Zaoštravanje

Jučer sam ulovio pod ruke Jutarnji list i negdje unutra je pisalo kako je Sanader popričao s nekim iz EUa i pritom “zaoštrio” odnos prema EU a sve skupa vezano uz ZERP. Ovo je naravno smiješno, jer ne zaoštrava Hrvatska (ili Sanader) ništa prema EU, nego je EU taj koji zaoštrava odnos prema nama – no kako su neki na pollitici primjetili, baš je zgodno da imamo problem sa ZERPom jer imamo temu koja ima nacionalnu podršku pa pod problem ZERPa možemo uredno proturiti i alibi za zaustavljanje (usporavanje, privremeno odustajanje ilikoji god želite izraz iskoristiti za činjenicu da pregovori polako staju) pregovora sa EU. How convenient!

Zanimljiva je ta situacija sa ZERPom jer (po mom shvaćanju problema), čisto da ponovim, cijeli problem proizlazi iz nesretnog sastanka s Hidom Biščevićem (koji se uzgred rečeno susreo na “marginama” nekog sastanka s Bill Gatesom; toplo se samo nadam da nije ništa potpisao ili obećao). Naravno, na unutarnjem planu novine nas obasipaju informacijama kako je to bio usputni sastanak i kako nikakva obveza iz njega ne proizlazi, no zašto oni nas uvjeravaju u tako nešto, većinom smo ionako za ZERP – u to isto treba uvjeriti i Slovence i Talijane a i EK čiji je predstavnik bio na tom sastanku, oni su ti koji moraju reći da doista, riječ je o bezveznom sastanku, praktički ad-hoc sazvanoj kavi u Briselu na kojem se više prijateljski čavrljalo nego stvarno radilo. Pojma nemam, možda upravo sada Jandroković uvjerava briselske birokrate što se u stvari dogodilo i tko je što doista rekao (ali i mislio, što je puno važnije).

Željko Rohatinski je legenda i to je valjda sada svima jasno, čovjek je lijepo rekao početkom studenog što nam slijedi, mediji su to manje ili više uspješno prešutjeli i sada kada je svinjac nastao a igra “vola oko stola” se rapidno bliži kraju svi pogledavaju u dostupne stolce i pitaju se tko će ostati stajati. Sanader je u odsutnom trenutku pomislio kako bi bilo super da to bude upravo Rohatinski kao idealni kandidat, no Rohatinski ga je lijepo dočekao i zašamarao kao malog balavca.

Problem spirale inflacije je vrlo veliki i makar on u ovome času nije kritičan parametar u našoj ekonomiji vrlo brzo bi to mogao postati a onda će ono što recimo Šuker naziva “ekonomskom politikom” postati betonski uteg oko nogu. Čisto da nabrojimo nekoliko vrlo zanimljivih parametara koje vrijedi imati na oku i onako seljačko shvaćanje što to točno znači.

Inflacija koja će po svoj prilici okinuti 6% je ukratko mjera koja kaže da ono što ste prošle godine platili 100 danas košta 106. Naravno, kako je Sanaderovo povjerenstvo za praćenje bure primjetilo, nisu svi artikli poskupili 6%, neki su poskupili manje a neki više. Primjerice, poljoprivredni proizvodi su poskupili daleko više od tih 6%. Bila je suša kažu, uvozi se puno, cijene po inozemstvu ne možemo kontrolirati i kako to već ide. Ista ova Sanaderova vlada svojevremeno je govorila (u prethodnom mandatu) kako u ladici ima plan za navodnjavanje poljoprivrednih zemljišta. Lijepo je znati da je taj plan i dalje na suhom, tamnom i hladnom mjestu.

