Mračni blog

Ako ste novi ovdje pretplatite se na RSS feed, ili iskoristite email pretplatu (vidi desno), a ako ste Facebook korisnik svakako se priključite communityu (također vidi desno).

Hvala na posjeti!

Danas počinje posljednje zasjedanje sabora u ovome sazivu. Prijedlog dnevnog reda možete pročitati ovdje.

Ono što mi ovdje nedostaje je Hitrorez, naime ako se sjećate, Ivo Sanader (hrvatski premijer u odlasku op.a.) pokrenuo je na inicijativu Nacionalnog vijeća za konkurentnost koja je dobila ime Hitrorez i jako puno prostora u medijima. Hitrorez je (da ponovimo gradivo) inicijativa čiji je cilj inventura svih zakonskih propisa, pravilnika, uredbi i tome slično – a sve kako bi se identificirali oni propisi koji više ne služe svojoj svrsi, koje je vrijeme pregazilo ili koji na bilo koji način otežavaju život poduzetnika ali i državne uprave.

Rezultati Hitroreza su bili pompozno najavljeni i prezentirani vladi, da bi potom nestali u cijelosti s radara, prihvaćene preporuke tako nisu došle na red ljetnog zasjedanja, a vidim da ih nema niti na ovom jesenskom.

Budući da zbog datumskih ograničenja neke propise možete ukinuti samo s prijelazom godine, ispada da prve rezultate hitroreza možemo očekivati tek 2009 godine uz uvjet da ovaj projekt nije u cijelosti pokopan. Šteta, jer je hitrorez bio jedan od rijetkih korisnih projekata ove vlade.

Misao dana:
We cross our bridges when we come to them and burn them behind us, with nothing to show for our progress except a memory of the smell of smoke, and a presumption that once our eyes watered.

Izišlo je prije nekoliko dana Godišnje izvješće o konkurentnosti Hrvatske 2006, a koje možete i sami downloadati i donositi vlastite zaključke, ovo dolje ispod su moji.

Ovo izvješće kreira Nacionalno Vijeće za Konkurentnost, isto ono nedržavno tijelo koje se nalazi i iza ideje o hitrorezu koje sam već proglasio pojedinačno najboljim projektom ove vlade (unatoč tome što su uprskali stvar i sjajnu ideju skljaštrili na svega malo više od PR akcije).

Dobra vijest (i praktički jedina dobra ako se mene pita) je činjenica da se Hrvatska pomakla uzbrdo za 13 mjesta u odnosu na stanje iz 2005 godine, što je sjajan rezultat osobito ako uzmemo u obzir da su ostale zemlje regije u pravilu pale za po 3 mjesta u odnosu na prošlu godinu (dakle s 64 smo danas na 51 mjestu ljestvice globalne konkurentnosti). Dobre vijesti ovdje nažalost i prestaju. Indeks globalne konkurentnosti se računa iz devet osnovnih polja, od kojih je njih 2/3 anketne prirode a ostatak statističke – dakle, percepcija igra značajnu ulogu i ako ste popili crvenu tabletu za smirenje prije nego što ste ispunili anketu, može biti da vam se sve činolo ružičastijim nego što doista je.

Za početak, vrijedi konstatirati kako se tek u 2006 godini hrvatska vratila na relativno mjesto konkurentnosti koju je imala nakon 2002 godine (dakle nakon treće godine vladanja koalicijske vlade), ako govorimo o zemljama regije odnosno pretendentima prema EU, lošiji od nas su samo Rumunjska i Bugarska (iako smo 2004 godine bili ispod njih, čini se da su reforme i udarac ulaska u EU ostavile traga na njihovim ekonomijama). S druge strane, ako se gleda indeks lakoće poslovanja (famozni doing business report svjetske banke) uvjerljivo smo iza cijele regije, pa smo tako pozicionirani na impresivno 124 mjesto (od njih stotinu i pedesetak) a prva slijedeća zemlja našeg zemljopisnog područja je poljska koja se nalazi na 75 mjestu.

