Categories
Business

Freaconomics – o motivaciji prodavača koji rade na proviziju

Jutros negdje na putu između sobe i kupaone dosjetio sam se zgodnog poglavlja iz knjige Freakonomics (o kojoj sam pisao već nekoliko puta) koje govori o motivaciji posrednika za prodaju nekretnina da proda vašu nekretninu za veću cijenu.

Freakonomics - real estate comissionNaime, riječ je o vrlo jednostavnom principu temeljem kojeg je moguće u cijelosti dokazati (a ekipa iza Freakonomicsa je u tome i uspjela) kako posrednik kojem ste u ruke predali svoju nekretninu za prodaju uopće nema motivacije prodati tu istu nekretninu za neku osobito dobru cijenu, već će čim mu neko ponudi prvu cijenu koja se nalazi unutar okvira kojeg ste mu postavili zaključiti posao i pokupiti svoju proviziju.

Dakle, kao što slika kaže, recimo da imate stan kojeg prodajete za 100.000eur, no mislite da ga možete prodati i za 110.000 doista zainteresiranom kupcu. No dok je vama razlika između 100 i 110.000eur doista velika, vašem agentu nije, budući da na njegovu proviziju (koja recimo ide između 0,5 do recimo optimističnih 2%)  razlika od 10.000eur u prodajnoj cijeni donosi između 50 i 200eur. Što mislite da će vaš agent učiniti; pokušati nagovoriti potencijalnog kupca da plati premiju od 10.000eur na  cijenu na koju ste ionako voljni pristati, ili će zaključiti posao i posvetiti se slijedećem klijentu koji će mu osigurati novih 2.000eur (na nekretnini vrijednosti 100.000)? Objektivno, nema šanse. Ako želite prodavati nekretnitu onda to radite sami.

No ovaj princip je možda izrazito očigledan kod nekretnina, ali ista stvar se događa i u svim drugim slučajevima u kojima prodavač funkcionira na principu provizije jer čim on dostigne donji očekivani minimum gubi svaku daljnju motivaciju da ostvari premiju, a sav profit kojeg ste vi smatrali ostvariti se u stvari nalazi u tom prostoru.

Neke stvari su nekada tako očigledne, a svejedno ih u cijelosti previdimo.

Misao dana:
One day a farmer called up an engineer, a physicist, and a mathematician and asked them to fence of the largest possible area with the least amount of fence.
The engineer made the fence in a circle and proclaimed that he had the most efficient design.
The physicist made a long, straight line and proclaimed “We can assume the length is infinite…” and pointed out that fencing off half of the Earth was certainly a more efficient way to do it.
The Mathematician just laughed at them. He built a tiny fence around himself and said “I declare myself to be on the outside.”

Categories
Ekonomija

Freakonomics

O Freakonomics-u sam već pisao nekoliko puta. Ukratko, radi se o čudnovatom spoju novinara i ekonomista koji pokušavaju spojiti naizgled nepovezane činjenice pomoću različitih statističkih metoda – a sve skupa je objavljeno u knjizi istoimenog naslova. Knjiga je must read i svakako je pročitajte.

Druga stvar o kojoj sam također pisao je TED, konferencija koja se jednom godišnje događa u Montereyu (California) a koja spaja najpametnije i najbogatije ljude ovoga svijeta kako bi ovi kroz nekoliko dana razmjenjivali ideje. TED ima svoj blog, a prije neki dan je na njihovom blogu osvanuo videocast Stevena Levitta (dakle jednog od gore spomenute dvojce). U ovom videocastu Levitt objašnjava ekonomsku strukturu uličnih bandi, tj. da budemo precizniji objašnjava kako je moguće da ako je dilanje droge i ulični kriminal tako unosan posao kriminalci i dalje žive kod svojih roditelja?

p.s. zadnjih dana sam malo zauzet, a djelomično imam i nedostatak inspiracije pa su se tekstovi prorijedili, proći će mene to

Misao dana:
In the West Bank a group calling itself the Lions of Monotheism fire bombed four churches, telling the Associated Press the attacks were carried out to protest the Pope’s remarks linking Islam and violence. The irony of the statement, and this is often the case we find, was lost on them.

Categories
Politika

Zakon o zaštiti nesposobnih

Jedna od mojih uobičajenih blogerskih destinacija je i Freakonomics blog. Na Freakonomics sDespair.com: If a pretty poster and a cute saying are all it takes to motivate you, you probably have a very easy job. The kind robots will be doing soon.am se navukao negdje tamo u travnju na putu od Birminghama do Zagreba kada sam ovu sjajnu knjigu pročitao u, što bi ameri rekli “single sitting” (iako to nije totalno točno, jer sam na putu od Birminghama do Zagreba koristio vlak, podzemnu željeznicu i avion, a dosta vremena sam proveo i po čekaonicama).

Knjigu su napisali ekonomisti koji izvlače najčudnije zaključke na temelju naizgled nepovezanih događaja. Knjigu svakako pročitajte.

Nego, danas je na njihovom blogu osvanuo tekst o tome kako američki kongres pokušava donijeti novi zakon koji se zove otprilike: Zakon o Amerikancima bez sposobnosti. Ovim zakonom se zakonodavac brine o (kako istraživanje pokazuje) 50% amerikanaca koji nemaju sposobnost niti ambiciju osigurati sebi smislenu ulogu u društvu.

Čak je i sam predsjednik (aka. George W. Bush) istakao veliki uspjeh Američke pošte koja zapošljava ljude neovisno o njihovim sposobnostima i u kojoj 74% zaposlenih nema zadovoljavajuće radne sposobnosti i vještine.

Sva sreća da nama takav zakon uopće nije potreban jer imamo dobro razrađeni paralelni sustav zapošljavanja koji jedino uključuje da morate imati barem malo rodbine; isto tako umjesto pošte gdje ameri koncentriraju svoje nesposobnjakoviće (eto, statistika kaže da ih ima 50% dok je u pošti njih čak 74%) mi imamo na raspolaganju cjelokupnu državnu upravu.

Misao dana:
If a pretty poster and a cute saying are all it takes to motivate you, you probably have a very easy job. The kind robots will be doing soon.