Na cijene prehrambenih proizvoda očigledno utječu i vremenske nepogode, no isto tako i situacija u okruženju; poljoprivreda koja nam je rascjepkana kako to već je, teško da može proizvesti osobito konkurentan proizvod (ok, ima izuzetaka ali…) , a zanimljiva je priča o biogorivima kao faktor rasta cijene poljoprivrednih proizvoda. Naime, sve više i više se počinju koristiti uljarice za biodiesel u europi, odnosno različite druge kulture (poput trstike ili kukuruza) za etanol što je zamjena za benzinska goriva. Što je cijena barela nafte veća, to je proizvodnja biogoriva konkurentnija, a ekipe koja ima novaca kupiti to gorivo je više nego dovoljno motivirana da natjera poljoprivrednika da umjesto pšenice za visokokonkurentni kruh počne raditi uljarice za ZETov autobus.

U nekoj od svojih silnih prezentacija, Ljubo Jurčić je svojevremeno rekao da nije poanta samo forsirati povećanje izvoza, nego i smanjenje uvoza, a poljoprivredni proizvodi su tu očigledna meta budući da ih uvozimo sve u šesnaest. Naravno, da bi ih netko kupovao moraju postati konkurentni, jedan od segmenata je i gore spomenuto navodnjavanje, pa potom nekakva suvisla “ekonomska politika” prema poljoprivredi i poljoprivrednicima i ovdje negdje u priču dolazi izjava Rohatinskog koji kaže da HNB ima vrlo precizan set alata kojima može pokušati kontrolirati ekonomiju, no mnogobrojni alati se nalaze na Markovom trgu.

Inflacija će raditi pritiske i na neke druge procese, primjerice, može se lagano pojaviti potreba za deprecijacijom kune, to znači da nam odjednom treba npr. 7.8kn za jedan EUR ili možda čak i više. Mogao bi se ispuniti san svih izvoznika o kojem pričaju godinama, no, vrijedi se podsjetiti na naš impresivni vanjski dug koji je sada zasigurno prešao 32mlrd eur i indeksaciju koja bi nastala deprecijacijom. Naime, vaši krediti za automobile i stanove su vezani na tečaj eur ili chf i deprecijacijom bi rate narasle, a plaće bi ostale iste što znači da bi za neke proizvode ostalo manje novaca. Eto udara na kulturu, školovanje, odjeću i krajnju potrošnju koja nas je držala svih ovih godina u pozitivnom gospodarskom rastu. HNB nas mora i hoće štititi od deprecijacije jer je alternativa pogubnija od toga.

Eh i sada u okolnostima rastuće inflacije, nadolazeće recesije u inozemstvu (sjetite se što je Soros rekao, ne morate se s njime slagati kada je riječ o razvoju demokracije no pozorno ga slušajte kada je riječ o burzama jer mu je to day_job) očiglednog smanjenja lokalne potrošnje, rastućih kamata na kredite – postavlja se pitanje kako će naša ekonomija sa zacrtanih 6 i više posto gospodarskog rasta uopće pratiti sve to a da u postupku ne potonemo dublje nego što jesmo.

Sva sreća pa imamo Šukera i “ekonomsku politiku vlade” koja je u detalje razrađena s koalicijskim partnerima. Napokon se osjećam kao da sam u sigurnim rukama. Idemo dalje!

Misao dana:
These economic downturns are very difficult to predict, but sophisticated econometric modeling houses like Data Resources and Chase Econometrics have successfully predicted 14 of the last 3 recessions.

O vanjskom dugu

Sedim, gledam, ne verujem, ustajem iz kreveta:

“Imamo razloga za zadovoljstvo, jer ocjene Svjetske banke (WB) će se itekako odraziti u Bruxellesu i svugdje”, rekao je Šuker dodajući kako je, za razliku od prije dvije godine, “danas lijepo biti u Washingtonu i razgovarati s gospodom iz Svjetske banke i MMF-a”.

Ocijenio je kako bi kreditni rejting Hrvatske sigurno porastao nakon svih tih dobrih ocjena u posljednjih mjesec dana, ali se to neće dogoditi zbog izbora.Govoreći o prognozama gospodarskog rasta u 2007., koje je MMF objavio u četvrtak, ministar Šuker je kazao kako je za Hrvatsku ta procjena korigirana na više – s 4,6 posto, na 5.6 posto, što je podudara s prognozama EU za Hrvatsku od 5.7 posto, i domaćim prognozama dok on osobno očekuje da rast bude oko šest posto.

