Jučer tijekom dana na mail adrese raznih redakcija poslana je mail poruka i ovo je moje očitovanje:

Odmah da kažem da je riječ isključivo o mojem grijehu i sramoti koji nema apsolutno nikakve veze s mojim današnjim poslom. Riječ je o poslovnom projektu koji nije uspio, kojeg sam zaustavio u času kada sam shvatio da se radi o bezizlaznoj situaciji i zbog kojeg snosim mnogobrojne posljedice već duže vrijeme.

Riječ je o tvrtci u kojoj sam bio direktor, a koja je propala prije nekoliko godina i u kojoj je u konačnici ostao nepodmireni dug prema državi na osnovi poreza i doprinosa. Riječ je o tvrtci koja je u svom vrhuncu imala 50 sjajnih ljudi i koja se bavila proizvodnom djelatnošću.

Ukratko i bez okolišanja, taj podatak je točan.

Činjenice su jasne.  Poduzetnički projekt u kojega sam iskreno vjerovao, slijedom okolnosti koje se nisu mogle predvidjeti, nije uspio i u konačnici je tvrtka ostala u obvezi prema državi po osnovu poreza i doprinosa. Pokušavao sam neko vrijeme naći rješenje i zatvoriti obveze koje nikad nisam odricao. Kao i svakom poduzetniku, nije mi bilo jednostavno presjeći gordijski čvor i projekt preko noći zaustaviti. Uz pogrešne poslovne procjene, koje su samo i jedino moj krimen, nisam jednostavno bio spreman pristati na kompromise koji su mi se nametali, a bili se izvan okvira zakona. Kao i mnogi poduzetnici bio sam izložen nerazumijevanju birokracije, nelojalnoj konkurenciji i namještenim natječajima, no ni na koji način tim činjenicama ne želim umanjiti moju osobnu odgovornost.

Netočno je (a autor anonimnog maila najbolje zna zašto tako insinuira) da sam tvrku namjerno doveo do stečaja, istina je upravo suprotna. U trenutku kada je tvrtka postala nelikvidna, činio sam sve kako bih maksimalno iskoristio vrijednost imovine i podmirio dugovanja tvrtke. Ne skrivajući se, radio sam nekoliko godina “24/7″ kako dobavljači i financijske institucije ne bi, od nekontrolirane propasti tvrtke, ostali oštećeni za milijunske iznose. Naravno, i zaposleni bez plaća. Do danas uspio sam podmiriti više od 95% svih dugovanja koje je tvrtka imala. Osobno sam se zadužio u iznosu od 420.000 kn koje sam usmjerio na podmirenje obveza zaposlenicima, prema dobavljačima i dijelom prema državi s osnova doprinosa. I tako sve do današnjih dana, gdje veći dio mojih životnih prihoda odvajam kako bi podmirio preostale obveze. Sve navedeno lako je provjeriti, a dobavljači i zaposlenici mogu iz prve ruke svjedočiti o tome.

Naravno da mi je kristalno jasan i sam trenutak u kojem ovaj mail dolazi u medije. Iako se javnim poslom bavim već nekoliko godina, tek sada i u ovim okolnostima sam postao meta. Odnosi u kojima sam se našao, očito, takve stvari nose sa sobom.

Kako se nikada nisam sakrivao neću to raditi niti u budućnosti. Svoj teret naučio sam svih ovih godina nositi sam i nisam osoba koji će ga na bilo koji način prebaciti na tuđa leđa.

Sjedim na konferenciji u Zadru i igram se malo mojim blackberryem. Ima nova aplikacija za blackberry koja omogucava direktno pisanje na blog, pa sam to instalirao i testiram.

U seriji TED prezentacija koje sam objavio u posljednje vrijeme, danas je došao na red i govor Johnatan Haidt-a.

Psiholog Johnathan Haidt proučava pet moralnih vrijednosti koje čine osnovu naših političkih odabira, bez obzira da li smo lijevo, desno ili u centru. U svom izlaganju ukazuje na moralne vrijednosti koje liberali i konzervativci najviše cijene.

Mislim da je ovo jedan od zanimljivijih tekstova, osobito ako se bavite politikom, jer objašnjava ina primjerima ilustrira kako različite osobe s različitim etičkim i moralnim vrijednostima reagiraju na određene situacije. Također, ovo je dobro za pogledati čisto zato da bolje razumijete zašto se lijevica i desnica međusobno ne razumiju.

