us and them… (7:22, Pink Floyd, Delicate Sound of Thunder, 1988)

Slijedi drugi post inspiriran prošlotjednim (malobrojnim ali zabavnim) skupom blogera.

Internet je ono što bi nazvali horizontalnim medijem, a to bi ukratko značilo da na internetu razlika između mojeg bloga i onoga web sitea kojeg ima Bill Gates, kako je to Anderlon lijepo napisao skoro pa prije deset godina svega jedan klik.
Ako krenemo malo dalje razrađivati ideju, za razliku od vertikalnih medija poput novina, časopisa, radija, televizije kod kojih je trošak poslovanja vrlo velik (dakle morate investirati u tiskarsku opremu, odašiljače, kamere i studije te eventualno dobiti dozvolu nekog regulativnog tijela da bi se uopće bavili tim poslom), na internetu se svatko može uz vrlo malu investiciju baviti izdavaštvom s time da je vaš site (barem u onim temeljnim pretpostavkama) totalno istovjetan web siteu od primjerice CNNa. Dakle ono što u real world medijima možete izboriti novcem i kapitalom, na internetu možete jednako tako napraviti znanjem i trudom (čistom brute_force metodom, i nemojte misliti da nekima to nije uspjelo, no o tome malo dalje). Također, ne bi bilo dobro ne spomenuti kako pomaže ako imate TV stanicu koja promovira vaš web site, no to nije nužni preduvjet.

U okolini u kojoj su svi (barem potencijalom) apsolutno jednaki, sasvim je normalno da se kreirao sasvim novi “ekosistem” oko tražilica poput onoga koji je kreirao google. Google po svojoj definiciji i ustrojstvu možda i je search engine, no u svojoj biti on je ustvari mjesto na kojem razmjenjujemo linkove. Poput indexa u korisničkom uputstvu u kojem tražeći ključnu riječ pronalazimo na kojoj se stranici nalazi traženo uputstvo.

No na internetu postoje stotine milijuna stranica i tisuće, odnosno milijuni različitih web servera i domena, te je teško odrediti koji od tih URLova vodi na pravu, konkretnu, pravovremenu i relevantnu informaciju. Iz tog razloga, također je sasvim logično da se pitanje pretraživanja (razmjene linkova) pretvorilo u složeni matematičko/statističko/znanstveni projekt u kojem između milijuna stranica u svojoj potrazi morate pronaći pravi link koji odgovara vašem trenutnom interesu (tj. upitu). To pak znači, da kada na tražilici po izboru upišete pojam ili frazu koja vas interesira, da bi pretragu proglasili uspješnom, očekujete kako će tražilica poredati rezultate po nekom redosljedu za kojeg vi mislite da je relevatan – dakle, nije svejedno da li će tražilica dati prvu stranicu na koju je naišla a koja sadrži traženu frazu, nego očekujete da prva (ili barem među prvima) bude stranica koja odgovara na traženi upit. Dobro došli u svijet pagerank-a! PageRank je termin kojim se vašem web siteu ili stranici određuje relevantnost, odnosno koliko se ona (tražilici) čini pouzdanim izvorom informacije koju tražite, te koliko će blizu vrha pretrage vaša stranica doista biti.

