Mračni blog

Prije nekoliko dana web site HITROREZ objavio je inventuru zakona, propisa, uredbi, mišljenja i svega ostaloga, a što je valjda ušlo u hitrorez projekt (o hitrorezu sam pisao u nekoliko navrata, no za potrebe diskusije pročitajte tekst “Regulatorna giljotina neće uspjeti”). Ukratko, radi se o projektu kojeg je predložilo nacionalno vijeće za konkurentnost na temelju sjajnih iskustava drugih zemalja, a što je naš sveprisutni drIvo clockcollector Sanader proglasio svojom sjajnom idejom.

Imam svoje sumnje u uspjeh projekta, no hitrorez je ušao u fazu u kojoj je potrebna vaša pomoć i ako sada ne iskoristimo taj dosada neviđeni window_of_oportunity gubimo pravo na to da kritiziramo neuspjeh projekta u budućnosti.

Ono što morate napraviti je otići na hitrorez web site i pronaći zakone, propise, pravilnik ili mišljenje koje vas iritira i ispuniti prigodni formular i izreći sve što vas tišti. Ja sam već ispunio nekoliko stvari koje mene muče svakoga dana i nadam se da će netko biti dovoljno pametan da shvati što sam htio reći.

Mala je zamjerka na formular što se u njemu postavljaju pitanja na koja potencijalno nemate odgovor (primjerice “da li je ovaj zakon/propis usklađen sa stečevinom EU?” – kako da ja to znam?), i morate napisati svoje podatke (“znamo mi gdje vi stanujete”) a zašto oni trebaju nije mi jasno jer nema nikakve nagradne igre (koju su trebali napraviti i dijeliti nagrade za najbizarniji pravilnik, najkontradiktornije mišljenje ili naj_protuustavniji zakon – konkurencija bi bila ogromna ali bi se isplatilo…).

Anyway, po mojoj procjeni HITROREZ je jedini dobri projekt ove vlade u ovome mandatu i unatoč tome što ih teško mogu smisliti ovo je projekt koji vrijedi podržati i učiniti sve što je u mojoj/vašoj moći da on uspije.

Dakle, začepite nos i ispunite formular.

Misao dana:
Do something everyday that you don’t want to do; this is the golden rule for acquiring the habit of doing your duty without pain.

Hitrorez sam već spominjao još u kolovozu. Hitrorez je, da se podsjetimo, spin-off od hitro.hr projekta čija je funkcija da se preko nekolicine lijepo uređenih šaltera po poslovnicama FINAe građanima i pravnim osobama omoguće mnogobrojne usluge državne uprave na jednostavan i prijateljski način.

Hitrorez je načelno dobra ideja jer je želja da se kroz vrlo kratki vremenski rok (od cca. 9 mjeseci, gle, kud baš toliko?) napravi inventura zakona, propisa, pravilnika, naputaka i mišljenja – te se potom viškovi jednostavno ukinu. Vrlo sam skeptičan oko učinkovitosti ovog projekta iz jednostavnog razloga što je naša birokracija toliko kompleksna, razgranata i u krajnjoj liniji moćna da ne vidim načina kako će se hitrorez provesti u djelo, a da pritom bude i koristan a ne samo zgodni vladin PR projekt.

Evo, kao jedan od lakših primjera koje bi trebali srezati hitrorezom predlažem mišljenje ministarstva financija o načinu vođenja dnevnika lokalne vožnje. A mogao bih navesti toga još, recimo pojednostavljenje izvoznog carinjenja (izvozno carinjenje traje duže nego uvozno, tko zna zašto?), pa recimo obrasci – recimo oko evidencije osobnih dohodaka apsolutno svi podaci koji su potrebni za postojeće SPL obrasce i ID obrasce se mogu izvesti iz RSm obrazaca (a koji se već dugo mogu uploadati putem interneta). Državni zavod za statistiku od proizvođača traži svaki mjesec neke izvještaje od kojih nitko nema koristi (to je ono kada vam kažu na radio zagrebu kako je proizvedeno xx tona više nego u prethodnom mjesecu, ili kako su zalihe x% veće), ili recimo da moraš imati osobnu iskaznicu da bi izvadio putovnicu… mogao bih ovako satima…

Nego, kampanja za hitrorez je očigledna meta za jedan youtube uradak – pa eto ga:

Misao dana:
The only thing that saves us from the bureaucracy is its inefficiency.

