Mračni blog

Nekako je tiho zadnji dana pa da se osvrnem na dva istraživanja koja su izišla u novinama.

Prvo istraživanje je ono američkog centra za proračun i političke prioritete, a čiji je sažetak objavljen u Jutarnjem. Priča govori ukratko o tome kako postoji istraživanje koje mjeri koliko je transparentno trošenje proračunskog novca i koliko se jednostavno (ili komplicirano) može doći do određenih podataka.

Nalazimo se naime na impresivnom 33 mjestu sa svega 42 od mogućih 100 bodova na ljestvici od ukupno 59 zemalja koje su odgovorile na upitnik, a kojeg su kod nas ispunjavali stručnjaci instituta za javne financije (koji je, ako se ne varam, institut naslonjen na ministarstvo financija). Poslovni dnevnik donosi nešto malo više informacija, pa tako saznajemo da smo na ljestvici u društvu Gane, Malavija i Kazahstana (hello Borat). Naravno, djelatnici ministarstva su rekli kako se podaci odnose na proračunsku godinu 2004 te je ove godine sasvim sigurno rezultat bolji (što je tipični odgovor na svaki negativni rezultat, jer se uvijek pozivaju na napredak koji se dogodio u međuvremenu), no moj jedini odgovor na to je primjerice prijedlog državnog proračuna koji ove godine nije bio objavljen niti na stranicama ministarstva financija, vlade ali ni sabora. U međuvremenu je izglasan i objavljen u narodnim novinama, no ne vidim kako to može pomoći u transparentnosti.

Druga priča je ona o dostupnosti javnih usluga putem interneta. Podatak je tako vrlo impresivan i govori o 50% usluga dostupnih putem interneta. No, podsjetio bih na priču o ePDVu koju sam raspredao u nekoliko navrata na ovim stranicama, a čisto da vam dam perspektivu što to znači idemo malo nabrojati koje su to usluge dostupne i pod kojim uvjetima:

1. Regos: Regosova usluga je prva eUsluga koja se pojavila sredinom 2005 godine, da bi je mogli koristiti morate imati elektronički potpis od FINAe i odgovarajući java engine. Aplikacija radi ok iako me neograničeno iritira 7 potvrda kojih morate dati da bi actually i poslali RS obrazac. Predaja RS obrazaca se obavlja putem FINAinog web servera. Za slanje se koristi standardizirana datoteka za RS obrasce. RS je inače apsolutno jedini servis koji je od samog početka dizajniran kao digitalni servis.
2. GFI-POD: Ovo je servis koji je potencijalno napravljen i prije RSa, no nisam 100% siguran. Ovim servisom poduzetnici mogu poslati svoje tromjesečne i godišnje statističke obrasce putem interneta. Ispunjava se excel tablica koja posjeduje niz provjera i to je OK. Problem je u tome što za slanje GFI-POD obrasca morate imate java engine različit od onoga za slanje RS obrasca, a držati dva java enginea istovremeno instaliranih na računalu nije jednostavno (obzirom da je posljednji GFI bio dosta davno, može biti da je pao neki upgrade pa me ne držite za riječ).
3. ePDV: 25. siječnja 2006. godine Ivo Sanader je svečano u funkciju pustio ePDV uslugu (koja je actully proradila nekih mjesec dana kasnije, no eto, nećemo sitničariti), a istom prilikom je obećao i prijavu porezu do kraja godine (one prošle). Čovjek bi mislio da je godinu dana dovoljno za takav veliki iskorak državne uprave, no eto, to nije slučaj. ePDV aplikacija funkcionira na .NET platformi koju za ministarstvo financija radi bivši GZAOP (mislim da se sada zovu APIS IT ili tako nekako), a za njih je to outstourcano u TechED. O ePDVu sam pisao naširoko. Softver je ok i sada radi pouzdano, koristi XML, jedino vam treba sva sila frameworkova i koječega da bi stvar prošljakala.
4. Mirovinsko: sada već ulazimo u zonu bizarnoga, naime sustav eMirovinsko radi na način da morate ispuniti PDF obrazac koji digitalno potpišete. PDF nije baš idealan način za odašiljanje podataka putem interneta, a i digitalni potpisi su ugurani u njega na silu. Da bi stvar bila zanimljivija, eMirovinsko radi SAMO s jednom jedinom varijantom acrobat readera i to hrvatskom verzijom 7.08 (dakle ako imate englesku verziju, ili verziju prije ili poslije ove onda zaboravite na eMirovinsko).

