Mračni blog

Nekada davno, pročitao sam jedan članak u kojem je ondašnji predsjednik uprave informatičkog giganta Hewlett Packarda rekao kako je jako jednostavno poslovati u razdobljima velikog rasta, no u času kada se rast svede na rast tržišta (ili možda koji postotak ili čak promil gore/dolje) onda vas troškovi poslovanja sustignu poput zaostalih vagona. Troškovi uvijek sporije slijede od prihoda.

U mom poslu, automobil se pretvorio u vrlo značajno osnovno sredstvo pa tako moja sadašnja godišnja kilometraža polako nalikuje na kilometražu omanjeg kamionđije. Kako moj trenutni auto ulazi lagano u godine kada počinje kvariti prosjek starosti automobila u Hrvatskoj, a financije nažalost nisu takve da bih se upustio u kupovinu novog, pomislio sam prije nekoliko tjedana kako bi bilo dobro pogledati što se nudi na tržištu polovnih automobila. Do prije dvije godine, u Hrvatskoj se prodavalo oko 80.000 novih automobila, velikom većinom na kredit ili leasing i mislio sam da vrijedi testirati mit o tisućama zaplijenjenih automobila. Kako god okrenuli, na tržištu polovnih automobila ponuda je bogata iz jednostavnog razloga što je došlo vrijeme kada je gore spomenuti vagon troškova sustigao posustalu lokomotivu prihoda i da bi se kompozicija nastavila kretati vrijedi nam svima skupa rezati troškove, a automobili, kao očigledni simbol luksuza jedni su od prvih na redu za racionalizaciju.

Proces kupovine novog automobila kod mene je poprilično racionalna kategorija te ja tako prvo popišem što želim od novog (polovnog) automobila, pa je tako tu obavezna veličina auta (svojevremeno sam bio u jednom lančanom sudaru u njemačkoj i dodatnih metar željeza uvijek dobro dođe), neki sitni luksuzi poput grijanih sjedala (zimi) ili automatske klime (za cijelu sezonu), pa do nekih malo naprednijih dodataka poput tempomata (kojeg smatram alatom za ekonomičnu vožnju). I na kraju, pokušam odrediti i količinu novca koju sam u stanju za to potrošiti i staviti to u balans s očekivanim troškovima eksploatacije i održavanja automobila.

Ono što se zanimljivo desilo kada sam krenuo pretaživati njuskalo.hr (ali i ostale specijalizirane oglasnike) je da su se u mom cjenovnom rangu odjednom počeli pojavljivati i relativno novi automobili visoke srednje ili čak visoke klase po iznimno niskim cijenama. Zajednički parametar svim tim automobilima je benzinski motor iznimno velike zapremine (od 3 litre pa sve do negdje 6) i vrijedi malo prosurfati i pogledati što se to sve nudi i u kojim količinama (doista ćete se iznenaditi).

Nekako mislim da nema stvarnog razloga zašto bi htjeli kupiti automobil s 5.7 litara HEMI motorom, taj automobil ima visoku potrošnju goriva, ima veće troškove redovnog održavanja, njegova nabavna cijena je komparativno vrlo visoka, prodajna cijena kao rabljenog niska, a mislim da je krivo reći i da ga imate gdje voziti u granicama njegovih parametara. No svejedno, na njuskalo.hr ima veliki broj različitih automobila različitih proizvođača s upravo takvim karakteristikama.

I tu sam se dosjetio, poput Balaševićeve pjesme „Stiže jesen Dunjo moja“, ti silni nekad skupocjeni a sada gotovo bezvrijedni automobili svjevrsni su spomenici ili simboli doba „pijanstva i kiča“, površni pokazatelji nepostojećeg bogatstva (a u praksi kreditnog zaduženja) i vremena u kojem se moglo kupiti skupocjeni automobil praktički uz samo jedan telefonski poziv i nekoliko potpisa kod javnog bilježnika. Danas, kada su vagoni troškova sustigli lokomotivu koja je silom prilika svoj šestolitarski, osmerocilindrični benzinski motor morala zamijeniti skromnijim ali neusporedivo ekonomičnijim dvolitarskim dizelom, mislim da se vrijedi zapitati da li je taj novac s kojim smo se neko vrijeme tako razbacivali mogao biti bolje iskorišten i bi li danas zbog toga situacija bila drugačija? A ako je već tako moralo biti, da li smo barem izliječili djetinjaste frustracije koje su nas natjerale na takve investicije?

