Mračni blog

Kratka obavijest:

MEDIJSKI UTORAK

U utorak, 23. ožujka 2010. godine

u 18 sati, u prostoru Kluba HDPIO – Ilica 42 u dvorištu

Marko Rakar:

Internet kampanja u predsjedničkim izborima 2010.

Predavanje će se baviti prikazom formalne i neformalne internet kampanje tijekom posljednjih predsjedničkih izbora, pokazati će se tehnike korištene u zagovaranju za kandidate, te kako su kandidati komunicirali sa svojom javnošću. Također će tema biti i ograničenja hrvatskog interneta i problemi u dosegu birača putem interneta, njihovim navikama…

Ukratko, držim jedno predavanje u utorak slijedeći tjedan, gore je adresa i vrijeme, ulaz je slobodan i svi su dobrodošli. Očekujte jednu prezentaciju od cca. 45 minuta, diskusiju a potom odlazak do obližnje pivnice na osvježenje.

Danas sam se vozio od Zagreba do Milana i natrag (i to sam) pa sam imao puno vremena za razmišljanje (nije da nemam tema ovih dana).

Ono što sam zaključio je to da obzirom da je moja priča sada izašla i manje-više je svi znaju (barem ovaj dio koji je objavljen, ima puno toga drugoga što će po mom sudu dati totalnu drugu sliku, no o tome kada bude vrijeme), možda bi bilo dobro da napravim jednu seriju tekstova o tome kako država uništava poduzetnike te da još prirodam nekoliko metoda kako se krade iz državnog proračuna i lažira na natječajima?

Sve naravno s konkretnim primjerima i ako ne već imenima onda jasnim usmjerenjem gdje treba tražiti.

Jel ima zainteresiranih koji bi rado čitali takvo depresivnog štivo? Molim odgovor kroz komentare.

ZAGREB, 01. siječnja 2010. – Marko Rakar, komunikacijski savjetnik, postao je član Upravnog odbora Međunarodnog udruženja političkih savjetnika (Board of Directors, The International Association of Political Consultants – IAPC) za 2010. godinu. Članom Upravnog odbora IAPC-a Rakar je postao na godišnjoj konferenciji u Panami. Među 12 članova Odbora, Rakar je jedini s područja središnje i istočne Europe. Marko Rakar je trenutno angažiran u predsjedničkoj kampanji Ive Josipovića kao voditelj novih medija i komunikacijske infrastrukture.

Međunarodno udruženje političkih savjetnika – IAPC (http://www.iapc.org/) je organizacija profesionalnih političkih savjetnika i stručnjaka posvećenih poticanju i razvoju demokracije diljem svijeta. IAPC je osnovan 1968. godine u Parizu, a jedan od ključnih poticatelja njegova osnivanja je Joe Napolitan, čovjek kojem se pripisuje kreiranje naziva politički savjetnik, odnosno konzultant.

Najvažnije aktivnosti IAPC su godišnje konferencije koje se održavaju na području zemlje ili u regiji u kojoj se odvijaju zanimljiva politička događanja, prije svega značajne promjene. Polovina konferencije je, uglavnom, posvećena političkim događanjima zemlje ili regije domaćina, a u drugom dijelu članovi IAPC-a raspravljaju o događanjima u cijelom svijetu.

Marko Rakar je u fokus domaće javnosti došao nakon skretanja pozornosti na problem popisa birača, odnosno pronalaženjem alata, http://popisbiraca.pollitika.com/, kojim se moglo pokazati kako i u kojim područjima Republike Hrvatske nesređeni birački popis omogućuju manipulaciju izbornih rezultata. Osim toga, Rakar je osnivač i vlasnik kolaborativnog bloga http://pollitika.com/, etabliranog mjesta na Internetu gdje se vode otvorene, ponekada i žestoke, rasprave o društvu i politici u sadašnjem trenutku. Zbog angažmana na Internetu, Marko Rakar je bio dobitnik The 2009 e-Democracy Awards. Nagradu dodjeljuje world eDemocracy forum i PoliticsOnline pojedincima i organizacijama koje su postigle mjerljivu političku promjenu kroz upotrebu interneta.

p.s. sorry što blog koristim za objavu PR-a no odnosi se na mene i mislim da je bitno da to imate na umu dok čitate; usput, mislim da će se za desetak dana malo smiriti situacija pa se vraćamo na regular programming

Četiri dana prošloga tjedna proveo sam u Parizi na dodjeli World forum eDemocracy nagrade, a čiji sam i ja dobitnik. Bilo je zanimljivo na više razina. Prvo iznenađenje je bilo još na zagrebačkom aerodromu jer je check-in bio na onom drugom check-inu kojeg iskreno nikad nisam vidio otvorenog. Moj let je bio pravi AirFrance s pravim francuskim stjuardesama (ali zato all male u povratku). AirFrance airline food je jednako grozna kao i ova od Croatie. Za nekoliko dana opet idem na put, i u avionu ću provesti više desetaka sati tako da mi se želudac već veseli tom događaju.

