Categories
Business Priroda i društvo

absolute beginners… (5:37, David Bowie, Singles Collection, Vol. 2, 2000)

Nadovezujući se na nekoliko prethodnih postova o zapošljavanju i nezaposlenima (idiot prayer i nastavak – na mom drugom blogu) osim znanja, vještina i odgovornosti kao tri osnovne karakteristike koje su svakome poslodavcu bitne prilikom zapošljavanja, imam još tri važna koncepta koje je bitno razumjeti (ili barem ja mislim tako).

Ovi koncepti su jednako važni na razini osobe (dakle zapošljavanja), tvrtke ili proizvoda ili usluge koju prodajete i nudite.

Prvi važni koncept kojeg vrijedi naučiti je tzv. commodity market, teško mi je tu riječ prevesti na hrvatski osim eventualno kao “masovno tržište”. Commodity bi u grubo bila roba, usluga, tvrtka ili osoba koja djeluje na masovnom tržištu; dakle ako proizvodite mlijeko ili ako kopate kanale tada spadate na masovno tržište. Kupac robe, usluge ili rada odlazi u dućan i odabire najpovoljniju ponudu, dakle odabrati će najjeftiniju ponudu i ako svojim znanjima i vještinama spada u ovu kategoriju, kategoriju u kojoj vlada pravilo “more of the same”, morate se suočiti s činjenicom da na tom segmentu tržišta pobjeđuje najjeftiniji dobavljač.

Drugi, malo napredniji oblik je convinience market, to je segment tržišta na kojem cijena više nije presudna i na kojem kupci odlučuju zato što im tako odgovara. Kao što bi na commodity tržištu dobar primjer bio karton mlijeka kojeg odabirete na polici, tako na convinience tržištu govorimo o npr. kupovini parfema. Dakle, umjesto najjeftinije ponude u obzir ulaze i neki drugi kriteriji poput kvalitete ili osobne preference kupca.

Treći i najpoželjniji dio tržišta je tržište rješenja (solution market). Dakle segment u kojem se očekuju konkretna rješenja na konkretne probleme. Ako ste primjerice bušili rupu za sliku i potom probušili cijev za centralno grijanje koja je počela curiti, imate problem kojeg želite hitno riješiti i potreban vam je netko sa znanjem i vještinama koje garantiraju rješenje problema. Tada zovete ili osobu/tvrtku koja vam je taj posao odradila prvi puta ili jednostavno zovete prvoga na popisu i upće ne pitate koliko nešto košta iz jednostavnog razloga što imate problem kojeg morate riješiti.

Podjela na commodity, convenience, solutions uglavnom ima smisla kada govorimo o proizvodima ili uslugama, no identična pravila funkcioniraju i na tržištu rada. Ako se bavite poslom koji je jednostavn za naučiti i za kojega postoji velika ponuda na tržištu rada i potencijalni poslodavci imaju veliku mogućnost izbora tada je vaša pozicija na commodity tržištu, nudite ono što nude i drugi i praktički jedini kriterij je cijena rada, tj. posao će dobiti onaj koji pruža minimalno osiguranje da ga može i obaviti ali zato poslodavac procjenjuje da je u dotičnu osobu nije nužno uložiti mnogo novca.

Ako se bavite nekim imalo deficitarnim zanimanjem za koje postoji veća potreba i za kojeg nema velike ponude na tržištu, ulazite u područje convenience tržišta na kojem do neke mjere možete postavljati svoje uvjete i očekivati kvalitetniju ponudu, no za razliku od prvog slučaja, potencijalni poslodavac će puno više vremena provesti istražujući koji je točno maksimum koji od vas može izvući u odnosu na uloženi novac.

Na prva dva tržišta vi ste taj koji nudu svoju uslugu poslodavcu.

Treći dio, tržište rješenja je situacija u kojoj poslodavac ima problem. Taj problem može biti raznolik od ustrojavanja prodajne mreže, rješenja nekog infrastrukturnog problema ili rješenja nekog tehnološkog problema unutar njegove proizvodnje – dakle bitno je da potencijalni poslodavac ima problem koji ne može riješiti kroz oglasnik iz jednostavnog razloga što za problem koji ima postoji ograničena kolilina ljudi koji su svojim sposobnostima uopće u mogućnosti riješiti njegov problem. Takvi ljudi se “kupuju” i takve ljude traže poslodavci (putem veza i poznanstava, head hunting agencija i na stotine drugih načina), umjesto da posloprimac traži poslodavca kroz uobičajeni postupak natječaja.

Razmislite malo u koju grupu spadate;  svaka imalo modernija osoba mora znati kako je kontinuirano školovanje jedini ključ koji garantira kontinuiranu zaposlenost. Pokušajte svoje dodatno školovanje i interese podrediti tome da napredujete na ljestvici kako bi se maknuli s masovnog tržišta u convenience tržište, a ako je ikako moguće napredovati i do točke u kojem poslodavci traže vas umjesto vi njih.