Realna stopa rasta nam je također uvjerljivo najmanja, manje od nas imaju samo Mađarska, Češka, Poljska i Slovenija (te “core” članice EUa), no njihov BDP je ionako daleko veći od našega i to je onaj fenomen kada kažemo da njemačkih 2% rasta (na 30.000eur BDPa po glavi) je i dalje neusporedivo više od naših 5% na oko 10.000eur. Po stopi nezaposlenosti od nas su gori samo poljaci i slovaci. ako gledamo strukturu zaposlenih, u hrvatskoj imamo svega 40,6% stanovnika koji su radno sposobni (u odnosu na europskih 49,7, dakle oni imaju 25% više radno sposobnih od nas), zaposlenost nam je 34,9% u odnosu na europskih 47,2% (dakle nekih 40% više populacije u EU radi), no ono što mene osobno najviše zabrinjava je činjenica kako impresivnih 34,4% zaposlenih radi u javnom sektoru (dakle direktno na državnim jaslama) što je dramatična razlika u odnosu na prosječno europskih 19,4%.

Rast zaposlenosti od 2001-2006 nam je impresivnih 0%. Naša ekonomija i broj zaposlenih NE RASTE i to se vraćamo na ono što tvrdim da bi imali negativne trendove kada bi iz te brojke izuzeli novozaposlene u bujajućoj državnoj administraciji.

Ako krenemo na financije, prva i ubojita tablica je odnos zaduženosti hrvatske. Apsolutni smo rekorderi u odnosu između odnosa inozemnog duga i BDPa (index 167), čisto usporedbe radi, prva slijedeća zemlja na redu je poljska s indeksom 123. Slična situacija je i između odnosa inozemnog duga i izvoza roba i usluga – apsolutno zadnji na popisu. Ako već spominjemo izvoz, NVK tvrdi kako su osnovne značajke našeg izvoza vrlo visoki izvoz usluga (eto Čačiću nešto na njegov mlin), vrlo slabi rast izvoza usluga i iznimno nizak udio složenih proizvoda u izvozu (da li se itko sjeća Jurčićeve priče o BDPu po glavi stanovnika u odnosu na složenost proizvoda tj. BDP u zemljama koje grade brodove ili automobile u odnosu na zemlje koje proizvode npr. avione?).

Hrvatska produktivnost raste, no broj zaposlenih se ne mijenja tako da u principu samo pratimo ostale zemlje okruženja, no ako pogledamo strukturu rasta efikasnosti onda nije neko iznenađenje da svi sektori rastu s efikasnošću dok jedino efikasnost državne uprave pada i uspjeli smo pasti ispod razine na kojoj smo bili 2000te godine (istini za volju, na najnižoj razini smo bili u 2003, no sada opet idemo u tom smjeru).

Konkurentnost naše privrede se bazira na troškovima rada, a ne na tehnološkoj složenosti što je jasno vidljivo iz tablice prosjećne brutto plaće gdje je slovenija najdalje otišla s 11.129eur po zaposlenom, u odnosu na hrvatskih 7.643 ili mađarskih 4.050. Uz nisku produktivnost, bez rasta zaposlenosti i bez adaptiranja novih tehnologija (i izvoz usluga koji je flatliner) nema napretka u budućnosti jer će komparativna prednost niskih troškova rada u sve globalnijoj ekonomiji i dramatičnom razvoju transporta i interneta biti sve manja. Ako postoji nešto u čemu pratimo i vodimo u Europi onda je to cijena širokopojasnog interneta, eto uz 55eur mjesečno jedini koji nam uopće dođu blizu su Portugalci i njihovih 54,5eur.

Imamo problema i s odnosima štednje i investicija; naime izuzevši Rumunjsku i Bugarsku koje imaju taj odnos još lošiji od nas, raskorak između investicija i štednje u hrvatskoj je 5,9% (ali apsolutnih 5,9%, relativni je odnos 20%) što znači da mi imamo 20% manje štednje od novca kojeg ulažemo u investicije. Ako taj podatak sada iskombinirate s podatkom odozgora da nam je odnos duga u odnosu na BDP ili izvoz uvjerljivo najgori u europi, a pritom uzmete u obzir i HNBovu objavu od prije nekoliko dana kako je plasman kredita građanstvu prešao vrijednost štednje ne vidim kako možete ostati hladnokrvni i ne zapitati se što nam dolazi sutra. Usput rečeno, ako se gleda struktura investicija tada je jasno da najmanje novca ulažemo u prerađivačku i srodne industrije (za koje smo najkompatibilniji po strukturi i dostupnosti radne snage), dok se dobar dio odnosi na telekomunikacije i prijevoz, opskrba energentima te građevinarstvo koje nam je uvjerljivo najjače (sada se opet treba osvrnuti na Jurčića koji uporno govori kako previše trošimo na investicije koje nisu učinkovite, gradnja sportske dvorane ili mosta na pelješac nisu investicije koje donose novac ili zapošljavaju ljude ili kreiraju novu vrijednost – mi se zadužujemo i zamrzavamo imovinu u neproduktivne investicije).

