sorrow… (8:46, Pink Floyd, A Momentary Lapse of Reason, 1987)

U posljednjih nekoliko dana ne samo da pišem loše tekstove nego to radim i neredovito. Naime, puno vremena trošim na neke radne zadatke u uredu, no (objektivno) puno više vremena, osobito onoga koje je inače podređeno mračnom blogu trošim na bestseler.

Bestseler je za one koji nisu znali Blogerski online magazin koji je nastao prije nekoliko mjeseci, a čiji je cilj okupljanje blogera koji pišu kvalitetnije i ozbiljne tekstove. Poanta priče je bila u tome da je nekolicina ljudi (a koje gura Jesus Quintana) odlučilo malo se grupirati kako bi se izdigli (ili pomaknuli, kako to već zaželite opisati) s raznih lista koje se mogu viđati po domaćim blog servisima. Bestseler nije niti alternativa blog servisu (jer je uvjet da bi bili dio Bestselera da imate svoj samostalni Blog), niti je to ekskluzivno društvo čiji su članovi uklesani u kamen i koji se na ulici kada se sretnu raspoznaju po tajnom rukovanju. Bestselerovci su ekipa koja želi okupiti kvalitetnije sadržaje na jednome mjestu kako bi potencijalni čitatelj imao jednu adresu na kojoj može pronaći sadržaje koji ga zanimaju, umjesto da se snalazi na nekoliko blog servisa u dugačkim popisima fresh, almost cool i cool blogera (ili kako se to već zove na drugim blog naslovnicama). Ukratko, intencija bestselera je da okuplja relevantne blogere za relevantnu publiku.

Anyway, u posljednjih desetak dana je Bestseler napravio preobrazbu sa svoje početne izvedbe na ono što smo nazvali Bestselerom 2.0, te smo skrenuli u smjeru blogerske mreže, a nju smo pak oformili na način koji je sličan uzorima blogerskih mreža iz inozemstva. Mislim da smo time postali prva blogerska mreža u hrvata i sasvim sigurno se na našem Blogroll-u nalazi velika većina istaknutijih blogera. Bestselerovo 2.0 je ujedno i asocijacija na famozni web 2.0, što je ukratko opis koncepta u kojem se razni autori samostalno organiziraju u mreže i time daju socijalnu dimenziju internetu, i dok mnogi pišu o webu dva nula – Bestseler je jedan od rijetkih primjera weba 2.0 na hrvatskom internetu. Ako to do danas niste učinili, svakako posjetite Bestseler, prvu hrvatsku blogersku mrežu.

Imam i jedan drugi web dva nula site koji mi se u staru iskreno činio kao čudna ideja (sorry Borja), no kroz zadnjih nekoliko dana proučavanja njegovog novog projekta, web sitea dvanula.com skužio sam kako koncept očigledno funkcionira. Na dvanula možete dakle konfigurirati svoje feedove i sami kreirati svoju naslovnicu. To samo po sebi možda i nije toliko uzbudljivo jer je to servis kojeg možete pronaći i na drugim mjestima, no ono što je zabavno je to da korisnici mogu odlučiti podijeliti svoje izvore s drugim korisnicima, pa tako bilo tko može primjerice pogledati moj blogroll koji sadrži nekih 20-30 blogova koje pratim (svi do jednog strani). Ovo je jako zabavno jer možemo jedni drugima gledati u bookmarke što je mislim jako važno jer obzirom na specifičnost našeg položaja i jezika nismo u mogućnosti na isti način koristiti vanjske razvikane servise koji nude iste ili slične stvari. Naša zemljopisna lokacija, dakle naš hrvatski komadić internet nekretnine nije adekvatno zastupljen na tim mjestima i stoga je iznimno važno da postoji domaći servis koji će omogućiti traženje i kreiranje siteova. Slično poput Bestselera, i dvanula omogućava prepoznavanje relevatnih sadržaja za relevantnu publiku, pa su stoga ta dva sitea jako slična iako naizgled nemaju ništa zajedničkoga. Obzirom da znam ponešto u unutrašnjosti dvanula znam i za neke nove mogućnosti koje će uskoro krenuti i bolje vam je da kreirate account tamo odmah jer će se pitati jednog dana tko je bio zadnji u redu!

Usput rečeno, napisao sam i jedan osvrt na situaciju koja se događa u sada već zatvorenoj Tvornici Duhana Zagreb. Bacite pogled na Bestseler i neće vam biti žao, a isto tako, bacite pogled i na komentare i male gravatare koje si možete pribaviti, a isto tako pogledajte kako će se upravo ovaj tekst totalno automatski pojaviti kao komentar na tekstu kojeg sam upravo linkao. Ping i Trackback su tehnički štosevi koji omogućavaju da kroz svoj post na mome blogu komentiram neki drugi post na nekome drugome blogu, a da to čitatelji mogu vidjeti i pratiti slijed diskusije kroz više web siteova. Ping i Trackback su funkcije koje su sastavni dio web dva nula koncepta i koji omogućavaju povezivanje blogera (pa makar kroz diskusiju) i to je jedna od kritičnih funkcionalnosti koja bi hrvatsku blog kulturu mogli odvesti na sasvim novu razinu; pošaljite mail svom blog webmasteru da implementira ping i/ili trackback.

Misao dana:
Trin Tragula – for that was his name – was a dreamer, a thinker, speculative philosopher or, as his wife would have it, an idiot.

