Categories
Blog

the proposition… (3:26, Lou Reed, Set The Twilight Reeleng, 1996)

By popular demand (pita neutrino) samo da obrazložim razloge za samostalno blogiranje.

Pretprošle subote došao sam u ured (subota mi je dan za eksperimentiranja i papirologiju) i da me netko pitao prije toga što ću raditi ne bih znao dati kvalitetni odgovor. Malo sam pregledao siteove koje gledam i inače i puklo mi je u glavi te sam registrirao domenu i instalirao wordpress blog softver.

Ideja se jednostavno dogodila, psihologija inače kaže kako prvo doneseš odluku pa onda naknadno racionaliziraš zašto si je napravio. Oduvijek sam htio imati domenu na internetu. Tj. ja sam inače na internetu jako, jako dugo – moja prva email adresa mi je “odobrena” tamo negdje 1987-1988 godine, dakle u doba kada si morao imati dozvolu za pristup internetu jer je to bilo jako skupo i valjda zato jer nikome još nije bilo jasno čemu internet točno služi ili što to uopće je.

Moja tvrtka je imala jedan od prvih stalnih linkova na internet, bili smo prvi modem na drugoj polici u tadašnjem hinetu ili kako se to onda zvalo, a cijeli hinet je tada stao na jedan jedini rack (to je bilo tamo negdje 1994-1995), onda sam imao svoje prste u nekim internet projektima od kojih sam odustao, no unutar moje firme je apsolutno sve bilo podređeno umrežavanjima i elektronskoj komunikaciji tako da je internet sastavni dio mog posla iako se internetom uopće ne bavimo (dapače, mi smo u industriji u kojoj internet nije nužno dobrodošao).

Blog sam krenuo pisati iz razloga koje sam naveo, vrlo često kažem kako muškarci nikada ne narastu nego su im samo igračke skuplje, i blog je vjerojatno jedna od mojih jeftinijih igračaka. Imam tu naglašenu potrebu za izjašnjavanjem o nekim temama pa je blog nekako logični alat da to i napravim.

Tijekom posljednjih nekoliko mjeseci moj blog je postao fokus nekih meni zanimljivih događanja, pa sam odlučio da sve skupa treba staviti na malo ozbiljniju razinu i vlastita domena je jedan od načina da to postigneš.

Budućnost ovog bloga je sada upitna, jer ako me neće nitko čitati neću ga više niti pisati, nemam namjeru postati slijepo crijevo interneta i koristiti blog kao rezervoar za istovar svojih frustracija. No kako je to jedan lik kojega neću imenovati lijepo napisao; ako imam blog koji ne može preživjeti bez blog.hr-a, onda je pitanje za koga ga uopće i pišem (ne nužno tim riječima ali to je otprilike poanta).

Ukratko, kao i obično,  odlučio sam se za hard_way.

Nemam namjeru odustati od blog.hr-a, pitanje je samo opsega ili načina kako ću to organizirati.

Misao dana:
People are more violently opposed to fur than leather because it’s safer to harass rich women than motorcycle gangs.

Categories
Gadgets Internet

trip through your wires… (3:32, U2, Joshua Tree, 1987)

Marljivi VIPovci su mi instalirali Blackberrya jučer popodne i stvar radi zasada zapanjujuće dobro; vjerojatno ću tijekom slijedećih nekoliko dana stvoriti malo kritičniji stav, no zasada sve super.

Blackberry za one koji nisu znali je specifična vrsta PDA uređaja (dlanovnika kako se to kod nas kaže), a proizvodi je (za divno čudo) kanadska tvrtka RIM (Research In Motion). Prvi podatak kojeg morate znati, a koji je važan kako bi znali zašto je BBerry važan je taj što je RIM najveći proizvođač PDA uređaja na svijetu, a veći je od prvog slijedećeg konkurenta (a to su HPovi ipaq-i) za otprilike 100% (imao sam link negdje na stranicu gdje je bila ta statistika ali sam to pogubio, no malo googlanja bi to moralo potvrditi). Dakle, BBerry je najpopularniji PDA na svijetu i vi o tome pojma nemate? Zašto?

Razlika između bberrya i ostalih PDA uređaja je u infrastrukturi koji oni zahtjevaju. Da bi bberry normalno funkcionirao, on mora biti spojen na wireless network providera non-stop, a taj provider bi u hrvata mogao biti samo t-ht, vip ili tele2 (iako ovi zadnji ne nude bberry uslugu, ili barem to nije poznato u ovome trenutku). Kada je bberry spojen na (u mom slučaju) VIP, tada svi emailovi koji završavaju u mom mailboxu završavaju istovremeno i na uređaju te ih mogu otvoriti, pročitati i replyati gdje god se nalazio (a da imam signala). To znači da je pristup emailovima osnovna i kritična karakteristika bberrya i za ljude koji primaju i šalju puno emailova, te koji borave dosta izvan ureda to je vrlo korisna stvar. Sve ostale funkcije su sekundardne, što ne znači i da su loše izvedene.

