Mračni blog

Ovo sam mislio napisati još jučer, ali eto kako je predviđena izvanredna pressica u vladi u 14h pa da budem malo brži pokušavajući anticipirajući što će se u stvari dogoditi.

Kao što smo jučer saznali (iako je ta informacija po kuloarima bila negdje tamo još od prošloga tjedna), BDP je godina_na_godinu za prvi kvartal ove bio 6,7% manji od prvog kvartala 2008. godine. To je brojka koja je niža od svih javno izrečenih predviđanja i koliko god se mi sada čudili toj brojci kao tele sjekiri, to je to i čak niti DZS nije mogao to ignorirati. Ima tu naravno nekih velikih pitanja glede metodologije i one_off događaja poput krize sa plinom, no kako god bilo kriza je tu i nema niti najmanje dvojbe da je ta brojka veća od 5% kako god okrenuli.

Da parafraziram naše sjajne ministre i gospodarske stručnjake; to je plod stabilne makroekonomske i fiskalne politike vlade i ako malo bolje pogledate strukturu pada potrošnje koja je generator gospodarskog rasta, vidi se da se samo državni aparat grčevito bori da iznjedri kakav takav napredak budući da je državna potrošnja apsolutno jedino pojedinačno mjerilo koje je raslo u prvom kvartalu dok su svi ostali padali (za one koji nisu skužili sarkazam i ironiju molim da pročitaju ovaj odlomak ponovno).

Pitamo se naravno što dalje, tj. što se desilo u drugom kvartalu koji je završio taman jučer. Naravno, svi su jako optimistični i kažu da se tako nešto neće ponoviti no ja baš nisam tako siguran. S pozicije gospodarstva… (u ovome času sam na jutarnjem pročitao da je Sanader dao ostavku na sve funkcije).

Dakle, kriza je samo postala dublja. U drugom kvartalu bi se morali početi osjećati efekti prvog rebalansa proračuna, a morali bi vidjeti i prve efekte turističke sezone (tj. nedostatke iste). A s pozicije državnog proračuna, travanj je vrijeme godišnjih prijava poreza na dobit i moje je mišljenje da svaka imalo ozbiljna tvrtka koja se iz vremena razvoja prebacuje u krizni mod poslovanja mora paziti na svoje cash flow pozicije i logično je rješenje da se žrtvuje profit koliko je god to moguće u koristočuvanja likvidnosti. Primjerice, samo ako računamo INAu koja je u 2007 godini ostvarila skoro milijardu kuna dobiti (i koja je morala platiti 200mil kuna dobiti) u 2008 je napravila veliki gubitak i tih 200mil će nedostajati.

Nedavno je vlada potpisala sporazum sa sindikatima (a koji možete pročitati ovdje). Temeljem tog sporazuma smanjene su plaće javnom sektoru, no ako pogledate taj sporazum a osobito članak 7 stavak 3. tada će vam biti jasno da taj sporazum ide van snage ako dva kvartala za redom imate pad veći od 5%. Što mislite, da li je vlada znala za pad u prvom kvartalu i trendove pada u drugom kvartalu u času potpisivanja sporazuma? Ukratko, ako smo početkom godine bili u banani danas imamo i za cijelu voćnu salatu.

Pogledajmo malo konsekvence Sanaderovog pada. U ovome času se ne znaju razlozi no postoji jedna stara i nikada provjerena priča o tome kako je Sanader bolestan (to je uostalom uobičajena teorija zavjere) i ako je vjerovati najavama koje kažu da se čovjek povlači sa svih funkcija to bi bilo donekle logično objašnjenje.

Prijedlog je da Jadranka Kosor preuzme premijersku poziciju, a navodno Hebrang bi morao preuzeti predsjedničku kandidaturu.

Moje je mišljenje (ako je to tako) da nam ne ginu prijevremeni parlamentarni izbori i to je ok.

Misao dana:
I think my resignation was the only way to avoid bloodshed.

Na blogu Carl Størmera, naišao sam na sliku kako amerikanci vide norvešku; na slici se nalazi karta amerike i umjesto imena američke savezne države nalazi se ime neke druge zemlje na svijetu koja odgovara po BDPu toj američkoj državi.

Kao što vidite, hrvatski BDP u grubo odgovara BDPu Južne Dakote, 775.000 stanovnika raspoređeno na površini od otprilike 200.000 km2 (dakle otprilike 1/6 stanovnika na površini gotovo 4x većoj od hrvatske). Za više podataka zavirite u wikipediju.

Zanimljiva usporedba?

Misao dana:
Yesterday, big announcement. Senator Clinton picked the winning [campaign] song during this clever parody of ‘The Sopranos’ finale. Clever, of course, because it compares the Clintons to a notorious crime family. … Parody? Or is that what they call in the business, ‘getting ahead of the story?’

Danas je lansiran podatak kako je rast BDPa (bruto domaćeg proizvoda; a BDP je suma vrijednosti svih proizvoda i usluga jedne države) sjajnih 4,3% što je u odnosu na klimu u kojoj živimo navodno genijalni podatak.

