Odmah na samom početku kratki disclaimer; podaci koje ovdje vidite su mali dio jednog drugog projekta na kojem Vjetrenjača radi već neko vrijeme, no obzirom na štrajk u školama i opću situaciju odlučio sam ovaj segment objaviti sada jer smatram da daje bitno svjetlo na kontekst u kojem se štrajk događa.
Moje je mišljenje da je cijela priča povezana s novcem, no ne novcem za plaće učitelja i nastavnika nego s kasicom-prasicom na kojoj već godinama sjedi i njome upravlja Vilim Ribić koji očito ima svoju agendu i koja nije nužno sindikalna. Da bi razumjeli zašto, potrebno je da downloadate ovaj excel dokument:
Financijski izvještaji sindikata
Excel se sastoji od dva lista i prvi pokazuje bilancu a drugi račun prihoda i rashoda. Oba pokazuju podatke koji se odnose na Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja i agregatnu sumu svih sindikata, te posebnu kolumnu u kojoj se vide relativni odnosi između Ribićevog sindikata i svih ostalih, a sve skupa od 2009. do 2013. godine.
Prva, smatram da je Ribićev sindikat neproporcionalno velik i snažan (što nije samo po sebi loše, ali objašnjava njegovu relativnu moć na sindikalnoj sceni), po registru sindikata u Hrvatskoj trenutno posluje 311 sindikata, koji su po agregiranim podacima na kraju 2013 godine imali ukupnu imovinu od 734 milijuna kuna (dakle to je ukupna vrijednost aktive svih sindikata na taj dan), istovremeno, Ribićev sindikat ima bilancu čija je veličina gotovo 102 milijuna kuna što ga čini financijski uvjerljivo najvećim sindikatom s 14% udjela u ukupnoj sindikalnoj imovini.
Zanimljivo je i gdje je smješten taj silni novac Ribićevog sindikata, od 102 milijuna kuna, oko 5 milijuna se nalazi na računu u banci, dodatnih 13 i pol milijuna u bankovnim depozitima, dok se čak 45 milijuna kuna nalazi u zajmovima prema pravnim osobama koje obavljaju poduzetničku djelatnost. Skraćeno rečeno, Ribić se bavi kreditiranjem poduzetnika baš kao i svaka druga banka ili financijska institucija. Slijedećih 34 milijuna kuna Vilim je pospremio u dionice banaka i financijskih institucija. Ako to promatramo u odnosu na sve ostale sindikate, Ribićev sindikat u ukupnoj masi sudjeluje s 93% svih danih kredita te je vlasnik 96% svih dionica u vlasništvu svih 311 sindikata.
Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja barem prema poslovnim knjigama pokazuje obrasce ponašanja banke ili investicijskog fonda. Ako promatramo obveze sindikata (pasivu bilance), vidimo da ima svega 1.5% obveza svih sindikata te da je pokrivenost vlastitim izvorima gotovo sto postotna. Vilim plaća račune na vrijeme i nema se potrebe financirati iz drugih izvora.
Promatramo li račun prihoda i rashoda sindikata, nije teško uočiti kako Ribićev sindikat sudjeluje s 5.5% u prihodima svih sindikata u Republici Hrvatskoj (16.700.000kn), dok je u troškovima s 3.67% (10.200.000kn); što čini netto pozitivnu razliku od oko šest i pol milijuna kuna i kada bi sindikat bio profitabilna tvrtka onda bi bio prisiljen prijaviti profit od impresivnih 40% ukupnog prihoda. Na Vilimovu sreću, sindikat posluje kao neprofitna organizacija i nije obveznik poreza na dobit.
Od profitnih stavaka, naravno da je tu prihod od kamata na dane kredite, no taj prihod je vrlo malen i sa svega 4.405 kuna prihoda od kamata netko zlonamjeran bi se mogao zapitati pod kojim uvjetima je sindikat posudio gore spomenutih 45 milijuna kuna? Usporedbe radi, na 13 milijuna kuna depozita u bankama sindikat ubere oko 675 tisuća kuna kamata godišnje. Tu nešto ne štima. Sindikat znanosti je poseban i po tome što iz državnog proračuna dobija direktno 4.3 milijuna kuna godišnje i to je impresivnih 88.5% svih državnih donacija sindikatima (o čemu se već ranije pisalo). Očito Ribićev sindikat ima posebni odnos sa središnjom državom kada je toliko subvencioniran. Može biti da su ove štrajkačke aktivnosti namijenjene tome da se subvencija Nezavisnom sindikatu nastavi i u slijedećem proračunu.