Inozemna ulaganja se svode isključivo na visokoproduktivne djelatnosti (koje zapošljavaju maleni broj ljudi) poput financijskih usluga (banke), trgovina (ne kupujmo hrvatsko), naftnu industriju (prodali smo INAu, radimo sve da prodamo i HEP) , farmaceutika (ode Pliva) i općenito ispada da osim preuzimanja nismo ništa poštenog niti imali.

Ako krenemo pričati o faktorima konkurentnosti tada nije teško uočiti da imamo (uz opet rumunjsku, bugarsku i slovačku) najmanji udio učenika i studenata u ukupnoj populaciji. Udio studenata u ukupnoj populaciji nam je uvjerljivo najniži u odnosu na ostale zemlje (pa uključujući i ove gore navedene), a udio diplomiranih studenata u odnosu na studentsku populaciju nam je također uvjerljivo najmanji sa svega nešto malo više od 14% (jedino su Slovenci lošiji, no broj njihovih studenata je ionako gotovo duplo veći nego naš – dakle slovenci u apsolutnom broju imaju više studenata nego cijela hrvatska). Toliko o zemlji znanja.

Porezni sustav nam je totalno u banani, naime porezni sustav kakav je trenutno većinu prihoda ostvaruje temeljem poreza na potrošnju (PDVa) i poreza i doprinosa na dohodak (porez na dohodak,zdravstvo, mirovine). Poreza na kapital i imovinu nema – to ukratko znači da je struktura poreza pogodna za poduzetnike (dakle mali porez na dobit, nema poreza na kapitalnu dobit, nema poreza na imovinu), velika je presija na cijenu rada što direktno utječe na rast efikasnosti (jer želimo svakog radnika iskoristiti do maksimuma), no istovremeno zbog visoke cijene rada nema rasta zaposlenosti (ovdje opet voda ide malo na SDPov mlin, no činjenica je kako je struktura poreznih prihoda u EU daleko bliža Jurčićevoj viziji nego HDZovoj).

S pozicije izvora novca (a o investicijama smo gore pisali), indikativno je kako je negdje od 2002 godine rast kredita prema građanstvu prerastao kredite prema tvrtkama; ti krediti se troše na potrošnju i otuda generiranje gospodarskog rasta u primjerice građevinarstvu, no isto tako obzirom da smo po svim omjerima izletili u neistražena područja odnosa dugovanja i proizvodnje postavlja se pitanje kada će banke zatvoriti pipu. Krediti građanstvu (primjerice vama za vaš stan) je ugovor između vas i banke u kojem ste žrtvovali vaš budući dohodak (buduću dodanu vrijednost), kako bi osigurali svoje stambeno pitanje. Prva pretpostavka je da ćete u budućnosti imati posla, a sasvim sigurno računate i na to da će vam primanja biti veća i opterećenje manje. Ako u jednome času potrošnja jednostavno stane (jer banke više ne mogu nikome posuditi novac, a vidjeli smo koliko nam je financijsko tržište atipično u odnosu na okruženje) što će se desiti s ekonomijom i hoćete li uopće imati radno mjesto? Hoćete li platiti kredit ili ćete biti prisiljeni prodati stan kako bi umanjili gubitke? Ako je ponuda velika, hoćete li uopće postići cijenu koju ste platili? I kao zadnje, odnos novoodobrenih kredita prema stanovništvu je impresivnih 6,9% BDPa u odnosu na npr. 4.4% kod Čeha (istih onih koji donesu svoju paštetu kada idu na more), što je u u apsolutnom iznosu oko 40% razlike.

Što se tiče državne uprave, moje omiljene teme, tu smo u totalnoj banani. Naime, birokratske prepreke, pravičnost pravosuđa, neovisnost javnih službi su na all_time_low, dok nam istovremeno korupcija u svim segmentima državne administracije cvjeta i dostiže svjetske dosege (što u relativnom broju ili apsolutnim iznosima), indeks cvjetanja korupcije uporno raste u posljednje četiri godine i trenutno je samo Rumunjska lošija od nas.