I to su što se mene tiče sve eUsluge koja država daje, može biti da ih daje još, no to što na nekoj stranici možda postoji formular apsolutno me ne impresionira niti smatram da bi tako nešto trebalo uopće brojati (da ne kažem kako su se autori studije pohvalili činjenicom kako od 1200 anketiranih jedinica njih preko 600 ima web stranice, yupiiiiiii, otkrili su internet).

Moje je mišljenje (a koje je bolesno očigledno iz gornja četiri primjera), da evidentno postoji napor, no on nije niti na koji način koordiniran jer da je to tako onda ne bi svaki od eServisa koristio drugačiju i još pritom dijametralno suprotnu tehnologiju.

Misao dana:
First we thought the PC was a calculator. Then we found out how to turn numbers into letters with ASCII — and we thought it was a typewriter. Then we discovered graphics, and we thought it was a television. With the World Wide Web, we’ve realized it’s a brochure.

U pripremi nekolicine vrlo zanimljivih tekstova, a da mi se skroz ne opustite, podijeliti ću s vama nekoliko sitnica;

• Ivica Račan; sve skupa je malo zatekla vijest o bolesti Ivice Račana (myself included), no strka koja je nastala a koja je (barem zasada) kulminirala jučerašnjom emisijom Otvoreno je doista izvan proporcija, jer se svi ponašaju kao da je čovjek umro, a sama činjenica da je jučer ispijao kavu na Iblerovom trgu je samo smetnja na putu da ga i formalno pokopamo. Naravno da je bolest strašna, no da sam ja Ivica Račan bio bih iskreno iznenađen količinom nekrofiličara koji su izronili.
• No, govoreći o čerečenju nečije bolesti, našli su se kritičari koji kažu da će SDP iskoristiti Račanovu bolest u svoju korist, i ako netko iz SDPa čita (i fakat ima tako idiotsku ideju) onda preporučam da naprave case study o Đurđi Adlešić jerbo je ona svoju bolest pretvorila u umjetničku formu, bilo je tu intervjua, photo oportunitya, naklapanja, a sada su je zvali u emisiju kao valjda karakternog svjedoka (u Otvorenom prekjučer o tajnim službama) koja je to i prošla. No kada smo već na Đurđi, red je da spomenemo i trećeg prebjega u svega nekoliko dana iz HSLSa i sada su isprike već malo tanje. Čini se kako se nešto čudno događa u Bjelovaru i ako ima neki Bjelovarac s insiderskim informacijama feel free to comment!!!
• Ana gogo Lovrin; Ana je (za one koji nisu znali) navodno ministrica pravosuđa, osim falsificiranih satova i kompletića iz sredine sedamdesetih poznata je i po cijelom nizu gluposti koje je uspjela izvaliti u vrijeme svoje kratkotrajne ministarske gaže, a najnovija je ona od prije neki dan (točnije 31. siječnja) kada je komentirajući problem kapaciteta zatvorskog sustava (u kojem je trenutno 50% više zatvorenika nego što bi smjelo biti) izvalila slijedeći biser koji će ući sasvim sigurno u antologije hrvatske politike. Upitana kako će se na gužve u zatvorima odraziti posljednje promjene Kaznenog zakona koje predviđaju zatvorske kazne za znatno veći broj nedjela nego prije, ministrica je rekla da: nemogućnost izvršenja zakonskih odredbi ne može biti zapreka vrijednostima koje su se novim zakonom željele zaštititi. (WTF?)
• Tijekom diskusije o promjenama u izbornim zakonima, prijedlog ureda za upravu kojom ravna iritantan ali istovremeno simpatičan Antun Palarić je odbijen. Prijedlog koji je Antuntun predložio je da se umjesto “rezanaca” građani o svojem glasačkom mjestu obavještavaju putem SMSa. U zemlji u kojoj imamo skoro pa 100% pokrivenost i penetraciju mobilnih telefona to je logični korak, no Ivo Sanader (aka. “predsjednik”) je taj prijedlog odbio u korist prethodno navedenih rezanaca. Trošak ove odluke je 40 milijuna kuna (sada ide requiem za e-Hrvatsku) – no, razmišljajući malo o tome, došao sam do zaključka kako možda Ivo zna nešto što Antunu još nitko nije rekao (a možda i neće).

