Mračni blog

Moj projekt zamjene i upgradea IT infrastrukture se bliži kraju. Instalirao sam na svom (novom) računalu u uredu Windows 7 Ultimate i to 64bitnu verziju (to računalo mi ima 8gb memorije pa zašto ne iskoristiti maksimum).

Prije nekog vremena pokušao sam se igrati s virtualizacijom na windowsima XP koje sam imao na notebooku, no to nije dobro funkcioniralo zato što je bio problem s licencama. Naime, iako je VirtualPC u stvari badava, licenca OSa kojeg instaliraš na taj virtual PC nije. Naravno, mogao sam pokušati instalirati još jednu instancu windowsa XP kojeg sam ionako imao instaliranog na samom notebooku (eto rekurzije), no Lenovo notebooci ne dolaze sa install diskovima nego recovery particijom koju je moguće pretvoriti u nekoliko CD/DVDova što sam i napravio. Problem je u tome što je instalacija custom, i ona ne dozvoljava instalaciju VirtualPCa bez da se ponovno kreira recovery particija što je dodatnih 5gb prostora na disku što si nisam mogao priuštiti. Ne treba reći da OEM key kojeg imam na notebooku nije bilo moguće upotrijebiti s normalnim XP install diskom – tako da je propala ideja da imam virtualni XP na XPu.

Sa Windowsima 7 situacija se promijenila zato jer je Microsoft odlučio otkantati totalnu backward kompatibilnost i neke od aplikacija jednostavno ne rade na windowsima 7. Konkretni primjer relativno čestog komada (besplatnog) softvera je MSDE – Microsoft SQL Desktop Engine, koji u svojoj verziji 2000 ne može raditi na Windowsima 7 (a to mi je preduvjet za jednu drugu aplikaciju). E dakle, windows 7 ima tzv. XP mode što je u stvari totalno legalna i full licenca windowsa XP professional a kojeg je moguće pokrenuti na Windows 7 virtual PCu i na koji onda možete instalirati štogod trebate ili želite. To sam ja naravno i učinio i stvar šljaka besprijekorno. Jedini limit koji vidim je problem broja boja, jer mi virtualni video adapter dopušta samo 16bitnu boju što je za neke stvari malo (iako, više na estetskoj razini nego funkcionalnoj).

Windowsi 7 rade više nego ok (dopada mi se i ovaj security essentials kojeg čini se morate instalirati preko firefoxa jer ako probate download iz explorera onda kaže da MSE nije podržan u našoj zemlji), a virtualizacije mi se dopada jer onda neke stvari koje bi morale ostati u “pješčaniku” mogu doista tamo i ostati bez da zagade bespotrebno samo računalo.

Misao dana:
A human being should be able to change a diaper, plan an invasion, butcher a hog, conn a ship, design a building, write a sonnet, balance accounts, build a wall, set a bone, comfort the dying, take orders, give orders, cooperate, act alone, solve equations, analyze a new problem, pitch manure, program a computer, cook a tasty meal, fight efficiently, die gallantly. Specialization is for insects.

Odlučio sam prije nekog vremena napraviti totalnu reorganizaciju mojih malenih informatičkih resursa i to je između ostalog značilo i upgrade postojeće opreme. Do prije nekoliko dana koristio sam u stvari dva notebooka i to Lenovo T60, što je bio notebook kojeg sam koristio kod kuće i na putovanjima, te HP NC8000 kojeg sam u posljednje dvije-tri godine koristio kao desktop replacement u uredu.

Obzirom da je većina mog posla danas orijentirana na internet, nemam više stvarne potrebe koristiti isto računalo u uredu i kod kuće nego većinu toga mogu odraditi s bilo kojeg računala. a podatke koji mi trebaju povući s interneta. Ima malo redundancije i ponekad neki dokument zaostane na “onom drugom” računalu, no aranžman je u stvari sasvim ok. Oba računala su bila na windows XP pro. Problem koji se dogodi je to da računalo polako ali sigurno stagnira u performansama nakon desetaka i stotina zakrpi, te instalacija i deinstalacija različitih aplikacija, tako da je boot ili shutdown postao mala višeminutna ceremonija (iako su sama računala bila sasvim ok).

Anayway, plan je bio slijedeći. Kao prvo windows xp upgradeati na Windowse 7. Na Lenovo notebooku sam to napravio prije neki dan (eto, imam full i pritom legalnu verziju win7 i prije službenog lansiranja :). Ono što me iznenadilo je to da stroj radi ubojito. Instalacija je bila (ali doslovno) bez ijednog jedinog pitanja, sve je proradilo iz prvog pokušaja, nekoliko updatea i stvar šljaka super. Totalno sam propustio Vistu pa mi je ovaj novi interface manje-više ugodno iznenađenje i nakon dva dana podešavanja sada je to već posloženo da bude fino, pregledno i taman kako bih ja to htio. Instalirao sam i office kojeg sam imao od ranije) no ovoga puta sam instalirao i OneNote aplikaciju koja mi se onako na prvi pogled čini također potencijalno zanimljivom. Palo je i nekoliko učestalo korištenih aplikacija, poput recimo Firefoxa kojime inače surfam (plus xmarks plugin za sinhronizaciju bookmarka na svim računalima koje koristim) ili paint.NET-a, Adobe acrobat readera.. . Trebam još probrati što je u “stalnom postavu” no sve ostalo ću od sada instalirati u virtual PCu.

