Izborni program, sezona 2015-2019

Evo kratki, ad-hoc izborni program za izbornu sezonu 2015-2019.

  • ukidanje županija i kreiranje 4-5-6 regija,
  • ukidanje općina i gradova, redefiniranje što znači općina ili grad (ciljati cca. 1/4 trenutnog broja općina i gradova); kriteriji i prijelazni rok (lokalni referendumi da se vidi tko će s kime, a ako se ne dogovore u roku onda država odredi),
  • kreiranje limita broja mandata u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti

Vrijeme realizacije: odmah po dolasku na vlast tako da se proces dovrši najkasnije za dva redovna lokalna izborna ciklusa.
Cilj gornje dvije mjere je kreirati funkcionalniji, učinkovitiji i jeftiniji ustroj na lokalnoj razini.

  • promjena izbornog zakona na način da on odgovara gore navedenom ustroju (koji god on bio), svesti broj izbornih jedinica na broj regija kako bi povećali teritorij na kojem se pojedini zastupnici biraju
  • smanjit broj zastupnika za npr. 20% (čisto populizma radi, nije da nas nešto koštaju ali time im prvenstveno dižemo prag koliko glasova moraju dobiti da bi uopće ušli u sabor)
  • preferencijalno biranje zastupnika (ok, to već imamo barem dijelom)
  • smanjenje broja državnih dužnosnika za 2/3 (solidni dio se smanjuje ukidanjem općina tako da to nije neki neostvarivi cilj)

Vrijeme realizacije: u roku za slijedeće parlamentarne izbore.
Nema poštene i prosperitetne zemlje bez efikasnih izbornih zakona, jasnih pravila koja su jednaka za sve. Naši zakoni nažalost nisu takvi i već ovi izbori 2015 će biti protuustavni jer nitko nije ništa napravio da smanji nejednakost broja glasača po izbornim jedinicama makar je to ustavni sud upozorio nakon prethodnih izbora.

  • pozivanje MMFa kako bi refinancirali javni dug RH a sve kako bi se smanjila plaćanja po kamatama,
  • uštedom na kamatama financirati otpuštanje barem 20% državne/javne službe kroz četiri godine, zapošljavanje 10% novih sposobnijih kadrova
  • ukidanje statusa državnog službenika i svesti ih na zakon o radu (malo poznata činjenica o nedodirljivosti državne/javne uprave je to što oni ne podliježu zakonu o radu
  • agresivna informatizacija državne uprave po načelu da komunikacija s državom treba prvenstveno biti automatska razmjena podataka a potom sve ostalo

Vrijeme realizacije: odmah po dolasku na vlast; zgrabiti sve “low hanging fruit odmah”, koncentrirati se na kratkoročne i srednjoročne rezultate i možda dijelom odgoditi dugoročni cilj da bi brže postigli rezultate (npr. ciljano žrtvovati konvergenciju IT sustava kako bi dopustili da “cvjeta tisuću cvjetova” ali da brže dobijemo pojedinečna rezultate makar možda cjelina nije optimalno povezana a sve kako bi angažirali maksimum talenta u minimum vremena)
Cilj gornje tri mjere je kreiranje funkcionalnije, učinkovitije i jeftinije državne i javne uprave/sektora. Bez učinkovitog državnog aparata nema ni napretka u ostalim segmentima. Službenici moraju biti zamjenjivi i moraju biti podložni mjerenju učinka i kvalitete obavljenog posla.

  • ukidanje doživotnog statusa sudačke profesije, obavezni reizbori
  • potencijalno osnivanje posebnog suda koji će rješavati probleme u sudstvu (sudovima, odvjetnicima i bilježnicima)
  • analiza svih predmeta na svim sudovima, uočavanje koja se djela/prekršaji ponavljaju više nego što je to statistički normalno i vidjeti što se može učiniti da se to riješi (promjenom regulative i slično)

Vrijeme realizacije: odmah po dolasku na vlast, no daleko je bitnije postaviti solidne temelje koji će izdržati test vremena nego napraviti kratkoročni kaos (iako je i to opcija ako je potrebno razmrdati sustav da bi stvorili nešto bolje)
Naše sudstvo je jedna velika sramota i potrebno je napraviti značajne pomake u načinu na koji je pravosuđe organizirano. Neovisnost kroz doživotni mandat se pretvorio u sredstvo nedodirljivosti i zaštite neučinkovitosti i korupcije. Proces reforme pravosuđa treba drastično ubrzati jer bez brze pravde nje uopće nema.