Prezentaciju je na hrvatski preveo Hrvoje Šimić, a ja sam bio recenzent.

Javna je tajna da se biračkim popisima manipulira već gotovo dva desetljeća, a sve skupa kako bi se osigurala prevlast točno određene političke grupacije na izborima. Manipuliranje biračkim popisima dobro je vidljivo na parlamentarnim izborima kada krenemo uspoređivati broj birača u odnosu na broj stanovnika Hrvatske – čime postajemo jedina zemlja na planeti u kojoj je broj birača veći od broja stanovnika.

No, ako malo bolje razmislite, puni efekt manipuliranja biračkim popisima događa se upravo na lokalnim izborima gdje mali broj glasova (svega nekoliko stotina) može trajno prevagnuti na jednu ili drugu stranu. Problem je naravno u tome što ste do sada mogli o tome samo diskutirati ali nikada se ništa nije moglo učiniti jer nije bilo načina kako to dokazati.

Sve do danas.

Danas sam lansirao web stranicu slijedećeg naziva:

http://popisbiraca.pollitika.com

To je web stranica koja se temelji na stvarnom popisu birača i na kojoj možete upisati naziv bilo kojeg naselja u hrvatskoj i saznati do stotinu adresa s najvećim brojem birača u tom naselju. Ukratko, da pojednostavim do kraja, možete bez problema saznati koliko je prijavljeno punoljetnih građana kod vašeg susjeda.

Puno je razloga zašto se hrvatski državljani koji ne žive u Hrvatskoj žele prijaviti na hrvatskim adresama. Očigledni razlozi su ekonomske prirode i tu govorimo o porodiljnim naknadama, socijalnoj pomoći, pomoći za nezaposlene i slično. Ovdje govorimo o desetinama ako ne i o stotinama milijuna kuna troškova za građane koji ne doprinose ovoj državi ali svejedno iz nje izvlače direktnu ekonomsku korist, bila ona kroz prethodno navedene fondove ili pak kroz zdrastvene usluge. Dvije temeljne grupacije koje koriste ove mehanizme su hrvati iz Hercegovine odnosno srbi iz BIH i Srbije.

Po saznanjima koje sam istražujući ovu priču uspio steći, izborna prijevara se bazira na dvije temeljne metode. Prva metoda je manje organizirana ali mnogobrojna, gdje rodbina koja živi u Hrvatskoj dopušta svojoj obitelji iz primjerice Hercegovine da prijavi svoje prebivalište na njihovoj kućnoj adresi. Ovo je donekle teško detektirati jer je riječ o “razmjerno” malim devijacijama i teško je ustanoviti čistim pregledom biračkih popisa koje su to adrese na kojima broj birača značajno odudara od stvarnog broja stanara. Primjetite da se prilikom prijave prebivališta mora otići u MUP i dati izjavu da određena osoba stanuje na točno određenoj adresi. Davanje lažne informacije službenoj osobi, lažno svjedočenje kao i proizvodnja dokumentacije koja svjedoči tome u prilog definitivno ulazi u kategorije prekršajnih ako ne i krivičnih djela kažnjivih zakonom.

Druga metoda koja je osobito popularna u selima dalmatinske zagore i pograničnim područjima su naselja sa kućnim brojem 0, 900 ili 999. Naime u pojedinim zaseocima i naseljima postoji ogromna mimoilaženja u broju birača i broju stanovnika. Obično u takvim naseljima točno znate tko u njima živi jer se tamo nalaze dva-tri a u svakom slučaju ograničeni broj prezimena ali unatoč tome u pojedinim zaseocima od kojih neka nemaju niti asfalta možete pronaći prave male gradiće (barem na biračkom popisu). Neki od primjera su zaseoci u okolici Vrgorca poput Dusine, ili neka druga naselja poput Vinjani donji. Ovdje treba imati na umu da postoje naselja u hrvatskoj koja uopće nemaju kućne brojeve, pa se onda poneki rezultat može činiti nelegitimnim iako je riječ o stvarnoj situaciji na terenu (primjerice grad Hvar nema kućnih brojeva). Kako bilo, činjenica je da su pojedinci u određenim manjim sredinama omogućavali masovni upis birača na nepostojeće adrese i ovdje sasvim sigurno možemo govoriti o organiziranom i sustavnom manipuliranju glasačkim popisima – pa stoga i govorimo o pravim pravcatim kaznenim djelima.