Svjetska banka je objavila preliminarni report DoingBusiness 2007 (pdf alert), o prethodnoj godini sam pisao nedavno. Puni report još nije dostupan, no ono što je očigledno je kako je Hrvatska s prošlogodišnjeg 118 mjesta pala na 124 mjesto (što je ipak minimalni pozitivni pomak budući da je u ovoj godini u izvještaj obuhvaćeno još država, pa bi po istoj metodologiji u prošloj godini bili 134ti; nije utješno ali barem nešto).

Pozitivne razlike koje su primjećene se odnose na registraciju nove tvrtke (hitro), zemljišne knjige (digitalizacija zemljišnih knjiga) i regulativa oko provedbe ugovora (zakon o obveznim odnosima). I to bi bilo to!

Izvještaj svjetske banke potvrđuje ono o čemu sam puno pisao, a to je da postojeća vlada u svoje tri godine mandata nije načela niti jedno jedino područje koje ima direktni utjecaj na olakšano poslovanje gospodarstva. Iako je hitra registracije tvrtke pohvalna, iako je čišćenje zemljišnih knjiga sjajno, tisuće nepotrebnih propisa, besmislenih pravila kreiraju nepotrebne radne sate i poskupljuju ionako deficitarnu proizvodnju.

Podsjetio bih i na komentar kojeg je ostavio mr.Wolf a koji kaže: “Ako bude lose, reci ce da je to sve bezveze i podsjetiti kako su se i prosle godine bunili i ukazivali na nekvalitetu podataka.” 

Misao dana:
The vision must be followed by the venture. It is not enough to stare up the steps – we must step up the stairs.

Taman sam se u posljednjih nekoliko dana raspisao o mirovinskom sustavu te me jučer, kao da je znao, drIvo impresionirao novom uslugom e-mirovinskog osiguranja, koja je otvorena u sklopu hitro.hr sustava.

Poslodavac u pravilu i nema previše kontakta s mirovinskim osiguranjem osim prilikom odjave i prijave zaposlenika, odnosno, obzirom da su mnogobrojni radnici zaposleni na određeno vrijeme, to je i situacija produženja ugovora (moj stav je inače da bi se svi ugovori morali raditi na određeno vrijeme i da bi se ljudi doista morali potruditi za stalni radni odnos, no tu sam očigledno u manjini).

Jučer sam bio poprilično razočaran samim web siteom budući da linkovi na mnogobrojne PDF dokumente nisu radili (što i nije toliko iznenađenje), a danas smo odmah krenuli ispuniti prijavni list. Da, vjerovali ili ne, morate ispuniti prijavni list (as in: formular, komad papira). Nije mi totalno jasno zašto je to potrebno, budući da e-mirovinsko funkcionira na sustavu FINAinih RDC certifikata (dakle zakonski definiranog digitalnog potpisa); to je nevjerojatno i zbog toga jer primjerice najparanoičnija instuticija u ovoj državi (dakle Porezna Uprava) nema nikakvog problema s time da se jednostavno pokušate ulogirati u ePDV sustav sa svojim digitalnim potpisom, no u mirovinskom to jednostavno ne pali.

No najveći biser koji sam u dugo vremena vidio je sam formular odnosno uputstvo za popunjavanje formulara. Dakle pazite ovaj doslovni cut&paste sa stranica mirovinskog:

Točka 1. Pristupnog lista
U točku 1. Pristupnog lista unose se ili upisuju podaci o poslovnom subjektu iz certifikata korisnika navedenog u točki 2. Pristupnog lista. Matični broj poslovnog subjekta unosi se na 8 mjesta.

Dobro ste pročitali: 8 (slovima: OSAM) mjesta. I vjerujte mi na riječ (ili još bolje, kliknite na link sami), nije riječ o tipfeleru. Kada bi čak i zaboravili da govorimo o nekoj digitalnoj usluzi čiju prijavnicu ispunjavamo na papirnatome formularu, kada bi ignorirali činjenicu da imamo zakonski definirani digitalni potpis kojime bi mogli preko interneta obaviti identičnu stvar, pa čak i kada bi nekako smetnuli s uma da su računala svuda oko nas i dalje mi nije jasno koje je moguće objašnjenje da jedan te isti podatak na istome formularu morate ispuniti 8 (slovima: OSAM) puta. Što se može dogoditi s tim podatkom između prvog i osmog upisa?
Na svu sreću, u poprilično opširnoj demonstraciji ovog impresivnog sustava koji će umirovljenike približiti njihovim mirovinama, svoje mjesto pod reflektorima su dobili i sami članovi projektnog tima e-mirovinsko i valjda po prvi puta danas možemo imenom i prezimenom saznati tko je odgovoran za gore navedeni biser. To su dakle Damir Salar, Anita Šlogar i Goran Petrijac – koji su automatski postali hrvatski nositelji kandidature za 2006 stupidity award. Iskrene čestitke, ovo nije bilo jednostavno!