p.s. ovo je moja kolumna iz Večernjeg lista, objavljena u Obzoru 14. kolovoza 2010., ovdje objavljena verzija je autorska (dakle ona koju sam poslao redakciji, bez uredničke intervencije i lekture)

Web pick tjedna:
http://njuskalo.hr Njuškalo je najpopularniji hrvatski internet oglasnik i ako niste posjetili tu web stranicu krajnje je vrijeme da to učiniti. Osim što možete pokušati prodati neki vama nepotrebni predmet, beskonačne količine vremena možete utrošiti na razgledavanju predmeta koje drugi nude, a često se možete i od srca nasmijati kada vidite cijenu po kojoj se to nudi.

Nedugo nakon mojih posljednjih problema s dečkima u plavom pokvarilo mi se moje prijenosno računalo. Riječ je o prijenosnom računalu poznatog proizvođača a koje je tamo krajem 2006. godine kada je kupljeno s pravom imalo nadimak “mama svih notebooka”, no danas, gotovo četiri godine kasnije riječ je o jednom sasvim kokretnom ali ne i spektakularno vrijednom računalu. Notebook je bio moj vjeran pratitelj na više kontinenata, kroz više izbornih i ostalih kampanja i izlizanost tastature najbolje svjedoči o tome koliko je teksta prešlo preko njega. No, kako to bude, računalo ili da budemo precizniji njegova baterija je odlučila otići tamo gdje već baterije idu kada im istekne rok trajanja, nadajmo se u neku sretniju i recikliranu budućnost.

Obzirom da je riječ o računalu koje u biti sasvim dobro služi svrsi, moja prva reakcija je bila otići do prvog dućana i kupiti novu bateriju te sam uz malo pretraživanja interneta pronašao nekolicinu dućana u kojima se ona može kupiti no to na kraju nisam učinio iz jednog jedinog razloga. Cijena nove baterije ovisno o prodavaču kreće se između 750 i 1.000 kuna, te bih investicijom u tu bateriju objektivno udvostručio vrijednost računala tako da je baterija neko vrijeme bila na ledu. Potom sam se krenuo baviti idejom kako je možda bolje reparirati postojeću bateriju (ipak, vrijeme je recesije) te sam čak i pronašao mjesto gdje se to može učiniti i gdje serviser garantira 90% sigurnosti u uspjeh. No i ovdje se cijena pretvorila u problem jer baterija sa šest ćelija s ugradnjom košta oko 900kn (a nekako sumnjičim da za tu uslugu ne bih dobio račun).

Rješenje svog baterijskog problema pronašao sam (polako se približavamo poanti) kroz savjet s twittera gdje su mi savjetovali da pokušam novu bateriju pronaći na ebayu. Ebay je američki, a danas u biti već multinacionalni servis za elektroničku trgovinu kroz koju možete kupovati ali i prodavati bilo što, doslovce od igle do lokomotive (ako požurite, ima jedna lokomotiva koja se prodaje za svega 48.500 američkih dolara, prodajna aukcija završava taman u nedjelju, dakle imate vremena a prodavatelju se žuri jer mu “nedostaje prostora u dvorištu”).

Nakon kraćeg pretraživanja, pronašao sam prodavatelja koji se zove vrlo opisno “battery sell” i koji prodaje bateriju kakvu trebam i koja košta nevelikih 32,99 američkih dolara što je po današnjem tečaju točno 190 kuna i osamdeset i dvije lipe. No, da bi moje iznenađenje bilo tim veće, u prodajnu cijenu uključena je i poštarina, i to širom svijeta. Nevjerojatno. Baterija koja me u centru Zagreba košta gotovo tisuću kuna, doputovati će do mene iz Kine za ukupno 190 kuna i osamdeset i dvije lipe, a kako je riječ o isporuci vrijednosti ispod 300kn i to fizičkoj osobi oslobođena je plaćanja carine, PDVa kao i bilo kojeg drugog postupanja.

