Mračni blog

Čitam ja javno.com i naletim na slijedeće:

Nastavak saslušanja u rujnu

Za danas je bilo predviđeno saslušanje tri svjedoka. Dvoje se nije odazvalo sudskom pozivu, dok je supruga prvoosumnjičenog Josipa Matanovića, donedavnog potpredsjednika HFP-a, došla u Županijski sud u Zagrebu i iskoristila svoje pravo te nije svjedočila protiv njega.

Do ljetne stanke tako je od 14 planiranih, ispitano 11 svjedoka. Oni koji se nisu odazvali, njih troje, kao i sedam novopredloženih bit će pozvani u nastavku istrage. Odluku o rasporedu svjedočenja sudac Boris Ivančić donijet će krajem kolovoza ili početkom rujna, saznajemo u Županijskom sudu u Zagrebu.

Dakle, nekakva ekipa od 7-8 ljudi je u pritvoru radi slavodobitne akcije Maestro kojom je kriminal u HFPu sveden sigurno na najmanje polovicu. Akcija je koštala 10 milijuna kuna, država je u premetačinama koje su uslijedile uspjela vratiti nekih 350.000eur (zaokružimo na nekih 2.5 mil kuna – što znači da smo i dalje 7.5 mil kuna u minusu), a ponekima su prikvačili strašne zločine, eto primjerice Ivanu Gotovcu su prišili da je na poklon dobio peku i putovanje u Monte Carlo (pojma nemam je li lik kriv ili nije, no činjenica je da mu nisu uspjeli dokazati bilo kakvo primanje novaca i onda imaju hrabrosti napisati peku, tip valjda fakat voli teletinu).

Anyway, ne poznam nikoga od njih, slažem se u ovom slučaju s Ivom Sanaderom (premijerom, op.a.) kako je HFP leglo kriminala (baš kao i vlada, kao i hrvatska brodogradnja, kao i…) i da se mene pita polovica vlade bi se hladila skupa s ovim HFPovcima, no poanta je da su ljudi u zatvoru (i to istražnom) da se protiv njih vodi nekakav postupak i da je država odlučila otići na godišnji odmor u trajanju od ništa manje od 40 dana!!! Cool fora.

Gospodo kiminalci, kolovoz je doba godine kada je pravna država na godišnjem, ništa lošega vam se ne može desiti u kolovozu, idealno vrijeme za donošenje odluka, krađu i kriminal, nitko ne gleda, svi su na moru (sad kad malo bolje razmislim, nije li priča o Liburniji bila zavaljana upravo u kolovozu?).

Sudjelujem u jednom velikom projektu čiji je krajnji korisnik država (ja sam tamo negdje druga-treća ruka i u stvari originalni dobavljač onoga što država treba), projekt u svojoj cijelosti košta stotine milijuna kuna (moj dio kolačića su samo mrvice, pa se nemojte odmah razveseliti u moje ime) i veliki je predizborni potez ove države. Rokovi za izvođenje su zakonom određeni, no država nije još odradila svoj dio posla oko odabira dobavljača, potpisivanja ugovora i koječega drugoga što posao te magnitude zahtjeva. Rokovi su odavno prošli. Znate li koji je odgovor zašto se to nije dogodilo:

Imamo puno posla. Puno ljudi je na godišnjem.

Tamo negdje pred kraj kolovoza kada “shit hits the fan” biti će po novinama i dnevnicima kako je država odradila svoj dio posla na vrijeme i da im nije jasno zašto su svi zakazali. Spominjati će penale i stup srama i govoriti o neozbiljnosti privatnog sektora i koješta drugoga, a u stvarnosti će za posao koji traje minimalno 60 dana osigurati 15 dana. Zato što je država na godišnjem a oni koji su ostali imaju puno posla.

Misao dana:
Did you lose your mind all at once, or was it a slow, gradual process?