  • ukidanje poticaja gdje je god to moguće i kreiranje zamjenskih poreznih olakšica u odabranim industrijskim granama ALI koje su dostupne svima pod istim uvjetima i nisu predmet nečije diskrecije
  • osobita pozornost treba biti usmjerena prema stimulaciji energetske neovisnosti hrvatske a to su prvenstveno zeleni izvori energije (vjetro elektrane, solari, mini hidroelektrane); deregulacija tog sektora koliko je god to moguće
  • investirati u transport, osobito željeznicu, postaviti jasne ciljeve (vlak zagreb-split za 4 sata i slično)
  • investirati u navodnjavanje i kreirati bitne magistralne pravce za navodnjavanje, napraviti ambiciozni cilj npr. navodnjavati 20x više površina u 4 godine
  • deregulacija; za svaki novi zakon, pravilnik, uredbu ukinuti jedan zastarjeli
  • deregulacija II; agresivna evaluacija postojećih zakona na način da se utvrdi trošak provedbe (ne samo za državu nego i za poduzetnike), društveni benefit zakona i potom zakon promijeni (usavrši, “izoštri”) ili ukine u cijelosti – ako treba ocjene o zakonima treba donositi neovisno tijelo u kojem se mogu nalaziti predstavnici businessa, radnika…

Vrijeme realizacije: ovo su trajni principi i njih treba početi koristiti odmah i ugraditi ih u temelje na koje funkcionira državna uprava
Hrvatska je jedna od najreguliranijih zemalja Europe a ni u svjetskim razinama ne stojimo loše. Da bi business funkcionirao brzo i učinkovito količina pravila mora biti minimalizirana, a ogluha države da nešto napravi u zadanom roku se mora smatrati pristankom. Igralište nadalje mora biti jednako za sve i poticaji u obliku poreznih olakšica trebaju ići svima koji zadovoljavaju jasne i nedvosmislene kriterije čija je funkcija isključivo i jedino jačanje businessa kao takvog (veći prihodi, veća zaposlenost). Energetika i transport su žile kucavice konkurentne ekonomije, učiniti te žile snažnima. Poljoprivreda i navodnjavanje u okolini globalnog zatopljavanja nas čine već sada duboko nekonkurentnima i obzirom na našu poziciju i potencijal to treba ispraviti.

  • ukinuti ili na neki rok (npr. 5 godina) smanjiti porez na promet nekretnina na npr. 0,5% kako bi se dalo svima da reguliraju pitanja vanknjižnog vlasništva jer je sređeno vlasništvo temelj svake investicije
  • smanjiti porez na dobit na npr. 12% a porez na dividendu dignuti na 20% i na taj način pojeftiniti stvaranje dobiti do razine gdje je ona destimulativna za sivu ekonomiju i što je više sive ekonomije vratiti u okrilje legalnog poslovanja
  • napraviti porez na kapitalnu dobit, porez na imovinu; novac prikupljen na taj način usmjeriti kako bi se umanjili porezi i doprinosi na rad i kako bi rad bio najkonkurentniji mogući
  • ukinuti gornji mogući maksimum parafiskalnih nameta, a one koje je nemoguće izbjeći svesti na tržišnu cijenu/protuvrijednost

Vrijeme realizacije: odmah po dolasku na vlast, mački se rep reže jednom a ne deset puta, šok u sustavu odmah a fino podešavanje kasnije
Hrvatska je zemlja s iznimno nepovoljnim poreznim odnosima i opterećenja na rad cijelu našu ekonomiju čine nekonkurentnima u odnosu na susjedne i druge zemlje. Neki porezi (na nekretnine npr) direktno doprinose kaosu u vlasništvu i onemogućavaju evidenciju stvarnog stanja. Ima smisla oporezovati prinos na kapital ali dajmo prvo da se taj kapital oplodi i stvori neku vrijednost.

