Categories
Business Ekonomija

Političarima ostaje sića

Izuzmemo li Ustav, proračun je najvažniji dokument koji definira neku državu. U njemu piše odakle novac dolazi i kako se prikuplja te kako će biti potrošen. U ozbiljnim se zemljama državni proračuni donose mjesecima prije nego što stupaju na snagu, o njima se govori i po nekoliko godina prije nego što bi trebali biti prihvaćeni, te o njima odluke donose važni ljudi u tamnim odijelima vrlo ozbiljnog izgleda.

U Hrvatskoj je to nešto drugačije i kako to naši političari vole reći: “85% državnog proračuna je zadano”. Stoga, nema osobitog smisla previše diskutirati o 85% od stotinu i nešto milijardi kuna javnog novca jer je to jednostavno tako, moramo im vjerovati na riječ da je tih 85 i više milijardi kuna potrošeno na najmudriji mogući način i da je svaki trud uložen u razjašnjenje tog silnog troška u startu osuđen na propast. Iz nekog smo čudnog razloga povjerovali političarima i doista, o proračunu se i nije nešto raspravljalo sve do sada. Drugi mit odavno rezerviran za proračun je da je baš svaki od posljednjih dvadesetak proračuna uspio udovoljiti temeljnim kriterijima da bismo ga mogli nazvati razvojnim i socijalnim.
Istodobno!

Pogrešno je vjerovati da državni proračun u Hrvatskoj donosi Ivan Šuker kao resorni ministar i vlada s Jadrankom Kosor na čelu. Proračun donosi teta Marija iz računovodstva lokalnog vrtića (ili škole), ujak Danko koji je uspio postati tajnik jedne od onih silnih agencija koje puno rade ali ne proizvode rezultate, te vjerojatno cijela četa bezimenih računovođa iz prizemlja Ministarstva financija. Oni uporno skupljaju i unose podatke koje im u za to predviđene formulare ispisuju i redovito šalju spomenuta Marija, Danko ili neki drugi udaljeni rođak po izboru. Ministar Šuker i Vlada su ovdje samo zato da daju generalne smjernice, pa tako, primjerice, vrlo strogo odrede da se od sada piju samo voda i kava (bez šećera), jer je kriza, na što računovođe nevoljko korigiraju svoje tablice znajući kako će razliku koja im je potrebna za optimalnu količinu sokova i šećera te povremenu večeru o trošku poreznih obveznika namiriti iz razlike cijene struje koje ministarstvu ionako prijavljuju cijele godine po zimskoj tarifi, ili pak iz stavke tekućeg održavanja koja, uz ostalo, sadrži promjenu prozora na sjevernom krilu zgrade, i to četvrtu godinu zaredom. Ti su ljudi, dakle, oni koji odlučuju kako će se potrošiti nedodirljivih 85+ milijardi kuna proračuna, a političarima preostaje sića koja se ne dijeli po nekim osobitim strategijama ili opravdanosti.

Tu se rješavaju sitne razmirice, prethodni dogovori i izborna obećanja, pa tako dobivamo autoceste koje spajaju ništa ni sa čime ili pak prekrasne betonske mostove koji spajaju minsko polje s poljem preko rijeke koja će ionako uskoro presušiti. Nije problem niti ako pogriješite, uvijek je tu slijedeći rebalans ili povremeno (polutajno) preslagivanje, a što u najboljem slučaju podsjeća na onu igru iz djetinjstva koja se zvala “Vola oko stola”. Jedini pravi problem kojeg imaju korisnici državnog proračuna je kraj godine, naime, ako niste potrošili ono što ste predvidjeli – mala je šansa da ćete taj novac dobiti ponovno.

I dok je priča o proračunu prethodnih godina prolazila olako, te kako je ionako riječ o dosadnim diskusijama u kojima se žučni saborski zastupnici preko drugog programa nacionalne televizije razmeću milijunima pokušavajući impresionirati svoje obitelji naoko inteligentnim argumentima – nije ni čudo da prosječni porezni obveznik, dakle Vi, ne osjeća osobitu emocionalnu vezu s državnim proračunom, makar je on jednim sasvim solidnim dijelom popunjen rupom koja se nalazi u vašem džepu.