Misao dana:
True terror is to wake up one morning and discover that your high school class is running the country.

Categories
Blog Business Internet

east… (4:00, Balanescu Quartet, Luminitza)

Pronašao sam još jedan ne baš toliko domaći blog ali i dalje čitak, a koji se bavi businessom, uglavnom elektronskim i povezanim s tehnologijama, no vrijedi pogledati. U posljednjem postu, biznisblog se bavi time kako započeti elektronski business (via borja), vežite pojaseve i pripremite putovnice jer vas ovaj link vodi preko naše istočne granice.

Misao dana:
National borders aren’t even speed bumps on the information superhighway.

Categories
Business Politika

a complicated song… (3:39, Weird Al Yankovic, Poodle Hat, 2003)

Sjedim na subotnjoj kavi i raspravljam o svemu i svačemo s dva bankara iz treće i četvrto pozicionirane banke u hrvata. Pričamo o svemu i svačemu, od tenisa, preuređivanju stanova pa sve do obaveznih rezervi na izdane obveznice banaka.

To je trenutno tema br. 1 u bankarskim krugovima jer na svaku obveznicu koju banka izda, 55% se mora uložiti u obveznu beskamatnu rezervu kod HNBa, a od preostalih 45% moraš na ime neke druge rezerve uložiti dodatnih 17% i s tim ostatkom onda možeš operirati. To ukratko znači, da od 1.000kn koje je banka “digla”, mogu iskoristiti samo 373,5kn, što pak znači da moraju imati kamatnu maržu od nekih 10-11% da bi uopće izišli na nulu, a kamatne stope su danas u hrvata definitivno ispod 10% (za imalo solidnijeg pravnog subjekta to je nekih 6-6,5%).

Pričali smo i o incijativi koju sam spominjao o “Regulativnoj giljotini” koju je predložilo nacionalno vijeće za konkurentnost, a koja predviđa rezanje besmislenih i nepotrebnih zakona, pravilnika i propisa.

Da bih vam to ilustrirao, dati ću primjer moje tvrtke koja se nalazi u tvorničkoj hali koja je sagrađena prije 1968 godine, dakle praktički četrdeset godina je zgrada na ovome mjestu i u to doba vjerojatno je ova lokacija bila žestoka periferija da bi danas postala maltene centar grada. Nedavno je u našoj ulici prošao plin i ja sam htio skupocjeno grijanje na lož ulje zamijeniti plinskom instalacijom. Obzirom da se radi o prilično velikom prostoru (nekoliko tisuća m3) ušteda od grijanja plinom bi praktički opravdala investiciju unutar jedne sezone grijanja. No, kažu propisi, da bih mogao spojiti industrijski priključak plina kakav je meni potreban (a industrijski je svaki onaj na koji je spojeno trošilo veće od 50kW ili dva etažna bojlera) morate imati građevnu dozvolu. Nije da ja nešto moram sagraditi, sve što meni treba je u stvari drugačije plinsko brojilo, no građevinska dozvola je svejedno potrebna.

Da bi dobili građevnu dozvolu, osim dozvole MUPa (što donekle mogu razumjeti jer je MUP odgovoran za vatrogasce, a ovi pak moraju imati neku evidenciju požarnog rizika – ili se barem nadam da ga imaju) morate imati i cijeli niz drugih dozvola uključivo i dozvolu HTVa ili HTa (ili od jednog i drugog) kojom će oni potvrditi da moj dimnjak ne smeta njihovim signalima (ili tako nekako). Nije u cijeloj priči uopće bitno da je moja hala tu već četrdeset godina, ili da je dimnjak odavno dio gradskog obzora (ako dimnjak visok 8m možete uopće uočiti), nego da nekome činovniku u privatnoj tvrtci morate podasrijeti brdo papira temeljem kojeg vam on mora dati dozvolu koja niti po jednom kriteriju nije bitna.

To je vjerojatno jedan od 12.000 bespotrednih propisa koji bi se mogli odmah ukinuti. Da bih ja dobio tu dozvolu, moram zaposliti ljude koji će pripremiti dokumentaciju, koju potom moram poslati na odgovarajuću adresu, koju će potom netko tamo distribuirati po hodnicima HT/HTVa da bi došla do bravog birokrate koji će kroz koji tjedan uz malo sreće napisati dozvolu koju ionako ima u templateu na svom računalu (izmijeniti će adresu i naziv tražitelja i to je to). Da bih ubrzao proceduru, ja potencijalno mogu stimulirati nekoga tko pozna nekog drugog da se cijela operacija hitro izvede. Ovakvim propisom, birokracija je namnožila birokraciju, gube se strašne količine vremena (rekli bi u Toyoti otpad) i općenito proizvodimo maglu, strateški hrvatski izvozni proizvod.

Misao dana:
I was walking down fifth avenue today and I found a wallet, and I was gonna keep it, rather than return it, but I thought: well, if I lost a hundred and fifty dollars, how would I feel? And I realized I would want to be taught a lesson.