  • privatizacija svih onih tvrtki u državnom vlasništvu koje su izložene tržišnoj djelatnosti
  • ukidanje ili prodaja svih onih segmenata poslovanja državnih institucija koje su po svojoj prirodi tržišne (npr. Fina ;)
  • svesti sve što je god moguće u okrilje temeljne djelatnosti (nije funkcija škole da ima kuharice ili bolnice da ima čistionu), takve dijelatnosti prebaciti u privatni sektor

Vrijeme realizacije: kontinuirani proces dok bi kriterij bio ekonomska i društvena korist i stavljanje imovine u funkciju
Hrvatska država neproporcionalno puno sudjeluje u ekonomskim tokovima i po tome još uvijek nismo izašli iz socijalizma i to treba riješiti jednom i zauvijek. Državni resursi su ili preskupi ili pokradeni i u gotovo svim segmentima neučinkoviti i neiskorišteni. Na rješenju svih tih problema se radi malo ili ništa.

  • redefiniranja temeljnih poreznih pojmova koji se tiču pojedinaca; uvesti obitelj kao poreznu kategoriju i temelj za porezne olakšice na dohodak – jer obitelj funkcionira kao jedinstvena cjelina i dijeli svoje resurse pa tako treba dijeliti i porezne olakšice kako bi se postigao korektniji porezni sustav
  • tek na temelju tako definiranog poreznog ustroja redefinirati socijalne mjere za sve koji su slabi ili nemoćni (nezaposleni, bolesni i slično)
  • kreirati mjere koje su specifično dizajnirane za natalitet, djecu i mlade
  • kreirati mjere koje će omogućiti lagane honorare za plaćanje privremenih i povremenih poslova (kao što sada postoji za poljoprivredu ali prošireno na kućanske poslove, poslove čišćenja – ideja je napraviti nešto poput kreditne kartice na kojoj poslodavac uplati novac, država subvencionira doprinose ili dio doprinosa i uplatom na taj računa automatizmom imaš porezno priznati ugovor za neki posao a bez kompliciranih obračuna i koječega)
  • investirati koliko je god to moguće u znanost i školski sustav; učiniti ga modernim i efikasnim (rastepsti akademiju i sveučilište i sagraditi ispočetka, liberalizirati školski sustav, učiniti ga konkurentnim primjerice sustavom vaučera ili nekom drugom sličnom metodom)

Vrijeme realizacije: odmah po dolasku na vlast, mački se rep reže jednom a ne deset puta, šok u sustavu odmah a fino podešavanje kasnije (no paziti da se porezna pravila mijenjaju rijetko ili nikako, a ako se mijenjaju onda isključivo na benefit poduzetnika i radnika)
Naš porezni sustav direktno stimulira disfunkcionalne obitelji nejednakošću poreznog tretmana (supružnika, članova kućanstva, uzdržavanih članova), nadalje mi vrlo malo trošimo na najmlađe i atmosferu u kojoj je uopće poželjno imati podmladak, a školski sustav nam je u ruševinama. Nema bolje investicije koja će napraviti veći i brži povrat od investicije u obrazovanje naših ljudi.
I naravno, moramo što je veći mogući broj ljudi vratiti u zonu rada umjesto da budu ovisni o raznim potporama i pomoćima (u tome smo isto rekorderi).

p.s. ako ste pročitali do ove točke, onda se doista možete prijaviti i na moj nedjeljni newsletter

Misao dana:
“Pops added,”you know, they say if you don’t vote, you get the government you deserve.”
“And if you do, you never get the results you expected,” (Katherine) replied.”

11 Replies to “Izborni program, sezona 2015-2019”

  1. Slažem se sa skoro cijelim tekstom. O nekim stvarima dosad nisam razmišljao, npr. ukidanje/smanjenje poreza na nekretnine neki rok. Ono što bi uredio drugačije je izborni sustav. 100 izbornih jedinica i 100 zastupnika. Time bi se eliminirao ovaj poslušnički sustav koji se gradi kroz naše stranke.

  2. navodnjavanje…
    Sada ću reč kako to izgleda iz moje perspektive. Ja bi si želo složiti malo navodnjavanje.

    Ideja: zabit cijev za vodu, kupit malu električnu pumpu, timer, cijevi za navodnjavanje (to država subvencionira, ali i to nije tak skupo) i to je to + priključak za struju. Investicija realno od 6-7000 kuna.

    Ali za zabiti cijev trebam dozvolu od Hrvatskih voda i minimalno plačanje od 800 kuna godišnje.
    Za priključak za struju moram:
    – osnovati opg
    – prenamijeniti zemljište
    – darovati državi 2 metra zemlje za buduće proširenje ceste
    – i taj dar država treba prihvatiti
    – izvaditi dozvolu za građenje jednostavnog objekta
    – izgraditi jednostavni poljoprivredni objekt
    – dati zahtijev za priključak za struju i platiti ukapčanje

    I kada se sve to zbroji investicija od 5-6000 kuna najednom postane investcija od 10,000 eura i godinu dana tjeranja papira.