Jučer je državno izborno povjerenstvo imali konferenciju za medije gdje je bilo upućeno pitanje o biračkim popisima i unatoč njihovom obećanju da će birački popisi ovoga puta biti sređeni – nema stvarnog razloga tome vjerovati jer je ovdje riječ o ljudima koji su legalnom metodom na temelju lažnih podataka prijavljeni svojim boravištem na nepostojećoj adresi.

Čisto da ilustriram situaciju, dajem Vam provjerene podatke za naselja u okolici Vrgorca gdje se ekipa zaigrala i broj birača dovela do razine apsurda:

Manipulacijom prebivalištem i biračkim popisima krši se cijeli niz zakona, hrvatska država je oštećena za davanja tim ljudima na koja oni nemaju pravo, no što je daleko bitnije od toga, ti ljud dramatično biraju sliku stanovništva na određenom području i onemogućuju da stvarni stanovnici budu predstavljeni u vlasti onim ljudima koje su stvarno izabrali.

Nije realno očekivati da će ljudi koji su na vlast izabrani na ovaj način biti u stanju, štoviše, biti uopće zainteresirani braniti i boriti se za interese onih koji na tom području doista i stanuju. Vrgorac i okolica Vrgorca su samo najbizarniji primjer izbornog inženjeringa koji bi morao biti zasutavljen i to odmah.

Misao dana:
I know somebody who actually slipped on a banana peel.

Malo mi je već dosadno diskutirati o ekonomskoj krizi, a vidim i da se nitko oko toga ne uzbuđuje previše pa sam nekako mislio podijeliti s vama par informacija na koje sam naišao u proteklh nekoliko dana.

Kao prvo, ono što se desilo je da nas je prije nekoliko dana posjetio Austrijski ministar financija:

Austrijski ministar financija Josef Pröll idući će tjedan posjetiti Hrvatsku i još tri istočnoeuropske zemlje radi europskog programa stabilizacije financijskih sustava koji je pripremio Beč.

Pröll će u srijedu posjetiti Hrvatsku i Ukrajinu, a u četvrtak Rumunjsku i Bugarsku, gdje će se sastati s ministrima financija.

U intervjuu tjedna na 101 prošle subote, Andrija Hebrang je u odgovoru na pitanje o podbačaju poreznih prihoda izrekao rečenicu koja glasi otprilike ovako “podbacio je samo prihod od uvoznog PDVa” dok su svi ostali prihodi na razini (ili valjda blizu nje). Možda riječ “samo” nije primjerena jer PDV naplaćen prilikom carinjenja čini sedamdesetak posto svog naplaćenog PDVa, a ako država naplaćuje gotovo 50 milijardi kuna PDVa, pod uvjetom da je uvoz jednolik i da on čini 3/4 ukupnog PDVa, a znamo da je u siječnju falilo oko milijardu kuna, ispada da je uvoz u siječnju pao za jednu trećinu u odnsu na očekivanje. Fulati 2-3% je ok, ali fulati trećinu…

Hoće li istočna Europa pokrenuti raspad financijskog sustava?

Stephen Jen, šef valuta kod Morgan Stanleya, kaže kako je Istočna europa posudila 1.7 tisuća milijardi u inozemstvu, veliki dio toga na kratkotrajne pozajmice. Ona mora platiti ili refinancirati oko 400 milijardi eura ove godia, što je ekvivalent jedne trećine GDPa cijele regije. Sretno. Kreditne mogućnosti su naprasno zatvorene.

“Ovo je najveća potražnja za novcem u povijesti” rekao je g. Jen…

Gotovo sav istočno europski dug pripada zapadnoj europi. Osobito austrijskim, švedskim, Grčkim, Talijanskim i Belgijskim bankama. Dodatno, Europljani su vlasnici nevjerojatnih 74% cjeolokupnog 4.9 tisuća milijardi dolara portofolia zajmova prema brzorastućim tržištima… (naked capitalism)

Ono što također piše u članku je i rečenica: “Široko je pozato da su Austrijske banke bankrotirale. Austrijanci znaju da moraju biti spašeni i da trebaju pomoć”. Da li je gore spomenuti ministar došao upoznati Šukera s financijskim planom, ili mu je pak došao saopćiti stvari koje bi za koji dan ili tjedan mogli čitati iz novina?