Vlasnik “Baterry sell” je izvjesni Wei Chen kojeg nisam imao prilike upoznati, no sasvim sigurno se ne radi o nekom kineskom tajkunu nego o čovjeku koji je pronašao svoje mjesto pod suncem (ili u nekoj mračnoj i skučenoj garaži što je daleko vjerojatnije) te magijom interneta i nevjerojatnom sposobnošću pregovaranja s lokalnim poštanskim uredom bez problema uspijeva prodati bateriju za moje računalo za otprilike jednu petinu njezine cijene koju bih ja platio u zagrebačkom dućanu. Naravno, ova usporedba nije totalno fer jer ipak, jedno je prošetati se do dućana u gradu po ovoj žegi a nešto sasvim drugo pričekati poštara u klimatiziranom domu.

Čisto eksperimenta radi, malo sam pogledao kako bih saznao koliko bi mene koštalo slanje iste te baterije iz Zagreba do Wei Chenove garaže i odgovor je zapanjujući. Čak dakle da je i Wei naručio od mene bateriju, trošak poštarine do njegove garaže je točno 186,97 kuna, što znači da trošak pakiranja, same baterije i mog profita moram nekako ugurati u tri kune i osamdeset i pet lipa, a i to bi držalo vodu samo i jedino pod pretpostavkom da nekako zaobiđem izvozno carinjenje koje uz obavezne biljege košta dodatnih nekoliko stotina kuna.

Još uvijek u nevjerici gledam taj račun od 190 kuna i osamdeset i dvije lipe i nekako si mislim da sigurno postoji dobar razlog zašto kinezi uredno bilježe stope rasta od 10 i više postotaka godišnje, dok mi ovdje stagniramo. Razmislite o tome.

p.s. ovo je moja kolumna iz Večernjeg lista, objavljena u Obzoru 24. srpnja 2010., ovdje objavljena verzija je autorska (dakle ona koju sam poslao redakciji, bez uredničke intervencije i lekture)

Web pick tjedna:
http://ebay.com/ Ebay je najveća svjetska platforma za etrgovinu. Prodavati možete doslovce bilo što, a prodaja se uglavnom događa po principu aukcije. Ono što je Hrelić Zagrebu, to je eBay globalnom selu.

Nisam već duže vremena pisao ništa o gadgetima, a imam ih nekoliko novih o kojima bi vrijedilo pisati. Eto, neka prvi od njih bude moja svakodnevna alatka BlackBerry 9700 ili uređaj kojeg često zovu Bold II. Oni koji čitaju moj blog znaju da sam donekle fanatični korisnik Blackberrya pa sam tako bio jedan od prvih Blackberry korisnika u Hrvatskoj (sigurno među prvih 10-20), a promijenio sam i niz uređaja kako su se telefoni mijenjali. Od prvog, čini mi se 7230, preko 8700, 8800, 9000 i sada 9700. Također, tijekom kampanje u kojoj sam sudjelovao koristio sam i 8900 i 8520 uređaje (i bio jedan od rijetkih pacijenata koji je mjesecima hodao s dva blackberrya).

Anyway, makar su svi uređaji koji su prethodili Boldu bili svi redom vrlo dobri, uređaji su se dramatično počeli poboljšavati s 8800 koji je prvi bio s ugrađenim GPSom, a BlackBerry bold je povrh toga imao i ugrađeni foto aparat i mp3 player (može biti da ga je imao i 8800). Bold je bio sjajan i po tome što je prvi imao ekran velike rezolucije (barem mislim, možda je i 8800 imao, davno je to bilo :) te je imao i MicroSD (koji je bio i u 8800) pa ste uređaj onda mogli koristiti i kao usb stick.

Problem s boldom je bio u tome što je to ipak telefon koji je bio relativno velik (ne prevelik, nije pretežak) ali je taman toliko veći da možete skužiti kako ne leži u ruci baš najbolje. Nedugo nakon Blackberry bolda došao je model 8900 koji je bio idealne veličine, sjajnog dizajna i superiorne kamere (3 mega piksela s auto fokusom). U biti jedina razlika između 8900 i 9000 ako gledamo po osobinama je to što je 9000 imao 3G a 8900 ga nema.