Misao dana:
My definition of a redundancy is an air-bag in a politician’s car.

Sjedim na subotnjoj kavi i raspravljam o svemu i svačemo s dva bankara iz treće i četvrto pozicionirane banke u hrvata. Pričamo o svemu i svačemu, od tenisa, preuređivanju stanova pa sve do obaveznih rezervi na izdane obveznice banaka.

To je trenutno tema br. 1 u bankarskim krugovima jer na svaku obveznicu koju banka izda, 55% se mora uložiti u obveznu beskamatnu rezervu kod HNBa, a od preostalih 45% moraš na ime neke druge rezerve uložiti dodatnih 17% i s tim ostatkom onda možeš operirati. To ukratko znači, da od 1.000kn koje je banka “digla”, mogu iskoristiti samo 373,5kn, što pak znači da moraju imati kamatnu maržu od nekih 10-11% da bi uopće izišli na nulu, a kamatne stope su danas u hrvata definitivno ispod 10% (za imalo solidnijeg pravnog subjekta to je nekih 6-6,5%).

Pričali smo i o incijativi koju sam spominjao o “Regulativnoj giljotini” koju je predložilo nacionalno vijeće za konkurentnost, a koja predviđa rezanje besmislenih i nepotrebnih zakona, pravilnika i propisa.

Da bih vam to ilustrirao, dati ću primjer moje tvrtke koja se nalazi u tvorničkoj hali koja je sagrađena prije 1968 godine, dakle praktički četrdeset godina je zgrada na ovome mjestu i u to doba vjerojatno je ova lokacija bila žestoka periferija da bi danas postala maltene centar grada. Nedavno je u našoj ulici prošao plin i ja sam htio skupocjeno grijanje na lož ulje zamijeniti plinskom instalacijom. Obzirom da se radi o prilično velikom prostoru (nekoliko tisuća m3) ušteda od grijanja plinom bi praktički opravdala investiciju unutar jedne sezone grijanja. No, kažu propisi, da bih mogao spojiti industrijski priključak plina kakav je meni potreban (a industrijski je svaki onaj na koji je spojeno trošilo veće od 50kW ili dva etažna bojlera) morate imati građevnu dozvolu. Nije da ja nešto moram sagraditi, sve što meni treba je u stvari drugačije plinsko brojilo, no građevinska dozvola je svejedno potrebna.

Da bi dobili građevnu dozvolu, osim dozvole MUPa (što donekle mogu razumjeti jer je MUP odgovoran za vatrogasce, a ovi pak moraju imati neku evidenciju požarnog rizika – ili se barem nadam da ga imaju) morate imati i cijeli niz drugih dozvola uključivo i dozvolu HTVa ili HTa (ili od jednog i drugog) kojom će oni potvrditi da moj dimnjak ne smeta njihovim signalima (ili tako nekako). Nije u cijeloj priči uopće bitno da je moja hala tu već četrdeset godina, ili da je dimnjak odavno dio gradskog obzora (ako dimnjak visok 8m možete uopće uočiti), nego da nekome činovniku u privatnoj tvrtci morate podasrijeti brdo papira temeljem kojeg vam on mora dati dozvolu koja niti po jednom kriteriju nije bitna.

To je vjerojatno jedan od 12.000 bespotrednih propisa koji bi se mogli odmah ukinuti. Da bih ja dobio tu dozvolu, moram zaposliti ljude koji će pripremiti dokumentaciju, koju potom moram poslati na odgovarajuću adresu, koju će potom netko tamo distribuirati po hodnicima HT/HTVa da bi došla do bravog birokrate koji će kroz koji tjedan uz malo sreće napisati dozvolu koju ionako ima u templateu na svom računalu (izmijeniti će adresu i naziv tražitelja i to je to). Da bih ubrzao proceduru, ja potencijalno mogu stimulirati nekoga tko pozna nekog drugog da se cijela operacija hitro izvede. Ovakvim propisom, birokracija je namnožila birokraciju, gube se strašne količine vremena (rekli bi u Toyoti otpad) i općenito proizvodimo maglu, strateški hrvatski izvozni proizvod.

Misao dana:
I was walking down fifth avenue today and I found a wallet, and I was gonna keep it, rather than return it, but I thought: well, if I lost a hundred and fifty dollars, how would I feel? And I realized I would want to be taught a lesson.