U jednoj od diskusija koje smo imali na pollitici, postavilo se pitanje što je ispravna politika Hrvatske za izlazak iz krize. Mnogobrojne zemlje u ovome času povećavaju deficit kako bi pokrenule svoju ekonomiju. Neke druge režu investicije, dok eto Hrvatska ne radi ništa.

Ovaj gornji grafikon pokazuje indeks rasta javnog duga nakon recesije. Dakle, kada se govori o cijeni izlaska iz krize (barem ako pogledamo povijesne prosjeke), čini se kako je cijena izlaska prihvatljiva. No, ono što se u vremenima krize događa je dramatični pad poreznih prihoda. Primjerice, već smo primjetili kako nam dramatično opada uvoz (što samo po sebi nije loše) ali pada i naplata poreza na granici na što je hrvatska jako osjetljiva. Potom, građani koji su krajnji potrošač odgađaju sve investicije koliko god mogu a novac stavljaju na stranu i za pretpostaviti je da će depoziti građana rasti ubrzanim tempom u skorijem roku. No ušteđeni novac ne donosi državi prihode.

Da je hrvatska privreda fundamentalno zdrava ali zaustavljena, ja bih bio sklon vjerovati kako bi neke žestoke stimulacije gospodarstva mogle pripomoći da se stvar pokrene s mrtve točke. No mi u stvari nemamo zdrave industrije, a ono malo što i je zdravo će stradati ili će žestoko biti načeto ovim zaustavljanjem ekonomije. Primjerice, imali ste prije neki dan primjer tvornice u Zagorju koja se bavi auto dijelovima i koja je premoćnu većinu svojih proizvoda izvozila a koja je bila prisiljena zaustaviti proizvodnju i otpustiti svoje zaposlene. Prosječna tvrtka ostvaruje dobit od 3-5% ukupnog godišnjeg prihoda i financijske rezerve društva su u pravilu vrlo malene i rapidno djelovanje je nužno da bi se zaustavio totalno raspad sustava i sačuvao kapital.

Druga opcija bi bila smanjenje poreznih opterećenja kako bi se oslobodio prostor privredi za rast. No da bi se to desilo država se mora pokrenuti s mjesta a to se očigledno ne čini. Pelješki most je vjekovni prioritet i neće nas sada jedna ekonomska kriza zaustaviti u tome? Rukometno prvenstvo je prilika za promidžbu koju smo morali iskoristiti, a nadolazeća turistička sezona je naša svjetlost na kraju tunela. A kada smo već kod turizma, meni se nekako čini da je veliki broj naših gostiju u stvari tip gostiju koji u vrijeme godišnjeg sjeda u auto i odlazi na more. Odluku o tome idemo li ili ne idemo donosimo relativno kasno i ja nekako ne vjerujem da možemo ponoviti prošlogodišnju sezonu kao i da podaci o zauzetosti kapaciteta na današnji dan uopće reflektiraju taj potencijalni “change of mind” primjerice talijanskih gostiju koji su žestoko pogođeni ekonomskom krizom (osobito ako se desi meltdown neke od banaka koje operiraju na istočnome tržištu, a podsjetimo se, Unicredito je već dobio puste milijarde a zbog svog linka s Austrijom je vjerojatno i sastavnio dio gore opisanog austrijskog paketa). Tako da svjetlo na kraju tunela nije možda kraj tunela nego je to vlak u dolasku.

No, da bi završili na veseloj noti:

Predložit ću zagrebački projekt izlaska iz recesije. Ako će pomoći Zagrebu, pomoći će i Hrvatskoj – rekao je danas Bandić. Paket antirecesijskih mjera Bandić će pokušati dobiti od znanstvenika s Ekonomskog fakulteta i Instituta, ali i od uglednih gospodarstvenika. Još ne želi reći na čiju će pomoć računati, tvrdi da će s imenima izići za dva do tri tjedna. (večernji)

Misao dana:
Dobre odluke proizlaze iz iskustva. Iskustvo proizlazi iz loših odluka.