More

Odoh ja u Kopenhagen na nekoliko dana, a u međuvremenu bacite pogled na slijedeći vrlo tužan filmić o sreći.

http://youtube.com/watch?v=uKf-rNdyfaI

Misao dana:
EXTREMELY SERIOUS WARNING
Unless you are as smart as Johann Karl Friedrich Gauss, savvy as a half-blind Calcutta bootblack, tough as General William Tecumseh Sherman, rich as the Queen of England, emotionally resilient as a Red Sox fan, and as generally able to take care of yourself as the average nuclear missile submarine commander, you should never have been allowed near this document. Please dispose of it as you would any piece of high-level radioactive waste and then arrange with a qualified surgeon to amputate your arms at the elbows and gouge your eyes from their sockets. This warning is necessary because once, a hundred years ago, a little old lady in Kentucky put a hundred dollars into a dry goods company which went belly-up and only returned her ninety-nine dollars. Ever since then the government has been on our asses. If you ignore this warning, read on at your peril — you are dead certain to lose everything you’ve got and live out your final decades beating back waves of termites in a Mississippi Delta leper colony.
Still reading? Great. Now that we’ve scared off the lightweights, let’s get down to business.

Bulwer Lyton 2007

Da se bacimo na malo neozbiljnije teme od politike i ekonomije. Negdje početkom srpnja završen je ovogodišnji krug Bulwer Lyton natječaja (o kojem sam pisao u srpnju 2006 godine).

Pa eto nekoliko odabranih citata:

Pobjednik Bulwer Lyton 2007:

Gerald began–but was interrupted by a piercing whistle which cost him ten percent of his hearing permanently, as it did everyone else in a ten-mile radius of the eruption, not that it mattered much because for them “permanently” meant the next ten minutes or so until buried by searing lava or suffocated by choking ash–to pee.

Grand Panjandrumnagrada (štogod to bilo):

LaVerne was undeniably underdressed for this frigid weather; her black, rain-soaked tank top offered no protection and seemed to cling to her torso out of sheer rage, while her tie-dyed boa scarf hung lifeless around her neck like a giant, exhausted, pipe cleaner recently discarded after near-criminal overuse by an obviously sadistic (and rather flamboyant) plumber.

Adventure (nečasno spomenuti natjecatelj):

Agent 53986262.9 was strapped precariously to a giant Chinese firework, the fuse slowly shortening like a noodle getting slurped into someone’s pursed lips, and although he knew he was running out of time and still had no plan for escape, all he could think of was the song about the Muffin Man and how the word “polyurethane” made it sound like the material was made out of multiple urethras.

Dječja litaratura (nečasno spomenuti natjecatelj):

Out of a hole in the ground popped a bunny rabbit which had a long thick orange carrot between its teeth and a big splotch of mud on its back that had dried into a dirt clump the size of a tumor.

Roza proza:

Professor Radzinsky wove his fingers together in a tweed-like fabric, pinched his lips together like a blowfish, and began his lecture on simile and metaphor, which are, like, similar to one another, except that similes are almost always preceded by the word ‘like’ while metaphors are more like words that make you think of something else beside what you are describing.

Roza proza (nečasno spomenuti natjecatelj):

Marilyn’s main feature was her mountainous breasts, with an associated sharp ravine of cleavage–the breasts not awesome like Everest, but like one of the Highland peaks near Balquhidder, where the notorious outlaw Rob Roy spent his last days.

Znanstvena fantastika:

What a pity Dave was too young to have seen “2001: A Space Odyssey,” for he might have been able to predict what would happen next, when the ape standing next to the big black slab picked up the tapir bone.

Zločesti štosevi (vile puns u originalu, nečasno spomenuti natjecatelji):

Upon discovering that his chief executioner Dr. Szekely had been secretly releasing prisoners, Vlad the Impaler ordered him to be skewered on one of the good doctor’s own fiendish spears, when suddenly, not recognizing the type of wood that was slowly advancing through the screaming victim, the nutty Romanian ruler quipped “What’s up doc?”

Nečasno spomenuti natjecatelj (ostalo):

It was a dark and stormy night, although according to meteorologists since the lightning density on the satellite imagery for the area was only about 0.5 strikes per square mile, it wasn’t stormy, and according to members of the American Society of Cinematographers because the lights from the city reflected off the clouds and created about 13 lumens of light, it didn’t really fit the technical definition of dark.

Blink, Warren Harding vs. Ivo Sanader

Blink je naziv posljednje knjige Malcolma Gladwella, a koja objašnjava fenomen zbog kojega ste ovaj tekst odlučili pročitati do kraja, i ja ću ga ilustrirati na Warren Harding fenomenu.