  3. Meh…
    Iako vjerojatno najsuvisliji koncept na koji ćemo uopće naići…
    uz dužno poštovanje, neke stvari su moguće samo na listi želja, neke naprosto neprovedive (koliko god bile opravdane i smislene), a neke naprosto nerealne.
    Evo uzet ću jedan jednostavan primjer:
    “investirati u transport, osobito željeznicu, postaviti jasne ciljeve (vlak zagreb-split za 4 sata i slično)”
    mdaaa:
    Koliko god to bilo jasno i razumljivo, u praksi je to potpuno druga priča.
    Iracionalnost NIJE uzeta kao dominirajući faktor (niti uopće), a ona naprosto ne može biti stavljena u korelaciju logičke formule, eventualno u rubriku “ostalo” (kako i inače birokracija “riješava” “alien fields”).
    Prva analogija s prugama su naše autoceste kojima se ponosimo. One su, osim dike i ponosa, nužna infrastruktura i preduvjet uspješne turističke sezone. Također, dugoročno i šire gledano (van-ekonomski), omogućuju povezivanje zemlje što omogućuje ne samo transport roba već i ideja, znanja, iskustva… – odnosno ukupni integritet zemlje. ALI:
    Realno, hladno-logički, one su nam prvenstveno zapravo omča oko vrata, ogromni generator duga koji prijeti da nas potopi.
    Raditi pruge u zadatim okolnostima je skup i kompleksan sport koji si teško možemo priuštiti, prvenstveno obzirom na stanje naše organiziranosti (i opće racionalnosti). Naime, u situaciji u kojoj jesmo, gdje očajnički pokušavamo restrukturirati HŽ da bar ne bude još jedan uteg, već da šljaka bar na pozitivnoj nuli (samoodrživ), a gdje se totalno iracionalno na svim nivoima opstruira nužno otpuštanje viška radnika i – (bar privremeno) ukidanje nerentabilnih linija, teško je razviti i sprovesti isplativi model ovakvog projekta.
    U praksi, referendumom bi se blokirala bilo kakva racionalna odluka koju bi populistička opozicija prepoznala kao svoju potencijalnu šansu za jeftino skupljanje političkih bodovnih mrvica.
    I da ne drobim dalje, ovo je tek vrh ledenog brijega…
    A ako znamo da
    1) naše autoceste nisu dovoljno rentabilne (promet itd), pruge to također vjerojatno ne bi bile, a kamoli kao konkurencija već postojećim autocestama (makar je tu uvijek onaj kokoš-jaje argument: prometa ne može biti ako nemamo dovoljno dobre/brze pruge, a njih ne može biti ako nema dovoljno prometa);
    2) nivo korupcije ne dopušta da se pruge izvedu po realnoj cijeni;
    3) manevarski investicijski prostor nam ne dopušta “dugoročno isplative projekte” ako nam nisu sufinancirani bar 75% od EU, a i tad su upitni – 2017. nam dolaze gadne kamate na naplatu a javni dug je pregolem (a BDP tek započinje akceleraciju – opaka utrka s vremenom);
    4) oficijalna EU legislativa (koja npr ne dopušta kineske investiije koje u pravilu uvjetuju suvlasništvo) kao i neslužbena EU “pravila” (nelojalna konkurencija, korupcija na strani jačeg) nam determiniraju pravila ili čak ne dopuštaju neke za nas logične stvari;
    5) tijek stvari određuje već navedena suluda nelogična i neracionalna opstruiranja oporbe (“što gore to bolje”)

    …uglavnom, projekti poput građenja pruga naprosto nisu izvedivi.
    Ili da ironiziram do kraja: da su naši “branitelji” stvarno moralni i časni kakvima se smatraju, Titove ORA-e Brčko-Banovići ili Beograd-Bar bile bi dječja igra spram toga kako bi 500K branitelja bez teške mašinerije “preoralo” u 2-3 tjedna teren za super-brzu prugu Rijeka-Zagreb.