U današnjem Nacionalu postoji zanimljivi tekst o tome kako su odvjetnici Ivana Gotovca (jednog od uhićenih potpredsjednika HFPa) zatražili na uvid zaplijenjeni notebook Ivana Gotovca u kojem se navodno u arhivi Outlooka nalaze emailovi koje je Gotovac slao Polančecovim pomoćnicima tražeći da od Polančeca i Ive Sanadera dobiju finalni stav o pojedinim predmetima. Time bi se dokazalo kako je Gotovac funkcionirao na temelju danih mu instrukcija.

Ovo je zanimljivo. Ovo je osobito zanimljivo ako to stavimo u kontekst jučerašnjeg Otvorenog u kojem se Damir Polančec roštiljao u stolici pritisnut desetinama pitanja ne samo Mislava Bage nego i sugovornika u studiju. Puno toga ne ide u prilog Polančecu, od izjave Ljube Jurčića kako je on više vremena provodio u HFPu (upravo zato kako bi izbjegao situacije u kojima se Polančec sada nalazi), preko stranačkog mu kolege Andrije Hebranga koji je jasno dao do znanja da je on sam odgovoran za odluke koje su se donosile dok je on bio član upravnog odbora (a tu je Vesna Pusić u pravu kada tvrdi da je funkcija upravnog odbora upravo u tome da bude odgovoran za odluke koje se tamo donose).

Polančecova obrana se ukratko svodi na to da nitko ništa ne zna, da ovi ljudi nisu zasada osuđeni i ne možemo ništa pretpostavljati (a ako je to tako, zašto onda Sanader na sva usta hvali to kao svoj najveći uspjeh!?) i da dok se ne otkrije što se točno događalo nema smisla potezati pitanje političke odgovornosti (to ipak nije mogao zanijektai). Istovremeno, Vesna Pusić ga je upozorila kako nije uopće sporno da li su ti ljudi primili 800.000eur, te da je sama ta činjenica da mu 75% upravljačke strukture fonda završi u zatvoru mora za sobom nositi neke konsekvence. Ovdje Polančec ponovno sam sebi skače u usta tvrdeći pak kako su tih 800.000eura ovi zaprimili kako bi pogodovali određenim ljudima u budućnosti i da se šteta nije u stvari dogodila (u ovo ne vjerujem ali eto).

No, da se vratimo na Ivana Gotovca, lika koji barem po slici djeluje kao štreberko (a poslovna karijera mu i izgleda poput one od tipičnog tehnomanagera) koji djeluje po nalozima i politici koju mu nalažu poslodavci. Lik odgovara opisu managerskog egzekutora koji lišen bilo kakve empatije sa papirima koje procesuira donosi odluke u skladu s nalozima, upravo zato bi ta arhiva primljenih i poslanih emailova mogla biti zanimljiva jer može svjedočiti o tome što se događalo u HFPu oko njega. Da li je on nedužan ili nije sporedno je pitanje (iako njemu u ovome času najbitnije na svijetu), no ako mu jedino mogu zakvačiti putovanje u Monte Carlo i “peku” te izjavu da sam ne zna koliko novaca ima (premetačina stana je pronašla ukupno 320kn u cijeloj kući) može biti da treba uzeti za ozbiljno ono što on govori, a kako god okrenuli, to neće ispasti dobro za Damira Polančeca (za kojeg uopće nemam nikakvih simpatija jer je lik veliki negativac u nadolazećoj privatizaciji i managerskom takeoveru Podravke u kojoj sam i sam mali dioničar).

Pitanje emailova i email arhive je vrlo zanimljivo jer kod nas tako nešto nije regulirano, dok su vani primjerice mnogi žestoko kažnjavani zato što takve arhive nemaju ili su je svjesno uništili. Microsoft je primjerice nekoliko puta završio na sudu upravo zato jer se nije pridržavao sudskih odluka o obaveznom arhiviranju email komunikacije.

