I see a darkness… (3:42, Johnny Cash, American III: Solitary Man, 2000)

Surfajući bespućima interneta naletio sam na novi web site koji se bavi teorijama zavjere, a jedan od boljih linkova je onaj koji se bavi zavjerom 11/9, a osobito je dobar dio koji vas preusmjerava na flash prezentaciju o udaru u pentagon (pazi, flash prezentacija ima 3mb donwloada pa bi to moglo trajati ako nemate adsl). Argumenti su prilično dobro napisani i kvalitetno objašnjeni, tema je na mjestima malo razvučena i pozadinska teorija cijele priče je nejasna. Osobito pogledajte teoriju o pentagonu jer se na slikama koje su pokazane doista ne vidi niti komadić aviona što je doista čudno. Ako imate pola sata…

Drugi, vrlo komični site na kojeg sam naišao jutros je How_much_is_inside ekipa očito besposlenih studenata pokušava kvazi naučnim metodama izmjeriti koliko je nečega unutra (npr. koliko CO2 ima u boci cole, koliko ima paste u pasti za zube, koliko tekućine mogu upiti kuhinjski papirnati ručnici…). Sve skupa je obilato ilustrirano, dobro dokumentirano i prošarano (barem meni) neograničeno smiješnim komentarima. Dugo se nisam ovako nasmijao na neki web content (ne računajući na dnevne doze daily show-a; taman asocijacija u pravi čas jer je počeo Daily show – global edition na CNNu – svake subote u 21:30).

(imao sam ideju pisati ponovno o nekom globalno_egzistencijalističkom tijeku misli s manjim osvrtom na društvo koje me okružuje, no na kraju sam odustao jer je slika sama po sebi dovoljno tamna i strašna da je ne treba u detalje sicirati; eto prije koji dan kaznilo čovjeka kaznom zatvora [uvjetno doduše] zbog toga što je nešto napisao – ono što je [barem meni] čudno je kako ljudi odmah dižu kuku i motiku na pravosuđe, no ako ćemo pravo gledati, funkcija pravosuđa nije da sudi pravedno nego po zakonu, a ako su zakoni napisani da se kletva ili što je već bilo kažnjava kaznom zatvora tada je sudska odluka ispravna neovisno o tome što je sam zakon katastrofalan – produžetak diskusije je kako bi sudac morao moći smisliti tisuću i jedan razlog zašto ne dosuditi kaznu, primjerice utvrditi kako se kleveta nije niti dogodila, no to bi bilo pogrešno jer sudac ne bi smio koristiti svoju poziciju kako bi na svoju ruku ispravljao nepravde [o sucu bi se vjerojatno moglo dosta razgovarati no kako nemam detalje i pozadinu priče ne bih o tome lamentirao]: da bude jasno, sasvim je sigurno kako je presuda sama po sebi sramotna, no nije nužno sramotna za suca koji ju je dodijelio, nego za sabor koji je takav zakon izglasao, i za sve nas koji smo takve ljude u sabor uopće pustili – a ova odluka kao i sva reagiranja koja su se dogodila dobar su pokazatelj kako uporno gledamo na krivu stranu i teret cijele nesreće koja nas je snašla dobrim dijelom prebacujemo na pravosuđe dok istovremeno vrlo rijetko prstom upiremo na mjesto iz kojeg je to svo zlo izišlo, a to je na Markovom trgu – u vjerovanju kojeg možđa molite u crkvi, postoji rečenica u kojoj se kaže “mišlju, rječju, djelom i propustom” i upravo ovaj zadnji grijeh, grijeh nečinjenja je jedan od meni osobno najgorih, jer nečinjenjem, propustom da nešto učinimo “legaliziramo” situaciju u kojoj se nalazimo – svima nam skupa nedostaje fokusa i energije za promjene)

Misao dana:
Somewhere around the place I’ve got an unfinished short story about Schrodinger’s Dog; it was mostly moaning about all the attention the cat was getting.

where do we go now but nowhere… (5:45, Nick Cave & The Bad Seeds, The Boatman’s Call, 1997)

Imam nekoliko siteova koje bih rado podijelio:

a) podsjećam ponovno na www.harpers.org, harpers je neki poluradikalni/revolucionarni američki web site koji svakog utorka na svojim stranicama (ali i kroz mailing listu) donosi kratki pregled što se sve dogodilo u proteklih sedam dana. Članak je polusatiričan i totalno kondenziran s novostima – vrlo, vrlo zanimljivo.

b) naletio sam kroz priču s jednim svojim starim prijateljem na www.defconradio.com na kojem možete slušati standup komičare; kako sam počeo slušati taj radio tek danas nemam još neki stav o tome, ali sam slušao dio u kojem je gostovao Lewis Black, a on je pak vrlo smiješan lik kojeg često možete vidjeti kao gostujućeg komičara na Daily Show-u kojeg često spominjem.