Malo sam se raspisao, no probajte pročitati ovo i razmislite, skinite ružičaste naočale, eventualno downloadajte dokument i pogledajte što sam propustio ili krivo interpretirao. Čini mi se kako je rast naše konkurentnosti u 2006 više rezultat toga što su drugi s boljim pozicijama u protekloj godini bili loši, nego zato što smo mi jako dobri. Veliki dio toga što nas čini konkurentnom zemljom su elementi koji nas ujedno i puno koštaju (zdravstvo i socijala) i oni izvlače rezultat, no mislim da studija na alarmantan način pokazuje kako nije moguće gledati samo jedan parametar (kao što je globalna konkurentnost), nego moramo shvatiti i koji su sve elementi korišteni da bi do te brojke došli, a ti podaci ni na koji način nisu dobri. Sasvim je svejedno koja će se vlada morati baciti u koštac s tom nepovoljnom strukturom, jer problemi su tu i ako se nešto ne učini oni će ostati; stajanje u mjestu koje je trenutno na snazi (a objektivno ono je stagniranje: “ako ne rastem onda se smanjujem”) koštati će nas jako puno i trebati će nam godine i godine da ispravimo sve ono što se desilo krivo posljednjih godina, no daleko više od toga će naš koštati sve ono što se moralo dogoditi a nije. Odgovornost nove vlade je da prouči ovaj dokument i ciljano počne djelovati kako bi se problemi počeli rješavati, no to se ne smije raditi kirurški na samo jednom segmentu našeg društva, nego se mora napasti više dijelova istovremeno kako bi ostvarili napredak na više razina.

Misao dana:
The Duchess: Be what you would seem to be — or, if you’d like it put more simply — Never imagine yourself not to be otherwise than what it might appear to others that what you were or might have been was not otherwise than what you had been would have appeared to them to be otherwise.
Alice: I think I should understand that better, if I had it written down: but I can’t quite follow it as you say it.

O Hitrorezu sam već podosta napisao, no sada je vrijeme za jednu uvertiru u finale. Naime, na sutrašnjoj sjednici vlade, dr. Ivo Sanader (hrvatski premijer, op.a.) prihvatiti će prijedloge hitrorez ekipe te potezom skupocjenog i u imovinskoj kartici neprijavljenog Mont Blanc pera pobrisati stotine raznih odluka, propisa, pravilnika pa čak eto i zakona (iako mu za ovo posljednje ipak treba sabor).

No da bi razumjeli razmjere neuspjeha, važno je da probate pročitati sve tekstove i da razumijete početnu poziciju kako bi razumjeli gdje smo stigli i koliko je to u stvari daleko od onoga što je bilo predviđeno.

Naime cijela priča o hitrorezu (koliko se god ona činila uspješnom) uopće nije inicijativa ove vlade, nego je to projekt kojeg je prezentiralo vladi Nacionalno vijeće za konkurentnost, a koje je to pak pripremilo u suradnji s partnerima poput USAIDa. Nekoliko mjeseci nakon inicijalne prezentacije ovo je došlo do vlade koja je to vidjela, a dr.Ivo je izjavio antologijsku rečenicu koju ću ovdje rado ponoviti:

To je to, hajdemo to odraditi!

No, ovdje otprilike počinju i problemi i razmimoilaženja u statistikama jer je NVK uspio nabrojati otprilike 12.000 različitih zakona, propisa, pravilnika, uredbi i uputa, dok je hitrorez ekipi uspjelo pronaći njih samo nešto malo više od 5.500 komada. Negdje je nestalo oko 6.500 propisa (ova brojka je sada malo relativna, jer se prva brojka NVKa u više izvora citirala kao 12 ili 14.000, dok je pak u hitrorezu identificirano oko 3.500 propisa koji su se kasnije pretvorili u njih 5.500). Sve brojke koristite kao okvirne budući da ima puno izvora koji su međusobno kontradiktorni, no poanta je da je NVK nabrojao preko tih gore spomenutih 12.000 propisa, dok je hitrorez pronašao njih svega 5.500.

Ovih dana, hitrorez je prezentirao vladi rezultate svog jednogodišnjeg rada i predloženo je mnogo toga, neinformativnu brošuru o tome možete downloadati s web stranica vlade, no bottom line je da je (prema riječima vlade):

Voditelj posebne jedinice za Hitrorez Vedran Antoljak izvijestio je kako je projekt radilo 250 ljudi te da je jedinica u prvoj fazi analizirala propise koji se odnose na gospodarstvo.