Činjenica je kako Sanaderu u posljednjih pet mjeseci vladanja nikako ne odgovara da bilo koji od njegovih ministara bude osumnjičen, unatoč tome što se “circumstantial evidence” gomila; činjenica je također kako je donekle efektna teza o borbi protiv korupcije budući da u vrijeme koalicijske vlasti nitko (ili barem ne nitko visoko pozicioniran) nije završio u bajboku, dok je u slučaju HDZove vlade praktički sva ekipa koja je završila u zatvoru njihov vlastiti kadar (od konvertita Vlade Zeca, narodnog heroja Branimira Glavaša pa sve do sada otkrivenih talenata u HFPu).

Misao dana:
All power corrupts, but we need the electricity.

Ovaj tekst nije u moj nego je malo dotjerana korespondencija između mene i jednog kolege (čiji je identitet poznat samo meni i njemu :):

Ne znam jel vi dumate o tome svemu, a još manje kaj meni treba da se u sve to uplićem, ali vidim da je HDZ vratio lopticu s takvim spinom da je u zraku promijenila smjer za 90 stupnjeva. Kako je jebeno moguće da sad odjednom ispada da Sanaderu raste popularnost i da ankete pokazuju kak ekipa zapravo nije ziher je li on kriv, glup ili zaslužan za ovo kaj se dogodilo? Znao sam da će tak ispast. Napiso sam ti da se najviše bojim da sve ostane kak je. Kaj nama vrijedi kaj stranci rikavaju od smijeha kad mi sami niš ne kužimo. Oni tu samo dolaze na more, i to rijetko. Boli njih kita. Napiso sam da je najvažnije da nitko ni u što nije siguran, i onda se otvara mogućnost da sve ostane kako jest. Nitko još nije uspio pokazat blesavim ovcama da predsjednik fonda MORA znati za sve prodaje; da uprava MORA biti obaviještena od strane predsjednika fonda o svim aktivnostima u fondu, MAKAR jednom godišnje. Pošto je netko sve te izvještaje dužan i pročitati, a ne samo arhivirati, svi oni su u najmanju ruku nesposobni ili su postupali s grubom nepažnjom. Mrak, ja vjerujem da sad uzmem odvjetnika – a ne moram dugo ni tražit – da bi to na sudu s lakoćom dokazao. Kao dokazni materijal mi treba samo zakon o privatizaciji i statut fonda. Ajde ovako: čak i da je sve to istina, čak i da nisu imali nikakvu informaciju o sumnjivim prodajama, dakle čak i da nisu bili u prilici primjetiti da je neko zemljište prodano po triput manjoj cijeni od tržišne ili nešto slično, da nisu imali načina da znaju da su sve ponude bile korektne a natječaj je ipak poništen, to bi samo značilo da su još sredinom 90-ih ustrojili takav sistem koji dopušta da fond ima nekakvog predsjednika, upravu, nadzorni odbor, a da oni zapravo ničemu ne služe. I opet nije teško naći ljude koji su pri ustrojavanju sistema funkcioniranja fonda postupali s grubom nepažnjom i nestručnošću… samo gledano na taj način, ispada da je to čitav hrvatski sabor ili barem njegova većina.

Misao dana:
I find it rather easy to portray a businessman. Being bland, rather cruel and incompetent comes naturally to me.

Nisam gledao novine od danas ujutro, no pazite što je izašlo u slovenskim Financama:

Nekdanji predsednik vlade Anton Rop je zanikal, da bi Slovenska obveščevalno-varnostna agencija (Sova) pred volitvami leta 2004 prisluškovala predsedniku SDS in sedanjemu premieru Janezu Janši. Potrdil pa je, da so se prisluhi nanašali predvsem na incidente v Piranskem zalivu, za katere naj bi se dogovarjala Janša in predsednik hrvaške vlade Ivo Sanader.