Glede vanjskog duga Hrvatske, koji i dalje raste i prešao je 30,5 milijardi dolara i 85 posto BNP-a, Šuker je kazao kako “vanjski dug treba držati pod kontrolom, ali on nije zabrinjavajući. Udio države u vanjskom dugu smanjio se s 34 na 21 posto”, rekao je, ističući kako raste udio banaka i poduzeća u vanjskom dugu, zbog gospodarske ekspanzije i potražnje za kapitalom, kao i zbog potreba stanovništva. (dnevnik)

Isti taj Šuker je uspio napaviti puni krug, prvo je tvrdio kako oporba licitira stopama razvoja. Potom se hvalio stopom rasta od 7% kojeg je HDZ postigao da bi sada bio sretan sa 5.6% rasta. Uočite kako postoji ogromna razlika između 4.6% i 7% – razlika je impresivnih 65% i sada ja pitam kakav je to ekonomista koji svoju projekciju rasta (a Šuker bi morao biti osoba br. 1 u ovoj državi za pitanje kuda mi idemo, jer su ključevi kase unjegovim rukama) fula za impresivnih 65% i kao što ispada, njemu je u stvari sasvim svejedno koji će postotak na kraju ispasti?

Eh, a tu je i pitanje vanjskog duga, i slušajući Jandrokovićev poučak, rast vanjskog duga je upola manji nego što je bio za vrijeme prethodne vlade i to je samo po sebi uspjeh.

Idemo malo razmisliti o tome. Vanjski dug raste u taktu od 2 milijarde eura na godinu a to je 5,5 posto BDP-a! Dakle, cijeli naš ovogodišnji rast je – posuđen! A ministar financija kaže da bi nam unatoč toga kreditni rejting i porastao da nije izbora! Pa onda druga linija obrane: Vanjski dug države je smanjen. Ali je povećan unutarnji a privatni sektor pritisnut prema stranim izvorima financiranja. Kao da i privatno zaduživanje nije makroekonomski problem ministra financija. Ljudi se zadužuju (i to još uvijek pretežno zbog potrošnje!) jer vide samo privid rasta a ne i ogroman teret duga, koga moramo otplaćivati rasprodajom imetka (i nešto malo povećanjem turističkog dohotka). Volio bih vidjeti alternativno viđenje ovog problema ako on uopće postoji.

Na stranicama (za koje se čine da su vlasništvo HGK), postoji excel file sa stanjem vanjskog duga ove države iz kojeg sam napravio slijedeći graf:

Vanjski dug države

(kliknite na sliku za uvećanje)

HGK radi izračun u dolarima, a ovdje treba imati na pameti da je tečaj dolara dramatično pao u posljednjih nekoliko godina.

A Šuker kaže da bi nam rejtnig trebao rasti, što bi Račan rekao “Ma hajte”!

Misao dana:
The budget should be balanced, the Treasury should be refilled, public debt should be reduced, the arrogance of officialdom should be tempered and controlled, and the assistance to foreign lands should be curtailed lest Rome become bankrupt. People must again learn to work, instead of living on public assistance.
Marcus Tulius Cicero

Pulsova anketa glasačkih preferencija

Kao što to sada već i vrabci na grani znaju, jučer je na izišlo istraživanje agencije Puls koje je Puls napravio za potrebe HRTa i Jutarnjeg Lista. Specifičnost ovog istraživanja (u odnosu na uobičajeni mjesečni crobarometar) je veličina uzorka koja je 4.000 ispitanika što je bitno više nego u dosadašnjim ispitivanjima, a veće je čak i od tradicionalno preciznog IRI-ja. To je dosada najopsežnije i po svim kriterijima najpreciznije istraživanje koje ćemo imati prilike vidjeti u slijedećih šezdeset dana. Koliko je meni poznato, IRIjevo istraživanje slijedi za desetak-petnaestak dana, a ovako opsežno istraživanje imamo još dva puta i to negdje krajem listopada i neposredno prije početka izborne šutnje u studenome.

