Fitilj je zapaljen

U ovo pred_vikend jutro htio bih se osvrnuti na jučerašnje izglasavanje (ne)povjerenja navodnom ministru Branku Vukeliću za kojeg se M. dobro pita koja on to postignuća ima iza sebe da ga Sanader zove najboljim ministrom (osim što je možda za stranačku blagajnu mrknuo 6mil usd što je sasvim solidna cifra). No ono čime bih počeo je u stvari jedan tekst koji se pojavio u Jutarnjem prije nekoliko dana a koji kaže kako neki SDPovci ne žele Jurčića za premijera – a i jučerašnje glasanje i tekst se u osnovi bave istom stvari.

No pasaranNaime, kaže tamo neki neimenovani izvor kako se pojedini SDPovci bune radi nepotrebne “radikalizacije” (štogod to značilo ako ste oporbena stranka) a koja se manifestirala tako što su SDPovci napali premijera (onom izjavom kako štiti “mafiju”) te pokrenuli proces izglasavanja povjerenja Vukeliću. Eh, i sve to skupa se onda preslikava na unutarnji ustroj SDPa i tko gdje želi sjediti nakon dobivenih izbora (koji su prema anonimnom izvoru čini se gotova stvar).

Daklem, funkcija oporbe u svim mogućim situacijama je da bude korektiv vlasti, da (kako je to jedan poznati lijepo rekao prije neki dan) vodi “knjigovodstvo” dobrih i loših poteza te da viče kada se nešto dogodi krivo. Vlast, prevrtljiva kakva je, ima tendenciju deformirati ljude, njihova načela i ljestvicu vrijednosti pa se neka bogatstva čine bližima nego što doista jesu i ponekad uhvatimo nekoga s prstima u pekmezu kao što se desilo u slučaju Brodosplita.

Upravo zato ovakve akcije imaju smisla, jer skreću pozornost na nepravilnosti koje se događaju i daju do znanja vladajućima da ima netko tko ih promatra. Mnogi (čitajući komentare po jutarnjem i večernjem) se smiju akciji SDPa koja je unaprijed bila osuđena na neuspjeh i pitaju se čemu dragocjeno gubljenje vremena za cilj koji je od početka bio nedostižan (a taj je izglasavanje nepovjerenja ministru)? Sada je vrijeme da vas podsjetim na pjesmicu koju sam već nekoliko puta citirao:

When the Nazis came for the communists,
I remained silent;
I was not a communist.

When they locked up the social democrats,
I remained silent;
I was not a social democrat.

When they came for the trade unionists,
I did not speak out;
I was not a trade unionist.

When they came for me,
there was no one left to speak out.

Oporba u saboru su ljudi koji prenose naše stavove vladajućima i koji bi se morali brinuti da vladajući izvrše svoj program temeljem kojeg su dobili na izborima. Diskusije po saboru, saborskim hodnicima ili medijima su poput rovovske borbe i koji je smisao da imate s jedne strane vladajuću vojsku koja puca na sve strane, a da s druge strane imate oporbenu vojsku koja sjedi, šuti i ne puca nego samo sebi mrmlja u bradu kako je ona bolja i kvalitetnija samo kada bi dobili priliku da počnu pucati?

Oporba je uostalom oporba zato jer ima drugačiji program i drugačiju viziju kako voditi zemlju i normalno je da kada god može iskazuje svoje nezadovoljstvo potezima vladajućih, a još više zbog propusta vladajućih.

Uostalom, što bi vam više odgovaralo; da li da oporba sjedi i šuti i kada ih god nešto pitate kažu “čekajte da pobjedimo na izborima” (kao što to neke oporbene stranke i rade) ili pak da imate oporbu sa stavom koja svjesno ide u borbu za ono u što vjeruje (ili želi vjerovati, ili je motivirana da vjeruje ili…) kako bi postigli svoj cilj? Da li je šutnja oporbe uopće prihvatljiva neovisno o tome što znamo da ministar neće biti smijenjen ili da nijedan amandman na državni proračun neće biti prihvaćen i da nijedan oporbeni zakon neće proći? Smije li oporba šutjeti? Ja mislim da ne.

I da vas ne davim dalje, samo da jasno napišem da se sramim svih onih koji su jučer izglasali povjerenje Vukeliću ne zato što je možda on mrknuo 6mil usd (i time poboljšao saldo svoje pokretne imovine) nego zato što je certificirano glup i zato što po zapovjednoj odgovornosti mora odgovarati za ono što se događalo u Brodosplitu, a krajnje je vrijeme da se predstavnici države počnu odgovorno ponašati prema imovini kojom upravljaju. Jedan otkaz insignifikantnom ministru ne bi riješio problem ali bi barem malenim dijelom pokazao da vladajući brinu o nečemu.

https://www.youtube.com/watch?v=7QrW3yKlIvM

(da li ovaj gornji jubito daje bolje značenje riječi “radikalizacija” ili riječi “politikanstvo” koju je taj isti govornik jučer upotrijebio opisujući SDPov zahtjev za smjenom)

Misao dana:
No Pasaran.

(“no pasaran” u grubo je prijevod sa španjolskog i znači “oni neće proći”, izgovorio ju je prvi puta francuski general Robert Nivelle u bitci kod Verduna u prvome svjetskom ratu a kasnije se pojavljivala kao slogan u više navrata i dobro je poznati ljevičarski slogan)

Dan poslije sutra

Jučerašnji dan je bio prepun zanimljivosti a kako se čini i današnji će biti još bolji, nakon privremenog zatišja politika ponovno udara i počela je nova runda.

