Dezintegrirajuća oporba

Da li itko prati što se događa u Osijeku? Naime u Osijeku su izbore dobili HSP i Glavašev HDSSB koji su koalirali do prije nekoliko dana. Iako je koalicija već nekoliko puta bila na rubu pucanja (primjerice zbog Đapićeve frustracije da napravi ne osobito lijep Starčevićev spomenik, kojeg je uzgred rečeno Starčević oporukom zabranio). No stvar je pukla, čini se, na dvorani za rukomentno prvenstvo koja navodno košta 900 milijuna kuna (skupa dvorana ako se mene pita), a HDSSBovci tvrde da je cijena prenapuhana i iznad Osiječkih platežnih mogućnosti. Košarkaš Anto je odlučio stvar prerezati i ide u investiciju dvorane pa kud puklo, a čini se da će puknuti.

Negdje na ovoj točci se situacija komplicira. Naime, u normalnim uvjetima, koalicija bi propala i potom bi se raspustilo gradsko vijeće (ili kako se već zove) i otišli bi na izbore. Nakon što je shvatio da nema druge i Đapić je krenuo drukati za izbore. HDZ i SDP mirno sa strane promatraju razvoj događaja – SDPu je manje-više svejedno jer u Osijeku i nema neki rezultat, a HDZu svako međusobno razbijanje dobre volje između HSPa i HDSSBa ide u korist budući da su HDSSBovci i HSPovci upravo ono biračko tijelo koje su izgubili nakon HDZovog razlaza s Glavašom, što je pak omogućilo raspored snaga koji je doveo Antu Đapića na gradonačelničku fotelju (ili fotelje, zavisi kako gledate) .
No, u kopernikanskom obratu koji se desio, likovi iz HSLSa predvođeni Zlatkom Kramarićem (koji je uzgred rečeno gradonačelnikovao Osijekom godinama) odlučili pružiti ruku pomirenja HDSSBu (koje su proglašavali lopovima, ubojicama, gospodarima života i smrti i još koješta) kako bi zajedno oformili gradsku vlast. Zlatko Kramarić je pritom čak izrekao i rečenicu koja bi morala ući u anale hrvatske političke gluposti (iste one anale koje će nakon 25. studenog pisati Ivo Sanader):

S Glavašem bih Osijeku vratio urbani imidž (jutarnji)

Mission impossible ako se mene pita ali…

HSP i HSLS imaju puno toga zajedničkoga, za HSLS je to totalno evidentno, za HSP bitno manje, ali obje stranke su prošle svoj zenit i sada su u silaznoj putanji. HSLSova slamka spasa je koalicija s HSSom (ono što se tu u stvari dogodilo je da je HSS uložio svoju slamku, a HSLS svoju pa sada valjda misle napraviti splav od toga) kako bi izronili preko izbornog praga i barem svojim čelnicima dopustili još jednu reinkarnaciju. Podsjećam da imate samo dva-tri HSLSovca koja vjerojatno možete spomenuti napamet, Čehoka koji je kohabitacijski gradonačelnik Varaždina s HNSom (i kojeg će HNS vjerojatno pojesti za doručak u nadolazećim izborima), Đurđu Adlešić (to je ona koja njeguje “probudila sam se prije 5 minuta” frizuru), a koja je načeta već svojim aferama i nejasnim postupanjem s Hrvojem Vojkovićem i naravno osiječki Zlatko Kramarić koji nije shvatio da mu je vrijeme da nestane i valjda skupa s Glavašom piše memoare o Osiječkim ratnim danima.

HSP se pak našao between rock and hard place; stisnuti HDZovci moraju udarati po HSPu jer im je s lijeve strane SDP dramatično suzio prostor djelovanja, a u slavonskoj četvrtoj izbornoj u kojoj je na proteklim izborima HDZ dominirao sada se politički krajobraz u cijelosti promijenio i to na nepovoljno. HDZov je vitalni interes eliminirati prijetnju HDSSBa (što iz političkih ali i osobnih razloga), a ako pritome strada HSP na uštrb HDZa nema nikakve osobite štete, jer HSP ionako nije osobito poželjan partner na eventualnoj vlasti.

I sada dolazimo do sličnosti između HSLSa i HSPa, naime obje stranke koaliraju na nacionalnoj razini s HDZom i dok su im ostavile vladu i ministarstva netaknute (uz izuzetak uhljebljivanja pojedinaca poput recimo HSLSove Dorice Nikolić), ono gdje HSLS briljira su nadzorni odbori i članovi uprava od čega je najzaslužniji upravo gore spomenuti Hrvoje Vojković koji je na čelu Croatia Osiguranja, tradicionalnoj kravi muzari ekipe na vlasti (primjerice, nitko nije primjetio vrlo skupu i neefikasnu kampanju HSS-HSLSa koja je iznad njihove platežne moći, taj novac je morao doći od nekuda i nemojte misliti da je došao iz stranačkog proračuna ili na neki osobito legalan način). Istu priču, ali daleko suptilnije provodi i HSP čija imenovanja nisu javna ili se barem ne identificiraju stranački. Neke od HSPovih akvizicija već imamo u zatvoru poput recimo Vlade Zeca, no takvih ljudi ima još. HSP i HSLS su shvatili da na vlasti ne mogu za svoju stranku niti blizu toliko priskrbiti kao što to mogu kroz nadzorne i upravne odbore i upravo ta doktrina ih čini sličnima.