Na temelju te analize jedinica preporučuje ukidanje 420 te pojednostavljenje 371 propisa, a to je ukupno više od polovice gospodarskih propisa, među kojima je najviše međusektorskih, rekao je Antoljak.

Dakle, akcija koja je ukupno po originalnom planu trebala trajati 9 mjeseci nastavlja se i dalje, a početni “mali i okretni tim” se pretvorio u 250 ljudi (ok, vjerojatno je to skupa s raznim osobama iz raznih ministarstava, no to je i dalje jedna mala vojska birokrata), a rezultat hitroreza (ne računajući medalje koje su dobili Nadan lepi cane Vidošević i Darko aka. Podravka Marinac, uočite da Vedran nije dobio medalju) je degenerirao u slijedeći quote (s jutarnjeg):

Posebna jedinica je za sada analizirala i preispitala samo propise koji se odnose na gospodarstvo, a kojih je ukupno 1451. Od tog broja, za “giljotinu” je predviđeno čak 55 posto propisa.

Dakle, počeli smo sa 12.000 propisa prema NVKu, projekt je trebao raditi mali tim i morao je srezati oko 40% propisa, da bi na kraju došli do 250 ljudi, prve faze projekta i ukidanju 55% propisa (ali od njih 1451) tako da je stvarna brojka bliža 6%. Svaka disproporcija između brojke koju sam ja izračunao i brojke koju vam je vlada pokazala treba pripisati kreativnoj statistici koju je Sanaderova vlada magistrirala a na dobrom su putu da to i patentiraju.

No, da citiram malo i sam sebe (kako ne bi ispalo da samo kritiziram):

Po mojoj procjeni HITROREZ je jedini dobri projekt ove vlade u ovome mandatu i unatoč tome što ih teško mogu smisliti ovo je projekt koji vrijedi podržati i učiniti sve što je u mojoj/vašoj moći da on uspije.

Eh, a ovo spominjem zato jer me jučer navečer razveselio tekst u večernjem s bombastičnim naslovom “Rezultati Hitroreza: Imena tvrtki mogu biti i na engleskom” u kojem doslovce piše slijedeće:

Naziv tvrtke više ne mora biti na hrvatskom jeziku. Dosadašnja zabrana naziva na engleskom izazivala je, smatraju u Hitrorezu, velike zastoje u registracijama tvrtki.

Sjetite se gdje ste to prvo pročitali:

Hitro.hr nadalje nije učinio apsolutno ništa na ubrzavanju osnivanja tvrtke, svi koraci su i dalje tu, jednako kao i ranije, a osnovna razlika je samo u tome što su otisnuli tzv. hodogram na kojem su opisane operacije te vam dijele primjere (template) formulara koje ionako ima svaki javni bilježnik.
Po meni, daleko je veći problem idiotizam u našem zakonu o trgovačkim društvima koji primjerice regulira pitanje imena tvrtke. Naime, zakon kaže kako se smiju koristiti samo hrvatske riječi ili riječi iz mrtvih jezika, u pravilu se ne smiju koristiti kratice, a brojevi se mogu koristiti samo ako se u nazivu upišu slovima (dakle tvrtka ne smije imati broj 2 u nazivu ali može imati dva). Osim toga postoje i odredbe o sličnosti naziva (dakle ako sudac procijeni da je naziv vaše tvrtke sličan nazivu neke druge može bez problema odbaciti ukupnu prijavu).
U praksi, tvrtke oko nas su prepune kratica, brojeva ili naziva na stranim jezicima koji nisu grčki ili latinski, a to se postiže tako da svome bilježniku ili odvjetniku doturite nekih 100EUR i problem je riješen. Trgovački sud ima cijelu industriju zasnovanu samo na ovom članku zakona.
U društvu u kojem se želimo boriti za strana tržišta mislim da je krajnje neprimjereno ograničavati imena tvrtki na isključivo hrvatske riječi ili na mrtve jezike. U hrvatskoj postoji nekih stotinjak tisuća pravnih subjekata koji moraju imati međusobno različita imena (ovo nije skroz točno ali za potrebe diskusije će biti dovoljno), a prosječna osoba barata riječnikom od nekoliko tisuća riječi – što samo ilustrira koliki je problem pronaći ime tvrtke.

A cijela ova priča me podsjetila na jedan lijepi stari video.

Misao dana:
While intelligent people can often simplify the complex, a fool is more likely to complicate the simple.