Kako god okrenuli, negdje prošle jeseni izašao je model 9700 ili Blackberry bold II i to je uređaj kojeg ja sada posjedujem. Funkcionalno gledano on je istovjetan kao i bold s time da ima dvije-tri bitne razlike. Prva bitna razlika je što su dečki iz RIMa uspjeli ugurati Bold u form factor 8900 telefona tako da je Bold sada otprilike iste veličine kao i prethodni model 8900. Druga bitna stvar je foto aparat koji je sada vrlo sličan ili identičan kao i onaj u 8900 (dakle 3mpix + autofokus), a treća bitna karakteristika je vijek trajanja baterija koja sada u mom slučaju uredno preživi bez punjenja/dopunjavanja četiri puna dana što je sjajan rezultat. Mimo gornjeg, Blackberry je prešao sa mini USB konektora na micro USB konektora. Ovo sa USBom je inače jako korisno jer praktički svaki uređaj koji na sebi ima USB možete iskoristiti za punjenje ili dopunjavanje svog Blackberrya (što recimo nije slučaj s nekim drugim telefeonima). Činjenica je da je USB prihvaćen kao standard te da će vrlo uskoro praktički svi telefoni koristiti ove konektore no zasada to je sjajna komparativna prednost BlackBerrya. Dodatna je fora što je trackball zamijenjen touchpadom pa bberry 9700 više nema pokretnih dijelova (ja nikada nisam imao problema s trackballom no znam korisnike koji jesu). Touchpad funkcionira istovjetno touchpadu kojeg imate na notebooku, pouzdan je, fino se može podesiti i savladate korištenje u prvih deset sekundi korištenja.

Što se tiče softvera, protekle godine su bile jako dinamične te je BlackBerry sa OS generacije 4 prešao na OS generacije 5 koji funkcionira sjajno. Blackberry je iznimno stabilan uređaj i može raditi doslovce mjesecima bez restarta i 9700 nije nikakva iznimka (ako na bberryu stisnete istvoremeno alt + shift + H onda dobijete ekran na kojem vam pišu temeljni podaci o uređaju te “uptime” aparata). Moj bberrry trenutno pokazuje nekih 15 dana uptimea što i nije neki rezultat no zbog događanja koja su mi se desila u posljednje vrijeme povremeno ga gasim kada želim biti 100% siguran da nitko ne sluša ono o čemu govorim.

A kad smo već kod sigurnosti, jedna od fora sa blackberryem je security wipe (kojeg možete pokrenuti sa samog telefona) ili remote “kill” komanda koja će obrisati telefon čim se ovaj prijavi na mrežu. Druga stvar je to što blackberry prilikom prve prijave na mrežu kreira set enkripcijskih ključeva kojim se enkriptira ukupni (ali samo DATA) promet na telefonu u oba smjera. To otprilike znači i da ako ste pod mjerama nadzora (kao neki) onda ekipa iz OTCa može samo detektirati koliko je bytea prošlo u kojem smjeru no ne i o čemu se radilo ili kuda su koji paketi išli ili koje su vrste. To je sigurno frustrirajuće.

Problem koji tradiocionalno opterećuje BlackBerry je njegov web browser koji je apsolutno upotrebljiv, no, budimo iskreni nije niti blizu onome koji se koristi recimo na iPhoneu. OS 6 koji je predviđen za drugi ili treći kvartal ove godine (dakle vrlo brzo) morao bi riješiti taj problem te će se koristiti webkit kao podloga za browser i time ćemo imati isti engine kao što ga koristi i Apple tako da će i taj problem nestati.

BlackBerry nema stotine tisuća aplikacija u svom app storeu, no sve bitne stvari su vrlo dobro pokrivene. Ja na svom uređaju koristim pod normalno Facebook i Twitter, igram se i sa foursquareom, koristim native BlackBerry maps za navigaciju (što radi sasvim ok) i google maps. Ono što je komparativna prednost u odnosu na iPhone je to što je blackberry totalno sinhroniziran sa google servisima pa ako imate svoj mailbox na gmailu (ali i na google appsima) onda je sinhronizacija mailboxa i adresara native podržana; sinhronizacija kalendara je podržana ali kroz dodatnu (i besplatnu) aplikaciju Google Sync.

Da skratim, 9700 je sjajan uređaj i definitivno do sada najbolji bberry kojeg sam imao. Maleni je i kompaktan, sjajno leži u ruci, ima dobru tastaturu, sve funkcije koje su mi potrebne rade sjajno i još kada dobijemo OS 6 za koji mjesec i jedina prednost koju iphone ima u odnosu na bberry će u cijelosti nestati.