Smatram da priča o Nezavisnom sindikatu znanosti ovdje tek počinje. Dio gore spomenutih 45 milijuna kuna je sigurno plasiran u tvrtku Sindikat gradnja d.o.o. koja je nominalni vlasnik sindikalnog doma na Zagrebačkoj trešnjevci, ta tvrtka posluje već godinama i ima prijavljenu imovinu od skoro 47 milijuna kuna (otprilike odgovara protustavci na bilanci sindikata) i posluje s gubitkom koji je nekih 70x veći od visine kapitala. Po raspoloživim informacijama, nekretnina sindikalnog doma je preplaćena prilikom gradnje a obzirom na opći pad vrijednosti nekretnina mora se postaviti pitanje naplativosti potraživanja od 45 milijuna kuna u toliko nelikvidnu imovinu.
Sindikat posjeduje udjele i u dva druga društva (Rosip d.o.o. i Matica stanogradnja d.o.o.) koje imaju drastično manju imovinu ali posluju s dobiti. Vrijedilo bi pozornost skrenuti i na kretanja ulaganja u dionicama gdje se čini da sindikat nije iskazao dobit ali ni gubitak u proteklim godinama što je s obzirom na burzovna kretanja nevjerojatno dobar rezultat u rangu najboljih investicijskih bankara (ili pak sakrivanje stvarnih rezultata kroz nerevalorizaciju dioničkog portofolia?). Zanimljiva je i stavka “Ostalih nespomenutih rashoda” u visini od skoro 4 milijuna kuna, koja u 2013. godini predstavlja gotovo 40% svih ukupnih troškova sindikata i pojedinačno je najveća stavka u računu prihoda i rashoda.
Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja očito ne prati obrasce ponašanja drugih sindikata te je tijekom godina nagomilao impresivnu imovinu (koja je čini se dobrim dijelom nelikvidna). Kada bi primjerice danas presahnuli svi prihodi sindikata, oni bi na temelju svoje imovine mogli poslovati još punih desetak godina bez da smanje i jedan jedini trošak. To je pozicija u kojoj se ne nalazi niti jedna druga meni poznata institucija pa stoga sindikat s pravom u svom nazivu ima riječ “nezavisni”.
Meni se čini da se Nezavisni sindikat znanosti kroz svoje poslovanje ima više obilježja investicijskog fonda nego sindikata, a Vilim Ribić očito demonstrira talent bliži bankarstvu nego sindikalnom djelovanju; pa stoga sve ove priče o štrajkovima i pritiscima treba promatrati kroz tu prizmu i prihode njegovom sindikatu kojim se očito upravlja na vrlo zanimljiv način. S druge strane, obzirom na pad vrijednosti nekretnina i nepostojanja stavki revalorizacija vrijednosti ulaganja u dionice, može biti da je imovina sindikata bitno precijenjena i u stvarnosti daleko manja te se sindikatom upravlja daleko lošije nego što financijska izvješća pokazuju. Imobilizacija novčanih sredstava sindikata u nelikvidnu imovinu također znači i da Ribić ne očekuje u skorijoj budućnosti nikakav događaj zbog kojeg bi morao likvidirati poziciju fizičke imovine, što govori da je čelništvo sindikata ili nerazumno ili ima bolji uvid u situaciju na “tržištu” sindikalnih aktivnosti.
p.s. možda vas zanima zašto nema u tablicama podataka iz 2014 godine, pa za razliku od drugih neprofitnih organizacija čini se da bilance sindikata nisu više javno dostupne na stranicama Ministarstva financija pa nemam uvida u podatke za 2014.
Misao dana:
It is no secret that organized crime in America takes in over forty billion dollars a year. This is quite a profitable sum, especially when one considers that the Mafia spends very little for office supplies.