Misao dana:
For Children: You will need to know the difference between Friday and a fried egg. It’s quite a simple difference, but an important one. Friday comes at the end of the week, whereas a fried egg comes out of a chicken. Like most things, of course, it isn’t quite that simple. The fried egg isn’t properly a fried egg until it’s been put in a frying pan and fried. This is something you wouldn’t do to a Friday, of course, though you might do it on a Friday. You can also fry eggs on a Thursday, if you like, or on a cooker. It’s all rather complicated, but it makes a kind of sense if you think about it for a while.

Kaže Banka magazine:

Podaci Državnog zavoda za statistiku (DZS) objavljeni u ponedjeljak otkrivaju kako je u javnoj upravi, obrani, obrazovanju i zdravstvu u prosincu prošle godine bilo više zaposlenih nego u cijeloj domaćoj prerađivačkoj industriji. Naime u djelatnostima javne uprave (u koju spadaju pravosuđe, policija, vanjski poslovi, opća administracija i obavezno socijalno osiguranje), obrane, zdravstva i obrazovanja u prosincu je bilo ukupno 274,3 tisuće zaposlenih, dok je prerađivačka industrija zapošljavala 241,7 tisuća ljudi.

My case rests! Ako postoji trenutak kada svi skupa moramo malo stati, razmisliti i vidjeti što i kako dalje, onda je to nakon što pročitate vijest poput ove. Ovo je strašan i porazan podatak i na liniji svega onoga o čemu sam pisao već mjesecima. Kako bilo tko može očekivati da će ova zemlja krenuti bilo kuda (osim u sigurnu propast) ako svega 241,7 tisuća ljudi actually stvara onu baznu dodanu vrijednost, dok ostatak međusobno trguje ili troši?

Misao dana:
My definition of a redundancy is an air-bag in a politician’s car.

Hitrorez sam već spominjao još u kolovozu. Hitrorez je, da se podsjetimo, spin-off od hitro.hr projekta čija je funkcija da se preko nekolicine lijepo uređenih šaltera po poslovnicama FINAe građanima i pravnim osobama omoguće mnogobrojne usluge državne uprave na jednostavan i prijateljski način.

Hitrorez je načelno dobra ideja jer je želja da se kroz vrlo kratki vremenski rok (od cca. 9 mjeseci, gle, kud baš toliko?) napravi inventura zakona, propisa, pravilnika, naputaka i mišljenja – te se potom viškovi jednostavno ukinu. Vrlo sam skeptičan oko učinkovitosti ovog projekta iz jednostavnog razloga što je naša birokracija toliko kompleksna, razgranata i u krajnjoj liniji moćna da ne vidim načina kako će se hitrorez provesti u djelo, a da pritom bude i koristan a ne samo zgodni vladin PR projekt.

Evo, kao jedan od lakših primjera koje bi trebali srezati hitrorezom predlažem mišljenje ministarstva financija o načinu vođenja dnevnika lokalne vožnje. A mogao bih navesti toga još, recimo pojednostavljenje izvoznog carinjenja (izvozno carinjenje traje duže nego uvozno, tko zna zašto?), pa recimo obrasci – recimo oko evidencije osobnih dohodaka apsolutno svi podaci koji su potrebni za postojeće SPL obrasce i ID obrasce se mogu izvesti iz RSm obrazaca (a koji se već dugo mogu uploadati putem interneta). Državni zavod za statistiku od proizvođača traži svaki mjesec neke izvještaje od kojih nitko nema koristi (to je ono kada vam kažu na radio zagrebu kako je proizvedeno xx tona više nego u prethodnom mjesecu, ili kako su zalihe x% veće), ili recimo da moraš imati osobnu iskaznicu da bi izvadio putovnicu… mogao bih ovako satima…

Nego, kampanja za hitrorez je očigledna meta za jedan youtube uradak – pa eto ga:

Misao dana:
The only thing that saves us from the bureaucracy is its inefficiency.

Samo da napomenem da ako ste korisnik eMirovinskog servisa te ako odlučite zaposliti osobu koja nikada ranije nije bila zaposlena tada to ne možete učiniti putem eMirovinskog nego i dalje morate otići u najbližu poslovnicu Mirovinskog osiguranja. Sad but true, rekla bi Metallica.