manic monday… (3:06, Bangles, Greatest Hits, 1990)

Eto, danas je još jedan dan odluke i do kraja dana možda počnu, a možda i ne pregovori oko našeg pristupanja europskoj uniji. Čitam kako je Carla razočarana suradnjom, kako će možda dati pozitivno ili ublaženo mišljenje, kako austrija inzistira na hrvatskoj ali to nije rekla na glas (samo onako usput) i kako bi se na kraju lagano moglo dogoditi da Turska bude okidač hrvatskih pregovora.

Nekako mislim da od svega neće ponovno biti ništa, a ako bude to će biti barem na lokalnom planu veliki uspjeh naše vlade koja svoje uspjehe može prebrojati na prste jedne ruke drvosječe s dvadeset godina staža.

Preko vikenda sam boravio u Rovinju u posjetu najvećoj tvornici koja se bavi xxxxxx (cenzurirano) a kod kojih radim konzultantski posao vezan za kvalitetu krajnjeg proizvoda. Ne bavim se inače konzultantskim poslom no tijekom godina sam postao nekakav općepriznati stručnjak pa su me eto vrbovali i angažirali. Osim sjajnog vikenda obogaćenog kulinarskim iskustvima (gastronomski tip: restoran Porat na rivi u Rovinju, ekipa tamo poslužuje jadranske lignje umjesto onih umjetnih kalifornijskih i to je ooooogggggrrrroooooommmmmnnnnnnaaaaa razlika), te prekomjerne količine alkohola u cijelom nizu međusobno različitih proizvoda za koje bi nam iskustvo dosada moralo govoriti da ih se ne smije miješati.

Anyway, ne bih gornje niti spominjao nego sam naletio na site koji je jako simptomatičan. Naime, prva stvar koja je jako bitna kod kontrole kvalitete i općenito povećanju kvalitete u praktički bil kojem proizvodnom postupku je procesna kontrola. Procesna kontrola je postupak u kojem se na određenim mjestima u radnom procesu (a taj proces može biti bilo što, od proizvodnje pive, otirača za noge pa sve do tipično administrativnih procesa) mora raditi neko mjerenje. Ljudi, ponekad zbog neznanja i ignorancije, a vrlo često zbog lijenosti ili “što će to meni, ja već dvadeset godina…” (vidi gornji primjer drvosječe) politike mjerenja ignoriraju ili koriste vrlo odokativne metode. Ukratko, kada ja krenem ljude nagovarati na procesnu kontrolu što je preduvjet za poboljšanje kvalitete onda ih najčešće prvo izvrgenm cijelom nizu malih polumađioničarskih iluzija čiji je cilj da ih natjeram da više ni sami ne znaju što su vidjeli a što nisu.

Jedan od dobrih web siteova (a vjerojatno i najbolji koji sam vidio do sada) se nalazi ovdje. Na ovome sjajnom siteu možete naći više od pedesetak optičkih iluzija koje će vas natjerati na razmišljanje.

Misao dana:
We are tragedians, you see? We follow directions. There is no choice involved. The bad end unhappily, the good, unluckily. That is what tragedy means.

posljednja večera…

Na jednom blogu je krenula priča o klopi pa da ja podijelim nekoliko prijedloga na tu temu:

a) Baltazar; meni omiljeno mjesto na početku Nove vesi, ovdje jedete grill a preporučam svakako biftek. Ako ima naručite i salatu sa sirom (aka šopska). Restoran je na glasu kao skuplji, no moje iskustvo ga pozicionira u osrednje skupe iako s vrhunskom hranom. Da me netko pita koji je najbolji restoran u gradu vjerojatno bih ga poslao u Baltazar.

b) Masni; pečenjara Masni u Hrvatskom leskovcu (ako idete u merkatone to je nadvožnjak prije merkatonea i još par kilometara glavnom cestom, neposredno nakon prijelaza pruge), dakle Masni je sve ono što baltazar nije, to je naizgled zapuštena lokalna birtija no u kojoj se može jesti vrlo dobar grill u protuprirodnim porcijama, poslužuju i ždrebetinu pod normalno. Od priloga OBAVEZNO probati bakino tijesto, grah salatu ili gravče. Nemojte dolaziti ako niste gladni jer gazda loše podnosi goste koji ne pojedu sve do kraja. Ne primaju kartice i nedjeljom rade samo od 12-16h (ovo onako po sjećanju).

c) Pivnica; brzi ručak, relativno jeftin u kvazipivničkom ambijentu. Svi znaju za Pivnicu.

d) Šestinski Lagvić; osobito zanimljiv ako je lijepo vrijeme i može se sjediti na terasi s koje se vidi cijeli grad. Hrana i cijene osrednje, osoblje i ugođaj jako dobar

e) Marinero; grill u Prečkom, ne znam točnu adresu ali se nalazi u obiteljskim kućama vrlo blizu raskršća petrovaradinske i horvaćanske (vidi se sa horvaćanske), odličan grill svih vrsta i jako dobro mjesto za jeftiniji a obilni ručak. Imaju i različite pite (od sira, mesa i sličnoga) ali se to mora naručiti nekoliko sati unaprijed (što nisam nikada napravio ali vjerujem da je jako dobro).

f) Plešivička klet; sakrivena u obiteljskim kućama na Vrbanima/Jarunu (blizu Getroa na Vrbanima), dobra klopa, veće porcije, velika gužva.

g) Kod Žaca; restoran u grškovićevoj (opet kaptol), jedva ga nađete čak i ako znate gdje je jer nema nikakvi posebnih oznaka. Vrlo dobra klopa svih vrsta. ne primaju kartice i nekako su mi u sjećanju ostali kao jako skupi.

I sada dva izvan grada u koje možete doći ako idete autom;

h) Ribič; restoran na ulazu u Veliko Trgovišće (krenete autom prema krapini po staroj cesti i skrenete prema trgovišću rodnom mjestu pokojnog nam predsjednika – cca. 20 minuta vožnje od KingCrossa). Obavezno jedete zagrebački (koji dolazi u protuprirodnoj veličini), cijene i usluga osrednje, zagrebački je vrhunski a načuo sam da punjeni lungić rade također u xxl izvedbi.

i) Kezele; sutra idem tamo na ručak, dakle krenete autocestom prema Slavonskom brodu i skrenete u ivaniću i vozite prema bjelovaru. 9km od izlaza s auto ceste je selo šumećani, a u šumećanima Kezele-vino; po meni najbolji seoski turizam u hrvata. Obiteljski ručak se stavlja na švedski stol u 13:00h i košta 80kn po osobi (sistem je juha + all_you_can_eat + desert). Obavezno kupite vino Škrlet za doma (butelja 30kn a vrijedi puno više od nazivne cijene)

Oba restorana se čine jako daleko, no u stvari su jako blizu grada, skupa sa gradskom gužvom manje od sat vremena iz centra.

Ako Vam se ovi moji opisi dopadnu mogu ja o tome još jako jako puno pisati jer volim fino jesti i putovati; tako da možemo začas nabrojati razne lokacije po .hr ali i po susjednim (i ne tako susjednim) zemljama.
Dakle ako hoćete još restorana lijepo molim ovom prilikom komentar.