Vrijeme je tako relativan pojam

Piše danas u sutrašnjim novinama slijedeće:

Dva hrvatska raketna broda klase Helsinki utovarena su u vojnoj mornaričkoj bazi Pansio na brod Grietje koji će ih krajem mjeseca dopremiti u Hrvatsku. Jutarnji list posjeduje ekskluzivne fotografije utovara ratnih brodova od kojih je svaki težak više od 200 tona i dugačak 45 metara. Oba broda postavljena su na palubu broda Grietje koji je dugačak 151 metar, gdje su fiksirana. (jutarnji)

Riječ je o tome da je naš ultrasposobni ministar Branko Vukelić kupio ova dva broda od finaca i to da budemo precizniji od tvrtke Patria Aviation (jel netko kuži vic, kupujemo raketne topovnjače od Patria Aviation). Patria (ne nužno baš ova), je direktno umješana u aferu potplaćivanja slovenskih državnih dužnosnika zbog kupnje vojne opreme, neke smjene su se desile, neki ljudi su pozavršavali u zatvoru a Janša je izgubio izbore. Kod nas (na sreću) zasada nije bilo niti insinuacija o bilo kakvom kriminalu te pretpostavljam da to samo znači kako je Vukelić nešto naučio na slučaju Brodosplit.

Jedna malo starija vijest glasi ovako:

Ministarstvo obrane, posredstvom državne Agencije za prodaju oružja “Alan”, već mjesecima pokušava pronaći kupca za raketnu topovnjaču “Kralj Petar Krešimir IV.” za koju, iz nekog nepoznatog razloga, više nema mjesta u floti HRM-a. Ozbiljno se razmišlja i o prodaji druge topovnjače, “Dmitar Zvonimir”, broda koji od porinuća nikad nije bio do kraja “oružano kompletiran”.

Za hrvatske topovnjače, koje bi se uoči prodaje kompletno remontirale, načelan interes pokazalo je nekoliko zemalja istočnog Sredozemlja. (slobodna)

Fora s ovom viješću je da Hrvatska prodaje svoje dvije postojeće raketne topovnjače, a koje mijenja s gore spomenute dvije topovnjače, a sve skupa zbog modernizacije Hrvatske ratne mornarice.

Vremensko relativni dio cijele priče stoji u činjenici kako je brod Petar Krešimir IV porinut 1992. godine, a Dmitar Zvonimir 2001. godine. Dakle mi mijenjamo dva broda stara 16 i 7 godina za druga dva broda stara 20 godina kako bi modernizirali mornaricu.

Go figure!

Misao dana:
Relativity applies to physics, not ethics.

Predizborne Vladine odluke

U posljednjih nekoliko dana prošuljala se po jedna vrlo zanimljiva odluka neovisnog pravosuđa i Hrvatske vlade, a koja ima zanimljive konsekvence. Naime, državno odvjetništvo zatražilo je blokadu imovine Drage Mačeka – odluka je odbijena, a pazite obrazloženje:

Istražni sudac Župnijskog suda u Splitu Neven Cambi potvrdio je kako je odbio zahtjev Županijskog državnog odvjetništva za privremenom zabranom raspolaganja imovinom Drage Mačeka, brokera osumnjičenog u tzv. slučaju Brodosplit zajedno s bivšim predsjednikom i članom Uprave splitskog brodogradilišta Goranom Vukasovićem i Antom Luetićem, te još pet osoba, zbog sklapanja štetnih ugovora kojima su oštetili tvrtku i na protupravni način stekli imovinsku korist od 4,7 milijuna kuna.

Istražni je sudac rješenje o neprivaćanju zatjeva Državnog odvjetništva donio nakon što je od aktualnog predsjednika Uprave Brodosplita Domagoja Klarića, koji je na tom mjestu ostao kao jedini član Uprave, primio odgovor kako se Brodosplit ne smatra oštećenim poslovima za koje se osumnjičeni terete. (jutarnji)

Brodosplit (s novom upravom na čelu) i dalje tvrdi kako štete nije bilo, neovisno o tome što je put novca poznat i što je još na razini nadzornog odbora bilo upozorenje o vrlo neobičnim pobočnim ugovorima. Hrvatska brodogradnja u 2006. godini subvencionirana je sa nekih 2.6 milijardi kuna, što su uvjerljivo najveće subvencije u neku industriju (ako se ne varam trećina svih subvencija) i nije li dobro znati da je barem 6 milijuna dolara od toga završilo u rukama hrvatskih građana?