Sam uređaj (a ja sam odabrao model 7290 kao trenutno najpopularniji iako ne i najmoćniji bberry) je otprilike visok i dubok kao bilo koji drugi gsm telefon (primjerice poput mog sada već bivšeg sony ericssona t610), ali je dosta širji jer se na njemu nalazi mala qwertz tastatura predviđena za tipkanje palcima, te tft ekran (veličine cca. 240×160 pixela; ne znam točno ali otprilike ovoliko). Tastatura je vrlo upotrebljiva i snalazim se po njoj bez problema te ne stišćem krive tipke osim na rubovima tastature gdje je uređaj malo zaobljen pa mojii prsti onda nesvjesno proglase drugi stupac tipki kao prvi (tipkam inače na slijepo i vrlo rijetko gledam tastaturu pa se to lagano može dogoditi). Ekran je zabavan i vrlo različit od svega ostalog što sam vidio po tome što ga je savršeno moguće gledati i dok nema pozadinskog osvjetljenja, što ga čini upotrebljivim pri jakom svjetlu (a ako imate neki drugi PDA znate kako to izgleda). BBerry ima i sve funkcije telefona, razgovori koje sam obavio u prošla dva dana su prošli totalno OK, zvučnik je OK, sugovornici su me čuli jasno i glasno; no moram priznati da je telefon sam po sebi malo nezgrapan i vjerojatno nakon godina i godina GSM telefona treba neko vrijeme da se naučim na njegovu veličinu.

Osim telefoniranja i slanja emailova (ili SMS/MMSova koje šaljete s istog mjesta) telefon ima i odličan adresar koji se u cijelosti sinhronizira s mailboxom (dakle s outlookom), isto se događa i s kalendarom i sa taskovima (ako koristite te funkcije). Ako dodate kontakt na blackberryu on će se automatski sinhronizirati sa outlookom, a isto vrijedi i za sastanke i za taskove.
Postoji i browser kojime možete surfati internetom (pazite, to je ipak gprs brzina i nakon godinu i pol ADSLa nije baš spektakularno brzo), no uspio sam bez problema pregledati neke stranice (iako one očigledno ne stanu na maleni format ekrana browser ih lijepo razreže tako da sve skupa ostane čitljivo), a očito sam uspio i updateati blog tijekom jučerašnjeg dana.

Da bi koristili bberry morate imati neke minimalne uvjete; prvi od njih je da imate unutar svoje tvrtke exchange ili domino server; drugi uvjet je instalacija bberry enterprise servera koji služi kako bi se zakvačio na vaš email server i komunicirao internetom sa vašim blackberryem (preko bberry servera za europu, onda ovaj na VIP, a VIP na sam uređaj).
Cijena i nije tako strašna, sam uređaj košta cca. 900kn uz jednogodišnji ugovor, korištenje usluge košta 191kn (s PDVom) i to je flat_fee dakle neovisno o broju poruka koje primite ili šaljete uvijek plaćate istu cifru (osim ako ste u roamingu, tada morate ili plaćati po KB ili kupiti bberry roaming uslugu koja košta dodatnih 110kn). I posljednje; bberry server ima cijenu, a ona je cca. 1400kn po korisniku (s time da je minimalni order 5 licenci).

Misao dana:
The term reboot comes from the middle age (before computers). Horses who stopped in mid-stride required a boot to the rear to start again. Thus the term to rear-boot, later abbreviated into reboot.

Categories
Gadgets Internet Ostalo

they can’t take that away from me… (3:07, Robbie Williams And Rupert Everett, Swing When You’re Winning, 2001)

Još jako davno naletio sam (čitajući američke časopise) na pojam blacberry-a, obskurni proizvod kanadske tvrtke research in motion koja je do nedavno radila pagere a onda se prebacila na blackberrye. Fora blackberrya i njegova osnovna razlika između ostalih “dlanovnika” je u tome što je to uređaj koji je pravljen za emailanje i koji je preko telefonske mreže kontinuirano spojen na vaš (ili čiji već) email server te kada stigne poruka ona se automatski, istoga časa i bez ikakvog odgađanja pojavljuje i na blackberryu.

Prije dvije godine pitao sam neke poznanike za blackberry koji tada o tome nisu imali pojma, da bih prije nekoliko dana kod jednog partnera vidio blackberry u akciji.

Danas sam se bacio u akciju pokušavajući saznati koliko to u stvari košta da bi me vip odmah izbacio iz igre jer ne spadam u grupu enterprise korisnika kojima se ta usluga nudi. (imam ja par emailova u pričuvi koje mogu povući da se malo razvodne pravila, ali nije u redu)

Coolnes faktor blackberrya je impresivan i svaki alpha geek koji drži do sebe morao bi ga imati.

Misao dana:
Blinky lights are the essence of technology. Everything else is fluff.