dare to be stupid… (3:25, Weird Al Yankovic, “Wierd” Al Yankovic’s Greatest Hits, 1988)

Gledam jučer dnevnik i poslije dnevnika nam se ponovno ukazao Ivo.

Ivo me fascinira jer je on u proteklih skoro pa dvije godine preuzeo ulogu tumača ne samo povijesti nego i trenutnih zbivanja, pa kada god se desi neka svinjarija onda on spremno domaršira na HTV i narodu lijepo, svima razumljivim riječima objasni što se u stvari dogodilo. Nisam imao snage pratiti njegovo izlaganje, ali sam siguran kako će nakon jučerašnje bombe Hrvatska izići snažnija, ljepša i nikada bliže EU nego nakon te eksplozije, te je naše povijesno prijateljstvo s velikom britanijom od jučer samo čvršće i dublje.

(dio koji po mojem mišljenju odiše ironijom i sarkazmom sam radi lakšeg prepoznavanja podebljao)

Misao dana:
The sun never sets on the British Empire. But it rises every morning. The sky must get awfully crowded.

take care of business… (2:05, Nina Simone, Nina Simone – Gold, 2003)

Ovih dana promakla je svima jedna mala i slatka privatizacija koja je vjerojatno u rangu priče s Liburnijom.

Naime EPH se domogao Slobodne Dalmacije i biti će zabavno proučiti kako se to u stvari dogodilo.

Prva čudna stvar s tom cijelom prodajom (objektivno to nije privatizacija jer je slobodna već bila privatizirana, dakle govorimo o prodaji) je ta što su pregovori trajali više od godinu i pol dana, odnosno od predaje obvezujuće ponude do potpisa ugovora proteklo je osamnaest mjeseci. Meni se to čini jako dugačko, osobito ako znamo da nekakav ekonomski horizont u businessu je cca. 3 godine ili 36 mjeseci.

Ugovorena cijena je bila nekih 24 milijuna kuna + 130 milijuna bonusa koji su se putem izgubili jer su se tijekom natječaja mijenjali uvjeti, odnosno pronašli su u knjigovodstvu stvari za kojih je bilo obećano da ih nema.

Ukratko, EPH je kupila tridesetak posto slobodne za 24 milijuna kuna. Nekako vjerujem da ako samo porojite nekretnine koje ova tvrtka posjeduje da ćete doći do daleko veće cifre pa čak i ako u toj brojci odvojite tih tridesetak posto. Osim nekretnina, Slobodna posjeduje i maloprodajni lanac kioska koji je dominantan u dalmaciji, a tu su i neke novine koje sa sobom nose određeni udio na tržištu.

No, 30% nije dovoljno za apsolutnu kontrolu i pasti će dokapitalizacija od cca. 80ak milijuna što će udio povećati na više od 70% i apsolutnu kontrolu tvrtke. Ovo je prostor za manipulacije jer će se dokapitalizacijom kupiti koješta počevši od nove tiskare. EPH je jedan od najvećih potrošaća tiskanih materijala i oni nemaju svoju tiskaru, dok su kapaciteti Vjesnika i Radina u Zagrebu okupirani njihovim tiskovinama.

Ukratko, sa 24 milijuna kuna EPH je dobio prostore koje bi objektivno platili više, još jedno izdanje i tržišni udio, te maloprodajni lanac kao šećer na kraju – a u sve to skupa će ulupati 80 milijuna kuna na tiskaru koju ionako trebaju.

Najtužnije u cijeloj priči je to što je ta trgovina jedna od najboljih stvari koja se Slobodnoj mogla dogoditi, pa iz tog razloga se nitko i ne buni.

Sve je dakle stvar perspektive.

Misao dana:
If a man is standing in the middle of the forest speaking and there is no woman around to hear him, is he still wrong?