I posljednje, ono što nikada ne smijete zaboraviti i što je u biti iznimno velika prednost ama baš svakog blackberrya u odnosu na bilo koji drugi smartphone je to što BlackBerry nije samo uređaj nego i tarifa. Moj BlackBerry kojeg imam u VIPnetu ima bberry tarifu koja je objektivno flat rate internet na GSM telefonu u iznosu od 91kn mjesečno – probajte to isto napraviti s bilo kojim drugim telefonom. Također, ako iskoristite neku od akcija, može vam se lagano desite da flat rate internet skupa s nekim minutama i besplatnim SMSovima dobijete za impresivnih 50kn mjesečno. Dakle, ne samo da je uređaj u startu jeftiniji od konkurencije, nego su njegovi troškovi kroz vrijeme komparabilno manji.

Misao dana:
Inspector Gadget always works alone. You’ll have to volunteer for something else.

Protekli vikend sam na posudbu dobio Lexus RX400h od Toyote Hrvatska. Ovo nije prva Toyota koju sam vozio i u proteklim godinama imao sam već Toyotu Prius (Prius sam imao na dužem testu i o tom automobilu ima cijeli niz tekstova, njih desetak pa ako vas zanima…), Toyotu Avensis a posljednji auto koji sam vozio je Lexus IS220d.

Lexus RX400h nije najnoviji model i njega je nedavno zamijenio novi RX450h. Oba automobila su donekle slična izvana i drže se iste dizajnerske filozofije i bitne razlike se odnose na motorizaciju (RX400h koristi obični benzinski motor u sprezi s elektro motorima, dok 450h koristi benzinski motor s atkinsonovim ciklusom i električnim motorima, više o tome što je Atkinsonov ciklus piše u člancima o Toyoti Prius). Naravno tu je cijeli niz novih unapređenja kako to već ide, no temelj oba automobila je isti; moderno i veliko SUV vozilo upogonjeno hibridnim pogonom.

Za razliku od Toyote, gdje hibridni pogon služi prvenstveno za održavanje ekonomije (dakle male potrošnje) u Lexusovoj izvedenici hibridnog pogona to nije slučaj. Ovdje je prvenstveni cijl očuvati performanse automobila i s manjim motorom postići performanse većega. Pa tako Lexus 400h koji je opremljen s 3.3 litre benzinskim šetocilindričnim motorom u sprezi s elektro motorima bi morao davati performanse osmerocilindričnog benzinca a sve skupa dok troši kao cetverocilindraš (znam, malo je zapetljano ali treba pratiti radnju). Naravno, poanta hibridnog motora je za mnoge smanjena potrošnja, no primarni kriterij u hibridnim motorima je minimalizacija stakleničkih plinova a to u nekim situacijama može značiti i veću potrošnju; tako da je apsolutno moguće (i u stvari to je i situacija) da će primjerice Lexusov RX400h ući u kategoriju najmanjih zagađivača okolišta dok istvremeno neće biti i najbolji po potrošnji. Ovo nama Hrvatima zasada nema puno smisla, no tendencija razvitka zelenih poreza koja će zasigurno doći i do nas puno brže nego što mislimo učiniti će investiciju u hibridne automobile vrlo mudrom.

Nažalost, kako je vikend bio kišovit (a i to je blagi izraz) nisam nažalost imao previše prilike voziti se, a dojam je dodatno pokvario i manji sudar kojeg sam imao pred City Center One što me dodatno demoraliziralo tako da sam u četiri dana korištenja automobila napravio jedva nešto više od 400 kilometara i u tom razdoblju ostvario potrošnju od prosječnih 10.9 litara benzina na 100km. Kada sam preuzimao auto, na putnom računalu je prosječna potrošnja na 2000 prijeđenih kilometara bila 10.8 litara, a po forumima je moguće pronaći dugotrajne statistike koje i na recimo 60.000 prijeđenih kilometara pokazuju da je moguće stabilno trošiti po 10.5-11 litara na 100km. Trošiti toliko nije malo, no kada znamo da govorimo o automobilu s ukupno gotovo 300 konjskih snaga tj. 200kw onda i nije tako strašno, dapače, ulazimo u kategoriju potrošnje četverocilindraša kako je Lexus i obećao. Istovremeno, auto ima suludo ubrzanje a istovremeno je strašno tih. Na brzinama do nekih 30ak kilometara na sat za pogon koristi električni motor i tek nakon toga pali benzinski. Iako je auto s pogonom na sva četiri kotača, pogon prednjih kotača nije povezan s pogonom na zanjim kotačima nego kotači imaju nezavisne motore tako da se pogon na sva četiri dinamički pali i gasi po potrebi no efektivno Lexus RX400h veliku većinu svog vremena ima pogon samo na prednjim kotačima (što ga čini nepodesnim za bilo kakav terenski zadatak pa se nemojte niti truditi).

