Hiperinflacija

Kaže američki blog:

Drugi problem kojeg imam sa novom bilancom FEDa je to što on značajno kompromitira ulogu centralne banke. Koliko ja znam, svaka hiperinflacija u povijesti imala je dva ključna sastojka: (1) deficit budžeta koji nije moguće riješiti politički i (2) centralna banka koja je preuzela obveze koje fiskalna vlast nije mogla izvršiti.

Cijeli tekst možete pročitati ovdje.

To je naravno Amerika, no ovaj recept za hiperinflaciju mi daje lagani Deja Vu osjećaj. Gdje smo li ovo vidjeli ranije? Hrvatska se zbog nespremnosti centralne vlasti nalazi pred rebalansom proračuna za koji se već danas zna da neće udovoljiti padu državnih prihoda. A znamo da imamo HNB s guvernerom koji ionako vrišti zbog situacije no pitanje je kako bi se ponašao ako dođe pred metaforički zid neispunjenja obveza države.

Misao dana:
Inflation is like sin; every government denounces it and every government practices it.

Smanjenje povećanje PDVa na hranu

Smanjenje PDV-a na hranu i piće s 22 na deset posto antirecesijska je mjera za pomoć hrvatskom turizmu o kojoj ozbiljno razmišljaju u Ministarstvu turizma. O efektima te mjere na ovogodišnju turističku sezonu ministar Damir Bajs najkasnije bi sutra trebao informirati premijera Sanadera i ostale članove Vlade. S obzirom na to da većina mjera zadire u državni proračun, konačna odluka o prihvaćanju Bajsova akcijskog plana bit će na ministru financija Ivanu Šukeru.

Hrvatska je jedna od rijetkih zemalja na Mediteranu koja ima tako visoku stopu PDV-a u ugostiteljstvu. U Grčkoj ona iznosi osam posto, u Italiji deset, a u Španjolskoj sedam posto. Dio stručnjaka, koje je angažiralo Ministarstvo radi izrade akcijskog plana za spas hrvatskog turizma 2009. godine, izlaz iz krize vidi upravo u niveliranju stope PDV-a na hranu i piće s onom koja je na snazi u konkurentnim zemljama. Drugi, pak, smatraju da je ta mjera dvosjekli mač.

– Trebalo bi napraviti preciznu simulaciju po destinacijama i županijama kako bi se vidjelo koliko je ta mjera stimulativna za državu – komentirao je jedan od Bajsovih suradnika na projektu, koji dijeli mišljenje Katedre za turizam zagrebačkoga Ekonomskog fakulteta koja je upozorila Ministarstvo da se većina mjera i aktivnosti koje oni predlažu neće moći provesti ove godine. (monitor.hr)

Priča mi jučer kolega koji se bavi turizmom (i to u vrlo velikoj turističkoj agenciji) kako im je razina bookinga pala za 15ak postotaka i kako će biti presretni ako se uspiju zadržati na toj brojci. Vladajući nude spasonosnu formulu oko smanjenja PDVa, no ako se do nje i dođe (a podsjećam, PDV je daleko najizdašniji proračunski prihod ili je to barem bio) biti će puno prekasno za ovu sezonu jer se rezervacije rade danas a odluka još nije niti na stolu, pa dok ona prođe vladu, pa malo sabora, pa narodne novine, pa dok to dođe do hotelijera, dok oni izračunaju i korigiraju cijene… Trajati će to.

No ima jedna druga stvar, nekako si mislim da je ovo super spin, jer Hrvatskkroz ko fol pregovarački postupak mora uskladiti svoje porezne stope na hranu s EU, no kod nas određene namirnice uopće nemaju PDVa (ili, tehnički rečeno imaju poreznu stopu PDVa od nula posto) pa mi se nekako čini kako će ovo proći u paketu, da se s jedne strane spušta stopa PDVa kao spasonosna mjerza za spas posrnulog turizma, dok će se s druge strane dignuti PDV na temeljne namirnice poput kruha, mlijeka, ulja i sličnih proizvoda.

Genijalan plan.

Misao dana:
Torture numbers, and they’ll confess to anything.

Zamor materijala

Nisam zaboravio na blog, no jednostavno svaki dan ista priča i doslovce se čini uzaludno (iako ne i besmisleno) pisati o ovome što se događa i što nas polako okružuje.

Država na ovaj ili onaj način polako ali sigurno kroči prema bankrotu, nagon HDZa za samoodržanjem je veći od mudrosti da se učini nešto konkretno i dobro za državu (no news here), lokalni izbori se rapidno približavaju i pitanje je sekunde kada će nas zapljusnuti nasmijani političari sa plakata (iako je nejasno zašto bi bili nasmijani) – tko normalan uopće želi vlast u ovo doba? Šuker je dobio prosvjetljene pa je odlučio ipak napraviti totalno suvišni rebalans proračuna (jer ste vi to tražili), parodija s Ustavnim sudom se nastavlja nesmanjenim tempom.

Zaposlene u javnom i državnom sektoru se sili na smanjenje plaća, a ne vidim da je država išta učinila da bi sama pomela pred svojim vratima. I dok mi do same državna služba nije toliko stalo, doista je sramota da se plaća skida i učiteljima, profesorima i nastavnicima koji su tradicionalno najlošije plaćeni a od kojih se očekuje (ili bi se barem moralo očekivati) najviše – jer oni su ti koji odgajaju ljude koji će preuzeti ovu zemlju (when-then rekli bi englezi).

Slovenci su sada i meni postali pomalo iritantni, ali donekle ih razumijem.

Nekako je nastalo zatišje u informacijama o financijskoj krizi. Znate li kada nastaje zatišje?

Vjerujem da je i drugim ljudima u drugim zemljama perspektiva slična, no nekako mi se ova naša čini posebnom. Pitam se koja će kvaliteta izići iz ovog kaosa.

Kletva dana:
Dabogda živio u zanimljivim vremenima.