    1. hi, sjajni argumenti i ne bih volio ulaziti u polemiku no samo da ilustriram način na koji razmišljam i mislim da ćeš onda vidjeti da smo puno bliži nego što to možda izgleda

      a) kada bih hipotetski bio u poziciji, tada ne bih napravio direktivu da se gradi pruga pošto-poto jer je to suludo i teza “if you build it they will come” nije nužno ispravna

      b) shema mora biti samoodrživa, da ne kažem da smo mi kao društvo sami sebe “odučili” od željeznice i ostatak infrastrukture smo u cijelosti podredili tome da željeznica efektivno ne postoji; vratiti to na neki moderni zapadni sustav javnog prijevoza je vjerojatno proces koji će trajati desetljeća (množina) – željeznica je ekonomski i ekološki efikasan model transporta

      c) neovisno o tome, imamo nekoliko magistralnih pravaca koji već sada imaju neku rentabilnost (istok-zapad, rijeka-zagreb-mađarska, i vjerojatno linija od ploča do zagreba) i to treba kroz “manje popravke” usavršavati i recimo staviti cilj da se svake godine smanji put split-zagreb za 20 minuta (japanski toyota sistem usavršavanja)

      d) promet treba početi graditi tamo gdje ga je najlakše proizvesti i preusmjeriti, dakle zagrebački prsten posložiti da do npr. koprivnice, bjelovara, krapine, siska možeš doći za manje od sat vremena (ili pola sata) – dakle želiš postići efikasnost transporta koji je usporediv s švicarskim ili njemačkim S-bahnom (nadam se da je to pravi naziv)

      dakle nipošto ulupati milijarde u crni bunar nego stvari raditi planski, u etapama i s mjerljivim rezultatom i ciljem na kraju svake etape, a to je proces koji traje godinama

      1. Marko, načelno se slažem, dakako. Nisam ni ja za polemiku, razumnom čovjeku su stvari jasne. Ali empirijski – pogledaj Hajdaš Dončić “case” (odmah da se ogradim – ne smatram da je on bogom dan za to što radi):
        Čovjek je imao viziju i plan, nemilosrdno je krenuo u borbu sa HŽ cargom, HAC-om, Gredeljom… u praksi je opstruiran na svakom mogućem i nemogućem koraku.
        Naprosto, mislim da bi prvenstveno trebali uvesti Ministarstvo Informiranja (ne mislim na ono iz Orwelllove 1984, ali zbog ironije kako to zvuči s predumišljajem je ovdje) gdje bi se raji kontinuirano objašnjavalo zašto se što radi i zašto je to dobro za njih.
        Kad sam već otvorio Pandorinu kutiju, valjalo bi uvesti i Ministarstvo Istine :-D i Ministarstvo možda ne Ljubavi ali Empatije – gledajući, slušajući i čitajući komentare oko “krađe 3 lipe struje kako bi se dala neradnicima”; da ne spominjem ksenofobne i šovinističke stavove poput “nek te muslimanske teroriste a ne izbjeglice prime susjedne bogate države”.
        Nešto mi se taj kršćanski nauk u zemlji sa navodno 110% katolika u praksi ne pokazuje svrsishodnim, a kao što vidimo ni Orban ga nije apsolvirao kako bi valjalo (njegove zadnje izjave o predziđu kršćanstva).
        Što vodi do zaključka da si zaboravio najbitniji element koji je doveo do degeneracije društva.

        1. Postovani Marko,
          Kao i inace vidim da ste na jednom mjestu skupili sva saznanja iz Vase bogate komunikacije i iskustva sa ljudima koji nesto znaju.Sada nedostaje da se pokaze na djelu kako se i moze!!! Inace ce to ostati samo salonski razgovor.
          Za biti ispred treba biti i fizicki prisutan !!!
          Pozdrav
          Plinio

  4. Poprilčan čušpajz.
    Da ne kasapim mnogo u detalje okrznut ću se o željeznice i navodnjavanje.

    Hrvatske željeznice će ostati leglo uhljeba i menadžerskih plaća ranga nekoliko desetaka tisuća kuna, ma tko god dođe na vlast, tako je bilo tako će i bit.

    Navodnjavanje?
    Ah, Mrak znaš li ti išta o tome? Znaš li koliko to para jede?

    Mudra profersorica engleskog jezika je ovakve priče zvala “bad case of wishful thinking”.

      1. Znači li to da bi se npr. od postojećih pet slavonskih županija stvorila jedna regija, koja ima funkciju županije. Onda to ne bi bilo ukidanje županija.

Leave a Reply

Your email address will not be published.