Osim hibridnog motora, druga (barem meni) važna razlika između ostalih automobila i hibrida je CVT mjenjač. O njemu također imate u starijim tekstovima o Priusu. Naime zbog konstrukcije mjenjača koji je u biti non stop direktno mehanički povezan s motorima (dakle auto nema spojku bilo koje vrste) auto ima neograničeno veliki broj prijenosa (brzina). Osobi koja nije probala voziti takav auto je to malo teško za objasniti jer i kada govorimo o automatskom mjenjaču to je i dalje mjenjač koji “mijenja” brzine ali automatski. U ovom autu toga uopće nema i može Vam se lagano dogoditi da držite stalnu brzinu a računalo automobila odluči promijeniti broj okretaja benzinskog i/ili električnog motora i makar se vozite istom brzinom zvuk motora se dinamički mijenja, ili pak obrnuta situacija u kojoj primjerice ubrzavate no zvuk motora je jednoličan. Iz tog razloga na komandnoj ploči nema brojača okretaja motora jer je to za ovaj auto u biti irelevantan podatak na koji ionako nemate utjecaja te umjesto toga ima dinamometar (nadam se da sam iskoristio ispravan izraz) koji umjesto broja okretaja pokazuje koliko snage motora je u nekome trenu angažirano (to je i dobar edukacijski instrument jer vam pokazuje koliko efikasno vozite).

U svakom slučaju, ako niste imali prilike voziti hibridni automobil onda to svakako preporučam jer je razlika u osjećaju iznimno velika i meni hibridni automobili odgovaraju ako ništa drugo onda samo zbog toga. Svaki jedriličar će uživati u vožnji hibrida, u trenucima kada vozite velikom brzinom i “parate” cestu, a ne čujete niti zvuka osim možda rotaciju kotača… (ne volim ove pjesničke usporedbe ali postoje trenuci kada su neizbježne)

Dodatni bonus CVTa i hibridnih motora je i to što je broj pokretnih dijelova u biti manji, a osobito onih koji se habaju. Tako ne morate brinuti o tome da li treba mijenjati spojku ili ne, hoće li se rasuti mjenjač prilikom lošeg mijenjanja brzina, a obzirom da 95% vremena uopće ne koristite kočnice nego kočite pomoću elektromotora (rekli bi ko tramvaj) to ujedno i znači da je stres i habanje kočnica minimalan i serviseri kažu kako će originalni set kočnica (dakle i diskova i pločica) najvjerojatnije biti jednako trajan kao i cijeli životni vijek vozila. To ukratko znači smanjene troškove održavanja (na elektriku, koju svi odmah gledaju sa strahopoštovanjem) je garancija ionako osam godina.

S pozicije vanjštine, teško mi je reći da je Lexus RX400h (ali i novi 450h) nešto spektakularno, u stvari, taj auto se prilično lagano izgubi u gomili makar je karakterističan po puno toga. Moj subjektivni dojam je i da je to relativno maleni auto, no kada gledate usporedne testove, onda vidite kako se RX redovito uspoređuje s autima poput Mercedesa MLa ili BMWa X5 – što je ujedno i oznaka klase u kojoj se nalazi. Auto ima 4.8 metara i po svojim gabaritima je apsolutno mjerljiv s MLom i X5, no kada uđete u kabinu onda vam je jasno da se radi o omanjem kamionu u kojem imate na raspolaganju jako puno mjesta i za vozača ali i za putnike na stražnjoj klupi (koja se, usput rečeno može pomicati naprijed natrag kako bi ili povećali komfor putnika ili povećali volumen prtljažnika).

Lexus RX400h opremljen je i praktičkim svim drugim gadgetima koje bi htjeli imati u automobilu, od senzora za parkiranje (naprijed i nazad), video kamere za pogled unazad (s lijepo ucrtanim putanjama kotača kako bi predvidjeli gdje će auto biti ako se nastavite kretati), preko Mark Levinson audio sustava s CD i DVD playerom (iskreno, nisam imao neku muziku sa sobom pa nisam testirao na muzici koju poznajem, no sjećam se dobro da je Mark Levinson u IS220d bio genijalan, ovaj ovdje me nije nešto impresionirao). Tu je i neizostavna navigacija, te ostali komfor za vozača i putnike. Lexus je relativno mekani auto i mislim da je to za luksuzni SUV kao što je RX u biti poželjno, šteta što nisam imao prilike odraditi jednu dužu vožnju od nekoliko stotina kilometara da vidim što bi moji bubrezi imali na to reći ali pretpostavljam da je omjer mekoće vožnje i dobrog držanja na cesti dobro pogođen.