Vladina odluka koja mi je zapala za oko je ona o odustajanju od izvršenja obećanja o prijenosu 25% + 1 dionicu gradu Hvaru u glasovitoj aferi Sunčani Hvar. Zanimljivo je da je Damir Polančec javno (na prvom programu HTVa) obećao ovu transakciju. Kako će to utjecati na rezultate HDZa u desetoj izbornoj jedinici je malo nejasno, no činjenica je da je ovo jedna od rijetko dobro dokumentiranih prevara od strane HDZove Vlade:

Vlada više ne želi dati Gradu Hvaru 25 posto plus jednu dionicu u tvrtki Sunčani Hvar iako je 16. siječnja donijela upravo takvu odluku. Umjesto dionica Sunčanog Hvara, Gradu je ponuđeno vlasništvo hotelskog kompleksa Sirena, u kojem se nalazi i tzv. Biskupska kuća, na čije vlasništvo pravo polaže Katolička crkva. Zbog toga se potpredsjednik Vlade Damir Polančec u petak susreo i s hvarskim gradonačelnikom Pjerinom Bebićem i s biskupom Slobodanom Štambukom. (business.hr)

Toliko o tome koliko vrijedi riječ jednog HDZovog podpredsjednika vlade (nije baš da smo iznenađeni, ali ipak…). Usput rečeno, još jedno Polančecovo obećanje nije ispunjeno, a to je objava ugovora između ORCOa i Hrvatske vlade – unatoč tome što se ORCO s time javno usuglasio. Očigledno je ugovor kojeg je objavio točan i potvrda njegove autentičnosti bi bio još samo jedan čavao u HDZovom …. (dovršite rečenicu sami)

Misao dana:
Anything that keeps a politician humble is healthy for democracy.

Bloger na obavijesnom razgovoru

Bill Gates, mugshotDanašnje jutro sam (donekle neočekivano) proveo u policijskoj postaji na obavijesnom razgovoru. Kada me inspektor nazvao u jučerašnje popodne (i to u ured) moram priznati da me to iznenadilo i u sekundi i pol od trenutka kada se predstavio i zamolio me da dođem na obavijesni razgovor i trenutka dok mi nije objasnio zašto me u stvari treba proletilo mi je u glavi nekoliko misli.

Naime, pomislio sam da me možda zovu zbog Brodosplita, Sunčanog Hvara, ili možda zbog onog nikada objavljenog transkripta sa sjednice vlade? Ili možda radi Ivice Kirina mojeg omiljenog ministra? Pomislio sam da me možda žele optužiti za podrivanje sustava ili čak možda da me pravda sustigla zbog nadriliječništva?

Ništa toliko uzbudljivo ali zato jednako ozbiljno, riječ je bila o jednom komentaru ostavljenom prije nekoliko mjeseci kojeg nisam izbrisao ali zbog toga što nije sukus o tome govoriti neću poimence navesti kako se ovi na vertikali ne bi previše živcirali.

Osnova po kojoj su dečki u plavom razgovarali sa mnom je zakon o kaznenom postupku, članak 177 koji (samo bitni dio kopiram jer je članak podugačak) glasi:

Radi ispunjenja zadataka iz stavka 1. ovoga članka redarstvene vlasti mogu tražiti potrebne obavijesti od građana, primijeniti poligrafsko testiranje, analiziranje glasa, obaviti potreban pregled prijevoznih sredstava, osoba i prtljage, za prijeko potrebno vrijeme nadzirati i ograničiti kretanje određenih osoba na određe­nom prostoru (promatranje, pratnja, blokada, racija, zasje­da, klopka, nadzor prijenosa stvari i dr.), poduzeti potrebne mjere u svezi s utvrđivanjem istovjetnosti osoba i predmeta, raspisati potragu za osobom i stvarima, u nazočnosti odgovorne osobe obaviti pregled određenih objekata i prostorija državnih tijela, pravnih osoba te drugih poslovnih prostora i ostvariti uvid u određenu njihovu dokumentaciju i podatke, prikupljati obavijesti uz prikrivanje svrhe prikupljanja ili s prikrivanjem svojstva policijskog službenika, putem tajnog izvjestitelja, od pravne osobe koja pruža telekomunikacijske usluge zatražiti provjeru istovjetnosti telekomunikacijskih adresa koje su u određenom razdoblju uspostavile vezu, te poduzeti druge potrebne mjere i radnje. O činjenicama i okolnostima koje su utvrđene prilikom poduzimanja pojedinih radnji, a mogu biti od interesa za kazneni postupak, sastavit će se službena zabilješka.

