big iron… (3:52, Johnny Cash, Unearthed III: Redemption Songs, 2003)

Malo prije na vijestima čujem kako je opozicija u Sisku skupa s nekim prebjezima iz SDPa dala nogu dosadašnjem gradonačelniku i blogeru Davorku Vidoviću, inače SDPovom saborskom zastupniku i nekadašnjem ministru rada i socijalne skrbi (za one koji nemaju toliko dugotrajno sjećanje).

Sada slijedi uobičajena i očekivana bitka oko legalnosti cijele odluke, što će se razvlačiti slijedećih nekoliko tjedana, pala je koliko razumijem i koja krivična prijava (čija je sudbina vjerojatno najtamnija ladica u posljednjoj kancelariji vlažnog podruma sisačke policijske stanice/državnog odvjetništva koja je nakon ovih gotovo pa petnaest godina HDZovog suverenog vladanja sasvim sigurno indoktrinirana do kraja). No u krajnjoj instanci Davorko će (neovisno o tome koliko simpatičan bio i meni i narodu) navjerojatnije izvisiti i to je (vjerojatno) i njemu jasno iako to neće reći na glas.

Ironično je da je Ivo koji upravlja cijelom lutkarskom družbom zvanom Vlada RH jedina je šansa za spas Siska, jer ako je imalo inteligentan shvatiti će kako otimanje mandata na način koji je to napravljeno u Sisku (a vjerojatno i na mnogim drugim mjestima) nije dugoročni recept za uspjeh, te bi daleko mudrije rješenje (kada bi postojala šansa da HDZ dobije mandat) bilo ponavljanje izbora. Razlika između Siska i Mrduše Donje u kojoj se odigrao potencijalno identični scenarij je u tome što je Sisak ipak grad solidnije veličine, te da se tamo sukobljava s gradonačelnikom tj. organizacijom SDPa koja je očigledno nešto i radila, te koja nije totalno anonimna.

Ja ne znam kako Sisčani gledaju na cijelu priču, no da sam ja tamo, dobro bi zapamtio ovaj događaj pa čak i da sam zadrti HDZovac jer se smjene vlasti događaju na izborima, a nikako se to ne bi smjelo raditi putem zakulisnih igara, manipulacijama poslovnika i na izrežiranim sjednicama u salama restorana.
S druge strane, nadam se da će i SDP malo više naučiti o tome koga i zašto stavlja na svoje liste jer stavljajući na listu ljude koji mogu biti tek tako (pot)kupljeni ugrozili su svoju poziciju i donekle su se ponijeli neodgovorno prema svojim vlastitim biračima.

Sisak je najveći luzer u cijeloj priči jer je sustavno zanemarivan već godinama, a ovakva nestabilna situacija sasvim sigurno znači zaustavljanje svih aktualnih ili manje aktualnih projekata, rebalans proračuna, a na udaru će biti i pročelnici koji su (ako se dobro sjećam) vrlo nedavno odabrani javnim natječajem. Nadam se samo da imaju dobre ugovore i ugovorenu odštetu koja predviđa upravo ovakvu situaciju.

Eto, imam i prigodnu misao, baš za ovu priliku.

Misao dana:
When I was a kid I used to pray every night for a new bicycle. Then I realised that the Lord doesn’t work that way so I stole one and asked Him to forgive me.

dobbiamo inventare qualcosa… (4:38, Jovanotti Lorenzo, 1994, 1994)

Vrijeme je inventura (zakonska obveza ako ste poduzetnik) i pravo vrijeme da sumiram što se u protekloj godini dogodilo na blogu.

siječanj: Početak nove godine sam dočekao u Švicarskoj i taman me nije bilo nekoliko dana i kada sam se vratio buknula je afera sa Hebrangom, a Žužul je dao ostavku (ili što već, iz njegovog teksta nije baš jasno što je on htio, da li je dao ostavku, ponudio je ili je inzistirao od premijera da imenuje drugog ministra). Nemojmo zaboraviti i izbore i Mikšića (aka moralnog pobjednika). siječanj je ujedno bio i mjesec kada blog nije radio nekih skoro pa petnaestak dana (ili koliko već) pa se dosta toga pogubilo u postupku.