Slijedi prijevod dijela trećeg poglavlja (slobodni prijevod, djelomično kraćen):

Jednog ranog jutra 1899., u vrtu Globe hotela u Richwood, Ohio, susrela su se dva čovjeka. Jedan je bio odvjetnik i lobist imenom Harry Daugherty. On je bio čovjek crvena lica i ravne crne kose. On je bio Machiavelli politike Ohia, klasična siva eminencija, dobar sudac karaktera ili, u najgorem slučaju, političke prilike. Druga osoba je bio novinski urednik iz malog gradića Marion, Ohio, koji je u tome času bio udaljen sedam dana od pobjede za Ohio državni senat. Njegovo je ime Warren Harding. Daugherty ga je pogledao te je bio odmah zaprepašten onime što je vidio. Kao što je novinar Mark Sullivan napisao:

Vrijedi pogledati Hardinga. U ono vrijeme imao je 35 godina. Veličina njegove glava, crte lica, ramena i torzo su obuzimali pažnju; proporcije jednog u odnosu na drugo su bila takve da bi ga bilo tko u bilo kojim uvjetima proglasio zgodnim – u kasnijim godinama kada je postao poznatiji, riječ “Rimljan” je povremeno bila korištena kako bi se opisala njegova pojava. Kada bi ustao, njegove noge su bile upečatljive i u proporciji s ostatkom tijela, lakoća kojom se kretao i stav odavali su dojam fizičkog dostojanstva i energije. Njegove široko postavljene oči, gusta crna kosa, i brončani ten davali su mu dopadljivost indijanca. Pristojnost kojom je svoje sjedalo dao strancu sugerirali su istinsko prijateljstvo prema ljudima koji ga okružuju. Njegov glas je bio očigledno rezonantan, muški i topao. Pažnja koju je posvećivao odijevanju odudarala je od male sredine iz koje je došao. Njegovi nastup sugerira dobronamjernost i želju da ugodi svakome.

U tome času, kada je Daugherty pogledao Hardinga, ideja mu je pala na pamet a koja će promijeniti tijek Američke povijesti: Ne bi li bilo sjajno da ova osoba postane Američki predsjednik?

Warren Harding nije bio osobito inteligentna osoba. Volio je igrati poker i golf, volio je piti i, više od svega, ganjati žene; u stvari, njegovi seksualni apetiti su postali dio legende. Kako se dizao s jedne političke funkcije na drugu nikada se nije isticao. Bio je neodređen u stavovima i nezainteresiran za politiku. Njegovi govori su bili opisani kao “vojska pompoznih fraza u potrazi za idejom”. Nakon odabir au senat 1914 godine, bio je odsutan u debatama o pravima žena i prohibicije – dva najveća politička problema tog vremena. Polako i stabilno je napredovao od lokalne politike Ohia samo zato što ga je tjerala njegova supruga Florence, a u svemu ga je pratio i iza scene “sređivao” Harry Daugherty i naravno, zato što je s godinama postajao fizički sve neodoljiviji. Na jednome je banketu jedan simpatizer uzviknuo “Zašto, pobogu, pa on izgleda kao senator!” – te je tako i postao senator. Harding je, prema njegovom bigrafu Francisu Rusellu mogao odjenuti togu, stati na pozornicu i odglumiti u Julije Cezaru. Daugherty je sredio da se Harding obrati Republikanskoj konvenciji 1916 godine, samo zato jer je znao da ljudi moraju vidjeti Hardinga kako izgleda i čuti njegov glas da bi bili uvjereni u njegovu sudbinu da postane američki predsjednik. 1920. Daugherty je protivno Hardingovoj želji uspio natjerati Hardinga da se kandidira za predsjednika.

Harding je ušao na repulikansku konvenciju kao šesti od ukupno šest kandidata. Daugherty nije bio zabrinut. Konvencija se zakomplicirala u pat poziciji između dva kandidata, pa su delegati, kao što je to Daugherty predvidio, morali potražiti alternativnog i neutralnog kandidata. Kome će se okrenuti u tako ozbiljnom trenutku, ako ne čovjeku koji doslovce zrači razumom, dostojanstvom i koji prije svega izgleda predsjednički? Šefovi Republikanske stranke su mahali rukama i počeli se pitati postoji li jedan kandidat oko kojega bi se svi mogli složiti? Jednom ime je odmah iskočilo: Harding! I tako je senator Harding postao predsjednički kandidat, a kasnije te jeseni nakon kampanjekandidat Harding je postao predsjednik Harding. Odslužio je svega dvije godine prije nego što je umro od infarkta. On je bio, kako se mnogi povjesničari slažu, jedan od najgorih predsjednika u Američkoj povijesti.

Knjiga Blink govori o odlukama koje donosimo u treptaj oka a kasnije racionaliziramo zašto smo baš tako odlučili. Često su takve odluke točne i opravdane, no ponekada, kao u slučaju Warrena Hardinga vode u katastrofu.

Misao dana:
A sada zamijeniti ime Warrena Hardinga s Ivo Sanader i pročitajte ponovno.