Rebalans proračuna koji nas čeka u slijedećih nekoliko tjedana po mnogo ćemu će biti drugačiji i prvi, pa predlažem da uložite malo vremena i pokušate sami pogledati da li naša država balansira bolje nego što vi balansirate svoj kućni budžet?ž

p.s. ovo je moja prva kolumna, koju od prošle subote do daljnjega možete čitati u subotnjem Večernjem, tj. u prilogu Večernjeg Obzor

Web Pick tjedna:
Eclectica je blog kojeg piše Nenad Bakić i sigurno spada u ponajbolje ekonomske blogove u Hrvatskoj. Ecletcicu treba imati na oku jer ga piše osvjedočeni poduzetnik koji nema niti najmanje motivacije ušminkavati podatke ili, ono što naši vladajući često rade, pokazivati podatke koji su selektivni, nereprezentativni i kojima vrlo često nedostaje kritična informacija kako bi doista bili vjerodostojni. Ovaj blog treba čitati natašte i s tabletama za smirenje na dohvatu.

Categories
Ekonomija

Hiperinflacija

Kaže američki blog:

Drugi problem kojeg imam sa novom bilancom FEDa je to što on značajno kompromitira ulogu centralne banke. Koliko ja znam, svaka hiperinflacija u povijesti imala je dva ključna sastojka: (1) deficit budžeta koji nije moguće riješiti politički i (2) centralna banka koja je preuzela obveze koje fiskalna vlast nije mogla izvršiti.

Cijeli tekst možete pročitati ovdje.

To je naravno Amerika, no ovaj recept za hiperinflaciju mi daje lagani Deja Vu osjećaj. Gdje smo li ovo vidjeli ranije? Hrvatska se zbog nespremnosti centralne vlasti nalazi pred rebalansom proračuna za koji se već danas zna da neće udovoljiti padu državnih prihoda. A znamo da imamo HNB s guvernerom koji ionako vrišti zbog situacije no pitanje je kako bi se ponašao ako dođe pred metaforički zid neispunjenja obveza države.

Misao dana:
Inflation is like sin; every government denounces it and every government practices it.

Categories
Hrana i piće Priroda i društvo

Smanjenje povećanje PDVa na hranu

Smanjenje PDV-a na hranu i piće s 22 na deset posto antirecesijska je mjera za pomoć hrvatskom turizmu o kojoj ozbiljno razmišljaju u Ministarstvu turizma. O efektima te mjere na ovogodišnju turističku sezonu ministar Damir Bajs najkasnije bi sutra trebao informirati premijera Sanadera i ostale članove Vlade. S obzirom na to da većina mjera zadire u državni proračun, konačna odluka o prihvaćanju Bajsova akcijskog plana bit će na ministru financija Ivanu Šukeru.

Hrvatska je jedna od rijetkih zemalja na Mediteranu koja ima tako visoku stopu PDV-a u ugostiteljstvu. U Grčkoj ona iznosi osam posto, u Italiji deset, a u Španjolskoj sedam posto. Dio stručnjaka, koje je angažiralo Ministarstvo radi izrade akcijskog plana za spas hrvatskog turizma 2009. godine, izlaz iz krize vidi upravo u niveliranju stope PDV-a na hranu i piće s onom koja je na snazi u konkurentnim zemljama. Drugi, pak, smatraju da je ta mjera dvosjekli mač.

– Trebalo bi napraviti preciznu simulaciju po destinacijama i županijama kako bi se vidjelo koliko je ta mjera stimulativna za državu – komentirao je jedan od Bajsovih suradnika na projektu, koji dijeli mišljenje Katedre za turizam zagrebačkoga Ekonomskog fakulteta koja je upozorila Ministarstvo da se većina mjera i aktivnosti koje oni predlažu neće moći provesti ove godine. (monitor.hr)

Priča mi jučer kolega koji se bavi turizmom (i to u vrlo velikoj turističkoj agenciji) kako im je razina bookinga pala za 15ak postotaka i kako će biti presretni ako se uspiju zadržati na toj brojci. Vladajući nude spasonosnu formulu oko smanjenja PDVa, no ako se do nje i dođe (a podsjećam, PDV je daleko najizdašniji proračunski prihod ili je to barem bio) biti će puno prekasno za ovu sezonu jer se rezervacije rade danas a odluka još nije niti na stolu, pa dok ona prođe vladu, pa malo sabora, pa narodne novine, pa dok to dođe do hotelijera, dok oni izračunaju i korigiraju cijene… Trajati će to.

No ima jedna druga stvar, nekako si mislim da je ovo super spin, jer Hrvatskkroz ko fol pregovarački postupak mora uskladiti svoje porezne stope na hranu s EU, no kod nas određene namirnice uopće nemaju PDVa (ili, tehnički rečeno imaju poreznu stopu PDVa od nula posto) pa mi se nekako čini kako će ovo proći u paketu, da se s jedne strane spušta stopa PDVa kao spasonosna mjerza za spas posrnulog turizma, dok će se s druge strane dignuti PDV na temeljne namirnice poput kruha, mlijeka, ulja i sličnih proizvoda.

Genijalan plan.

Misao dana:
Torture numbers, and they’ll confess to anything.