Za Vas koji ne znate čitati slovenski, ono što ovdje piše je da su se Janez Janša i Ivo Sanader (aka. hrvatski premijer) dogovarali oko incidenata u Piranskom zaljevu, a kada kažemo dogovarali ne da su se dogovarali kako će riješiti krizu, nego su se dogovarali KADA i KAKO će organizirati neki incident valjda za dnevno-političke potrebe. Moj needucirani pravnički stav je da rješenjem problema morske granice Slovenija može samo izgubiti jer su svi pravni alati na našoj strani, stoga i njihova taktika odugovlačenja. S druge strane, obzirom da Slovenci nemaju prevelikog interesa riješiti problem (postoji naravno načelni interes koji se iskazuje, no nijedna vlada ne želi da se problem riješi dok je ona na vlasti), a Hrvatska je tu nemoćna bilo što ubrzati – zašto se onda ne igrati malo mačke i miša. Malo mi preko crte, malo oni, malo se glisiramo policijskim gliserima, TV kamere su tamo i eto ti cjelovečernje zabave (a u pozadini, možda je protekla koja vijest o uspješnoj prodaji u HFPu)…

Ovo je katastrofa međunarodnih razmjera prve kategorije i ako se pokaže istinitom… (ako se pokaže istinitom onda treba ugrijati malo katrana, pribaviti perja i Sanadera okupati i uvaljati), no nemojte se previše veseliti.

U međuvremenu, cijela frka se složila oko HFPa, ovo je c&p maila koji mi je jedan prijatelj napisao:

Ja sam konsterniran (sjajna riječ) ovim sranjem u Fondu. Ne plaši me toliko to što se dogodilo, već mogućnost da sve ostane isto i nakon očiglednog kriminala za kojeg su ministri morali znati. Ukoliko to nije tako, vjerujem da u Zakonu o trgovačkim društvima postoji odredba koja povlači odgovornost uprave za ozbiljne propuste u radu, pa bi slično trebalo vrijediti i za državne institucije. Jer ako neko uzima gutu za posao kojeg ne radi, to je direktna šteta državi najmanje u iznosu njegove plaće, a u ovom slučaju i puno više od toga. Ako su znali… ima država u kojima se za to ide na vješala.

Budite pametni i lijepo, bez grča narodu objasnite zašto Polančec, Šuker, Kalmeta, Čobanković, Matijašević i Ivezić moraju odgovarati. Ovo je naš Watergate, sad pokažite da ste bolji. I SAD to stavi u strane medije i SAD postavi pitanje: s obzirom na ovo sranje, može li ijedan građanin RH čestitati sam sebi sa zadovoljnim osmjehom na licu (uključujući i Bajića) kad je jasno kao dan da nas više niti jedan pošten, kvalificiran i ozbiljan investitor neće nazvati u dogledno vrijeme.

 (1) O prodaji dionica ili udjela Fonda nazivne vrijednosti do 10.000.000,00 kuna (deset milijuna kuna) za pojedinu pravnu osobu odlučuje Kolegij Fonda. Odluka Kolegija Fonda je pravovaljana ako je donesena jednoglasno. O prodanim dionicama Kolegij Fonda podnosi izvještaj Upravnom odboru Fonda na prvoj sjednici.

(2) Ako odluka o prodaji dionica ili udjela iz stavka 1. ovoga članka nije donesena, odluku donosi Upravni odbor Fonda.

(3) Odluka o prodaji dionica ili udjela Fonda nazivne vrijednosti do 100.000.000,00 kuna (sto milijuna kuna) za pojedinu pravnu osobu donosi, na prijedlog predsjednika Fonda, Upravni odbor Fonda većinom glasova svih članova.