U uredu je plan malo drugačiji, NC8000 je zamijenio složeni Hackintosh (ok, ne baš hackintosh jer koristim EFIX pa se osX normalno boota s njega bez ikakvih modifikacija) i to je četverojezgreno računalo, 8gb memorije, 3ghz frekvencija i video adapter za dva monitora (zasada imam samo jedan ali je i to na to_do listi). Na tom računalo prvenstveno imam namjeru igrati se sa osX i to specifično zbog nekih alata koje osX nudi a koji ne postoje na Windowsima. Želja mi je malo se poigrati sa keynote-om (mac replacementom za powerpoint) i softverom za video kojeg povremeno koristim. Mimo toga, na drugi disk također idu windowsi 7, office i isti komplet alata kao i na notebook.

Ukratko, kada dovršim ovaj upgrade, koristiti ću dva operativna sustava pod normalno (Windowse 7 i osX), dok ću sve ostale legacy aplikacije (a recimo imam jednu koja ne radi na OSu starijem od XPa) vrtiti u virtualnoj okolini. Zanima me virtualizacija i implikacija virtualnih strojeva na office poslovanje.

Misao dana:
What is so brilliant about the gadgets is their simplicity.

Prije nekoliko dana preminulo mi je računalo koje koristim u uredu. Riječ je o starom ali vrlo dobrom notebooku HP NC8000. Prvo mi je krepucnuo TFT monitor što sam donekle sanirao korištenjem eksternog monitora (koji je doduše svega 1024×768), a ove subote i samo računalo. Kasnije se ispostavilo da je u stvari hard disk otkazao poslušnost (i nakon neke linux distribucije koja ima neke NTFS alate uspio sam uskrisiti računalo taman toliko da napravim full backup).

Računalo je doduše operabilno, ali objektivno, u popravak je potrebno investirati ili kupnju novog zamjenskog TFTa (koji košta vjerojatno poput suhog zlata) zamjenskog eksternog monitora (investicije cca. 1000kn i naravno nespretnosti koja iz toga proizlazi) i naravno zamjene hard diska što je dodatnih 500-600kn i što objektivno prelazi tržišnu vrijednost računala koje je (uzgred rečeno) staro više od četiri godine i koje je definitivno uporabljivo za stvari koje ga ja koristim.

Promatrajući što se nudi od zamjenskih računala, nije osobito teško zaključiti kako su danas notebook računala u stvari jeftinija od desktop računala (manje-više, no ne zaboravite da govorimo o računalu za office stvari, igranje me ne zanima i povremeno ga iskoristim za neku manju foto ili video obradu). Notebooci su zanimljivi i zato jer su jako tihi i maleni i nema velike količine žica koje se oko njih motaju. Zamjensko računalo koje sam koristio je u stvari neki malo stariji server (neka drama od računala – četveroprocesorski xeon, suludi RAID i tome slično) kojeg sam ja preštrikao na XP i dok to računalo rastura, istovremeno proizvodi impresivnu količinu galame koja nikome ne smeta dok je spremljen u server sobi, no u mirnoj kancelariji je uvjerljiv i dominantni izvor buke.

Ono što ja tražim od računala je u stvari količina “screen real eastate-a”, dakle veličina monitora mi je bitna. Nemam problem s očima tako da monitor i ne mora biti prevelik (recimo na NCu sam imao 15″ rezolucije 1400×1050), ali količina pixela je kritična. Radim sada par dana na 1024×768 i to jednostavno nije ugodno niti produktivno.

Zanimljivo je da notebooci koji se nude rijetko imaju ekrane tako velike rezolucije i kako da su veće rezolucije rezervirane za high-end računala (što je i moj nc bio u času kupovine).

Notebook mi nije nužno kriterij, naime ja ne vjerujem u notebooke. Imam ih nekoliko i u ovo globalizirano broadband vrijeme većina toga što radim se ionako nalazi na internetu tako da mogu koristiti (skoro) pa bilo što i bilo gdje i mobilnost računala mi nije nužno kriterij. Notebook naravno moram imati za trenutke kada putujem (što je u mom slučaju dosta) ali niti tada ne patim na veličinu ili neke ultra_thin notebooke jer kada putujem, treba mi notebook, punjač i sva menažerija kablova koje nosim sa sobom (za mrežu, spajanje s bberryem, od sada i HDSPa modem, punjač za bberry, punjač za video kameru, video kamera, par stickova, koji prazni DVD i CD za slučaj panike, kindle…). Ukratko, sakupi se toga i u principu moj obavezni travel pack neće biti bitno lakši ako kupim nekoliko tisuća kuna skuplje a svega kilogram lakše računalo. No taj notebook već imam (Lenovo T6x star neke tri i pol godine, dual core, 2gb, veliki lijepi TFT – sasvim solidno računalo).