Sve u svemu, Lexus RX400h (a 450h vjerojatno sve to i još malo više) vrlo veliki automobil sa sjajnom potrošnjom i impresivnim performansama. U biti, potrošnja njega kao benzinca je usporediva sa potrošnjom njegovih suparnika u diesel varijanti. Hibridna verzija dolazi u samo jednoj razini opreme i to maksimalnoj pa je cijena modela usporediva skoro 1:1 sa suparnicima, no istovremeno ti isti suparnici dobar dio tech gadgeta nemaju u serijskoj opremi pa bih rekao da je Lexus RX400/450h ne samo povoljna kupnja nego i sjajan odabir ako želite imati veliki i luksuzni auto a istovremeno ne želite biti previše upadljivi na cesti.

Misao dana:
Give us the luxuries of life, and we will dispense with its necessaries.

Moj projekt zamjene i upgradea IT infrastrukture se bliži kraju. Instalirao sam na svom (novom) računalu u uredu Windows 7 Ultimate i to 64bitnu verziju (to računalo mi ima 8gb memorije pa zašto ne iskoristiti maksimum).

Prije nekog vremena pokušao sam se igrati s virtualizacijom na windowsima XP koje sam imao na notebooku, no to nije dobro funkcioniralo zato što je bio problem s licencama. Naime, iako je VirtualPC u stvari badava, licenca OSa kojeg instaliraš na taj virtual PC nije. Naravno, mogao sam pokušati instalirati još jednu instancu windowsa XP kojeg sam ionako imao instaliranog na samom notebooku (eto rekurzije), no Lenovo notebooci ne dolaze sa install diskovima nego recovery particijom koju je moguće pretvoriti u nekoliko CD/DVDova što sam i napravio. Problem je u tome što je instalacija custom, i ona ne dozvoljava instalaciju VirtualPCa bez da se ponovno kreira recovery particija što je dodatnih 5gb prostora na disku što si nisam mogao priuštiti. Ne treba reći da OEM key kojeg imam na notebooku nije bilo moguće upotrijebiti s normalnim XP install diskom – tako da je propala ideja da imam virtualni XP na XPu.

Sa Windowsima 7 situacija se promijenila zato jer je Microsoft odlučio otkantati totalnu backward kompatibilnost i neke od aplikacija jednostavno ne rade na windowsima 7. Konkretni primjer relativno čestog komada (besplatnog) softvera je MSDE – Microsoft SQL Desktop Engine, koji u svojoj verziji 2000 ne može raditi na Windowsima 7 (a to mi je preduvjet za jednu drugu aplikaciju). E dakle, windows 7 ima tzv. XP mode što je u stvari totalno legalna i full licenca windowsa XP professional a kojeg je moguće pokrenuti na Windows 7 virtual PCu i na koji onda možete instalirati štogod trebate ili želite. To sam ja naravno i učinio i stvar šljaka besprijekorno. Jedini limit koji vidim je problem broja boja, jer mi virtualni video adapter dopušta samo 16bitnu boju što je za neke stvari malo (iako, više na estetskoj razini nego funkcionalnoj).

Windowsi 7 rade više nego ok (dopada mi se i ovaj security essentials kojeg čini se morate instalirati preko firefoxa jer ako probate download iz explorera onda kaže da MSE nije podržan u našoj zemlji), a virtualizacije mi se dopada jer onda neke stvari koje bi morale ostati u “pješčaniku” mogu doista tamo i ostati bez da zagade bespotrebno samo računalo.

Misao dana:
A human being should be able to change a diaper, plan an invasion, butcher a hog, conn a ship, design a building, write a sonnet, balance accounts, build a wall, set a bone, comfort the dying, take orders, give orders, cooperate, act alone, solve equations, analyze a new problem, pitch manure, program a computer, cook a tasty meal, fight efficiently, die gallantly. Specialization is for insects.