stišajte televizor i promatrajte, jer dolazi zanimljiva godina.

Misao dana:
Što se desilo s trenutkom kada smo spoznali koncept smrti? Mora postojati taj trenutak. Vjerojatno negdje u djetinjstvu. Kada nam je prvi puta palo na pamet da ovako ne možemo zauvjek? Taj trenutak je morao biti zastrašujući. Morao se utisnuti u naše pamćenje. No svejedno, ne mogu ga se sjetiti. Uopće mi ne pada na pamet kada se to desilo. Mora da smo se rodili s intuicijom smrtnosti, čak i prije nego što smo znali da postoji riječ za to. Iziđemo van, krvavi i plačući, sa znanjem da bez obzira na sve smjerove na kompasu postoji samo jedan pravac. A vrijeme je njegova jedina mjera.

Idemo dalje jer si ti odlučio?

Luda noć je prošla i sjećanje na uzbuđenje kampanje rapidno blijedi i realnost rezultata je tu.

Kao prvo treba čestitati GONGu, nakon svih izlaznih anketa ispada kako je njihovo predviđanje rezultata bilo uvjerljivo najtočnije (barem za prve dvije stranke).

HSU je vidim odmah kao problem izvukao Stranku umirovljenika koju ne nepoznati netko u miru osnovao, još je tiše stavio na listu i pokupio taman onoliko glasova da HSU ne prođe u sabor. Ne pada im (zasada) na pamet da su možda svojim vlastitim stavovima i prodavanjem svoje priče umirovljenicima kao uspjeh u stvari sami sebe potkopali. Jedini HSUovac u saboru je Silvano Hrelja koji za početak uopće nije umirovljenik i on se (ako me sjećanje ne vara) u stvari neki sindikalac. Da li je to kraj HSUa ostaje tek za vidjeti, no kredibilitet i relevantnost im je na nuli. Da li je Silvano na prodaju?

HSP je desetkovan i to doslovce. Svojevremeno sam negdje napisao kako je HSP prošao svoj zenit i sada ide samo vožnja nizbrdo, no da će vožnja biti tako brza i toliko strma nisam imao pojma. Donekle je ironično da će upravo Đapić krasiti saborske klupe u slijedeće četiri godine, navodno su pobijedili u Osijeku no i tamo ne vidim neke perspektive za formiranje vlasti jer koliko razumijem četiri aktera imaju podjednake postotke; HDZ, HSP, HDSSB i SDP. Objektivno, nitko od ovih ne želi koalirati s nikime. Dakle ili ćemo skidati kriterije (i u Đapićevom slučaju ionako nepostojeći obraz prodati ponovno za tračak vlasti) ili ćemo tamo ponovno na izbore.

HSS/HSLS je neprincipijelna koalicija, stranka loših trgovaca koji misle da će svoje mjesto pod suncem osiguravati prodajom na izborima. sjećam se dana kada je HSS bio jedan od jačih aktera naše političke scene, a HSLS jedna solidna intelektualna i građanska opcija. Da li ih je vlast pokvarila, ili su jednostavno negativnom selekcijom došli do ovog stanja krajnje je nejasno. Usput, koliko čujem, i Čehok i Adlešić su poraženi u svojim sredinama što može nagovijestiti kako će izgledati lokalni izbori za koju godinu. Dakle, koju god oni odluku donijeli, osobna egzistencija će biti veliki dio odluke. HSSovci dakle osim što sam ih etiketirao kao bezlične trgovce bez stava su ujedno i članovi (ili pridruženi ili štogod) europske pučke stranke i priča se već kako je Wilfried Martens već zvao kako bi ih stisnuo da se priklone HDZu, a oko HSLSa sam čuo da su se oni u stvari već i dogovorili (ovo je naravno rekla-kazala ali se fino uklapa u priču pa eto).

HNS je meni jedno od većih razočarenja ovih izbora. I dalje tvrdim kako je njihovo inzistiranje na premijerskoj kandidaturi proizvelo kontraefekt kod birača, a sudeći po rezultatima izbora, oni su se doista sveli na granice međimurske i varaždinske županije. Optimizam njihovih čelnika je veći i od mojega.

HDZ je unatoč svemu uspio zadržati broj mandata od prethodnih izbora. Nevjerojatno dobar rezultat. HDZ je izvukao apsolutno svaku kartu koju je imao, pokazao svaki trik iz udžbenika, tjerao od pozitivne do negativne kampanje, preplavio TV oglasima, izmanipulirao koga je uspio i rezultat je tu. Nadam se da će se na njihovoj kampanji naučiti kako treba modificirati izborni zakon za ubuduće.

SDP je osvojio uvjerljivo najbolji rezultat u svojoj povijesti te je došao nadomak pobjedi. Vjerujem da će biti siciranja kampanje do u detalje, kao i što se moglo ili moralo napraviti drugačije, no svejedno, činjenica je kako je SDP sa dvadesetak postotaka podrške prije godinu dana uspio prevaliti 30% i neovisno o tome što je bol gubitaka izbora velik, činjenica je i dalje da se radi o dobrom rezultatu.

Naravno, nitko nije dovoljno jak za samostalno formiranje vlade i sada slijedi priča o prikupljanju potpore i formiranju vlade. Moj stav je naravno da treba pokušati oformiti saborsku većinu unatoč HDZovoj pobjedi. A kako su se izborni rezultati posložili to uopće nije nemoguće. Veliki dio odgovornosti će ovdje pasti na gore navedeni trgovački duet, no sve je danas moguće.

Neovisno o tome tko dobije vladu, slijedeći sabor će biti bitno drugačiji od prethodnog i oporba će imati daleko veće mogućnosti nego ranije. Tkogod formira vladu, oporba će u bilo kojem času igrom o kvorumu moći opstruirati ili nametnuti svoja rješenja i to je dobro.

Vidjeti ćemo kako vjetrovi pušu u slijedećih nekoliko dana.

Nešto je trulo u HSP-u?

Prije sedam dana naglo i bez prethodne najave HSP su napustili Tonći Tadić i Miroslav Rožić, odmah su krenule priče o tome kako i zašto i što je najzabavnije (barem meni) je to što je rijetko tko uopće uzeo u obzir mogućnost da su ljudi napustili HSP zato što im je pun kufer i zato što su njihovi motivi moralno i etično ispravni. Toliko o tome koliko nam je država otišla u bananu da nismo u stanju uzeti na razmatranje čak niti takav scenarij.

Danas je stvar otišla korak dalje, jer su još dva HSPovca dala sličnu ostavku i to Nikola Toth i Ivica Žulj. Da li su ova dvojca ovim postupkom stali na žulj Anti Đapić i ubrzali kliničku smrt HSP-a?

Eh, i još jedna stvar – Osijek je dobio gradonačelnika, malo je nejasno da li je to legalno ili nije ali i to će se riješiti vrlo uskoro. Anto Đapić će naravno iskoristiti apsolutno sve argumente, veze i poznanstva, pa čak i nepostojeću koaliciju kako bi iscenirao izbore u Osijeku i po svaku cijenu spriječio potpisivanje ugovora za izgradnju dvorane – jer, ako se ugovor potpiše, a dvorana doista bude koštala upola onoga što je Đapić propagirao koja je politička budućnost osobe koja je forsirala potpis ugovora koji bi cijeli grad koštala 400 milijuna kuna više. to bi bio kraj HSPa u Osijeku (a onda dalje slijedi vjerojatno kaskadni efekt).

Misao dana:
Thieves respect property. They merely wish the property to become their property that they may more perfectly respect it.