Oko PageRanka se stvorila cijela industrija tvrtki i mehanizama koji će upravo vaš link učiniti relevantnim, no to je daleko od jednostavnog posla. Jedan od najbitnijih kriterija koje primjerice google koristi za određivanje važnosti vaše stranice na internetu je broj linkova koji vode na vašu stranicu.
Ako se sjećate prvotnog bunta kojeg su BUGovci plasirali u vrijeme lansiranja blog.hr-a, tada ćete se sjetiti i izjave kako blogovi zagađuju internet prostor, i to je donekle točno, jer primjerice blog.hr po informaciji s naslovnice u ovome času se sastoji od preko 70.000 blogova i to je vjerojatno količina pod-domena koja je bitno veća od cjelokupnog broja domena na hrvatskom internetu. Svaka (ili gotovo svaka) od tih poddomena ima link na monitor.hr, forum.hr i blog.hr (ok, postoje neke restrikcije oko toga kako tražilice link računaju relevantnim, no 70.000 blogova can not be wrong), te je svaka ključna riječ spomenuta na tim domenama po definiciji relevantna za svaku internet pretragu. Ako krenete nešto i tražiti, siguran sam da ćete na prvoj ili drugoj stranici vaše pretrage pronaći link na barem jedan blog, pa su s te strane bugovci (barem donekle) u pravu – no isto tako mislim da većina stranica čiji je uspjeh tj. pozicija ugrožena tisućama blogova koji su u zadnje dvije godine preplavile hrvatski internet takvu sudbinu i zaslužuju budući da se na njihovim stranicama nalaze sadržaji koji po kriterijima daleko većih od nas (dakle google-a, yahoo-a ili msn-a) su manje relevatni od blogova koji taj sadržaj “zagađuju”.

Blogovi su važna pretkretnica u razvoju interneta i o tome sam već pisao, no sada se iz silne mase po istom onom pravilu po kojem se internet eksplozivno razvio, a na njemu cijeli sustav pretraživanja i povezivanja mora transformirati u slijedeći korak. Što to točno je nisam siguran, a niti drugi nisu puno precizniji.

Bitka za svoje mjesto na internetu nije jednostavna i da bi vaš site postao posjećen bitno je uložiti puno truda i vremena, potrebno je kreirati sadržaj koji će privući ljude i natjerati ih da se povezuju (linkaju) s vama kako bi vas učinili relevantnim mjestom a ne usamljenom oazom na internetu. No, prije svega, važno je razumjeti kako se izboriti za svoje mjesto pod suncem (ili na tražilici).

Toliko za danas, post je manje-više filozofske naravi no ima niz linkova koji vode na daljnje, kvalitetne siteove i tekstove. Nadam se da ste skužili što sam htio reći, ako niste, ostavite komentar pa pojasnim naknadno.

Odbrojavanje; preostalo je još 2^2 dana do…
Vidim da su se neki zabrinuli što će se desiti kada za koji dan dođemo do kraja, ne očekujte spektakularne pomake ili revolucionarno novi pogled na svijet niti čak redizajn bloga (nije da imam što redizajnirati ali eto). Nitko neće dobiti na nagradnoj igri, neće me biti na TVu, a ne očekujemo niti novo pojavljivanje u saboru ili preuzimanje vlasti… ništa niti blizu toliko značajano.

Misao dana:
Internet users are flocking to the Vatican’s new Web site (so they say). It turns out though, that most visitors are there to confess after visiting the Cindy Crawford site. Now, the faithful don’t have to kiss the Pope’s ring – you just double click on it..

c’mon people… (7:42, Paul McCartney, Off the Ground, 1993)

Na blogu marketingservisa krenula je diskusija o poteškoćama samostalnog blogiranja. Naime posjetitelje koji posjećuju blog (u mom slučaju na dosadašnji mracniblog.blog.hr) po nekim statistikama uglavnom dolaze sa naslovnice blog.hr-a na čijoj sam cool listi praktički od prvog dana (dakle više od godinu i pol). U ovome času to znači da nekoliko stotina posljetitelja (od čega nešto više od stotinu redovnih) stiže s naslovnice i pitanje je što će se dogoditi kada za koji dan prestanem tamo objavljivati tekstove?

Iskreno, pojma nemam. Sasvim sigurno će posjećenost dramatično pasti, barem u prvom trenutku iako mislim da će faza tranzicije (koju sam osmislio) trajati neko vrijeme i da će ljudi kreirati bookmarke ili prebaciti RSS feedove ako su ih imali (sudeći po komentarima u posljednjih nekoliko dana to vjerojatno nije pretjerano česti slučaj).