Ne bih se sada bavio previše ovim očiglednim rezultatima, nego bih samo naglasio kako ovomjesečno istraživanje pokazuje rast i SDPa i HDZa (a ne samo HDZa kako se to prikazuje, ili “stagnacija” SDPa kako je to Jandroković rekao danas u temi dana 101).

Pitanje broja zastupnika je vrlo komplicirano jer ovisi o D’Hondtovoj metodi izračuna po kojoj je favoriyiran relativni pobjednik u pojedinoj iybornoj jedinici, no krajnji broj mandata ovisi i o broju stranaka koje su prošle prag, odnosno njihovim međusobnim odnosima. Bilo kako bilo, u sadašnjoj konstalaciji snaga, pobjednik izbora je SDP s time da u mandate nije uračunata dijaspora koja bi lagano mogla HDZu donijeti prevagu (i tada se baš kao i u američkim izborima postavlja pitanje tko je u stvari pobijedio na izborima, tj. mogli bi lagano imati situaciju u kojoj bi popular vote imao SDP ali bi zbog rasporeda glasova pobjedu mogao odnijeti HDZ).

Ono što je također zanimljivo je i da je rast SDP-a i HDZ-a napravljen na uštrb ostalih stranaka, pa tako između brojeva koje ostvaruju SDP/HDZ i donjeg dijela tablice nemamo niti jednu “srednje veliku” stranku. Htjeli mi to ili ne ali društvo nam se polarizira a kada se to stavi u kombinaciju s očekivanim izlaskom na izbore ispada da nam se ponavlja 2000-ta godina.

Rezultati nadalje pokazuju ponavljanje starih “klišeja”, tipični glasač SDPa je više i visoko obrazovana osoba srednjih godina zaposlena u managementu ili kao samostalno zanimanje, solidnih primanja, dok je HDZovac vulgaris niže obrazovan bez ili s prihodima manjim od 4.000kn u različitim zanimanjima no najmanje ih ima među studentima ili managementu, a premoćno se ističe populacija kućanica koje u 39% podržavaju HDZ. Također, što je naselje veće podrška je SDPu veća, a što je naselje manje, podrška HDZu raste. Što se tiče neodlučnih birača, međusobni odnosi HDZa i SDPa su takvi da teško da mogu donijeti neku značajniju prevagu i po meni, ostatak kampanje će se svesti na motiviranje izborne baze da iziđe na izbore.

Ono što nijedan članak nije obradio je predzadnji slide u Pulsovoj anketi koji analizira percepciju pojedinih karakteristika političkih stranaka. Po toj tablici, HDZ “vodi” u samo dvije kategorije i to zaštita nacionalnih interesa (gdje 3% ispitanika donosi HDZovu prednost) i percepcija korumpiranosti stranke koja je u slučaju HDZa na impresivnih 52% i gdje nigdje blizu nema nijedne druge stranke. U svim ostalim kategorijama (politički i gospodarski program, poštenje, premijerski kandidat, stručnjaci, tim, govorio najvažnijim problemima u zemlji, konkretna rješenja, vizija budućnosti, kapacitet za promjene, ljestvica vrijednosti i zastupanje bliskih interesa) SDP uvjerljivo vodi ispred svih drugih stranaka pa tako i HDZa.

That said, postavlja se pitanje kako je moguće da u zemlji u kojoj ogromna većina ljudi smatra kako je smjer u kojem idemo pogrešan i u kojem koncept SDPa premoćno vodi, te dvije stranke HDZ i SDP vode praktički izjednačenu bitku? Nemam pravog odgovora na to pitanje a da u tom odgovoru ne saspem puno ružnih riječi na račun HDZovog biračkog tijela jer mi je gotovo nevjerojatno da je najstabilnije i najzagriženije biračko tijelo HDZa upravo ono za koje HDZ nije napravio apsolutno ništa.

Misao dana:
Alice: But I don’t want to go among mad people.
The Cat: Oh, you can’t help that.