Stvarno stanje blogosfere…

Ne bih sada previše raspravljao, no jučer sam naletio na web site/blog Davida Sifry-a (ceo Technoratija što je servis koji se bavi indeksiranjem blogova, nešto poput ali ne sasvim kao tražilica za blogove) koji govori o stanju blogosfere u drugom kvartalu 2006. godine. I dok se mnogi koncentriraju na podatak kako svake sekunde nastaje jedan blog, odnosno da se blogosfera udvostručuje po veličini svakih stotinu i osamdeset dana. Mene daleko više impresionira podatak kako više od 55% svih blogova živi i nakon tri mjeseca od njihovog pokretanja (što je pozitivni pomak u odnosu na prethodno mjerenje kada je taj podatak bio cca. 50%).

No svakako je najzanimljiviji grafikon koji pokazuje tzv. daily posting volume odnosno broj postova koji su bili objavljeni na određeni dan, a koji vrlo jasno pokazuje kako se blogovi osvježavaju u ritmu važnijih događanja u svijetu. Ono što se može iščitati iz tog grafikona i desetina “špica” koje su na njemu vidljive je činjenica da blogovi prate događaje koji se događaju u sferi “ozbiljnih” ljudi/stvarnog života, a ne u tinejđersko adolescentskom svemiru kako to pokazuje anketa na stranicama blog.hr-a. Činjenica je kako je sastavni dio blogosfere i u inozemstvu upravo ta populacija, no razina oscilacija u volumenu postova ukazuje kako je značajni dio blogera u stvari starije dobi te kako se očigledno mnogi blogovi bave svakodnevnim političkim/tehnološkim događanjima.

Misao dana:
The New Testament offers the basis for modern computer coding theory, in the form of an affirmation of the binary number system. But let your communication be Yea, yea; nay, nay: for whatsoever is more than these cometh of evil. — Matthew 5:37

Kako zaraditi velike novce blogirajući…

Naletio sam na zanimljivi tekst na blogu Futuria.hr koji se bavi time da li je moguće zaraditi kroz blogiranje? Krenuo sam pisati komentar i onda sam se dosjetio kako imamo i on i ja WordPress, pa je jednostavnije da ja napišem post na tu temu, a moj blog sam napravi ping na njegov, te se moj post ukaže kod njega kod komentara (eto, još jedna blagodat samostalnog blogiranja, jedino nemam baš previše blogova koje mogu tako komentirati).

Ukratko, teorija kaže kako se lokalno teško mogu zaraditi neki novci, no regionalno bi se već nešto dalo. Moj odgovor bi bio slijedeći;
Pa možemo mi i na engleskom pisati blog, nije da to smatram nekim problemom, no teme koje mene interesiraju su i dalje lokalne i povezane za ovaj komadić zemlje.
Mene interesira isključivo lokalna akcija, dakle da onime o čimu pišem utječem na neke oko sebe, nije me pretjerano briga za nekog engleza, amera ili indijca koji bi mogao pročitati nešto o npr. lean manufacturingu; ja želim zaraziti svojim idejama domaće ljude, a to ću daleko bolje učiniti kroz pisanje na hrvatskom jeziku umjesto pisanja na engleskom. Ako krenem pisati na engleskom (a actually i pišem ali o nekim drugim temama i na nekim drugim, dalekim web siteovima), nije da ne mogu pisati i za domaću publiku no tada se izgubim u moru sličnih blogova i web siteova na engleskom jeziku. Ne mogu vam opisati koliko me neograničeno veseli da kada u googleu napišete toyota tps blog upravo moj izađe na prvom mjestu, ili još bolje, kada me u mom mailboxu dočeka email mojeg čitatelja ili kolege blogera koji me pohvali ili pokudi za tekst koji sam napisao (kao što je jedan od komentara prije neki dan mene proglasio hrvatskim Guy Kawasakijem s kojim do te prilike nisam niti mislio da mogu biti u istoj rečenici, niti iskreno mislim da to mogu biti i danas – ali godi takve stvari čitati, doista godi :).

Da li je moguće zarađivati blogirajući? Pojma nemam niti me to pretjerano interesira, http://mrak.org je rashodni centar, mjesto za refleksiju i rješavanje od svakodnevnog stresa i ako netko uspije nešto pametno pročitati kroz ventiliranje moje frustracije događajima koji me okružuju tim bolje.
Vjerujem da bi se moglo nešto ušićariti kroz prodaju linkova ili fiksnih oglasa baš kao što se to i predviđa u gore navedenom blogu, ali iskreno sumnjam da se može zaraditi recimo pristojna plaća (osobito ne ako se piše na hrvatskom jeziku).
Vidjeti ćemo kuda će nas to odvesti, meni posjeti rastu nekih 30% mjesečno; prije dva mjeseca sam okinuo 1100 posjetitelja na dan kada sam napisao tekst o TPSu i kada sam bio postavljen kao link na Monitorovu naslovnicu, prije nekoliko dana ponovno sam napisao tri članka o TPSu i ponovno sam došao do 900 posjeta dnevno, ovaj puta bez najave na monitorovoj naslovnici i to na samostalnoj domeni staroj svega nešto više od mjesec dana.

No nije posve točno da je blog bez naknade, u posljednjih nekoliko mjeseci upravo zahvaljujući blogu naišao sam na nekoliko sjajnih ljudi od kojih su se neki kontakti pretvorili u vrlo konkretne poslovne veze te nekakav novac mijenja ruke na temelju mojeg pisanja na blogu, i već samim time je moj hobi postao profitabilan i koristan. Vjerujem da će takvih kontakata biti još.

Komentirajte i pišite!

Misao dana:
When I was little my grandfather asked me how old I was. I said, “Five.” He said, “When I was your age, I was six.”