  • Jučer je državno odvjetništvo podnijelo istražni zahtjev u aferi Brodosplit. Ovaj zahtjev je zabavan po nekoliko parametara od kojih je prvi definitivno taj što je DORH po prvi puta iskoristilo mogućnost da podnese istražni zahtjev i bez završene policijske istrage (tek toliko o tome kako je policija u splitu sposobna i motivirana dovršiti ovu istragu). Pritisak je bio jednostavno prevelik i nešto se moralo učiniti, no kako bi se kontriralo, istovremeno je optužena i stara uprava (dakle ona koja je upravljala brodogradilištem u vrijeme koalicijske vlade) unatoč tome što je još krajem prošle godine taj isti DORH htio odustati od progona stare uprave zbog (valjda) nedostatka dokaza. Taktika je da ako već ne možemo izbjeći optužbe prema našoj ekipi, moramo barem dati percepciju da su svi isti. Druga zanimljiva stvar su i prijedlozi za pritvaranje zbog mogućeg utjecaja na svjedoke, no pitam se,Despair.com: It could be that the purpose of your life is only to serve as a warning to others.

    ako su akteri cijele priče imalo pametni onda su na svjedoke utjecali u proteklih godinu dana kada su slobodno hodali brodogradilištem. Drago Maček (aka. Iceberg, vidi ironije naziva obzirom da se njegovo ime spominje i oko Kraljevice ali i TLMa ;) će čini se završiti tamo gdje sunce ne sja i sada ovisno o honoraru kojeg je dobio i osjećaju za samopreživljavanje možda (ipak, samo možda, jer u HDZu vrijedi osim zakona pozitivnog mišljenja i zakon šutnje; ) odluči ispričati priču, ipak, ne vidimo često HDZovce u zatvoru (barem ne one državotvorne, a za ove je više nego očigledno da su preko dobre volje na putu za zatvor).

  • Treća zanimljiva stvar oko Brodosplita je da je istražni zahtjev stao s upravom i nije se proširio na nadzorni odbor. Nadzorni odbor (da ponovimo gradivo) nadzire rad brodogradilišta a prema zapisniku sa sjednice NO Brodosplita, nadzorni odbor je odobrio sporne ugovore unatoč tome što je bilo jasno rečeno na samoj sjednici kako su ugovori sumnjivi te je bio iznesen niz nepravilnosti i neuobičajenih postupaka u svezi s tim ugovorima. Inače, sabor danas raspravlja o povjerenju ministru Branku Vukeliću – u normalnim uvjetima on ne bi bio na ovome mjestu, a sve da ga je i netko postavio do današnjeg dana bi dobio nogu nekoliko puta, no mi živimo u hrvatskoj, a HDZ je vladajući pa “common sense” ovdje ne funkcionira. U predizbornoj godini gotovo je nemoguće da bi premijer dozvolio da mu oporba torpedira ministra i na taj način eksponira sav jad i bijedu HDZove vlasti.
  • Nemojte zaboraviti kako sjednicu sabora možete gledati i na internetu (www.sabor.hr).

Zanimljivi dan se sprema.

Misao dana:
We all know what Parliament is, and we are all ashamed of it.

Branko Vukelić, ja ne kužim tog čovjeka

Despair.com: None of us is as dumb as all of us.Navodni ministar gospodarstva BrankoVukelić kojeg uvijek rado spominjem, predao je (kao i ostatak vlade) najnovije verzije imovinskih kartica. Prema novoj imovinskoj kartici, ministar je prijavio svega 50.000kn pokretne imovine. Ako kažemo da je pokretna imovina sve ono što nije prijavljeno u ostatku imovinske karticu (a kako su to Ana gogo Lovrin te još neki mudri HDZovci primjetili) poput plastičnih operacija, krzna, ogrlice, naušnice, kravate i ostaloga onda se postavlja pitanje što možete strpati u tih 50.000kn?

Recimo, moja CD kolekcija vrijedi više od pokretne imovine ministra, a čini se i biblioteka. Koliko odijela ste izbrojali na ministru? Koliko košta jedna osnovna kuhinja, ili kupaona? Ili ugradbeni ormar? Plasma televizor?

Uostalom gdje je Branko sakrio 6mil USDa koji nedostaju u Brodosplitu, to je isto pokretna imovina, zar ne?

Doduše, moguće objašnjenje njegovog slabog stanja pokretne imovine je i novogodišnja krađa kada su ga lopovi počistili (usput rečeno, sada lopovi imaju fini popis na kojem se lijepo vidi tko ima koliko imovine, pa nije teško donijeti odluku hoćete li se opredijeliti za nečiji auto ili pak za daleko vrijednije pokretnine).

Beskrajno mi je zanimljiva ta situacija s imovinskim karticama jer je Ivo&Co udovoljio formi koja se od njega tražila. Kao prvo, kompletna vlada (a čini se i većina HDZovaca) je odlučila osvježiti svoje kartice dodatnim informacijama koje same po sebi ništa ne znače ali istovremeno uspješno zatvaraju svaku diskusiju o tome da li nešto je ili nije prijavljeno. Isto tako, ovakvim ispunjavanjem kartica samo pokazuju svoj stav o javnosti koja je od njih očekivala (a dr. Ivo obećavao) demokratski iskorak, koji se eto, nije dogodio (uh razočarenja li, i još jednog u nizu iznenađenja); jer, u krajnjoj liniji nije bila bit u tome koliko premijer takve imovine ima nego kako ju je stekao, a ovom karticom to i dalje ne znamo.

I kada smo opet kod satova, samo da podsjetim da je samozvani spin doktor Ratko Maček u Otvorenom 11. siječnja obećao pokazati račune za satove, ali i račune iz Verone (te načine kako su kupljeni), no niti jedno niti drugo a defnitivno ne i treće do današnjeg dana vidjeli nismo.

Misao dana:
None of us is as dumb as all of us.