c) preko boingboing-a (a nakon toga i danas na slashdotu) možete pronaći priču kako proizvođači laserskih printera u totalnoj tajnosti na svaki dokument koji ispišete na nekom od novijih kolornih printera kodiraju različite informacije poput serijskog broja uređaja ili vremena i datuma kada je dokument ispisan. Malo više o tome možete pronaći na web siteu PCWorld-a

d) pronašao sam i jedan iznimno koristan članak o deset blogerskih zapovijedi ili kako to oni tamo pišu deset najvećih pogrešaka koje blogeri mogu napraviti. Iz ovog popisa možete izvući i razlike između blogova vani i naše blogosfere koja se poprilično razlikuje jer su blogeri uglavnom anonimni (ili barem poluanonimni) dok se vani očekuje puno otkrivanje identiteta. Bacite pogled na taj popis jer je zanimljiv i u svakom slučaju edukativan, a uz malo sreće možete povećati promet na blogu.

e) i zadnji link na koji sam naletio prije neki dan a koji se bavi mikrofotografijom elektroničkih sklopova (uključivo i poluvodiče), a gdje ekipa koja pregledava čipove (zbog provjere poštivanja intelektualnih prava, reverzibilnog inženjeringa i tko zna čega sve drugoga) rutinski pronalazi cijele umjetničke zbirke na silikonskim matricama. Na čipovima naime možete pronaći razno razne tekstove, ilustracije ili strip junake. Impresivno i barem meni totalno iznenađenje. Web site se zove silikonski zoo.

Da li je itko primjetio kako na zaglavlju blog-a od prije neki dan piše BETA? To me nekako podsjetilo na google kojem manje više svaki servis koji nudi ima beta oznaku.

Misao dana:
Tragedy is when I cut my finger. Comedy is when you fall into an open sewer and die.

downtown train… (3:51, Tom Waits, Beautiful Maladies: The Island Years, 1998)

U povratku do kuće prošao sam pokraj bivšeg interkontija oko kojega će biti blokirane ulice. Sutra će biti show program u gradu s prometnom gužvom, a ja sam cijeli dan u centru grada na jednoj prezentaciji. Jedva čekam ovo novo iskustvo.

Jutros sam čekajući na jedan sastanak ulovio jutarnji (ja sam inače pobornik večernjaka jer mi je jutarnji previše žuta novina) gdje su se raspisali o Bandićevoj ideji o natkrivanju Bogovićeve i Petrićeve. Ideja mi se doista sviđa i takva rješenja sam već viđao po svijetu (relativno nedavno u nekom gradiću u austriji iako se ne sjećam kojem). Malo je preprano za ocjene Bandićeva rada no čini mi se kako se stvari miču, i to poprilično dobro.

Prije nekog vremena sam napisao kako sam preko yahoo musica kupio CD sa snimkom Robin Williamsovog showa u metropolitanu u New Yorku (imao je on dva show-a, ovaj kojeg sam downloadao je negdje od kraja osamdesetih) i slušam 60 minuta njegovih viceva i umirem od smijeha. Mislim da je nenormalan napor zabavljati tisuću ljudi bez ikakve scenografije a u monologu punih sat vremena, no ovome ne samo da je to uspjelo nego je u pozadini svega uspio ispričati i cijelu priču kroz viceve.

Razmišljam kako bih u petak trebao skočiti do Budimpešte a tako mi se ne ide, makar mi tamo prijeti ručak za pamćenje jednostavno nemam dovoljno energije da se odvažim na taj jednodnevni izlet kojeg bih morao odraditi. Ovaj vikend bi skočio do Lovrana na marunijadu, a slijedeći vikend mi se smiješi ponovno Opatija jer je tamo Festo, a da ne spominjem da bih morao ponovno do nizozemske odraditi jedan deal. Imao sam dosta dugačko razdoblje bez ikakvih putovanja i onda sam bio nesretan jer mi (kako bi moja pokojna baka rekla) “guza nije vidjela puta”, a sada kada imam cijeli backlog obećanih a nerealiziranih putovanja onda mi se jednostavno ne ide. Ja bih ostao doma i spavao, a to ne mogu.

Gledam sada ovu T-HTovu reklamu “balone na balkone” i pitam se da li je netko primjetio kako policajac u reklami ima kožne hlače? Vjerojatno mala šala autora spota, ali totalno kompatibilna s mojim jučerašnjim postom.

Misao dana:
When I find out a hotel doesn’t have a DSL, it’s like ‘What? There’s no toilet?’ Once you get used to high speed you ain’t going back.