Volim ići u Osijek, no srce me boli kada vidim što se tom gradu događa, u njemu rat, ako niste shvatili, još nije završio.

Misao dana:
The Player: We’re more of the love, blood, and rhetoric school. Well, we can do you blood and love without the rhetoric, and we can do you blood and rhetoric without the love, and we can do you all three concurrent or consecutive. But we can’t give you love and rhetoric without the blood. Blood is compulsory. They’re all blood, you see.
Guildenstern: Is that what people want?
The Player: It’s what we do.

Kuda plovi ovaj brod

Zrnca za razmišljanje preko vikenda:

  1. Nadam se da pratite događanja u susjednoj nam Srbiji, tamo je jako zabavno ovih dana (totalno na tragu starokineske kletve “Dao Bog da živiš i zanimljivim vremenima!” – problem s zanimljivim vremenima je taj što su ona obično zanimljiva svima osim onima koji u njima žive). Meni osobno je situacija zanimljiva jer sam o situaciji u Srbiji čuo preko ustiju nekolicine kolega, i svi oni su komentirali Srbiju u kontekstu pada vrijednosti njihovih fondova. Eti, i Šprajc je izgubio nešto para u Srbiji. Kapitalizam polako ali sigurno sazrijeva kod nas, a briga za susjede se jednako tako polako pretvara u brigu za stabilnost tržišta.
  2. Četiri mjeseca nakon “fiskalne decentralizacije” počinju se nazirati efekti kuda je novac otišao (moja teorija kaže kako je HDZova vlada decentralizirala Zagrebački novac). Grad Zagreb je totalno na liniji očekivanja zaključno s mjesecem travnjem uprihodio nekih 80ak milijuna kuna manje nego prošle godine. Od sada pa na dalje to je vožnja nizbrdo… Sjeća li se netko Šukera i njegovih tvrdnji…
  3. Summit SEECPa je u tijeku, nekako su mi novinari sramežljivi da navedu kako je to summit južne i istočne Europe, ne vole to trljati svima nama u nos, pokušavajući valjda izbjeći sasvim neminovnu zemljopisnu asocijaciju. Prometne gužve slijede (ili su već u tijeku), a policija kaže da neće odati rutu kojom će se državnici voziti “zbog sigurnosti”. Sva sreća da postoji najmanje dvadesetak međusobno različitih i totalno neočekivanih ruta kojima se može voziti od WestIn-a do aerodroma.
  4. Palo mi je nešto napamet; kafići kupuju sokove i onda ih iz bočica poslužuju gostima. Svaka bočica ima pola kune kaucije i nakon što je bočica ispražnjena tko sprečava konobara/gazdu ugostiteljskog objekta da uzme te bočice i ostvari povrat 0,5kn u gotovini u privatni džep (tax free)? Mislim nitko.
  5. Branimir Glavaš je noćas prebačen u zatvorsku bolnicu u Zagrebu nakon poteškoća koje su nastale tijekom (ponovljenog) štrajka glađu. Da li je doista moguće da Glavaš isti manevar izvede dvaput i oba puta u njima uspije?
  6. Na novootkrivenom blogu TheFischBowl ima tekst o enciklopediji života (moj grubi prijevod), za čije je stvaranje jučer najavljen fond o impresivnih 50 milijuna dolara. Ideja je potekla s TED konferencije (na kojoj sam tako žarko želio biti ove godine) i pretvara se u stvarnost. Pogledajte TheFischBowl i prezentacije koje se tamo kriju (Did you know, What if…).

Misao dana:
Much work remains to be done before we can announce our total failure to make any progress.

Branimir Glavaš (opet) u zatvoru

Branimir Glavaš ispred Osiječkog HDZa

Jučer je Branimir Glavaš proveo cijeli dan u uniformi čekajući policiju koja ga je na kraju dana (valjda nakon dnevnika) prošetala do zatvora.

No, pao mi je na pamet jedan članak iz Zakona o obrani:

10. Zastave, znak i oznake u OruŽanim snagama

Članak 115.

Postrojbe Oružanih snaga imaju svoje zastave.

Zastave postrojba Oružanih snaga propisuje vrhovni zapovjednik na prijedlog ministra obrane.

Članak 116.

Znak Oružanih snaga sadrži grb i naziv Republike Hrvatske.

Izgled znaka Oružanih snaga, oznaka činova, dužnosti i pripadnosti granama, rodovima, službama i strukama, oznaka zapovjedništava, postrojba i ustanova te izgled vojnih odora propisuje ministar obrane.

Osobama koje nisu pripadnici Oružanih snaga zabranjeno je nošenje vojne odore i dijelova vojne odore s propisanim oznakama.

Toliko o tome. Podsjetio bih samo da je upravo Branimir Glavaš bio instrumental kako bi Ivo Sanader postao predsjednik HDZa (a ne govorim sada o navodno ukradenim glasovima, nego o cijelom liku&djelu Glavaša i njegove ekipe na konvenciji HDZa kada je Ivo “izabran”). Politika je znaju svi što pa se neću ponavljati. Nemojte slučajno slučaj Glavaša zamijeniti s pravom i pravdom jer se bojim da to ovaj puta nije slučaj.

Misao dana:
Never think that war, no matter how necessary, nor how justified, is not a
crime.