Razlog zbog kojeg sam bio malo zadržan je taj što je u osnovi, policija od mene tražila podatak kojeg po gornjem članku zakona imaju pravo tražiti od pravne osobe koja pruža telekomunikacijske poslove, a ja definitivno ne odgovaram tom opisu (daleko od toga), no daleko najviše ih je zbunilo to što sam tražio pismeni zahtjev u kojem piše tko traži što i temeljem kojeg stavka zakona. Naime, ekipa kaže kako dopise pišu pravnim osobama a ne i fizičkim jer gdje bi stigli kada bi se svakom građanu morali obratiti pismenim putem. Ja sam inzistirao na tome pa je nastao omanji mexican standoff. Policija je na kraju producirala zahtjev, a ja podatak pa sam tako pušten (nije da sam bio zatočen – daleko od toga, ali očigledno je bilo da je interes da se do podatka dođe priličan).

Ono o čemu bih u stvari htio pisati je pitanje postupka (inspektori s kojima sam popričao su bili krajnje ljubazni i pristojni, bez daljnjega, no procedura me pomalo muči). Naime, anticipiravši što bi se moglo dogoditi posavjetovao sam se na nekoliko strana što ja mogu ili ne mogu učiniti u danoj situaciji, odnosno koje su njihove ovlasti u predmetu. To je ukratko i prva policijska pogreška, jer su (valjda po prirodi svog posla) propustili mi reći koje su moje mogućnosti, a koje su lijepo napisane na stranicama gong-a i gdje ukratko piše da mi ne mogu ništa – još je pokojni Sun Tzu govorio o tome kako se ne smije podcijeniti neprijatelja a mislim da je stav u startu bio “lako ćemo”. Poštujem njihov interes da iz mene uz minimum muke iskamče podatak ali ipak očekujem više truda (please, work with me)… Drugi veliki minus se dogodio u jednom trenutku kada je pala kraća good cop/bad cop rutina kada mi je bad cop ukratko objasnio da ja očigledno nemam povjerenja u državu kada njemu ne vjerujem (nisam zapamtio točnu formulaciju pa je ovo pitanje interpretacije, ali ovo je ono što sam ja razumio). Dakle, osim što bih ponudio njegovog vlastitog ministra kao Exhibit A (dakle svaka osoba koja ima povjerenja u Ivicu Kirina bi ozbiljno morala poraditi na svojem sustavu vrijednosti i općenito na očekivanju od svijeta koji ga okružuje), a predlažem i dublje čitanje ovog bloga budući da je većina mojih stavova ionako u njemu detaljno opisana. Kao bottom line, dečki su se regrupirali, konzultirali i popustili te sam ja dobio dokument koji sam tražio.

A sada malo o komentaru zbog kojeg je napravljena krivična prijava. Dakle ne ulazeći u sukus komentara problem je u tome da je nepoznati netko napravio nesmotreni komentar čime je nekoga drugoga stavio u kontekst u kojem se ovaj mora braniti. Znam da ovime neću puno objasniti, no poanta je u tome da je anonimni korisnik napisao u komentaru jednu rečenicu koja gore spomenutoj ali neimenovanoj osobi može napraviti puno problema u životu (daleko više nego jedno moje upropašteno jutro). Rado bih napisao da u interesu istrage neću napisati o kome i čemu se radi, no u biti to ne želim učiniti kako ne bih napravio više problema nego što ih dotična osoba ima.

Internet je medij na kojem možete pisati svašta, i ako ste možda i mislili da papir trpi sve, tek s internetom smo doživjeli sasvim nove razmjere te tvrdnje. Ono na što treba paziti je upravo to da upotrebom vlastite slobode izražavanja ne ugrozite nekoga drugoga – a upravo to se i dogodilo. To je ukratko i definicija slobode u modernom društvu, jer smijemo, možemo i ako se mene pita moramo koristiti svoju slobodu do krajnjih mogućih granica – no jedna od njih je trenutak kada svojim djelovanjem ugrozimo drugoga, bio to član obitelji, susjed ili neka neimenovana osoba.

Upozorio bih još jednom da ste na internetu sve samo ne anonimni i svaki dojam anonimnosti je totalno pogrešan. Praktički svaka aktivnost koju napravite zapisuje se na nekom od servera i policija uz odgovarajuće zahtjeve (poput ovoga kojeg sam danas dobio) može doći do svih njima nužnih podataka kako bi vas identificirali, pa stoga ako već mislite raditi nepodopštine na internetu i objavljivati stvari koje su potencijalno osjetljive prirode onda to radite na pametan način. Svojevremeno sam napisao uputstvo za anonimne surfere koje možete pronaći na stranicama pollitike.com.

Misao dana:
Guard: Don’t fight it son. Confess quickly! If you hold out too long you could jeopardize your credit rating.