(4) Odluku o prodaji dionica ili udjela Fonda nazivne vrijednosti iznad 100.000.000,00 kuna (sto milijuna kuna) za pojedinu pravnu osobu, donosi Vlada, na prijedlog Ministarstva uz prethodno pribavljeno mišljenje Upravnog odbora Fonda

Dakle, uočite što se događa i što se dogodilo, za početak ministar policije (to je onaj lik koji je poznat na youtubeu) i pravosuđa (to je ona ženska koja otvara gogo klubove) uopće nisu bili obaviješteni o akciji (toliko o povjerenju u institucije i prve ljude države). Potom, istraga misteriozno staje ispred prvog čovjeka HFPa koji je u subotu na kameri HTVa bio zabilježen vrlo ozbiljnom i namrgođenom facom, da bi već u nedjelju bio snimljen na sjednici GO HDZa s osmjehom od uha do uha (valjda je dobio jamstva). Slične facijalne ekspresije je imao i Ivo u subotu, s time što bih dodao da sam uočio i dozu iznenađenja. Nisam stručnjak za body language pa bih se s analizom ovdje i zaustavio.

Ono što je zanimljivo je da se čini kako se istraga ograničava na poslove koji su ispod ranga upravnog odbora (jutarnji), valjda kako se ne bi prelilo predaleko.

Eh i sada da kažem što ja mislim o Sanaderovoj izjavi “o jalu i zavisti oporbe” , a to je slijedeće: Mona Sahlin je poziciju u vladi izgubila zbog toga što je jednu tobleronu kupila državnom kreditnom karticom (novac je refundirala). Mene zanima što se mora dogoditi, koliko se novaca mora pokrasti, koliko se nekretnina, tvrtki, dionica mora uništiti, koliko poddobavljača se mora podmiriti, tj. kolika je šteta potrebna da bi se počelo govoriti o političkoj odgovornosti vlade? Zašto vlada ne prihvaća odgovornost za učinjeno tijekom njezina mandata? Zašto nema elementarne volje da se istraže načete afere i da se “oporba koja laže” (kako je Sanader jučer rekao za Jurčića) zaspe vjerodostojnim i lagano provjerljivim informacijama?

Ovo što se dogodilo u HFPu nije kriza vlade, ovo je kriza cijele države i dok možda neki od nas priželjkuju smjenu vlade u studenome, sasvim sigurno nitko ne želi izazvati krizu u državi.

A ako gornju premisu ozbiljno shvatite, onda se postavlja slijedeće pitanje; Tko to smješta Ivi Sanaderu?

Misao dana:
How many crimes are permitted simply because their authors could not endure being wrong.

U 15h sazvana je izvanredna press konferencija u državnom odvjetništvu a na kojoj bi se morali saznati rezultati akcije “Maestro”. Po informacijama koje sam dobio, riječ je o tome da je policija privela petoricu potpredsjednika HFPa. Navodno slijedi i izvanredna sjednica press konferencija vlade Ive Sanadera (aka. MasterMind).

Razmislite zašto nije priveden nijedan predsjednik HFPa?

Kaže business.hr (citirajući Mesića):

“centar korupcije, hardware korupcije, je fond za privatizaciju. Ne znamo gdje je software, došli smo samo do hardwarea i slomit ćemo ga”

A index.hr (u 17:43):

Premijer Ivo Sanader pozdravio je uhićenje u Fondu za privatizaciju, ali i stao iza svojih ministara koji sjede u Upravnom odboru Fonda, Ivana Šukera, Božidara Kalmete, Petra Čobankovića, te predsjednika Upravnog odbora Damira Polančeca, rekavši da oni za nepravilnosti nisu znali.

Ne znam kako vama, ali ja to doista ne razumijem. Koja je poanta nadzornih odbora ili upravnih odbora kada u njemu sjede ljudi oko kojih ostatak ekipe laže i krade sve u šesnaest, a oni jadni ništa ne vide i još manje razumiju? Da li su ti ljudi ograničeni, glup ili samo nesposobni?

Update: da li se netko sjeća nedavnog izvješća iz HFPa?

Misao dana:
Power corrupts. Knowledge is power. Study hard. Be evil.