Pariz u jesen je sasvim ok, bilo je nekih 15 stupnjeva i kiša je lagano padala, taman toliko da možete šetati okolo bez kišobrana. O Parizu sam otkrio kako on u stvari ne postoji. Naime, ono što mi smatramo Parizom je u stvari nekoliko manjih gradova koji su spojeni u jednu logičnu cjelinu. Sam Pariz je ono što bi nazvali centrom centra, no već možda kilčometar dalje na jednu ili drugu stranu od Eiffelovog tornja počinje drugi grad.

Sam forum se bavio problemima digitalnog identiteta, to su ukratko certifikati i metodologije kako biti prijavljen kod jednog “autoriteta” (authority) te kako taj spremljeni identitet koristiti na svim onim webovima gdje se inače morate ulogirati. Vrlo zanimljiva problematika obzirom na to budući da se preklapaju ovlasti javne vlasti (države koja vodi evidenciju o vašem stvarnom identitetu), institucija (primjerice banaka koje žele imati pod kontrolom vaš identitet čisto radi sigurnosti) i nekih utility kompanija (poput ISPa) a koji imaju infrastrukturu na kojoj bi taj digitalni ID mogao biti pohranjen. Kao i obično, odgovor je negdje između i biti će zanimljivo kako to riješiti. Najžešći primjer digitalnog identita je openID koji ima (navodno) izdanih oko 1.4 milijardi (da, dobro ste pročitali) certifikata.

Navečer drugoga dana otišli smo u razgledavanje Francuskog parlamenta što je bio jedan od impresivnijih dijelova konferencije, osobito stoga što smo imali sitni privilegij ući u parlament u vrijeme zasjedanja. Navačer se dodjeljivala i nagrada u impresivnom restoranu parlamenta, a koji se nalazi na sedmom katu pomoćne zgrade pa kroz staklene zidove možete promatrati Pariz u svom punom blještavilu (a kadrom Pariza apsolutno dominira kupola parlamenta s ogromnom Francuskom zastavom pod svjetlima reflektora -> Republika).

U petak smo radili prezentacije pojedinačnih projekata, i uz izuzetak googlea i twittera, moram reći kako su podaci koji vrijede za pollitika.com u odnosu na ostale prezentirane projekte apsolutno impresivni. to je ukratko broj posjeta, posjetitelja te ukupni utjecaj weba na politički život. Apsolutno se ne trebamo ničega sramiti, a iskreno, mislim da možemo i puno toga pokazati.

Cijelu fotogaleriju možete pogledati ovdje.

Eto i to je zadnje na temu Pariza, nemam namjeru više gnjaviti.

Misao dana:
Everything ends this way in France – everything. Weddings, christenings, duels, burials, swindlings, diplomatic affairs -everything is a pretext for a good dinner.

Kao što vjerojatno znate ja osobno tj. pollitika.com kao konkretni projekt – osvojili smo world forum 2009 eDemocracy award.

Iako je cijela pollitika dobila nagradu, konkretni “okidač” za nominaciju je bio podsite kojeg smo napravili u jeku kampanje za lokalne izbore, a koja se zove popisbiraca.pollitika.com. to je ukratko web stranica na kojoj svatko može provjeriti koliko ima registriranih birača na bilo kojoj adresi u hrvatskoj. Pojava ove stranice napokon je razotkrila točne lokacije i načine na koji se manipulira biračkim popisima, trajno je senzibilizirala javnost na problem popisa birača (iako, za taj problem se znalo godinama) i drago mi je reći da je rješenje biračkih popisa i izbornog zakonodavstva dio ustavnih promjena o kojima se trenutno raspravlja.

Moj temeljni stav je tu vrlo jednostavan i glasi da ne možemo očekivati da imamo demokratsku vlast ako ona nije izabrana u fer i demokratskom izbornom postupku. Iako je priča o biračkim popisima najbolnija u vrijeme parlamentarnih (i uskoro predsjedničkih izbora); najveću štetu oni rade na lokalnim izborima gdje se događa da stanovništvo određenog grada ili općine (a imamo iznimno konkretni i ekstremni primjer Vrgorca) jednostavno nema legitimno izabranu vlast i tako već nekoliko izbornih ciklusa.

U svakom slučaju, trenutno sam u Parizu i večeras, negdje oko 23 sata primiti ću nagradu. Ceremonija dodjele nagrada događa se u Francuskom parlamentu. Nadam se da ću kasno navečer ili sutra imati prilike zakvačiti koju fotografiju čisto da vidite kako je to izgledalo.

Finaliste možete vidjeti ovdje. A na istom web siteu možete vidjeti i uputstva za praćenje događaja na twitteru, a sutra možete gledati videocast i sudjelovati u diskusiji putem chat room-a na radionici na kojoj će dobitnici nagrade (uključivo i mene) objasniti što oni točno rade.

Misao dana:
Getting a standing ovation was kind of humbling that so many people are so happy that I have been named for this award. A lot of people say you’re due – maybe you are, maybe you aren’t – it’s an accolade.