Obzirom da mi makroekonomija osim na razini koncepta nije baš neko područje u kojem suvereno ili uopće vladam, može biti da sam neke bitne podatke propustio čuti, no svejedno pitam se slijedeće;

• Da li govorimo o realnom ili nominalnom rastu BDPa? Razlika između jednog i drugog je u inflaciji, a inflacija od 2-3% na našem BDPu bi mogla značiti razliku od cca 1% BDPa?
• Gledam podatke o ukupnom prihodu INAe i ona je na razini od cca. 4 milijarde kuna kvartalno ili 16 milijardi kuna godišnje (nekako mi je ostalo u uhu da su 2005 završili s 18 milijardi kuna prihoda); nadalje, ako znamo da je veličina BDPa u 2004 bila 34 milijarde USDa (a tada je dolar bio dosta slab) i zaokružimo to na nekih 200 milijardi kuna, a u obzir uzmemo da je cijena litre eurosupera u studenom 2004 bila oko 7,25kn, a početkom ove godine oko 8kn to odgovara rastu cijena od 10% odnosno vjerojatnom rastu prihoda INAe od cca. 10% (ipak se oni bave trgovinom derivatima), a tih 1.6 milijardi odgovara 0,8% brojke od 200 milijardi kuna ukupnog BDPa.
• Pitam se stoga, nije li možda gornjih 4,3% trebalo umanjiti za inflaciju i/ili rast cijene energije, kako bi onda dobili kakvu takvu realnu sliku koja nije nikako tako lijepa (jer bi time odjednom bili na razini neke spororastuće ekonomije iz zapadne europe koja se rješava recesije)?

Pitam se također, što bi naši političari odabrali kao informaciju? Da li su nam zatajili možda koji važni podatak? Hm, ma nisu, koje koristi oni imaju ako izvrnu neki podatak?

Misao dana:
Why do they lock gas station bathrooms? Are they afraid someone will clean them?

Državni je proračun usvojen na jučerašnjoj sjednici i vlada je bez ikakvog problema odbacila 304 amandmana kao nepotrebne, suvišne ili s objašnjenjem kako oni ne bi suštinski ništa promijenili. Proračun je veći za nekih skoro pa 8 milijardi kuna što je po nekoj matematici oko 7-8%. Tih osam milijardi kuna očekuje se prikupiti kroz rast BDPa i dodatne izvore (privatizacije i tome slično) i po mom skromnom mišljenju (koje ionako ništa ne znači) ovakav rast je totalno nerealan i izvan svake pameti. No u predviđanja za 2006. ću ubaciti i neki rebalans nerealnog proračuna.

Zanimljivo je kako Sanader (a Letica kojeg inače teško podnosim je to dobro uočio) napravi svinjac i onda uz nevjerojatni media-spin on postane spasitelj situacije dok su svi ostali krivi za svinjac u kojem se našao. Tako nekako i izgleda ova cijela priča s ratifikacijom granice s bosnom ili priča o namirenju imovine za protjerane njemce (kako se njemci piše ispravno u množini?). Obzirom da je s web stranica vlade maknut tekst sporazuma (“biti će objavljen naknadno”) malo je teško rekonstruirati timeline i što je vlada u stvari odlučila, nije odlučila ili je propustila odlučiti.

Inače kada je riječ o granicama mislim da bi tu trebali biti malo pragmatičniji. Ako npr. imamo situaciju s bosnom koju imamo (a ja pojma nemam jer se time nisam bavio niti me to u ovome času osobito zanima) onda ne bi smio biti problem “zamijeniti” nekoliko kvadrata teritorija sa suprotnom stranom kako bi i jednima i drugima bilo oblje ili lakše – osim naravno u slučajevima kada bi takva zamjena donijela ili odnijela neku stratešku prednost. Dakle, ako imamo par tisuća kvadrata s druge strane Mure i to zamijenimo s par slovenskih tisuća s ove strane – ne vidim zašto bi to bio osobiti problem učiniti. Budimo realni, slovenci i bosanci moraju na neki način doći do otvorenog mora i neovisno o načinu na koji je to regulirano oni to pravo jednostavno imaju i svaki dobri susjed bi im to morao omogućiti. Hoće li to biti neki koridor koji ćemo im osigurati i nekom međunarodnom zavrzlavom osigurati slobodni prolaz kroz taj prostor, ili ćemo im iznajmiti neki koridorčić na 100 godina, ili ćemo jednostavno zamrznuti neki donekle prihvatljivi za 50 godina i onda neka naša djeca odlučuju s time nakon što svi koji su originalnu kašu zakuhali odapnu – sasvim je svejedno – no minimum fleksibilnosti moramo imati (ne moramo je nužno i pokazati dok ne ostvarimo kvalitetni dogovor, ali volja za kompromisom mora postojati).

Anyway, imamo proračun kojeg niti pepeljuga sa svim trikovima ne bi uspjela izrealizirati, predsjednika vlade koji donosi svoje stavove nakon što vjetrovi zapušu, predsjednika države koji ima svoje stavove ali oni očigledno nisu osmišljeni do kraja (iako se čini da su na ispravnom tragu) i granice koje su dugačke, neravne i teško odredive. Moramo biti dobri sa svima, a nitko ne želi biti dobar s nama. Uvjeravaju nas da nam ide na bolje a pogled kroz prozor kaže drugačije.

Jel netko čitao Alisu u zemlji čudesa?

Misao dana:
Who is Keyser Soze? He is supposed to be Turkish. Some say his father was German. Nobody believed he was real. Nobody ever saw him or knew anybody that ever worked directly for him, but to hear Kobayashi tell it, anybody could have worked for Soze. You never knew. That was his power. The greatest trick the Devil ever pulled was convincing the world he didn’t exist.