Dakle, postavlja se pitanje što kupiti. Gledao sam što se nudi i u principu razlika u cijeni notebooka i desktopa je minimalna (i nekako odluka ide prema notebooku), možda bi bilo zgodno kupiti desktop čisto zato jer bi ta računala morala biti nešto brža i mogu dodati malo više diskovlja, no nije bitno. Bitan je u stvari veliki monitor (a recmo bilo bi zgodno da ima tv tuner tako da mogu gledati sanadera dok daje ostavku i bez streaminga).

Nekako sam na kraju došao do zaključka da bi mi dobro sjeo Apple iMac, nije bitno skuplji od desktopa ili notebooka, ima lijepo all_in_one kućište. Downside je što bih morao kupiti XP licencu (na sreću imam ih još nekoliko u ladici) a plus side je što bih se mogao igrati malo s OS X koji bi mi omogućio da probam kako doista radi Apple Keynote software (appleov pandan powerpointu) što me jako zanima.

Problem s Appleom danas (isto kao i prije 10-15 godina) je da kod hrvatskog distributera košta 30-40% više nego vani što mi je malo bezveze a razlika je taman tolika da se ne isplati zezati s time.

Kakvo vi računalo imate i što je vaš kriterij kod kupovine računala?

Misao dana:
I’m not anti-social; I’m just not user friendly.

Ovih dana informatički časopis BUG slavi 200ti broj i mislim da je to sasvim dobra prilika da odete na kioske i kupite ga (ima još jedan sjajan razloga ali o tome malo kasnije).

Časopis BUG je nastao početkom devedesetih i drago mi je da sam jedan od onih koji su sudjelovali u njegovom pokretanju. Sjećam se kako smo se sastajali u tadašnjim prostorima redakcije Globusa koja je bila locirana na kaptolu, u nedjeljnim jutarnjim terminima i diskutirali tjednima o tome kakva bi morala biti novina koja se bavi računalima. To je trajalo mjesecima no koliko god mi ideja imali na kraju je stvar uvijek bila padala na novcu, kojeg je u jednome času ponudio i osigurao Nenad Kokić iz tvrtke inServis (u kojoj sam ja tad gradio jednu od valjda prvih privatnih računalnih mreža u Hrvatskoj; Nenad je kasnije umro, no da je kojom srećom poživio sasvim sigurno bi igrao i puno veću i zamjetniju ulogu od ove).

Na DVDu koji se nalazi u prilogu časopisa nalazi se PDF prvog i stotog broja BUGa i zanimljivo je to pogledati ponovno, skoro pa dvadeset godina kasnije.

U prve dvije godine izlaženja BUGa, ako se dobro sjećam, većina uvodnika u teme broja je izašla iz moje tipkovnice, a ako gledate samo imena koja su prošla kroz reakciju BUGa sasvim je jasno kako su to ljudi koji su uglavnom trajno ostali u informatičkoj industriji i koji su i danas bitni dijelovi te industrije.

BUG je odgovoran za sasvim solidan dio mojih današnjih prijatelja i poznanika, čak i za puno poslovnih prilika (iskorištenih i neiskorištenih) i makar se iz puno razloga nisam zadržao u BUGu više od prve dvije godine – prijatelji i tamo stečeno znanje i iskustvo me sasvim sigurno trajno obilježilo i sretan sam zbog toga.

BUGovci, i ovi sadašnji i oni bivši – sretan nam 200ti broj :).

p.s. drugi sjajni razlog za kupovinu 200tog broja je mobilni internet. Naime, skupa s BUGom dolazi i bon d VIPneta s kojim možete ostvariti 50kn popusta prilikom kupovine USB sticka za mobile internet (i platite ga svega 125kn što je kikiriki cijena), a s drugim bonom možete dobiti i tromjesečno surfanje od 200mb mjesečno (u nekom prepaid modu) i to totalno besplatno. Dakle, ako do sada niste imali mobilni internet (ja recimo nisam, koristim bberry iako mi je stick povremeno trebao) nema bolje opcije nego zgrabiti ga na ovaj način.

Misao dana:
The appearance of a thin red beam of light under my office door and the sound of one, then two pair of feet meant my demise was near, that my journey from gum-shoe detective to international agent had gone horribly wrong, until I realized it was my secretary teasing her cat with a laser pointer.

Pjesma o sistem administratorima (čiji je dan posljednji petak u srpnju).