Da bio blog uopće opstao, potrebno je da ljudi znaju za njega. Prvi ključ je dakle da imamo etablirani blog kojeg ljudi čitaju, što bih za sebe rado ustvrdio. Drugi ključ je međusobno linkanje na kojeg nisam previše obraćao pažnju i ako pogledate popis linkova na starom blogu vidjeti ćete da je popis vrlo kratak i u pricipu se linka na stranice koje sa samim blogom i nemaju previše veze. Dakle, ubuduće moram više paziti na međusobno linkanje (imam neke ideje ali o tome kasnije).

Treći ključ su tražilice, naime sve češće i češće uočavam kako su ljudi na blog došli putem tražilice. To znači da blog moram učiniti “kompatibilnim” za tražilice te da moram imati sadržaje jasno kategorizirane. Blog.hr tu u stvari jako loše stoji jer je struktura samih stranica koncipirana na način koji nije npr. google friendly i iako se na to vjerojatno moglo utjecati u nekome času, sada je za to kasno, no siguran sam da je wordpress bolji. (moram malo pregledati taj html)

Ključne riječi su dakle kritične kako bi blog u segmentima koji su meni zanimljivi ispao relevantnim i samim time da pagerank bude bolji, budući da će korisnik tražilice uglavnom kliknuti na prvi ponuđeni rezultat njegove pretrage.

Put to poznatog bloga, pa čak i do broja čitatelja koje sada imam na blog.hr-u će biti dugačak i sasvim sigurno težak, no definitivno ne i nemoguć.

Eto ovaj post, je jedan od takvih pokušaja (ujedno i prvi post kojeg ne objavljujem na starom blogu) jer koristim neke napredne tehnike za povezivanje blogera, konkretno u ovome slučaju koristim trackback.

Misao dana:

I busted a mirror and got seven years bad luck, but my lawyer thinks he can get me five.

sympathy for the devil… (5:09, King, Return to splendor, 2000)

Tijekom jučerašnjeg blogerskog druženja, aljoša aka. marketingservis/blog u jednome času je pitao da li uočavamo razliku između svijeta u kojem dominiraju naftne i rudarske kompanije u kojem se svi nešto mlate ili ratuju, za razliku od interneta na kojem se događa jedna poluneslužbena renesansa i na kojem rasturaju tvrtke koje imaju moto koji glasi Don’t be evil?

To me pak podsjetilo je jedan drugi dobro poznati tekst od dosta nepopularnog autora, tekst u jednome svojem dijelu kaže slijedeće:

No social order ever perishes before all the productive forces for which there is room in it have developed; and new, higher relations of production never appear before the material conditions of their existence have matured in the womb of the old society itself. Therefore mankind always sets itself only such tasks as it can solve; since, looking at the matter more closely, it will always be found that the tasks itself arises only when the material conditions of its solution already exist or are at least in the process of formation.

Ukratko i na hrvatskom, autor kaže kako; Nijedno društveno uređenje ne nestaje prije nego što se sve produktivne snage koje postoje ne razviju do kraja, a novi, viši odnosi se nikada ne pojavljuje prije nego što su materijalni uvjeti njihovog postanka nastali u utrobi starog društva. Iz toga slijedi da ljudsko društvo postavlja sebi samo one zadatke koje može i riješiti, jer, ako gledamo malo pobliže, uvijek će zadaci izroniti u času kada materijalne pretpostavke za njihovo rješenje već postoje ili su u procesu formiranja.

To bi ukratko moglo značiti kako se postojeće kapitalističko društvo u kojem trenutno živimo nalazi pri kraju i kako će iz nove internet kulture koju je isfinancirao taj isti kapitalizam proizaći sasvim novo društvo – nadajmo se samo da će biti bolje od ovog sadašnjeg :)

Druga stvar o kojoj smo bili razgovarali je pitanje prisutnosti na internetu, no o tome malo više sutra.

Misao dana:
When the age of the Vikings came to a close, they must have sensed it. Probably, the gathered together one evening, slapped each other on the back and said, “Hey, good job.”