veljača: Heh, prva polovica veljače je bila totalno cool, da bi nas sredinom Bandić iznenadio svojom malom (ali totalno legalnom) aferom, jer se čovjek naime razveo od svoje žene kako bi ova ostvarila svoje pravo da otkupi neki maljušni stan u centru grada. 250g veljače bio je i prilog u dobro jutro hrvatska o blogerima; letimičnim pregledom skužio sam kako sadisticoshy još uvijek nije pronašao posao. Tu je i uspješno završen projekt sa Burt Rutanom i prvim avionom koji je bez stajanja preletio svijet.

ožujak: Ove godine je Uskrs pao u ožujak, uskrs inače pada na prvu nedjelju nakon punog mjeseca poslije proljetnog ekvinocija (osim ako na isti dan pada židovska pasha) tako da je donekle teško da bude u ožujku, ali eto i to se desilo. Odmah nakon Uskra počeli smo brojati zadnje papine sate što se vrlo brzo pretvorilo u big brother televiziju i po meni smo imali dva uskrsa za redom, jer ono što se događalo pod papinim prozorom je sasvim sigurno ganulo mnoge.

travanj: Nakon papine smrti krenulo se u odabir novoga što je zaokupilo praktički svakoga dobar dio travnja. Pisao sam i o čovjeku kojeg su uhapsili jer je platio u dućanu novčanicama od dva dolara, iste te novčanice sam si kasnije nabavio i jednu imam sa sobom u džepu. Pisao sam i o nikada zaboravljenom Mikšići i fenomenu kako se na pretrage u bolnicama čeka mjesecima, dok uz minimalnu novčanu stimulaciju istu tu pretragu, na istom tom uređaju možete obaviti praktički trenutno, a nitko nije korumpiran u postupku. Iskreno se sablažnjavam nad paralelnim medicinskim sustavom koji vlada ovom državom i u kojoj je zdravlje komercijalizirano u privatnim džepovima do krajnjeg maksimuma. U travnju je i HDZ napravio i u najmanju ruku smiješnu procjenu svojih izbornih rezultata u Zagrebu.

svibanj: sam započeo bolnim prijevodom dijela članka koji je izašao u business weeku o blogovima, a vjerojatno pod dojmom nadolazećih lokalnih izbora citirao sam i pošteni dio iz Hitlerovog “Main kampfa”, a koji objašnjava kako demokracija funkcionira. Iako je to teško za priznati, ipak je dotični barem neke stvari skužio kakve jesu. Otvoren je i institut za istraživanje života, ovo mu nije prvo otvaranje a kako je slijedilo kroz proteklih nekoliko mjeseci, čini nam se da slijedi barem još jedno. 11. svibnja krenuo je i blogomobil na put, iskreno se divim energiji i žao mi je što na blogomobilu ima postova na kojima nije bilo niti jednoga komentara, pa se sve čini nekako napuštenim, a niti zdravlje nije pratilo kemu pa mi je žao. Dao sam si neki mali zadatak da ga na nekom od svojih putovanja sretnem, no to se nije desilo, a dan kada je bio u blizini jedne lokacije koja je moje manje-više stalno odredište jednostavno sam fulao. Slijedila je i analiza izbornih rezultata ali i moje lamentiranje o razlozima zašto sam takav gadget freak, a 24og su digići uhapsili Ante Gotovinu (kako je to završilo svi znamo).

lipanj: prvih nekoliko dana lipnja sam proveo u Nizozemskoj kao gost njihovog ministarstva ekonomije posjećujući tvrtke slične mojoj te još nekoliko iznimno zabavnih ljudi i predavanja poput onog od njihovog instituta za strategiju; posjet je bio zabavan i nadasve edukativan, naučili smo puno i u međuvremenu počeli koristiti. U lipnju je Apple odlučio proizvoditi računala na Intel platformi, Nick Cave je imao koncert u zagrebu. Lipanj je bio i mjesec SMS glasanja za cool i almost cool liste, eksplozije koja je nakon toga nastala i povratak na prvobitno stanje. O Gotovini i dalje ništa. Milan je postao apsolutni vladar grada, a kolapsom referenduma od ustavu EU je upala u krizu.

Što bi rekao John Travolta u Pulp fictionu: “To be continued”

Misao dana:
After many years of trying to find steady work, I finally got a job as a historian – until I realized there was no future in it.