Prije nekoliko dana web site HITROREZ objavio je inventuru zakona, propisa, uredbi, mišljenja i svega ostaloga, a što je valjda ušlo u hitrorez projekt (o hitrorezu sam pisao u nekoliko navrata, no za potrebe diskusije pročitajte tekst “Regulatorna giljotina neće uspjeti”). Ukratko, radi se o projektu kojeg je predložilo nacionalno vijeće za konkurentnost na temelju sjajnih iskustava drugih zemalja, a što je naš sveprisutni drIvo clockcollector Sanader proglasio svojom sjajnom idejom.

Imam svoje sumnje u uspjeh projekta, no hitrorez je ušao u fazu u kojoj je potrebna vaša pomoć i ako sada ne iskoristimo taj dosada neviđeni window_of_oportunity gubimo pravo na to da kritiziramo neuspjeh projekta u budućnosti.

Ono što morate napraviti je otići na hitrorez web site i pronaći zakone, propise, pravilnik ili mišljenje koje vas iritira i ispuniti prigodni formular i izreći sve što vas tišti. Ja sam već ispunio nekoliko stvari koje mene muče svakoga dana i nadam se da će netko biti dovoljno pametan da shvati što sam htio reći.

Mala je zamjerka na formular što se u njemu postavljaju pitanja na koja potencijalno nemate odgovor (primjerice “da li je ovaj zakon/propis usklađen sa stečevinom EU?” – kako da ja to znam?), i morate napisati svoje podatke (“znamo mi gdje vi stanujete”) a zašto oni trebaju nije mi jasno jer nema nikakve nagradne igre (koju su trebali napraviti i dijeliti nagrade za najbizarniji pravilnik, najkontradiktornije mišljenje ili naj_protuustavniji zakon – konkurencija bi bila ogromna ali bi se isplatilo…).

Anyway, po mojoj procjeni HITROREZ je jedini dobri projekt ove vlade u ovome mandatu i unatoč tome što ih teško mogu smisliti ovo je projekt koji vrijedi podržati i učiniti sve što je u mojoj/vašoj moći da on uspije.

Dakle, začepite nos i ispunite formular.

Misao dana:
Do something everyday that you don’t want to do; this is the golden rule for acquiring the habit of doing your duty without pain.

Hitrorez sam već spominjao još u kolovozu. Hitrorez je, da se podsjetimo, spin-off od hitro.hr projekta čija je funkcija da se preko nekolicine lijepo uređenih šaltera po poslovnicama FINAe građanima i pravnim osobama omoguće mnogobrojne usluge državne uprave na jednostavan i prijateljski način.

Hitrorez je načelno dobra ideja jer je želja da se kroz vrlo kratki vremenski rok (od cca. 9 mjeseci, gle, kud baš toliko?) napravi inventura zakona, propisa, pravilnika, naputaka i mišljenja – te se potom viškovi jednostavno ukinu. Vrlo sam skeptičan oko učinkovitosti ovog projekta iz jednostavnog razloga što je naša birokracija toliko kompleksna, razgranata i u krajnjoj liniji moćna da ne vidim načina kako će se hitrorez provesti u djelo, a da pritom bude i koristan a ne samo zgodni vladin PR projekt.

Evo, kao jedan od lakših primjera koje bi trebali srezati hitrorezom predlažem mišljenje ministarstva financija o načinu vođenja dnevnika lokalne vožnje. A mogao bih navesti toga još, recimo pojednostavljenje izvoznog carinjenja (izvozno carinjenje traje duže nego uvozno, tko zna zašto?), pa recimo obrasci – recimo oko evidencije osobnih dohodaka apsolutno svi podaci koji su potrebni za postojeće SPL obrasce i ID obrasce se mogu izvesti iz RSm obrazaca (a koji se već dugo mogu uploadati putem interneta). Državni zavod za statistiku od proizvođača traži svaki mjesec neke izvještaje od kojih nitko nema koristi (to je ono kada vam kažu na radio zagrebu kako je proizvedeno xx tona više nego u prethodnom mjesecu, ili kako su zalihe x% veće), ili recimo da moraš imati osobnu iskaznicu da bi izvadio putovnicu… mogao bih ovako satima…

Nego, kampanja za hitrorez je očigledna meta za jedan youtube uradak – pa eto ga:

Misao dana:
The only thing that saves us from the bureaucracy is its inefficiency.